Br 2, Kr U DUBROVNIKU, 10, FEBRUARA 1920. God. XX. LIST DUBROVAČKE BISKUPIJE (SLUŽBENO GLASILO | ZA BISKUPIJE KOTORSKU | HVARSKU). Deus.... ipse sapientiae dux est et sapientium emendator. Sap. 7. 15. > izlazi početkom svakoga mjeseca. — Cijena i K. na godinu.— Pisma i novci šalju se na Biskupsku Kurlju. JOSIP PO BOŽJOJ MILOSTI I SV, APOSTOLSKE STOLICE DUBROVAČKI BISKUP PREČASNOM SVEĆENSTVU I LJUBLJENOM PUKU MILOST I BLAGOSLOV OD GOSPODINA. Zemlja, na kojoj živemo, svijet, s kojim smo da- nomice u doticaju, najdublja je knjiga svakomu otvo- rena, iz koje čovjek može dosta da nauči. Proučavanje svijeta, promatranje prirode pomoću osjetila, to je.zorna obuka korisna za svakog posmatrača. Ako samo ba- cimo pogled na nebo, po kojemu žarko sunce ravna svojim velikim kolom, ono sunce, koje svojom topli- nom sve krijepi, svojim zrakama sve rasvijetljuje, po kojemu dijelimo dan od noći i razlikujemo dobe go- dine, odmah ćemo zapaziti divni red, krasnu harmo- niju! Taj harmonički red opaža i prosto čobanče, koje na pašu stado vodi, te se vlada po suncu i zor- nici, po vlašićima i štapima. Tu harmoniju još bolje opaža učenjak, koji oružanim okom siže još dublje nego čobanče prostim, te mjeri put i pravac svakoj zvijezdi, koja se miče u tom nueizmjernom nebeskom prostoru, i temeljito sluti na drugo još nama nepo- znato središte, oko koga naše sunce ješ velebnije kolo vodi. | Kršćanska braćo i sinci preljubljeni, svaki koji na to pazi i razumno o tomu promišlja, valja da do- gje do zaključka, da je sve to uredilo jedno razumno osobno biće, koje tim vlada, koje sve to uzdrži, ato je svemogući Bog, po onoj sv. pisma : »Nebesa kažu slavu Božiju«. (Ps. 18. 1). Nebo, ta duboka knjiga, upućuje. nas na stvoritelja, uzdržavatelja i ravnatelja cijeloga svemira; drugim riječima pokazuje nam pro- vidnost Božju, koja svijetom upravlja i svakomu stvo- renju put kaže prema svrsi, za koju je stvoreno. Do istoga zaključka dolazimo, kad skrenemo pogled prama zemlji, koja je megju najmanjima u tom velikom kolu svjetova. Tu se možemo još bolje o providnosti osvjedočiti, jer možemo da zbližega zavi- rimo u stranice te ogromne knjige. Pogledajmo gor- ski cvijetak, poslušajmo pjevanje slavulja, bacimo oko na bjelicu ovcu i krotko janje, ponosnog dorata, pa i na samu divlju zvjerad po gorama i pustinjama, počamši od njihova kralja grivatog lava do sićušnog crva, pa što ćemo opaziti» Opet divni red i sklad, gdje je sve po svojoj vrsti uregjeno, sve po svom naravnom nagonu radi i uzdržava se. | ovo proma- tranje uz zdravu pamet Bogu vodi i kaže: Sve je to svemogući uredio, svim tim vlada Njegova providnost i Njegova vrhovna i svemoguća volja, koja može sve što hoće. Još bolje odskače ova istina, kad promotrimo sami sebe, svoje tijelo, koje je tako po maravi ustro- jeno i uregjeno, da bi to samo dovoljno bilo, da s razumom stignemo do vrhovnog majstora, do svemo- gućeg Boga, koji je sve to uredio na način, da se bolje ni zamisliti ne da. Pametan neki liječnik, proučavajući srce čovječje, srčani ustroj, kolanje krvnih kucavica, do zadnjih ži-