LO BA TS molitve javno Bogu klanja, moli ga i zaklinje, da bi njezinoj djeci oprostio kazne, što su ih svoiim grije- sima zaslužili, da bi od njih odvratio sva duševna i tjelesna zla i dao im svagdanji kruh; a oni, njezina djeca, ne smatraju za potrebno niti za dužnost, svojoj se Majci pridružiti, da bi barem na njezina zazivanja, koja za njih upravlja Bogu i Svecima, odgovarali: Smiluj nam se! Oslobodi nas! Čuj nas, Gospodine ! Moli za nas! Molite za nas! | Zar zaista, braćo u Kristu, ne potrebujete ništa od svega onoga, za što se _ Crkva u prosne dane za vas Bogu moli ? Ili vam je zaista svejedno, da li će Bog ili ne izliti obilje svoga blagoslova na vas i na vaša polja, da vas očuva od tolikili zala duše i tijela, koja nas često snalaze u ovom životu, a naročito u ova žalosna vremena, koja proživljujemo ? No čemu to i pitati? Ta što vidimo svake godine? Čim se pojave na trsju ili u usjevima crvi, gusjenice, hruš- tevi, skakavci i druga štetna gamad, traži se u popa i fratra crkveni blagoslov i molitva, da ih prokunu i učine neškodljivima. Čim je počela pritiskivati suša, zahtijeva se, da se pjevaju mise, da se obdržavaju procesije i drugo. A kad prijeti zlo vrijeme ili krupa, hoće se i zahtijeva, da pop molitvom i blagoslovlje- nom vodom odvrati nesreću, da Crkva zvonjenjem od vinograda odažene kaznu Božju. Dok evo u prosne dane, kad Crkva poniznom molitvom k Bogu vapi i moli, da vas oslobodi od groma i nevremena; kad Crkva Boga zaklinje, da od vašeg doma protjera du- hovne zlobe i pakost vazdušnih vihora; kad Crkva pod procesijom uz molitve i škropljenje blagoslov- ljenom vodom izriče zakletvu proti crvima i drugim škodljivcima, što vam uništuju usjeve: dok Crkva, velju, na procesiji u prosne dane sve to obavija, vas, kojih se to najviše tiče, nije ondje vidjeti. Uz to treba znati, da je prosne procesije, kako već rekoh, Crkva sama uvela, i da je ova pobožnost posvećena običajem dvanaest i više vijekova, da stoga i molitve, koje se obavljaju u one dane, imaju poseb- nu moć, te su podobnije nego sve druge molitve i pobožnosti, što ih sami svojom voljom obavljamo, Boga sklonuti, da nas usliši i da nam se smiluje. Upravo to je, na žalost, što mnogim kršćanima ne ide u glavu: oni hoće da se Bogu mole svaki po svojoj glavi, kako se njemu svigja, a ne kako to | majka Crkva, kojom upravlja: Duh Sveti, naregjuje. Mnogi kršćani kao da bi: htjeli biti mudriji i, da tako rečem, crkveniji od “iste Crkve, od Sv. Uca Pape i biskupa. Tako je n. pr. Crkva neke blagdane ukinula. Uza sve to se u nas s nevjerojatnom strogošću ovi blagdani opslužuju, uz to se svetkuje sva sila tako- zvanih »blagdanica« (susvetica) i ne rijetko prave ne- promišljeni zavjeti. Nemam ništa protiv toga, da sei na blagdanice i na ukinute blagdane sluša sv. misa, pače želim, da bi se sv. misa slušala svaki dan; ni to ne osugjujem, da se tko u ove dane, ako mu može biti, uzdrži od težačkih posala, premda bi za dušu i za tijelo bilo mnogo bolje, kada bi se na blagdanice radilo, nego da se lijenčari, pleše, pjančuje i na sija- set načina Bog vrijegja. No toga ne mogu razumjeti, kako se čitavi dani svetkuju 'uzdržavanjem od težač- kih posala, premda toga ni Crkva ne zapovijeda, niti nalaže dužnost, dok se u drugu ruku ne će da se žrtvuje niti jedan cigli sat za procesiju na prosne dane, premda to Crkva toplo želi i živo preporuča, a i vjer- nicima samim silno koristi 1 bl=goslov s neba donosi. Predragi u Kristu, to nora odsada biti druga- čije. Isus veli, da ovce Njegove slušaju.“ as Njegov. Uzašavši na nebo Isus nam ostavi Crkvu svoju, da je slušamo kao Njega samoga, Iz onoga što sam razlo- žio, vam je jasno, zašto je Crkva uvela pobožnost prosnih procesija, i što ona želi da time postigne. Slušajte glas majke Crkve, odazivljite se pripravno njezinu pozivu. Nemoj puštati u nemar, što ti majka tvoja naregjuje i želi, opominje nas sv. Pismo (Pris. 1, 8.) Stoga vas, braća i sinovi u Kristu, molim i za- klinjem, da spremnim srcem primite ovu moiu opo- menu. Odsada neka vam budu prosni dani uistinu dani prošnje i goruće molitve. Svi bez razlike: stari i mladi, muškarci i ženskinje, bogati i siromasi, učeni i neuki, svi dolazite na pobožnost, koja se u prosne dane obdržava, da nam se Bog smiluje, te nas što prije izbavi iz tolikih zala i nezgoda, što ih trpimo, da blagoslovi naše duše i tijela, da nam vrati žugjeni mir, da nas očuva od suše i nevremena, a zemlji da podijeli bogat i obilan plod, tako te uzmognemo za- dovoljni i veseli Njemu služiti, pa opskrbljeni zemalj- skim dobrima i svagdanjom hranom, jednom postići najviše nestvoreno dobro - Boga komu budi poklon i slava i hvala na sve vijeke. | Kritička studija O prenosu slike Gospe od Škrpjela kod Perasta. Piše P, Butorac. Drugi dio Primjena nekih načela hagijografske zna- nosti na mjesnu predaju i pisana izvješća. 19. Već je bilo spomena o tomu, koliko mašta utječe i na pojedinca i na masu pri dogogjajima, što se razvijaju u čudesnu neobičnu obliku, te svojom osobitošću svraćaju na se posebnu pažnju sjetila. Kada činjenica po sebi snažno djeluje na sjetila, mašta ju prestavlja u onom obliku, koji najviše godi časovitu individualnu raspoloženju. Stvaranje je legende nesvi-