ME a gas Kod poganskih naroda nije bilo, kako sam spo- menuo, zajedničkog središta, | oko kojega bi se uzgoj kretao, već su se odgajali prama potrebama, prilikama i nazorima svoga vremena, ali se ipak religija sma- mu temeljem uzgoja. Za obrazivanje uma potrebito je uputiti mladež, da potaži uzrok i svrhu svakoj stvari, treba im pre- dočivati uzvišene idejeivoditi ih do ideala, da prama njima živu. Kad ideala ne bi bilo, trebalo bi ih stvo- riti, da se mladež može za njima uputiti. I Grci su to načelo usvojili, pa su vjerovali u bogove, koji su bili naprosto idealizovani ljuđi ili personificirani pri- rodni pojavi, i to im je vjerovanje podavalo u životu ideale. Sav uzgoj mladeži za domaći i javni život bijaše kod njih ujedno i religijski, tako da država i vjera kod starih Grka ne bijahu dva osebna faktora, te je državni i religijski uzgoj bio jedan te isti. Škole u Ateni ne bijahu javne nego privatne, pa ipak je država nadgledala te škole u moralnom pogledu, dok nije pazila ni na kvalifikaciju nastavnika, ni na na- čin nastave. . + «Pitagora je opominjao mladiće, da se ne brinu samo za njegovanje tijela, negoiza obrazivanje duše. Snaga i. ljepota tijela, govoraše on, prijatelji su, koji će:nas ubrzo ostaviti, a obrazovanost je duše prijatelj, koji nas ni poslije smrti ne će ostaviti. . Temelj i Sokratovu radu bijaše jaka vjera u bo- žanstvo,. On je vjerovao u jedno najveće božanstvo kao savršen duh, koji čovjeka potiče na dobro, a odvraća od zla; vjerovao je u besmrtnost duše, a glas je sa- vjesti smatrao. opomenom božanstva, pa je po tim načelima učio i uzgajao druge. Plato: nije ništa toliko cijenio, koliko uzgoj mladeži. Nagovarao je, da se za rana počne estetičkim i etičkim uzgojem, ali je uvelike preporučivao, da se u uzgoju biraju takova sredstva, koja će djeci podati dostojan pojam o božanstvu. Poeziju je uopće zaba- civao, a dopuštao je da se pjevaju himne bogo- vima. Najveću. zadaću uzgoja traži Aristotel ne u umnoj obrazovanosti, nego u ćudorednom usavršavanju. Bez ćudoredne obrazovanosti čovjek bi bio najgore i naj- divlje. stvorenje na svijetu. Mladost treba da se pri- vikne na krepost. Djeci treba odabrati, učio je Plutarh, jeni pe- dagoga, koji odvaja ne samo bogatim iskustvom, nego i čistim ćudorednim životom, jer što se čovjek više približuje Bogu, postaje savršenijim. Iako je religija kod Grka imala svojih nećudo- rednosti, oni su ipak, koliko je njihova etika dopu- štala, smatrali religiju temeljem uzgoja. Grčka je na- predovala, dok se je držala ćudorednih načela, a kad je u njoj ćudoregje počelo opadati, kad su se počela gasiti moralna čuvstva, a vjera počela iščezavati, nje- zina je propast bila gotova, i to baš u času, kad se je mislilo, da se je Grčka popela na vrhunac svoje slave i moći. I Rimljani su smalrali vjeru za uzgojnu podlogu, a ako nijesu baš u tome najbolje uspjeli, to je s toga, što njihova prozaična vjera nije mogla da pobudi u njima čiste ideale. Ni rimska država nije preuzimala na se uzgoj mladeži, ali je ipak pazila na njezin ćudoredni život, po svojim cenzorima. Čudoredni se život osniva na_ religiji, učaše Ciceron. Religija podaje najčvršći temelj državi, pa stoga treba zarana uvjeriti mladež, da su bogovi gospodari i upravitelji svih stvari, i da znaju za djela, čuvstva i misli svakoga čovjeka; treba ih uvjeriii da bogovi postoje. = Ljepota svijetla, izlaz i zapad sunca, mjeseca i zvijezda, nastavlja Ciceron, daju svakomu, iko ih samo pogleda, upoznati, da sve to nije slučajno nastalo ; sili nas priznati, da u tom nebeskom i Božjem stanu, mora da bude neki gospodar, vladar i majstor. Tko niječe, da pravilno i redovito gibanje svjetlila_nebe- skih nije vogjeno od razumna bića, nije čovjek. Nema naroda, bio ne znam keko neukroćen i divlji, da ne bi znao, da mora boga štovati, pa i ne znao kojega. I Seneka je preporučivao prirodne nauke baš zato, što po njima čovjek najlakše upoznaje Boga i njegovo upravljanje svijetom. Lijepo je zaći, piše o tom Dr. Lang, u kralje- stvo ruža i bilina i diviti se bajnoj ljepoti prirode ; lijepo je zaći u carstvo životinja i diviti se mnoštvu živih bića, od kojih nam tolika korist, ali je najljepše upoznaii onoga, koji je sve to stvorio, koji je ocean ljepote, pred kojim je cio svijet samo slabi odsjev njegova sjaja i veličanstva. Ovoga su uvjerenja i drugi učenjaci, kao Bacon Verulamski, astronom Keppler,. dr. Dennert, Gladston, Galen, Newton, Linnć i ostali. Znamenite su u tom smislu riječi Linnć-ove: Svuda u carstvu ruda, bilja i životinja nalfzim tragove vječ- noga, svemogućega, mudroga i dobroga Boga. Pun začugjenja i udivljenja padam u prah pred njim i klanjam mu se. Židovi su se razlikovali od pogana vjerom u jednoga Boga, pa je i njihov uzgoj odvajao od po- ganskoga, ali je i u njih vjera bila temelj cijelome životu i uzgoju. Kod njih je vladalo načelo: Strah je Božji početak svake mudrosti, i toga su se načela držali, dok prilike i općenje s poganima nije i kod njih prouzročilo djelomičnu nesregjenost. | Dolazak Isusov na svijet dao je uzgoju novi pravac. Glavna je svrha uzgoju sjedinjenje s Bogom u vječnom blaženstvu, i kršćanski pedagozi, uza svu nastranost pojedinaca, držahu se toga principa. Ne uzgajaj sina, piše Ivan Zlatoust, jedan od: prvih kršćanskih pedagoga, u govorništvu nego ga uzgajaj u kršćanskoj mudrosti. Značaj je glavno pi- tanje, a riječi su sporedne. Samo značaj može učiniti