U DUBROVNIKU, 1. SEPTEMBRA 1920. God. XX. (SLUŽBENO GLASILO | ZA BISKUPIJE KOTORSKU | HVARSKU). Deus .. —————- . . ipse sapientiae dux est et sapientium emendator, Sap. 7. 15. | IB dlazi početkom svakoga mjeseca. — Cijena 10 K. na godinu.— Pisma i novci šalju se na Biskupsku Kurlju. Enciklička poslanica patrijarhama, primatima, nadbiskupima, biskupima i drugim mjesnim ordinarijima, koji su u miru i zajednici s apostolskom stolicom : o kršćanskom sklapanju mira. BENEDIKT P.P. XV. Časna braćo! Pozdrav i apostolski blagoslov. Mir, najljepši Božji dar, »od kojega, kako kaže Augustin, i megju zemeljskim i smrtnim stvarima ne običajemo ništa slagje slušati, ništa žarče željeti, ništa volje nači«; mir, za kojim kroz više cd četiri godine uzdisahu žudnje dobrih, molitve pobožnih i suze majka, konačno je stao obasjavati narode, a time Nas prije svih raduje i veoma razveseljuje. Megjutim ovu istu radost, koju osjetismo u očinskom duhu, premnoge i pregorke stvari uzmućuju; jer i ako je gotovo svagdje rat donekle prestao, i ako su mirovni ugovori potpisani, preostaje :pak još sjemenja starih mržnja; i vi dobro znate, Časna Braćo, da nijedan mir nije trajan, nikakvi mirovni ugovori nijesu jaki, pa makar bili dugim i mučnim vijećanjima ustanov- ljeni i nepovredivo utvrgjeni, ako se ujedno u izmje- ničnom uspostavljanju ljubavi ne utalože mržnje i neprijateljstva. O ovoj se dakle stvari, koja je od naj- veće važnosti za opće dobro, s vama, Časna Braćo, odlučismo porazgovoriti i ujedno narode Vaše tačno podučiti. : Mi se naime, otkad smo tajnora Božjom odlu- kom uzdignuti do dostojanstva ove stolice, nijesmo nikad, dok je rat bijesnio, prestali svim silama, koje smo imali, upinjati, da se svi narodi svijeta povrate u uzajamni odnošaj bratske ljubavi. Zbog toga smo ustrajno molili, ponovno opominjali, puteve za uspos- tavljanje prijateljstva predlagali, konačno sve poku- šavali, da, ako bi bilo moguće, uz pomoć Božju, lju- dima otvorimo ulaz i vrata k miru, koji će biti po- šten i stalan; uza to smo očinskim srcem brižno nastojali, da svakakve nevolje i jade, koji su slijedili iz golemog hrvanja, barem donekle olakšamo. A sađa Nas ona ljubav Isusa Krisla, koja Nas je od tako ieškog počelka našeg papinstva nagnala, da radimo bilo za povratak mira, bilo za ublaženje ratnih stra- hota, ta mas ista ljubav sili danas, kad se je konačno pie sklopio neki mir, da sve sinove Crkve, šta više sve ljude opomenemo, neka _predugotrame mržnje izbace iz srdaca i usade u njili slogu i uzajamnu ljubav. Nije doista potrebno, da opširno dokazujemo, da bi društvo roda ljudskog trpjelo najveće štete, ako bi i nakon sklapanja mira dalje postojala inegju na- rodima potajna neprijateljstva i zadjevice. Ne obazi- remo se na štete u svim onim stvarima, kojima se napredak gragjanskog života ukrepljuje i promiče, kao što primjerice t:govinom, obrtom, umjetnošću i književnošću, koje sve u dobrim megjunarodnim od« gošajima i u miru napreduju. Što je mnogo zname- nitije: najteže bi ranjen bio kršćanski život, kojega sva snaga stoji u ljubavi, pogotovo kad se semo pro- povijedanje kršćanskog zakona zove Evangjeljem mira, Kako naime znate i kako smo mi-i u drugim zgodama opsežno spominjali, ništa nije Gospodin Isus tako često i tako živo usagjivao u uši učenika kao ovu zapovijed o uzajamnoj ljubavi, jer u: njoj je sa- držano sve drugo. Ovu je zapovijed Krist nazvao no- vom i svojom i htio da bude kao neko znamenje kršćana, po kojem će se moći lako raspoznati od drugih. Konačno je i umirući ovo isto svojima za- svjedočio i molio ih, da se. megjusobno ljube i lju- bavlju nastoje nasljedovati ono neizrecivo jedinstvo, koje se nalazi u Trojstvu božanskih osoba : »Da svi jedno budu... kao i mi što smo jedno... da budu dovršeni u jedno. | Apostoli dakle slijedeći tragove božanskog Uči- telja i dobro podučeni njegovom riječju i njegovim zapovjedima divnim su marom ovako podučavali vjer- nike: »Prije svega pak imajte u sebi uzajamnu ne- prestanu ljubav«. »Nad sve pak ovo imajte ljubav, koja je vez savršenosti«. »Predragi, ljubimo se me- gjusobno, jer je ljubav od Boga«. Spremno su se pak pokoravala opomenama i Kristovim i apostolskim ona DUBROVAČKE BISKUPIJE | M m da : čini ..—