Dubrovački tjednik Čiste stranke prava, nastao kao reakcija na pravaški list Crvena Hrvatska koji je uređivao Frano Supilo. Dubrovački neovisni pravaši uz pomoć svog list zagovarali su ostanak Dalmacije, Hrvatske i Slavonije pod Habsburškom monarhijom.
Zbog takve političke orijentacije PCH nastavlja izlaziti i za vrijeme 1. svjetskog rata što je čini jedinstvenom pojavom na dubrovačkoj novinskoj sceni. Prvi broj PCH izašao je 19. ožujka 1905., a posljednji 9. studenog 1918. godine.

CRVENA HRVATSKA RP-III-23 (1891.-1914.)
Politički list „Crvena Hrvatska“ pokrenuli su 1891. godine tadašnji pripadnici Stranke prava na čelu s Franom Supilom koji je prve dvije godine bio potpisan kao izdavatelj i upravitelj, a kasnije i odgovorni urednik. Supilo ostaje na čelu „Crvene Hrvatske“ sve do 1901. godine. Po njegovu odlasku iz Dubrovnika u Rijeku, „Crvena Hrvatska“ je sve više bila pod utjecajem Čingrijinog narodnjačkog kruga. Nakon spajanja Narodne hrvatske stranke i Stranke prava 1905. godine, „Crvena Hrvatska“ je djelovala u duhu politike Hrvatske stranke, a s pravašima dolazi do sukoba i razilaženja. Tijekom godina dolazilo je do promjena u učestalosti izlaženja, glavnog urednika, tiskare, kao i formata. Kao tjednik „Crvena Hrvatska“ je izlazila svake subote, zatim od 1905. svakog četvrtka. Od studenog 1906. izlazi dva puta tjedno – srijedom i subotom, zatim od početka 1913. ponovno izlazi samo subotom. Zadnji broj „Crvene Hrvatske“ tiskan je 25. srpnja 1914.
Stranice CH su skenirane s mikrofilma u suradnji s Državnim arhivom u Dubrovniku u Centralnom laboratoriju HDA u Zagrebu 2009. godine, u skladu s tadašnjim tehničkim mogućnostima. Pojedini skenovi su zbog toga lošije kvalitete, ali će u skoro vrijeme biti zamijenjeni novima.

Jedina dubrovačka novina koja je izlazila gotovo cijelo razdoblje između dva svjetska rata. Prvi broj je izašao 4. rujna 1919., a posljednji 28. ožujka 1941. godine. List je zastupao Pučku stranku i podržavao klerikalni duh, a izlazio je jednom tjedno. Zbog svoje dugovječnosti često je jedini izvor podataka o političkom i društvenom životu Dubrovnika u navedenom periodu.

Tjednik s podnaslovom „Sedmični informativni i privredni glasnik“ počeo je izlaziti 2. veljače 1924., a već u prvom broju vlasnici i urednici su isticali da će list pratiti i podsticati gospodarska i kulturna kretanja u Dubrovniku, podsjećajući da je snaga starog Dubrovnika bila „u skladnoj vezi privrednog i kulturnog rada“. Za razliku od drugih tjednika iz istog razdoblja, Dubrovački list se manje bavio politikom, a više sadržajima iz gospodarstva, kulture, sporta te raznih dnevnih zbivanja. Ivo Perić ga u svom Pregledu razvoja dubrovačke periodike između dva svjetska rata opisuje kao „visokokvalitetan tjednik“. Nažalost, zbog sve lošije financijske situacije list se ugasio u petoj godini izlaženja, a posljednji broj izašao je 24. prosinca 1928. Izdavač je bio „Odbor Dubrovačkog lista“, tiskao se najprije u „Dubrovačkoj hrvatskoj tiskari“, a potom u „Štampariji Jadran“. Odgovorni urednik (kasnije potpisan i kao vlasnik) bio je Stijepo M. Bjelovučić. Ovo digitalno izdanje ostvareno je suradnjom između Dubrovačkih knjižnica i Državnog arhiva u Dubrovniku. Nažalost, niti jedna od dvije ustanove nema u svojim fondovima brojeve 1 – 9 iz 1924. godine, stoga digitalna zbirka započinje brojem 10.

Zbirka rukopisa Znanstvene knjižnice broji 953 naslova. Među raritetima se ističu beneventanski rukopis na pergameni iz 10. stoljeća, Dragomirov Osmoglasnik iz 14. stoljeća, te autografi dubrovačkih književnika ili znamenitih osoba na latinskom, talijanskom ili hrvatskom jeziku poput Ignjata Đurđevića, Damjana Beneše, Junija Palmotića, Rajmunda Kunića, Ruđera Boškovića i drugih.

Prvotisci, tj. knjige tiskane od 1450. do 1500. godine. Zbirka inkunabula Znanstvene knjižnice sadrži 81 naslov. Cjeloviti katalog je dostupan na ovoj stranici. U digitalnoj zbirci je zasad dostupno devet naslova: „De natura angelica“ Jurja Dragišića, pet inkunabula hrvatskih tiskara Dobrića Dobričevića (tri naslova) i Andrije Paltašića (dva naslova), te još tri vrlo rijetka izdanja.

Knjige u zbirci Ragusina prikupljaju se po zavičajnom kriteriju: sve što je tiskano o Dubrovniku, u Dubrovniku (obuhvaća područje nekadašnje Dubrovačke republike i otoka Korčule) ili od dubrovačkih autora. U Ragusini se nalaze brojna raritetna izdanja dubrovačkih autora, od kojih je najstarije „De vita et gestis Christi“ Jakova Bunića iz 1526. U našem digitalnom repozitoriju knjiga iz zbirke Ragusina zasad je dostupna disertacija Ruđera Boškovića „De novo Telescopii usu ad objecta coelestia“, te djelo „Grad Dubrovnik vlastelom u trešnju“ iz 1667., a uskoro slijede novi naslovi.

Raritetna i vrijedna izdanja tiskana između početka 16. i polovine 19. stoljeća.

"Foji od pazara" (satirični listovi) počinju se tiskati početkom 20. stoljeća, i s prekidom za vrijeme 1. svjetskog rata, izlaze sve do 1941. dakle do samog početka 2. svjetskog rata. Pri izdavanju tih listova izdavači su im nastojali dati što šaljiviji naziv koji se u pravilu svake godine mijenjao. Podaci u impresumu, kao i tekstovi u novinama su karakteristični za dubrovački govor i dubrovački humor i sadrže mnoge podatke o ljudima i prilikama toga vremena. U repozitoriju se nalaze 102 broja (80 naslova) karnevalskih listova, odnosno svi koji su izašli prije 2. svjetskog rata.

U ovoj zbirci možete pronaći kataloge rukopisa Znanstvene knjižnice objavljene u dvije knjige (rukopisi na hrvatskom jeziku i rukopisi na stranim jezicima) i Katalog Inkunabula ZK Dubrovnik iz 1999. Zbirka će se nadopunjavati i drugim katalozima ili referentnim djelima.

U Zbirci starih i rijetkih knjiga koja ima status kulturnog dobra smješteno je šest zbirki: zbirka Antiqua, zbirka Collegium Ragusinum, zbirka Pozza-Katić, zbirka Libreta iz ostavštine Luke Dropca, zbirka Natali-Pozza-Sorgo te zbirka Varia. Zbirka je neprocjenjive vrijednosti, a sadrži djela većinom tiskana od početka 16. stoljeća do ukinuća Dubrovačke Republike 1808. Okosnicu ovog starog fonda čine tri zbirke: CR, A i PK koje su po dolasku u knjižnicu ručno katalogizirane, a njihovi opisi bili su dostupni samo na starim kataložnim listićima u Knjižnici. Sve tri zbirke klasificirane su prema starom stručnom katalogu Dubrovačke biblioteke iz 40-tih godina prošlog stoljeća, što je jasno vidljivo na listićima. 2018. godine svi se kataložni listići skeniraju, postavljaju na ZDUR i prepisuju kako bi bili čitljivi, pretraživi i dostupni korisnicima dok traje stručna obrada – katalogizacija. Nakon zbirke Collegium Ragusinum (CR) na ZDUR-u su objavljeni i katalozi zbirki Antiqua (A) i Pozza-Katić (PK). Zbirke Natali-Pozza-Sorgo i Libreta iz ostavštine Luke Dropca su katalogizirane i pretražive u integriranom knjižničnom programu Crolist. Nedavno izlučena zbirka Varia iz ljetnikovca Stjepović-Skočibuha obrađuje se u knjižničnom programu Crolist, a može se i pregledati na privremenom popisu ovdje.

Prvi broj „Dubrave“, koja se predstavila kao „kulturno-informativni list“, izašao je u Dubrovniku 23. prosinca 1933. na 6 stranica formata 29x42 cm. List je izlazio dva puta mjesečno, tiskao se u Jugoslavenskoj štampariji u Dubrovniku, a glavni i odgovorni urednik bio mu je Ivo Šišević. Pokrenut je u vrijeme postepenog oživljavanja stranačko-političkog rada, nadahnut usmjerenjem Hrvatske seljačke stranke. Od br. 51 (5. svibnja 1936.) „Dubrava“ je proširila svoje ime, nazvavši se: „Hrvatska Dubrava“, a u spomen na petomajske izbore iz prethodne godine kad je lista HSS-a osvojila više od dvije trećine glasova. U drugoj polovici 1936. „Hrvatska Dubrava“ je mijenjala tiskare. Njen 60. broj (1936.) tiskan je u Štampariji „Jadran“, a od broja 61/1936. tiska se u Dubrovačkoj hrvatskoj tiskari. Godine 1937. došlo je i do promjene urednika. Ivo Šišević je bio glavni i odgovorni urednik do zaključno broja 70/1937. Od broja 71 do broja 76/1937. glavni i odgovorni urednik je Grga Ilić. Zbog financijskih teškoća u drugoj polovici 1937, tijekom 1938. i sve do potkraj 1939. „Hrvatska Dubrava“ nije izlazila. Na zadnji dan 1939. list je nastavio svoj izlazak s brojem 77. pod prvotnim imenom: „Dubrava“. Vlasnik lista je bio: Konzorcij „Dubrave“. Predstavnik tog konzorcija, te glavni i odgovorni urednik lista bio je Antun Borozan. List je postao tjednik — izlazio je subotom, a tiskao se ponovno u Štampariji „Jadran“. Zbog materijalnih teškoća list nije izlazio od kraja srpnja do kraja listopada 1940. da bi potom, nastavivši izlaženje, ponovno postao polumjesečnik, a posljednji, 116. broj izašao je 15. ožujka 1941. „Dubrava“ je imala bogate priloge o kulturi, umjetnosti i književnosti, osobito u vrijeme blagdana: Uskrsa, Božića i Sv. Vlaha, a neki brojevi imali su i do 36 stranica.