—' 46 *. Akcija za dokinuće ropstva u Airici. a > N. Štuk. | 1. Pita se najprije: postoji li jošte ropstvo u Africi ? Ropstvo bez sumnje tu još i danas postoji, osobito pak u Kongu i Abesinii. Ako su pre- stale velike izložbe, biva, ako se više i ne vide oni odurni prizori prodavanja robova na pazarima naj- važnijih centara, ne prestaju ipak prijevozi iz jednoga predjela u drugi, u povorkama više ili manje broj- nim, sad u manjim grupama, drugda u velikim mno- žinama. Ljudi i žene, mladići i djevojke, prelaze iz jednih ruku u druge, mijenjajući cijenu svaki put kada mijenjaju gospodare. Najniža im je cijena u rogjenom kraju ; na ovoj pak osnovici se dalje povisuje prema okolnostima, u kojima se obavlja kupnja. U nutarnjim krajevima cijene se vrte oko 30 do 4Q skuda (talijeri Marie Terezije); dok je otrag koju godinu bilo još moguće kupiti jednoga roba za 10 skuda. U grado: vima države Šoa, kao n. pr. u Addis-Abebi, cijene su ove: za mladića ili djevojčicu od 100 do 130 skuda; za malo ropče od 3—4 godine, 30 do 50 skuda. Da ropstvo u Africi još nažalost postoji, potvrgjuju iz- vještaji misijonara, koji tamo djeluju. | Biskup Sweens, od Bijelih Otaca, u južnoj Nyanzi, donosi slijedeće iz izvještaja starješine misije Nyundo :* »Oikada je Vlada ovdje podigla vojničku staciju, nestalo je javne trgovine s robovima. Ipak se takova trgovina nastavlja potajice. Nesretnici, najpače djevojke iz predjela Kongo, prodavaju se Batuzima Ruande«. — Otac Dubrouillet piše: »lako se u Eu- ropi govori i lako vjeruje, da ropsivo više ne postoji u Gabunu, to ipak nije istinito: dosad se nije ništa ili skoro ništa uradilo, da se ono _ istrijebi. Sve i da Uprava hini, da ne zna, ili valja da nazbili i ne zna ; to ipak ja znam za predjele, koji su pravi mravinjaci robova, Ima više vrsta ovijeh najnesretnijih_izmegju nesretnika. Jedni, prodani već odrasli i otrgnuti od svojih obitelji, odvedeni su u daleke krajeve, gdje rade u nasadima; drugi su oteti ili kupljeni sasvim mladi i rade iste poslove, ili vrše sramotne službe. Kako prvi, tako i drugi, držani su gore nego tegleća marva, i imadu neku vrijednost, jer su sposobni za radnju, ili mogu da udovolje strastima svojih živin- skih gospodara. Da ih se navikne ovoj posljednjoj švrsi, nastoji se uništiti u nesretnika sve što je plemeniti- jega u čovjeku, svaki moralni pojam, I uistinu po- stanu oni tako degradovani stvorovi te spanu koji put i niže od životinja. Rob ima da bude tek instrumen- tom i ništa višel« — Otac M. Wieder, od Kongrega- cije Sv. Duha, izvješćuje iz Libolla : »Ropstvo je ov-: * Izvještaji su crpljeni iz ,Klaverijanskog Almanaka“ za god. 1919. i 1920. izdatog u Rimu na talijanskom jeziku od So- dalicija Sv, Petra _Clavera, | _ dje u punom cvatu, jer su ovi nesretnici veoma spo- sobni za radnje: zato ih love i odvlaču u daleke kra- jeve, i tako propanu u tijelu i u duši. — Da bi do- bročinioci, koji nas pomažu svojim prinosima u ot- kupljivanju robova, mogli da premjere i dohvate bl1- godati, kojima obasiplju svojom darežljivošću ove najveće bijednike, bez sumnje bi još blagodarniji bili u svojim pripomoćima«. Biskup Le Roy, vrhovni Starješina Olaca Sve- toga Duha, pripovijeda ove potankcsti o robovanju jednoga malog crnca, što ih ječuo od njega samoga: »Jednoga jutra ranom zorom trgovci robljem podmetinuše vatru i našim kolibama, zaskočeni vatrom svi istrčaše va- ni, a da se ne oboružaše kopljem : nenadno navališe na: oružani ljudi, svih nas pohvataše i okovaše u lance, Moj olac bi ubijen, mati ranjena, moja braća pobje- goše bez traga, a mene zarobiše. Malo nakon toga morali smo krenuti prama obali; stražilo nas je ne- koliko naoružanih arapa. Bjesmo prodani, i ukrcaše | nas na brod. Rekoše nam (da nas zavaraju), da će nas odvesti u jedan lijepi grad, gdje ćemo dobiti sva- kojakih odijela i puao pirinča, te ćemo moći da ple- šemo svaki dan. Oj! plesati! Tada zacijelo ne mi- šljasmo o takovim stvarima | Jednog jutra ugledasmo velik brod, koji je išao bez jedara i vesala, samo što je dimio: kako već bijelci to umiju. Arapin nam reče : »Ako vas ovi psi (tako je nazivao evropejce) iznagju, bacit će vas u more; posakrijte se! (Ovako su na- ravno govorili trgovci, znajući da bi bijelci oslobo- dili robove iz njihovih ruka.) Bi nam naloženo, da polegnemo u dno broda, te nas pokriše velikim plat- nom i povrh nas postaviše vreće pune pirinča. Bilo nam je sasvim nezgodno, onako bez zraka i prostora. Kod mene je ležalo djetešce na majčinim legjima : plakalo je bez prestanka. Arapin reče: ovaj će nas crvak svih odati; bacimo ga u more! Ščepa ga, za- tvori mu šakom usta, priveže mu na noge komad gvožgja i baci ga u more. A njegova žalosna mati t.. osta bez svoga mališa, jadnica !« S O. Schinidt, Kongr. Sv. Duha, u Pembi piše »Od svih robova, koje mi bi moguće upitati, ne bih mogao kazati, da je ma jedan prošao bez kazne. Veći dio njih, ljudi i žene, nose i nosit će do groba ira: gove batinjanja, a mnogi još i žig sramote i mutila- cije svake vrste«. 2, Kako se izvoze robovi iz Afrike * Prama izvještajima Društva za dokinuće ropstva: to biva na ovaj način: Karvani, što sa robovima po- laze iz saharske pustinje, da ih uzmognu dovesti do morske obale, idu dijelom putem Gadames-a. prama Tripolisu, dijelom putem Ogila-Gialu i Huire prema