Strana 2 Dr. VINKO FORETIĆ Slava Sv. Vlaha Vrlo je lijepi prizor promatrati za vrijeme svečanosti sv. Vlaha, kako se nižu oni mnogobrojni barjaci jedan za drugim. Milo neko osjećanje nas pri tome obuzima i evocira u nama _raz- nolike ugodne misli i čuvstva, Taj pri- zor upravo zanosi čovjeka, Barjaci su to Boga Spasitelja, Majke Božje i raz- nih svetaca, kao što je sv. Tereza M. Isusa. Kad promatram tu galeriju Bo- žjih svetaca i ugodnika i kad se sjetim još ostalog ogromnog njihova broja, onda naročito uvigjam, kako su sitni oni prigovori katoličkoj crkvi radi onih nekoliko tamnih crta u ljudskom mo- mentu njezine historije. Prigovaraju nekoliko tih tamnih strana i iznose kao primjer ono nekoliko pokvarenih crkvenih dostojanstvenika u povijesti, a neće da gledaju na one hiljade i hiljade svetaca i svetica, mučenika, isposnike, ispovjednika i naučitelja, sve nekad ljudi uzor-značajeva. Megju tim hiljadama i hiljadama, koji su najbolji odgovor na one sitničave pri- govore, uzdiže se i sjajni lik sv, Vla- ha, zaštitnika grada Dubrovnika. Prenesimo se duhom u ono davno doba trećeg i četvrtog vijeka poslije Krista | Tada je živio sv. Vlaho, Ne- znamo mu tačno godinu rogjenja, ali sigurno rodio se je u 3.vijeku u gra- du Sebastu. Grad Sebast nalazi se u Maloj Aziji, u predjelu nazvanu Mala Armenija, koji predio je bio nekada združen s Kapadocijom u jednu pro- vinciju, a nekad se opet uzimao kao posebna provincija. U tim predjelima bila se takogjer tokom vremena raspro- stranila vlast velike rimske države, a s pojavom kršćanstva javlja se ono već rano i u tim krajevima, Vlaho po- stade gorljivim kršćaninom. Po zani- manju bijaše isprva liječnik te življaše i djelovaše u svojem zavičaju. No ne bijaše on samo liječnik tijela, već i liječnik duša ljudskih. Kao liječnik imao je prilike da dolazi u kontakt sa velikim brojem ljudi raznih društve- nih slojeva, te je tu priliku on upo- trebljavao da kršćane još više ukri- jepljuje u pravoj vjeri i u provogjenju pravog kršćanskog života, a još pre- ostale pogane da predobija za kršćan- stvo. Vlaho se pročuo radi svojeg vjer- skog djelotvornog rada u području sebatske biskupije. Sebast naime bija- še biskupskim sijelom, a stolovaše u to doba u njemu tek njegov prvi bi- skup. U to starokršćansko doba bijaše običajem, da biskupa bira cjelokupno svećenstvo i narod biskupije, Često se je dogagjalo, da su za biskupe bili birani i svjetovnjaci pozuati radi svo- jeg pobožnog života. Tako se eto zgo- di, da je i Vlaho bio poslije smrti prvog sebatskog biskupa izabran bi- skupom svojeg zavičaja. Predaleko bih išao, kad bih Vam sada opisivao potanko cijeli život našega sv. Vlaha, Možemo saimo ukratko spomenuti, da je Vlaho živio u doba Dioklecijanova progonstva kršćana, ali da je to pro- gonstvo i preživio. Kad se ono Dio- klecijan g. 305. povukao s prijestolja u svoju poznatu palaču na mjestu da- našnjeg Splita, mastadoše u rimskom carstvu dugotrajne borbe radi prijesto- lja izmegju raznih pretendenata. Na- kon dužih borba ostadoše dvojica vla- dara: Konstantin Veliki u zapadnom dijelu carstva a Licinije u istočnom. Inicijativom Konstantinovom izdadoše oni g. 313. poznati milanski edikt, ko- jim bi dopuštena sloboda ispovijeda- nja vjere u čitavom carstvu. Osvanuše dakle u prvi mah i bolji dani kršća- nima u sebatskoj biskupiji, no Licinije u daljnjem toku svoje vladavine nije se držao odredaba milanskog edikta, i u dijelu carstva, kojim on upravljaše, učestaše opet vjerski progoni, te mno- NARODNA SVIJEST 14 Veljače 1940 Broj 7 gi kršćanin biše tada okrunjen aureo- lom mučeništva, pa tako i Vlaho, se- batski biskup. U prvi mah on se spa- se od progona time, što se sklonio u jednu pećinu obližnjeg gorja, ali tu ga napokon uhvatiše. Rimski civilni na- mjesnik u Sebastu Agrikolaj kušaše najprije lijepim načinom predobiti Vla- ha, da se odreče kršćanstva, ali kad u tome ne uspije mučio je Vlaha na ra- zne načine, pri čemu se, kako nam javljaju svečevi životopisi, očitovaše mnoga njegova čudesa, Napokon bi pogubljen na taj način, što mu odsje- koše glavu. Istraživači života svetoga Vlaha razilaze se u godini mučeničke smrti Vlahove, Neki drži, da je to bilo već g, 313., drugi uzimlju godine 316., 319., 320. U Dubrovniku je megju svećenstvom prevladavalo mišljenje, da je to bilo g. 316., te je g. 1916. vrlo svečano bio proslavljen hiljadu i še- stogodišnji jubilej toga dogagjaja. Gle- de dana mučeništva imamo raznih vi- jesti u izvorima o životu svetog Vla- ha, ali svi se datumi kreću u mjesecu veljači. Prevladalo je bilo mišljenje, da je Vlaho mučen baš 3. veljače, Ka- ko je običaj, da se kao dan slave sve- taca-mučenika uzima dan njihove smrti, tako je eto katolička uzela baš ovaj datum kao blagdan sv. Vlaha. Licinije je tako unatoč odredaba milanskog e- dikta mučio kršćane, ali je napokon i njemu došao kraj, jer je došavši u su- kob s Konstantinom Velikim bio od ovoga poražen, te tako g. 324. Kon- stantin Veliki postade jedinim carem velikog rimskog carstva. Kako je sv. Vlaho bio mnogo po- štovan za života, tako započne njegov svetački kult odmah poslije njegove smrti, a pogotovo kad porazom Licini- jevim osvanuše kršćanstvu i na istoku bolji dani. Pobožnoj nekoj ženi uspije, da poslije njegove smrti spase i po- kopa njegovo tijelo, te kasnije nad njegovim grobom sagradiše i crkvu. Kult sv. Vlaha mnogo se raširi najpri- je po čitavoj Armeniji i ostalom kršćan- skom istoku, a vrlo rano pregje i na zapad. Sv. Vlaho časti se osobito kao zaštitnik protiv bolesti, a naročito pro- tiv bolesti grla. U njegovu životopisu nam se takogjer pripovijeda, kako je on postao zaštitnikom protiv te bole- sli, Prema tom životopisu Vlaha je jednom srela majka s jedincem sinom, kojem bijaše zastala kost od ribe u grlu na taj način, da je prijetila smrtna opasnost. Maja zamoli Vlaha za po- moć, a on zazove Boga u pomoć i njegovim zagovorom dijete osta zdra- vo. Životopisi Viahovi donose nam ganulllivu molitvu, koju je tom _ prili- kom Vlaho izgovorio, u kojoj izmegju ostalog i veli: ,1 ova moja molitva, smjerno te molim, neka ne bude samo na korist ovoga djeteta, nego za sve one, koji bi te u sličaoj bolesti od grla u ime moje vapili....“ Pri smrtnom času moleći se sv. Vlaho Bogu mo- ljaše ga megju ostalim i zato, da ga priznade zaštitnikom protiv bolesti grla. Rekoh, da'se kult sv. Vlaha raširio po cijelom : kršćanskom svijetu. - On postade naročitim zaštitnikom Arme- nije, te je tamo osnovan bio u 11 vi- jeku viteški red sv. Vlaha. Već vrlo rano podiže se i u Carigradu crkva njemu u počast. Tokom vremena raz- nesu se pojedini dijelovi njegova tijela u obliku sv. moći najprije po istoku, a onda s istoka dospiješe i na zapad, osobito pak u doba krstaških ratova. Zanosne su pjesme sv. Ivana Damas- ka, istočnog sveca iz 8. vijeka i po- znatog crkvenog pjesnika u počast sv. Vlaha, koje su nam važan izvor i za njegov život. U središtu katoličke cr- kve, vječnom Rimu, bi sagragjena vrlo rano ckrva sv. Vlaha, koja i danas tamo postoji. I po ostalim gradovima Italije ima mnogo crkava sv. Vlaha, ili se pak štuje on po drugim crkvama. Tako od većih gradova ima četiri cr- kve njemu posvećene u Napulju a dvije u Veneciji. Nekoja mjesta slave ga i u Italiji kao svoga parca. Tako FRANCIS JAMMES V. S. ROZARIJNna SUNCU Roman Zakašljao je, kad je pozdravio djevojku, a ona mu reče: — Nemojte se umarati, dragi gospodine. On joj međutim htjede pripovjediti o smrti svoje žene, koju je pokosila ista bolest, što je i nje- ga podgrizala; o svojoj odluci da pođe u Lurd s Pe- ricom te da tamo isprosi za se čudo, koje ipak nije postigao ; o svojoj prisilnoj nezaposlenosti; o lijepom postupku milosrdnih ljudi prema njemu; na primjer, one sasvim mlade djevojke, što je stanovala na prvom katu i koja je često dolazila k njima, da ma- lo uredi rublje. Nju je baš Dominica bila opazila na prozoru gdje šije. Bilo joj je ime Anica, a provodila je težak život radeći kod kuće, da podmiri svojem stricu i strini opskrbu, koju su od nje tražili. Dok je on govorio, Dominica se digla, da po- takne vatru u štednjaku, na kojem se grijalo mlije- ko; zatim ga izlije u jednu zdjelicu, koju je bila u- zela s kredence od nekog prostog drveta. A onda, kako je već bilo mračno u ovoj prostoriji, u koju je dolazilo svijetlo samo iz jednog unutrašnjeg dvorišta, ona zapali svijeću pomoću jednog smotanog oglasa. Kako je prenosila na drugu stranu sobe ovu svijeću naslanjajući je donekle na prsi, a onda je položila na okrugao stolčić, mudre djevice bi je bile primile u svoje društvo. Činilo se je kao da čeka dolazak Zaručnika. Tada stade čavrljati prijateljski raspitujući se o cijeni stanarine, kruha i mesa. Čuti i vidjeti ovu li- jepu, elegantnu djevojku u ovom siromašnom stanu, žalosnijem od neke tamnice, bilo je za ovog suši- čavca i njegovo dijete kao da vide sredozemno sun- ce, koje obasjava cvijetno polje. što je dopušteno čim je mogao, uzeo je i zadržao u svojoj ruci ruku ove sjajne majke. I bio je ponosan te se samo smi- ješio čas zbunjeno, čas gledajući ravno i sasvim iz bliza u oči svoje prijateljice. Nju je pak zabavljao g|način, kako ju je dočekao na vratima zamijenivši je s gospođicom jednog cirkusa, koji je bio na prolasku u Bordeauxu. Pa kako je Stjepan Durand smatrao, da mu je dužnost opravdati nedužnu pomutnju svog sina, ona će: — A znašli ti, Perice, da ja jašem konja možda isto tako dobro kao tvoja cirkuska jahačica? I da bi nastavila razgovor, ona je izmišljala ti- suću sitnica, što su očaravale ove samotnike, koji su tako malo govorili međusobno u jednoličnosti svog svakidašnjeg života i s kojima gotovo nitko nije raz- govarao. Tko pomišlja, da udijeli tu milostinju riječi onima, koji više ne zanimaju svoga bližnjega, jer su odviše nesretni ? Razgledala je potanko njihovo kukavno po- kućstvo i zamolila, da joj dopuste ući u spavaonicu. Stjepan Durand se ispričavao sav zbunjen. Ali ona će na to: — Zar mislite, prijatelji, da ja nijesam nimalo naučna na onaj mali nered jedne bolesničke sobe? Prije svega, to je moja sklonost, da vodim kućan- stvo kao da sam djevojčica. U Lurdu, za velikog kolovoškog hodočašća, mnoge moje drugarice hoće da obavljaju samo neke poslove; one, na primjer, smatraju, da je njih nedostojno prati suđe. Njima se čini otmjenije zavijati rane. Pokatkad se čini, da ne- ma dosta čirova, da bi se zadovoljile ove kaćiperke. Znate li, što ja tad činim, gospodine Durande ? Po- đem k upraviteljici i rečem joj: ,Dajte mi noćne su- dove, da ih isperem. Imam za taj rad posebnu sklo- nost“. Dominica prasne u smijeh navodeći ovaj razgo- vor i nagne se jednom nesvijesnom kretnjom nad postelju sušičavca, koja je bila u neredu, i pospremi A sad prijeđimo na inventar! klikne veselo. Na jednom komadiću papira bilježila je kuhinj- ske predmete i odjeću, koji su joj se činili neophodno potrebitim, a nijesu se kod prozivanja nalazili u kre- denci, u ormaru ili na klinčanici. — Nemojte se ni za što uznemirivati, govorila je. Kad pođem od vas, upoznat ću se s gospođicom Anicom i molit ću je, da se pobrine za mnoge male sitnice, koje izmiču vama muškarcima. Ovih ,malih“ sitnica bio je priličan broj iš da ih nije nipošto htjela napominjati izravno bivšem tipografu, jer bi se ovaj bio zbunio pri pomisli, da ona hoće doskočiti njihovom nedostatku. Saznat će brzo od Anice broj i narav računa u zastoju, ako ih ima, i uredit će ih. Ostavila je svoja dva prijatelja rekavši im do- viđenja. Njihovom zadovoljstvu nije bilo granica. Bez sumnje bi im pružila manje veselja, da je bila manje elegantna. Često je znak krivo shvaćenog milosrđa, kad čovjek ne zna ostati jednak samome sebi. Zato ja hvalim onoga kardinala, koji je obukao svoj ogrtač, koje oblači samo kod velikih svečanosti, kad je bio pozvan k jednom siromahu. Htio sam pružiti užitak njegovim očima prije nego umre, izjavio je. Kad izađe iz stana Anice, koja je rado prihva- tila, da obavi sve narudžbe, što su joj bile povjere- ne za Durandove, Dominica začuje gdje odbija se- dam sati. Za nekoliko časaka vratit će se k ljudima, čija je gošća. Zaustavi se u mračnoj lađi Svetog Mi- hovila i osjeti, da ju je obladalo i obujmilo djelova- nje Božje, pa su joj srce i pamet bili jače prosvi- jetljeni nego dotada. Kad ju je ostavila ova spokoj- nost, učini joj se, da joj je odgovorio Bog. Prošavši ispred Svetohraništa, prigne čelo do zemlje, a na usta su joj dolazili ovi neizrecivi stavci Pohođenja : ,l moj duh je uzdrhtao od radosti u Bogu, Spa- sitelju momu, Jer je pogledao na niskost službenice svoje“. samo bogatašima. Perica nije govorio više ništa, ali je u veoma kratkom vremenu. — Nastavit će se. —