ZDUR - Digitalni repozitorij Znanstvene knjižnice Dubrovačkih knjižnica

Zadružna misao 1923.

Naziv

Zadružna misao 1923.

Opis

Prvi broj "Zadružne misli" izašao je 1. siječnja 1923. Imao je format 23,5x31,5 cm. Tiskan je u Štampariji De Giulli i dr. Vlasnik i odgovorni urednik bio mu je Nikola Kojaković. Kao mjesto izdavanja lista bila je naznačena: Župa Dubrovačka. U političkom pogledu list je zastupao stavove Saveza zemljoradnika. Izvještavao je da Oblasno vijeće Saveza zemljoradnika dubrovačke oblasti sačinjava 7 sreskih vijeća i to: dubrovačko, konavosko, stonsko, neretvansko, pelješko, korčulansko i blatsko, da sreska vijeća djeluju preko udruženja »Težačka sloga«, a da u dubrovačkoj oblasti djeluje 71 »Težačka sloga«. Drugi, ujedno i posljednji broj izašao je 1. veljače 1923. U zbirci Ragusina Znanstvene knjižnice čuva se samo prvi broj.

Tribuna/Dubrovačka tribuna (1930. - 1937.)

Naziv

Tribuna/Dubrovačka tribuna (1930. - 1937.)

Opis

Ovaj list počeo je izlaziti kao "Dubrovačka tribuna" 12. veljače 1929., međutim u Dubrovačkim knjižnicama nema niti jedan broj iz prvog godišta. Od broja 52 u drugom godištu, koji je izašao 2. veljače 1930, list se zvao "Tribuna". Pod tim imenom list je izlazio još do zaključno s brojem 109/1931, a od br. 110/1931. — uzeo je ponovno svoj prvotni naziv: "Dubrovačka tribuna". Od br. 135/1931. (bio je to »božićni« broj s 24 stranice), pa do broja 137/1932, list je imao smanjeni format: 23x31 cm, da bi od br. 138/1932. izlazio u formatu: 31,5x46 cm46. Posljednji 302. broj tog lista izašao je 8. siječnja 1937. Tiskao se u Štampariji Jadran, a glavni urednik bio je Jaša Miloslavić.

Sudost Europa Kurier (1939.-1940.)

Naziv

Sudost Europa Kurier (1939.-1940.)

Opis

Gospodarske novine na njemačkom jeziku, s tekstovima i na francuskom i engleskom jeziku, koje je u Dubrovniku izdavalo Jugoistočno evropsko nakladno društvo s.o.j. Zalagale su se za unapređivanje trgovinskih i drugih odnosa između Njemačke i jugoistočne Evrope. List je imao format 32x48 cm. Tiskao se u Štampariji "Jadran". Počeo je izlaziti 1939. U toj godini izašlo je 9 brojeva. U 1940. godini nastavio je izlaženjem s brojem 10. Izgleda da je to bio njegov i posljednji broj. Odgovorni urednik bio je Rajko Kos.

Službeni vjesnik Dubrovačke samoupravne oblasti 1928.-1929.

Naziv

Službeni vjesnik Dubrovačke samoupravne oblasti 1928.-1929.

Opis

"Službeni vjesnik Dubrovačke samoupravne oblasti je službeno izdanje i služi za proglašenje svih uredaba, odluka i objava Oblasne skupštine, Oblasnog odbora i samoupravnih tijela, naredaba i uredaba upravnih vlasti, a koje se tiču Dubrovačke oblasti te raznih drugih neslužbenih vijesti i oglasa" (iz Uredbe o izdavanju Službenog vjesnika Dubrovačke samoupravne oblasti). Imao je format 23,5x31,5 cm, tiskao se u Štampariji "Jadran", a odgovorni urednik bio mu je Jaša Miloslavić. Prvi broj izašao je 15. rujna 1928, a zadnji 10. listopada 1929. U tijeku I. godišta izlaženja (1928) izašlo je 8, a u tijeku II. godišta izlaženja (1929) 10 brojeva.

Slovinac (1878. - 1884.)

Naziv

Slovinac (1878. - 1884.)

Opis

Prvi broj časopisa "Slovinac", koji se predstavio kao: "List za knjigu, umjetnost i obrtnost2, izašao je 1. svibnja 1878. na 8 dvostupačnih strana formata 22,5×29 cm. "Slovinac" se tiskao u tiskari Dragutina Pretnera, a vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik bio mu je isprva Luko Zore. Pokretači "Slovinca", zalažući se za hrvatskosrpsku slogu, smatrali su da će toj slozi najviše pridonijeti ako ne ističu ni hrvatsko ni srpsko nacionalno ime. Zauzimali su se za nadnacionalno, zajedničko ime: Slovinac, pod kojim su podrazumijevali svakog pripadnika južnih Slavena. U skladu s ovom namjerom, tekstovi su se tiskali i latinicom i ćirilicom. Slovinski politički pokret, začet u tadašnjem Dubrovniku, bio je romantičarski pokret koji nije imao realne izglede da se proširi ni na ostale krajeve Dalmacije, a kamo li još šire. Uz to postojale su na tom prostoru i sve izrazitije nacionalno-političke misli, koje su se međusobno i oštro sukobljavale. Slovinski pokret, kao politički pokret, nije mogao uspjeti. Njegov zagovornik "Slovinac", vršeći i svoju ostalu časopisnu zadaću, imao je uspjeha kao književna, znanstvena, kulturna i informativna tribina. Kao vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik "Slovinca" u 7. broju g. 1878. naveden je Antun Selak, a od br. 8 g. 1878. do br. 3 g. 1880. Vjekoslav Pretner. Od br. 4 g. 1880. do br. 11 g. 1881. vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik je Niko Skorsur. Od br. 12 g. 1881. pa do kraja izlaženja časopisa vlasnik je i izdavalac Tiskara Dragutina Pretnera, a odgovorni urednik Vjekoslav Pretner. Časopis je u I, II, III. i IV. godištu (1878—1881) izlazio dva puta na mjesec, a V, VI. i VII. godištu (1882—1884) tri puta na mjesec. Posljednji 36. broj na kraju VII. godišta tiskan je 21. prosinca 1884.

Sloga (1923. - 1935.)

Naziv

Sloga (1923. - 1935.)

Opis

Glasilo srpske Radikalne stranke. Vlasnici i odgovorni urednici: Od 1923. Nikola P. Kojaković; od 1928. Lazar Marković; 1929. Petar N. Burić; od 1929. ponovo Nikola P. Kojaković, 1930. Ivo L. Peko; 1935. Nikola Kojaković. Od 1928. do 1929. mjesto izdavanja Dubrovnik - Mostar. Tiskare: od 1925. "Štamparija Jadran"; od 1926. Hrvatska tiskara F. P. Mostar; od 1930. ponovo "Štamparija Jadran". Format: 51 cm, tekstovi na latinici i ćirilici. Učestalost izlaženja: od 1923. do 1924. dva puta mjesečno; od 1924. tjedno: ponedjeljkom, od 1926. četvrtkom, od 1929. subotom. Numeracija od 1925.? kontinuirana. Zadnji poznati broj izašao je kao broj 194. 30. srpnja 1935. Fond u ZK Dubrovnik: God. 3(1925) br. 21; god. 4(1926) br. 2; god. 7(1929) br. 182, 183; god. 8(1930) br. 184; god. 13(1935) br. 194.

Sloga (1919.-1920.)

Naziv

Sloga (1919.-1920.)

Opis

"Sloga" je počela izlaziti 26. studenog 1919. Njen vlasnik, izdavač i odgovorni urednik bio je Ivo B. Lovričević. Izlazila je jedanput tjedno (srijedom) u formatu 29x42 cm na 4 trostupačne stranice, a tiskana je u Srpskoj štampariji. List se zalagao za slogu jugoslavenskih naroda. Nije pripadao ni jednoj stranci. Djelovao je vanstranački, neovisno, što je u raznim prigodama i izričito isticao, naglašavajući da je on "jedno idealno i privatno poduzeće koje hoće da doprinese svoj kamičak za opću prosvjetu, a time i za napredak (...) mlade države, jer misli da se svaka zgrada mora zidati iz temelja". Posljednji broj lista bio je broj 19 od 17. lipnja 1920. Fond u ZK Dubrovnik: god. 1(1919) br. 3 (17. Decembra); god. 2(1920) br. 2,3,4 (14., 21. i 28. januara).

Slobodna riječ (1925.)

Naziv

Slobodna riječ (1925.)

Opis

List se tiskao u Hrvatskoj tiskovnoj zadruzi u Gružu, a Gruž je označen i kao mjesto izlaženja. Izdavač i odgovorni urednik bio mu je Božo Rašica. Prvi broj izašao je 17. siječnja 1925. Pokretanje list bilo je reakcija na odluku Pašićeve vlade da se čl. 18. Zakona o zaštiti javne sigurnosti primijeni i na Hrvatsku republikansku seljačku stranku. Ukazujući na vladine mjere "protiv jedne opasnosti, koja ne postoji", i na otporvladinoj politici, list je isticao: "U borbi su dvije ideje: jedna velikosrpske hegemonije ..., i druga ideja ravnopravnosti i samoopredjeljenja narodnoga, do čega se ne može doći bez federalističkoga uređenja države". Format lista od br. 1 do br. 19 bio je 31,5x47,5 cm, a od br. 20 do 24 - 29x42 cm. Zadnji, 24. broj izašao je 4. lipnja 1925.

Sanctus Blasius 1938.-1940.

Naziv

Sanctus Blasius 1938.-1940.

Opis

Časopis na talijanskom jeziku s podnaslovom: "Rasegna ragusea illustrata di lettere e di arte" — izlazio je tromjesečno na 8 stranica formata 21x29 cm. Pokrenuo ga je, izdavao i skoro sam ispunjao svojim prilozima Giovanni Marotti. Kao izdavač i urednik (editore i redattore) bila je navedena Riccarda Saitz. Prvi broj izašao je 1. rujna 1938. U 1938. izašao je još broj 2. Drugo godište tog časopisa (1939) započelo je brojem 3. I brojevi i stranice časopisa numerirani su neprekinuto. U drugom godištu (1939) izašli su brojevi 3—6, u III. godištu (1940) brojevi 7—10. U IV. godištu izašao je samo 1 broj i to broj 11 (1. ožujka 1941). Do okupacije izašlo je 11 brojeva, tiskanih u Dubrovačkoj hrvatskoj tiskari, na ukupno 88 stranica. (Časopis je, za vrijeme okupacije, izašao još samo 3 puta u Dubrovniku i to: 1942. — br. 12 i 13, i 1943. — br. 14. Od br. 13/1942. Giovanni Marotti je naveden u časopisu kao njegov odgovorni upravitelj (direttore responsabile).

Russkij listok (1921.)

Naziv

Russkij listok (1921.)

Opis

Ovaj tjedni list ruske emigracije na ruskom jeziku izdavao je i uređivao u Dubrovniku S. M. Vlasev. Prvi broj je izašao 15. siječnja 1921, a zadnji, četvrti broj — 7. veljače 1921. List je tiskan u Srpskoj štampariji. Imao je format 28,5x42 cm. Prvi i četvrti broj imali su po 4, a drugi i treći broj po 2 stranice. Znanstvena knjižnica ima dva brojeve 1 i 3 iz 1921.

Rimembranze della settimana (1848.)

Naziv

Rimembranze della settimana (1848.)

Opis

Car Ferdinand I, uplašen revolucijom koja je izbila u Beču, izdao 15. ožujka 1848. proglas kojim je ukidao cenzuru. Tjednik »Rimembranze della settimana« bio je prvi list koji se pojavio u Dalmaciji nakon navedenog careva proglasa. Izlazio je na talijanskom jeziku. Bio je to mali tjedni list (formata 22×29,5 cm), tiskan dvostupačno na 8 stranica u Martecchinijevoj tiskari. Urednik nije bio naveden. List se ugasio nakon samo 13 brojeva. Prvi broj tiskan je 1. travnja, a posljednji 24. lipnja 1848. Znanstvena knjižnica posjeduje 12 brojeva.

Republikanska straža (1922.-1923.)

Naziv

Republikanska straža (1922.-1923.)

Opis

Prvi broj je izašao 8. prosinca 1922. i predstavljen je kao "Organ Jugoslavenske republikanske stranke za Dalmaciju, Crnu Goru i Herceg-Bosnu". Tiskan je u dubrovačkoj Tiskari De Giulli i dr., a glavni i odgovorni urednik bio mu je Jaša Miloslavić. Drugi (i posljednji) broj izašao je tek godinu dana kasnije — 24. studenog 1923. U ovom zadnjem boju, koji je tiskan u Hrvatskoj tiskari F. P. u Mostaru, bilo je navedeno da su vlasnik i izdavač: Sekretarijat Jugoslavenske republikanske stranke za Dalmaciju, direktor: Jaša Miloslavić, a odgovorni urednik: Simun B. Marić.

Radnik (1887.)

Naziv

Radnik (1887.)

Opis

Kao stranačkopolitički list dubrovačkih pristaša Srpske stranke, "Radnik" je bio potpomagan i od dubrovačkih pristaša Autonomaške stranke. Pristaše tih stranaka su nastojale da se preko »Radnika« — kako je saopćio Antonije Stražičić — "izigra ugled" dubrovačkih narodnjaka (pristaša Narodne stranke), koji su držali dubrovačku općinu u svojim rukama. Djelujući tako, pristaše Srpske i Autonomaške stranke u Dubrovniku imale su cilj "da one uljegnu u općinu". Prvi broj "Radnika" izašao je 1. ožujka 1887. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik lista bio je Domo Depolo. List je imao 4 strane formata 30 × 42 cm, tiskao se u tiskari Dragutina Pretnera, a izlazio je dva puta na mjesec — 1. i 15. u mjesecu. Izašlo je svega 12 brojeva. Zadnji 12. broj tiskan je 15. kolovoza 1887. Glavni suradnik lista bio je Antonije Stražičić. Znanstvena knjižnica Dubrovnik ima u svom fondu prvih 6 brojeva.

Radićev mali puk 1928

Naziv

Radićev mali puk 1928

Opis

Vlasnik i izdavač tog lista bio je: Izborni odbor liste Radićeve Hrvatske seljačke stranke Mali puk. Tiskao se u Štampariji "Jadran", imao je 4 trostupačne stranice formata 33x48 cm, a odgovorni urednik bio mu je Andro Filičić. Izašla su samo 2 broja: prvi broj — 27. studenog 1928, a drugi broj 6. prosinca 1928.

Radićev glas 1928

Naziv

Radićev glas 1928

Opis

List je izašao s podnaslovom "Iz pravice i mira sloboda izvira". Tiskan je u Štampariji "Jadran". Vlasnik, izdavač i odgovorni urednik bio mu je Miho Beroš. Prvi (i jedini) broj izašao je 7. prosinca 1928. na 4 trostupačne stranice formata 33x48 cm.

Rad (1919. - 1922.)

Naziv

Rad (1919. - 1922.)

Opis

List je počeo izlaziti 22. studenog 1919. Imao je podnaslov: "Nezavisni obnovni glasnik", izlazio je jedanput tjedno, vlasnik, izdavač i odgovorni urednik bio mu je Ljubo Leontić, a tiskao se u Srpskoj štampariji, od broja 96/1921 u Štampariji De Giulli. Format: 34x48,5 cm17. Imao je 4 četverostupačne stranice, kasnije i 6 stranica. Ponoseći se svojom neovisnošću, koju je često isticao, "Rad" je priopćavao svojim čitateljima da će se on kao "nestranački i nadstranački" list stalno boriti protiv klerikalizma, ekskluzivizma i separatizma, te uvijek biti "uz potlačene i bespravne radnike (intelektualne i manualne)." Posljednji 149. broj "Rada" izašao je 8. ožujka 1923. Numeracija je tekla neprekinutim redoslijedom — od prvog do posljednjeg broja, osim brojeva 1do 7 na početku 1921.

Prava Crvena Hrvatska (1905. - 1918.)

Naziv

Prava Crvena Hrvatska (1905. - 1918.)

Opis

Dubrovački tjednik Čiste stranke prava, nastao kao reakcija na pravaški list Crvena Hrvatska koji je uređivao Frano Supilo. Dubrovački neovisni pravaši uz pomoć svog list zagovarali su ostanak Dalmacije, Hrvatske i Slavonije pod Habsburškom monarhijom. <br> Zbog takve političke orijentacije PCH nastavlja izlaziti i za vrijeme 1. svjetskog rata što je čini jedinstvenom pojavom na dubrovačkoj novinskoj sceni. Prvi broj PCH izašao je 19. ožujka 1905., a posljednji 9. studenog 1918. godine.

Plivački reporter (1933.-1934.)

Naziv

Plivački reporter (1933.-1934.)

Omladina 1935.

Naziv

Omladina 1935.

Opis

Kao "List za prosvjetu naših sela" — kako joj je glasio podnaslov — "Omladina" je počela izlaziti 1. veljače 1935. na 8 trostupačnih stranica formata 22x29,5 cm. Tiskana je u Jugoslavenskoj štampariji, a odgovorni urednik bio joj je Frano Kondelli. Trebala je izlaziti dva puta mjesečno, ali, zbog materijalnih teškoća, to joj nije uspijevalo. Drugi broj tiskan je 3. ožujka 1925, a treći (vjerojatno i posljednji) broj "uoči Uskrsa" 1935. Znanstvena knjižnica posjeduje samo prvi broj.

Novi Dubrovnik 1933.-1934.

Naziv

Novi Dubrovnik 1933.-1934.

Opis

Tri je puta izašao ovaj prigodni časopis: u svibnju 1933. (u povodu međunarodnog kongresa PEN kluba), u rujnu 1933. (u povodu sastanka međunarodnog saveza advokata) i u listopadu 1934. (u povodu konferencije predstavnika evropskih država, koja se bavila pitanjima voznog reda željeznica i putničkih parobroda). Časopis se tiskao u Jugoslavenskoj štampariji, a urednik mu je bio Jaša N. Miloslavić. Prvi i treći svezak imali su jednak format: 24x31,5 cm, dok je drugi svezak bio manjeg formata: 17x24,5 cm.

Naša hrana (1935.-1939.)

Naziv

Naša hrana (1935.-1939.)

Opis

LIst je izlazio povremeno, a vlasnik, izdavač i odgovorni urednik bio mu je Niko Maslač — Narodnik. Prvi broj na 4 trostupačne stranice formata 23,5x31 cm izašao je u prosincu 1935. Numeracija je tekla neprekinuto iz godišta u godište. U II. godištu (1936) izašao je broj 2, u III. godištu (1937) izašli su brojevi 3—14, u IV. godištu (1938) izašli su brojevi 15—26, i u V. godištu (1939) izašli su brojevi od 27 do 38. List se tiskao od 1935. do 1937. u Jugoslavenskoj štampariji, a od 1937. u Dubrovačkoj hrvatskoj tiskari. Posljednji broj u V. godištu izašao je kao šesterobroj (33—38). Od III. godišta (1937) list ima 8 stranica. Od br. 21—22/1938. izlazi u smanjenom formatu: 15,5x24 cm. Znanstvena knjižnica u zbirci Periodika Ragusina ima 6 brojeva: 21-22, 23-24, 25-26 iz 1938. te 27-28-29, 30-31-32 i 33-38 iz 1939.

Narodni list (Zadar 1869. - 1920.)

Naziv

Narodni list (Zadar 1869. - 1920.)

Opis

Narodni list iz Zadra najstarije su žive hrvatske novine, s bogatom kulturnom, povijesnom i novinarskom tradicijom. Kroz povijest izlazio je kao tjednik i polutjednik. List koji mu je prethodio jest Nazionale (1862. – 1871.). Prvi broj zadarskog Narodnog lista izišao je 1. ožujka 1862. godine, a svojom pojavom, tekstovima i borbom za materinji, hrvatski jezik, pobudio je i međunarodnu javnost. Glasilo je izlazilo na talijanskom jeziku pod nazivom Il Nazionale, a imalo je i Prilog k Narodnom listu na hrvatskom jeziku. Od 1869. godine tiskaju se usporedo Narodni list i Il Nazionale, a od 1876. godine Narodni list izlazi samo na hrvatskom jeziku. Na stranicama Narodnog lista vodeći hrvatski intelektualci provodili su program Narodne stranke, zalagali se za udruženje Dalmacije s Hrvatskom, kao i za uvođenje hrvatskog jezika u javni život. Prvi urednik Narodnog lista bio je ugledni humanist, povjesničar i znanstvenik Natko Nodilo. Uz njega tadašnji napredni intelektualci koji su pisali u Narodnom listu bili su: Mihovil Pavlinović, Miho Klaić, Kosta Vojnović, Ivan Danilo, Nikola Zvonimir Bjelovučić i drugi. Nakon Nodilova odlaska iz uredništva,"Narodni list" uređuje Lovro Matić, potom i niz uglednika toga doba, od kojih je naznačajnije spomenuti Jurja Biankinija koji list u potpunosti uređuje na hrvatskom jeziku. Godine 1920. dolazi do nasilnog ugasnuća Narodnog lista. Posljednji broj izašao je 7. lipnja 1920. Fond u ZK Dubrovnik: samo Jubilarni broj (50. obljetnica) iz 1912. koji sadrži brojne dubrovačke teme i autore.

Narodna svijest (1919. - 1941.)

Naziv

Narodna svijest (1919. - 1941.)

Opis

Jedina dubrovačka novina koja je izlazila gotovo cijelo razdoblje između dva svjetska rata. Prvi broj je izašao 4. rujna 1919., a posljednji 28. ožujka 1941. godine. List je zastupao Pučku stranku i podržavao klerikalni duh, a izlazio je jednom tjedno. Zbog svoje dugovječnosti često je jedini izvor podataka o političkom i društvenom životu Dubrovnika u navedenom periodu.

Narod (1919. - 1922.)

Naziv

Narod (1919. - 1922.)

Opis

Noseći podnaslovnu oznaku: "List za politiku, privredu i književnost", "Narod" je zastupao stavove Narodne radikalne stranke. Naslov mu je u svakom broju bio tiskan i ćirilicom i latinicom. Prvi broj izašao je 12. srpnja 1919, a zadnji broj 11. veljače 1922. List se najprije tiskao u Srpskoj dubrovačkoj štampariji, zatim u Dubrovačkoj hrvatskoj tiskari, pa ponovno u Srpskoj dubrovačkoj štampariji i potom u Tiskari De Giulli i dr. Mijenjao se i format lista. U početku je imao format 34,5x49,5 cm, zatim 33x47,5, pa 34x48 i na kraju 32x46,5 cm. Do broja 7/1919. list je izlazio dva puta tjedno — srijedom i subotom, a od br. 8/1919. jedanput tjedno — subotom (kasnije petkom, pa srijedom). Prvi odgovorni urednik lista bio je Đorđe Vuletić, pa Ivan Biliškov, potom Frano Šulić, zatim Risto Džodžo.

Nada Albanije (1905.-1907.)

Naziv

Nada Albanije (1905.-1907.) • Shpnesa e Shcypeniis • La speranza dell'Albania

Opis

List "Nada Albanije" — bio je list albanskih emigranata. Ispod tog naziva lista na hrvatskom jeziku stajao je isti naziv i na albanskom i na talijanskom jeziku. U svakom broju lista tiskani su članci na jednom od ta tri jezika. List je u podnaslovnom prostoru stalno imao trojezično otisnuti moto: "Sloboda i nezavisnost Albanije — Lirimi e véteurdhenimi i Shcypenüs — La libertà e l’indipendenza dell’Albania". Prvi broj "Nade Albanije" izašao je 10. rujna 1905. na 4 strane formata 29 × 41,5 cm. List je trebao izlaziti jedanput na tjedan. Tiskao se u Dubrovačkoj hrvatskoj tiskari. Vlasnik i urednik bio mu je Nikola bey Ivanay, a odgovorni urednik — Adolfo Cerocchi, kasnije Stefan Ivanov. Znanstvena knjižnica ima prva 3 broja iz 1905.

Mlada Jugoslavija (1922.-1923.)

Naziv

Mlada Jugoslavija (1922.-1923.)

Opis

Prvi broj ovog časopisa, tiskanog u Štampariji De Giulli i dr. na 24 stranice formata 15,5x24 cm, izašao je 11. ožujka 1922. Vlasnik i izdavač bio mu je Jugoslavenski akademski klub "Jurislav Janušić" Rijeka—Dubrovnik, a odgovorni urednik prof. Đorđe Glumac. Časopis je trebao izlaziti jedanput mjesečno. U Dubrovniku su izašla još dva jednobroja (br. 2 za travanj i br. 3 za svibanj), te dvobroj 4—5 za lipanj i srpanj 1922. godine na sveukupno 104 stranice. Numeracija stranica je nastavljena iz broja u broj (dakle: od 1 na početku 1. broja do 104 na kraju dvobroja 4—5). Drugo godište časopisa nastavilo je izlaženjem u Zagrebu. Ivo Krznarić bio je otada novi odgovorni urednik. U 1. broju II. godišta (1923) uredništvo je objašnjavalo: da je u 1922. časopis izdavala dubrovačka podružnica J. A. K. "J. Janušić", ali da je došlo do "proširenja pokreta"i da je nastala potreba "da se glasilo prenese iz pokrajine u centar kluba". Časopis je postao "centralnim glasilom pokreta jugoslavenske omladine". Tom pokretu stajao je na čelu J. A. K. "J. Janušić". Časopis su u 1923. uređivali predstavnici zagrebačke i dubrovačke podružnice tog kluba. Dubrovačku podružnicu zastupao je u uredništvu Mate Zaninović. Zadnji dvobroj 7—8 uredio je redakcijski odbor sastavljen od predstavnika kluba u Zagrebu. Tim dvobrojem časopis je prestao izlaziti. Među njegovim suradnicima bili su naročito zapaženi Otokar Keršovani i Antun Barac.

List Dubrovačke biskupije

Naziv

List Dubrovačke biskupije

Opis

Prvi broj "Lista dubrovačke biskupije" izašao je 1. siječnja 1901. Od početka izlaženja lista pa do br. 1 g. 1905. urednik mu je bio Urban Talija, od br. 2 g. 1905. do br. 4 g. 1911. - urednik je Antun Liepopili, a od br. 5 g. 1911. i dalje urednik je Vlaho Barbić. Od br. 5 g. 1911. list je postao i glasilo kotorske i hvarske biskupije. Svi brojevi od 1901. do 1918. dostupni su na digitalnoj zbirci Austrijske nacionalne knjižnice http://anno.onb.ac.at/cgi-content/anno?aid=rgd Nakon sloma Austro-Ugarske monarhije list je i dalje nastavio izlaziti jedanput mjesečno. Svoje XIX. godište započeo je dvobrojem 1—2, koji je izašao 1. veljače 1919. Njegov vlasnik (i izdavač) bila je Biskupska kurija u Dubrovniku, a tiskao se u Dubrovačkoj hrvatskoj tiskari. Odgovorni urednik bio mu je Vlaho Barbić do zaključno s brojem 1—2/1924, a od br. 3/1924. Niko Gjivanović. Od XXVII. godišta (1927) list nije više bio službeno glasilo i hvarske biskupije. Otada je, uz naslov: "List dubrovačke biskupije«, nosio podnaslov: "Službeno glasilo i za biskupiju kotorsku". Format lista: 24x32 cm bio je od 1921. godine smanjen na: 21x30 cm. Gjivanović je uređivao list do zaključno s brojem 1/1929, a od br. 2—3/1929. urednik je Ivo Bučić. Bučić je bio urednik do zaključno s brojem 1—2/1930, a od br. 3/1930. pa do br. 3/1941. urednik je Karlo Capurso. Posljednji broj izašao je 6. svibnja 1944.

L'Epidauritano (1895. - 1914.)

Naziv

L'Epidauritano (1895. - 1914.)

Opis

Autonomaška čitaonica (Gabinetto di lettura) u Dubrovniku pokrenula je izdavanje svoga kalendara "L’Epidauritano", koji je nosio naziv ranijeg kalendara. Kalendar "L’Epidauritano" izlazio je redovito krajem tekuće godine za slijedeću godinu. Prvi svezak "L’Epidauritano, Lunario Raguseo per l’anno bisestile 1896" tiskan je 1895. u Srpskoj dubrovačkoj štampariji A. Pasarića na 56 strana formata 15×22 cm. Drugi svezak: "L’Epidauritano. Lunario Raguseo per l’anno 1897", koji je izašao krajem 1896. tiskan je u tiskari Dragutina Pretnera. U Pretnerovoj tiskari tiskani su i slijedeći svesci do zaključno 6. sveska (1901. za 1902. godinu). Od 7. sveska (1902. za 1903. godinu) pa do zaključno 19. sveska (1913. za 1914. godinu) tisak je vršila Dubrovačka srpska štamparija, čiji je vlasnik bio Antun Pasarić, potom: Mato Gracić i dr. Posljednji 20. svezak tog kalendara (za 1915. godinu), tiskan je 1914. u Splitu, u Splitskoj društvenoj tiskari.

L'Epidauritano (1863. - 1877.)

Naziv

L'Epidauritano (1863. - 1877.)

Opis

Crkveni kalendar izlazio je u tiskari Martecchini od 1863. do 1877. početkom godine za tekuću godinu. Od 1867. izlazi s podnaslovom "lunario cattolico e greco", a od 1869. "lunario cattolico, greco ed ebraico". Urednik je nepoznat, a nakladnik nije naveden, osim tiskare. Format 22cm, broj stranica od 32 do 56. U Znanstvenoj knjižnici Dubrovnik dostupne su godine: 1863., 1865., 1866., 1867., 1868., 1869., 1870., 1874., 1875., 1876., 1877.

L'avvisatore di Ragusa (1895.)

Naziv

L'avvisatore di Ragusa (1895.)

Opis

Kazališni vodič na talijanskom jeziku. Ovaj broj je posvećen glumcu Virgiliju Donzelliju na dan njegova gostovanja u dubrovačkom kazalištu (Teatro Bonda).