ng stojanstveno, a napose svojim neporočnim, kršćanskim ponašanjem u privatnom i javnom društvenom ži: votu, budimo svegj na visini, koja se pristoji kršća- ninu, a dok budemo branili i naglasivali svoja prava, poštujmo uvijek i tugja. U cijelom našem djelovanju nek nas vodi prava kršćanska ljubav i sloga, ti u uslovi napretka i blagostanja, pak će sunce srece bolje ogrijati i naša vrata. ' U svojoj poslanici Korinćanima sv. Pavao pjeva hvalospjev ljubavi i zaključuje: Sad pak ostaju vjera, uhvanje i ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveća megju njima. Ljubav je ona bitna nit, koja je duša našeg moralnog života na ovom svijetu; ona dnevice sve toviše usavršava naš vremeniti život, da posta- nemo savršeni, kao što je savršen Otac naš nebeski (Mat. 5, 48), dok ne postignemo zadnju svoju svrhu, dok se sBogom sjedinimo u vječnoj slavi, i tako postanemo Slični Bogu, jer ljubav čini sebi slične — amor facit sibi similem. Da bolie razumijemo, što je kršćanska ljubav, promotrimo je najprije s naravne strane. Kako je Bog dao čovjeku um, da umuje i do istine dogje, tako mu je dao i srce, da ljubi, da razlije svoja dobra u druge stvorove i snjima se u dobru združi. Naše srce ljubi ono, što je idealno, lijepo; ali ga više puta privlači i sama proste naravna ljepota, a češće i ma- terijalna korist. Sama idealna, duševna ljepota, do- stojna je ljudskog srca; ona poragja pravu čistu ljubav. Ako je pak po srijedi samo materijalna korist, kako puk naš kaže, sami interes i sama izvanjska ljepota, koja se lako mijenja, tad i ljubav postaje prolazna, promjenljiva, više puta hirovita, tako da ju i slikari slikaju kao sljepicu. Kršćanska ljubav teži najprije k Bogu, koji je vrhu svega savršen, koji je sama istina, dobrota i ljepota, svegj isti i nepromjenljiv; stoga kršćanska ljubav nigda ne prestaje, nunquam excidit (I. Kor. 13, 8). Po tomu je kršćanska ljubav kud i kamo uz- višenija od naravne. Ona oplemenjuje svaku naravnu ljubav, ona teži za onim, što je istinito, dobro i li- jepo. Kršćanska ljubav ne ruši naravnu, nego ju u svemu usavršava i uivrgjuje. Kršćanska je dakle ljubav bogoslovna krepost, po kojoj ljubimo Boga vrhu svega, jer je u Bogu punoća bića; radi Boga ljubimo sami sebe, i kao sebe svoga iskrnjega. Treba da dobro razumijemo, da je ista ljubav, kojom ljubimo Boga, Gospodina našega, kao ona, kojom ljubimo svoga iskrnjega. Božja je ljubav izvor svake ljubavi. Gospodin je Bog vrhovni naš gospodar, vrhovni domaćin cijele ljudske obitelji ne samo kao naš Stvoritelj i uzdržateli, no još i žao naš Otkupitelj. Isukrst nas je naučio, da zovemo Boga: Oče naš, da nas time poduči, kako se ljubav prama Njemu proteže na sve ljude, poput ljubavi prama kuć. retro nom domaćinu, prama ocu obitelji, koja se proteže ne samo na njega, nego 1 na sve ukućane i na sve njegove siuove. Tko drži Boga za svog oca, drži ; sve ljude za svoju braću. Gdje je jedno očinstvo, ty je i jedno bratstvo. Stoga naš Spasitelj reče: »Zajsta vam 'kažem, što učinite jednom od ove moje naj- manje braće, to ste meni učinili« (Mat. 25, 40.). Dok smo ovdje na zemlji, opkoljeni maglom ra. skošnog svijeta, teško nam je pojmiti veličinu Isu. krstove ljubavi. Zato treba da nastojimo, kako duboko razlaže Apostol naroda, da svim srcem budemo uko. rijenjeni i utemeljeni — radicati et fundeati — u toj ljubavi, i da upoznamo sa svima svetima, kolika je širina, dužina, visina i dubina Isukrstove ljubavi, te se sami napunimo svakom Božjom puninom (Eph. 3,47, seqa.). Nije mi namjera, da Vam ovom prigodom dalje tumačim Isukrstovu ljubav prama nama, niti koliko nas ljubi Bog Otac, koji je poslao svoga Jedinoro- gjenoga, da nas svojom krvi otkupi, ni kolika je lju- bav Duha Svetoga, duha ljubavi, koji nas posvećuje svojom milosti i nebeskim darovima. Što više naš ra- zum, naša pamet o tom promišlja, to bolje uvigjamo dubinu te ljubavi: a ljubav se samo ljubavlju odvraća. Namjera mi je, da Vam govorim ovom prigo- dom o ljubavi prama iskrnjemu, koja iz Božje ljubavi kao iz svoga izvora ističe. * Rekoh, da kršćanska ljubav proizvire iz ljubavi prama Bogu ; s toga treba da ljubimo svog iskrnjega u Bogu, to jest kao Božje stvorenje, kao živu Božju sliku i priliku, koju je Bog svojom krvi otkupio, ko- jom vlada i upravlja. Treba da ljubimo svoga iskr- njega radi Boga, jer sam Bog to zapovijeda, jer je to najveća Božja želja i tako samo možemo Bogu ugo- diti. Pa imali mi i sve druge kreposti, ako ljubavi nem: mo, ostajemo pred Bogom ništa, kako kaže Apo- stol. Treba još da ljubimo svoga iskrnjega, kako ga Bog ljubi, i tako postajemo Bogu slični i uzdižemo se do Božje savršenosti. ot Kršćanska ljubav prama našem iskrnjemu stoji Još u tomu, da ga ljubimo kao sami sebe, da mu činimo Sve, što bismo željeli, da on nama učini. Ta ljubav treba da bude unutrnja u našoj duši, u našem *ICU, a ne samo izvanjska, često lažna, već iskrena, tako da iskrnjemu od srca želimo dobro, kako to že- limo sami sebi. Nadalje treba, da je ta ljubav djelo- ivorna, tako da je otvoreno iskažemo svakom prilikom, ali ne samo riječima, već djelima, kako ju je djelom posvjedočio naš Spasitelj. Sve što hoćemo, da nama ljudi učine, treba da i mi njima činimo. Ako ne mo- žemo da velikih dobrotvornih djela počinimo, učinimo ono malo što možemo, radujmo se barem s radosni, a tugujmo sa žalosnim.