A.

je nadogradnja Sjemeništa, te othrana i vaspitanje nadobudnijeh našijeh: djaka;
poznato je, da skoro nema ustanove, koja smjera na dobro koli seljaka toli
gragjan4, a da joj nije milostiva diova ruka doprinijela blagodatni svoj doprinos,
o što ga je — možemo kazati — i pregaranja stalo, jer su skromni Njegovi prihodi.

Bogoljubni naš puk. svjedok je Njegove rijetke revnosti i ustrajnosti u

| ispovijedaonici, u školama, u neprestanom pohodu raznijeh i rastrkanijeh župa,

u uspješnom propovijedanju l mir razgovoru, u svakogodišnjim poslanicama
opernu i puku. | |

Naše Svećenstvo harno spominje i priznava pastirsku Njegovu Briga ne-
prestano nastojanje, očinsko i bratsko privatno upućivanje, apostolsku dobrotu,
kojom ga susreta, bodri, sokoli, iz jedine vruće želje, da se narod što više milome

Spasitelju, milostivoj Djevici i velikim Svetiteljima priljubi.

Ustrajnim trudom svojim On je neizrecivo dobro pred Bogom. stekao i.

ostiče; Bog sam nagradit će ta velika. Njegova nastojanja i napore, a mi samo
možemo nešto da doprinesemo u ovoj svečanoj zgodi Njegova apostolskog Jubileja,
te Mu zasladimo nemalo gorku čašu, koju Mu pruža teška odgovornost i velike
dužnosti Njegove. Tako ćemo Mu dokazati, kolika je zahvalnost, privrženost i
ljubav naša za sva dobročinstva, kojima je obdario nas i svoje vjernike. |

Taj zasluženi i pravedni maleni iskaz dajmo Mu iz srca i iz duše prigodom
očestite ove pastirske Njegove slave, koja se evo spravlja za ove dane, 24 juna.

Okupimo se oko ovog dragog nam Oca, poklonimo Mu se, od Boga Mu
prosimo zdravlje još za dugi niz godin4, vapimo Mu snagu i ustrpljenstvo u
daljnim naporima ljubavi Njegove, olakotimo Mu teret sinovskim posluhom,

- uzornim vladanjem, revnim nastojanjem za spas duši; potaknimo bogoljubni naš.

narod, da se pridruži nama u molitvi, u vapaju pred Onim, koji sve može, e bi
nam još dugo i dugo u snazi i vedirhni duha uzdržao kebljenod Svečara našega,
. neka — kako Crkva sveta za nj Bogu vapi — stet el pascat in fortitudine fua,
s Domine, in sublimitate nominis tui!
Na lanjskom našem svećeničkom sastonicinj poznajući skromnost svojeg do-

brog Pastira, a iz obzira prema prilikama, koje još traju, ustanovismo, da mjesto:

prolaznog kojeg dara doprinesemo, zajedno . sa povjerenim nam pukom, koliko
možemo, neka se utemelji glavnica, koja će nositi časno Svečarevo Ime, a da se nje-
nom dobiti mogu češće, što uspješnije obdržavati u našoj biskupiji sveta Poslanstva.

Tu blagodatnu kršćansku ustanovu, da se duše s Bogom vola mire i da

živukao pravi kršćani, naš će dobri Pastir — to smo uvjereni — rado prihvatiti >

kao spomen-dar u ovoj svečanoj prigodi, uvelike radostan, što će se i time moći
unaprijeda dosta raditi na slavu onog: nebeskog Pastira, kojega On vješto i revno

 megju nama propovijeda i zastupa, a kojemu neka je od nas sve to veća čast i

slava sada i za vijeke!

U Dubrovniku, 25. maja 1919.
| | ODBOR.

mh rase“ ii