Br, 12. U DUBROVNIKU, 20. DECEMBRA 1920. God. XX. JU s ROVAČKE SLUŽBENO GLASILO i ZA BISKUPIJE KOTORSKU | HVARSKU). Deu5 +44 MORUPIJE ipse sapientiae dux est et sapientium emendator. m Sap. 7, 15. ——— Izlazi početkom svakoga mjeseca. — Cijena 10 K. na godinu.— Pisma i novci šalju se na Biskupsku Kuriju. ———— NR E Ž < . -—-_ = Nešto o svećeničkim organizacijama, DE TJ Bilo je govora i u ovom listu o svećeničkoj organizaciji. Gosp. pisac podastro je svoje misli o takovoj organizaciji. On zagovara jedinstvenu organi- zaciju. Tu će stvarati dekanatska, dijecezanska, po- krajinska, centralna. Tu će bili predsjednika, tajnika, blagajnik. Tu će se stvarati zaglavci nadđp“lovičnom većinom.... Predmet rasprave je sve onc, što se ma kako tiče svećenika, bilo kao osobe, kao svećenika, kao sina hrvatskoga naroda, kao gragjanina i držav- ljanina Jugoslavije.... Proliv ovoga, što je g. pisac podasiro, ne imam ništa. Sva ta arhitetonična zgrada čini mi se jedno krasuo čovječje tijelo, isklesano od mramora, gdje su i razmjer uda i crte lica, mišice či- tavoga tijela na živo prikazane. Ali tomu tijelu nešto manjka. Fali mu duh, fali mu život ; a to je glavno. sa pisac shvaća svećeničku organizaciju vojskom rekrutira- nom na silu, koja se mora pokoravati, misliti, osjećati što | |! sti ni u sadašnjosli nijedna uredba, koja bi joj se većina odluči, i to protiv svoje volje, protiv svoga uvjerenja. A takove nijesu svećeničke organizacije, niti | mogu biti. Ako bajuneta može vojnika prisiliti, da ne- | o biskupi, što radi, bajonete nema u svećeničkim krugovima niti većina glasova imade tu vlast, da moralno prisili mi nešto svećenika. Duhovna ga vlast može dakako mo- ralno prisiliti, ali zaključci nijesu njegova duhovna vlast. G. pisac ne govori ništa o svrsi svećeničke or- ganizacije. Istina, govori da će se tu raspravljati o svemu, što. zasijeca u interes svećenički. Tim je rečeno | premuogo i nije rečeno ništa. Premnogo, jer su tu označene različite svrhe: i spiritualna i ekonomska i politička i još koja; premalo je rečeno, jer ne budući te svrhe jedna drugoj. podregjene, ne mogu nego jedna drugu omelati i sprečavati. Organizacija — ako se hoće da bude dobro uregjena i da dobro funkcio- nira — ne može imati nego jednu samo glavnu svr. hu; može ih imati više, ali samo, kada su jedna dru- goj podregjene, a sve podregjene glavnoj. Kada bi bilo | više glavnih svrha u jednoj organizaciji, kao na pr. Spi-. rituelna, ekonomska; politička, bilo vi tu članova, koji bi bili oduševljeni za jednu, na pr. spiritualnu, a ne: bi bili za poliličku, opet bi drugi bili zanešeni za drugu, a ne bi hajali za prvu. Što bi se moglo od (Svršetak). takovih organizacija očekivati ? Jedni će raditi u ovomu pravcu, a drugi u drugomu, pa eto ti u jednoj orga-. nizaciji opet dvije, tri, četiri druge. — Sve što bi ma« | glo zasijecati u interes klera, moglo bi se podijeliti u dvije kategorije. Te su kategorije: spiritualna i ma- terijalna. Spiritualna smjera, da svećenik bude u sebi imati sve, šio se traži da bude imao svećenik i da sposoban bude da pridiže narod njemu povjeren reli- gijozno i moralno, — a materijalna, da promiče njegovo ekonomsko stanje, daje mu dobrih uputa u gragjan- skim stvarima, političkim pitanjima, učini ga sposobnim, da utim pitanjima dađe direktivu i puku svoje župe. Ako se misli o organizaciji klera u prvomu zna- čenju, spiritualnomu, i ako bi se tim htjelo kazati, da kler do sada nije bio organizovan, to smisla nema. Organizacija katoličke Crkve kaže takovu uredbu i kompaktnost u uredbi, da se ne će naći ni u prošlo- mcgla približiti, a kamo li joj stati o boku. Papa, glava Crkve, komu se svi moraju pokoravati. Nadbiskupi i svaki sa jurisdikcijom u svojoj. biskupiji, ovisni neposredno o Papi. Pojedine biskupije podije: ljene u dekanije, dekanije u župe; to su. karike, što su jako udružene megjusobno i čine jedan jedin- stveni lanac. Župnik, pošto je imao. osobiti odgoj -u: Canonici«. vijekova umovanja i iskustva. ooo sooo, TRGA