TAKSA PLAĆENA U GOTOVU GOD. XXI — Br. 1 DUBROVNIK, 3 Siječnja 1940 CIJENA Din. 1.50 Na početku Nove Godine Godina 1939. prešla je u povijest. Bila je i nema je više, Ali, ostalo je mnogo uspomena, većinom teških i bolnih na nju. Poput 1914 ona je na- kon 25 godina ostavila čovječanstvu posebno Evropi, u nasljestvo krvavi rat, a još prije toga nestalo je Aus- trije, Čehoslovačke, Albanije i Poljske. Tešku su kušnju proživjeli razni na- rodi i konačno je svršilo sa sukobom, koji se, kako izgleda još ni razvio -nije. Svi sa zebnjom ulazimo u 1940. godinu I oni narodi koji su u ratu, kao i oni, koji su neutralni Mi, koji pripadamo neutralnim zemljama, osje- ćamo posljedice ratnog stanja, a stra- hujemo na pomisao, što će biti u 1940.-oj, o kojoj se toliko govori, pi- še i o kojoj se iznose najzamršenije prognoze i predviđanja. Ima i ponešto utješljiva. Akcija Sv. O. Pape Pija XII, pak onda pretsjed- nika Roosevelta ulijeva tračak nade, da bi se ovo veoma zamršeno klupko međunarodnih odnošaja moglo ipak razmrsiti na jedan zadovoljavajući na- čin. I posjeti, koje su se izmijenili između talijanskog suverena i Sv. Oca Pape upućuju na zaključak, da je i kod ovih važnih faktora briga za mir jedna od najvažnijih točaka programa njihove djelatnosti u najbližoj buduć- nosi“, Ali čini se, da je ipak ovo prema- lo, da bi ljudi koji ozbiljno misle i realno prosuđuju, mogli zaroniti u bezbrižnost. Naprotiv, svi razlozi go- vore, da je potrebno najozbiljnije pa- ziti na ono što će seu 1940-oj_ godini odigrati. Nad Evropom visi jedan stra- šni Damoklov mač, koji je već počeo da proizvodi krvarenje na organizmu ljudske zajednice. Ali teža pogibelj nego li je ratna, prijeti od strane crverog-komunističkog pokreta. Sovjetska Rusija pomaknula se je zaslugom (!) u prvom redu Njemačke i došla do Srednje Evrope. Nakon toga započela je proces osvajanja Baltičkog mora. Napala je malenu Fin- sku, koja se junački brani i bori. Kažu da će se sa sjevera povući ruska akcija prema jugoistoku i Balkanu. Znači, da treba biti na oprezu, pogo- tovu, kad smo imali prilike vidjeti, kako su izvršeni neki pokusi ispitiva- nja terena _u nekim zemljama, pai kod nas. Bogu hvala, svi ti pokušaji i akcije svedene su u pravu brazdu. Rusija sa svojim vojničkim nastu- pom u Finskoj ne pruža tako jake dokaze o svojoj snazi, koje bi se tre- balo naročito bojati. Naprotiv uspjesi koje ima malena Finska dok s jedne strane osvajaju simpatije međunarodne javnosti za ovu junačku i nepravedno napadnutu zemlju, dotle bjelodano demantiraju sve one, koji Sovjetskoj Rusiji pripisuju veliku dapače prven- stvenu vojničku snagu. Izgleda, da se ponavlja ono što je bilo u Španjolskoj. Rusija je za građanskog rata na Pi- rinejskom poluotoku dala i suviše dokaza o svojoj slaboj vojničkoj spremnosti i snazi, Ni Njemačka, saveznik Sovjetske Rusije izgleda, ne vjeruje više ono što je u prvom momentu kod sklapa- + Prepozit Dum Antun Liepopili Svi oni, koji su na Božić u pono- ća prisustvovali sv. Misi u ,Domus Christi“ pripovijedali su sa osobitim osječajem poštovanja i pobožnosti, kako je bio dirljiv momenat, kad su pratili Svetotajstvo, koje je svećenik nosio nestoru dubrovačkog klera, preč. Dum Antunu Liepopili. On je, pun svećeničke žive vjere čeznuo i vapio, neka mu ne zaborave donijeti Svete Pričesti. Želji mu je bilo udovoljeno i on je sa najvećom pobožnosti onda kao i druge pute primio Isusa pod euharističnim prilikama, koji mu E bio utjeha i pratioc na putu u vječ- nost. Dana 29 prosinca pr. godine na- vršio je preč. Dum Antun 91. godinu svog života. Doživio je konac stare 1939. i ušao je u novu, 1940. godinu. I baš na Novu godinu, u 8 i po sati večer duša preč. Liepopili-a preselila se je u vječnost. Taj žalosni dogo- đaj za sve koji su poznavali časnog starinu prenio je u javnost glas zvo- na Stolne Crkve jučer, utorak 2 o. mj. Ugasio se je život prepozita stolnog kaptola, nestora dubrovačkog klera i najstarijeg svećenika u hrvat- skim krajevima, a možda i u cijeloj državi. Kratki životopis Pok. Dum Antun Liepopili rodio se je 29. Xil 1848 u Makarskoj. Otac mu Ivan Liepopili, sudac bio je du- brovački pučanin, a majka Jacinta Delić bila je iz Sinja. Pučku je ško- lu svršio u Makarskoj, gimnaziju u Dubrovniku, bogoslovne nauke u Zadru, a zadnji razred u Dubrovniku. Za svećenika je bio zaređen god. 1872. u Kotoru od biskupa Dr Mar- kića, jer je u to vrijeme u Dubrovniu bila nepopunjenja ibiskupska stolica (Sedis vacantia). Mladu je Misu slu- žio 16 lipnja 1871. u crkvi sv. Vlaha. Kao mladomisnik služio je u Dub- rovniku i Brgatu, a u prosincu 1872. imenovan je bio upraviteljem župe Ošlje providirajući kao excursor župu Topolo. Tu je ostao do god. 1874. Iste je godine bio poslan u župu Kli- ševo da zamijeni Don Antuna Dežu- lovića, koji je bio postao biskupskim tajnikom. Nakon 8 mjeseca ponovno je bio povraćen u Ošlje. Kad je god. 1875. buknula Hercegovačka buna povjerila mu je država brigu za izbjeglice pred Turcima za vrijeme ustanka podijelio je izbjeglicama 72.814 forinti iz državne blagajne. Kad su na Veliku Gospu 1875. na- valili bezbožnici na kršćane te ubili muža i ženu u Papratnici, potpalili im kuću i crkvu maticu u Gradcu te se spustili do Kleka, sav se narod skloni u župe Ošlje i Topolo. Oficirima triju austrijskih satnija, koje su bile došle na granicu, ustupi Don Antun župnu kuću u Topolomu, a jedan je časnik kod njega stanovao u Ošljemu. God. 1878 imenovan je župnikom u Pridvorju u Konavlima, gdje je os- tao do god. 1883. kad je postao žup- nik-dekan u Stonu. U Stonu je ostao do god. 1897 Kao stonski dekan bio je poslan od biskupa Mata Vođopića u Rim, da u ime bolesnog biskupa obavi službeni posjet ,ad limina A- postolorum“. U Stonu je pok Dum Antun“ raz- vio široku djelatnost. Osigurao je ne- koliko crkovnih dobara. Njegovim na-. stojanjem, a u dogovoru sa pok. Lu- jom Uccellinijem franjevcem popravljen je i uređen za službu Božju staro- drevni samostan Sv. Nikole. Ovaj je samostan za vrijeme francuske oku- pacije bio zatvoren i pretvoren u vojničku kasarnu. God. 1897. bio je imenovan kano- nikom Stolnog Kaptola u Dubrovni- ku, gdje je ostao sve do svoje smrti, dakle pune 42 godine. Kao član Stol- nog Kaptola razvio je veliku djelat- nost u raznim pravcima. Osim osta- loga svakome je poznato kako je pok. Dum Antun rado i često propo- vijedao. Imao je govornički talenat tako, da je mnogo puta znao impro- vizirati propovijed, ako je bilo po- treba. Tko bi nabrojio koliko je puta on održao propovijed kroz Advenat, korizmu, prigodom 40-satnog klanja- nja, na pojedine crkvene blagdane i u raznim drugim prigodama ? Govo- rio je učeno, toplo i sa mnogo ko- munikative tako, da ga je publika veoma rado slušala. Bio je revan du- šobrižnik, dobar ispovjednik i zauze- tan duhovni vođa povjerenih mu vjer- nika, pun ljubavi za spas neumrlih Vlasništvo Dubrave“ duša. Osobitu je pobožnost gojio pre- ma. BI. Guspi i krunica mu je bila drug u crkvi i izvan nje. Jedna od glavnijih vrlina pok. Dum Antuna bila je ljubav prema bližnje- mu, u prvom redu siromahu. Koliko je on tu uradio znadu najbolje oni, koji su k njemu dolazili i od njega pomoć tražili. Bio je neograničeno dobar i susretljiv prema bližnjemu. Hrvatski narodni borac Blagopok. Dum Antun Liepopili is- taknuo se je kao vrli borac za prava hrvatskog naroda u Dubrovniku i Dalmaciji. Poznato je, da su svi Hrvati u Dubrovniku sačinjavali koncem pro- šloga vijeka jednu kompaktnu cjelinu na čelu koje bio je pok. Pero Čin- grija. To je trajalo do 1905 godine. Hrvatska stranka kandidirala je pok- Dum Antuna, tada dekana u Stonu, za zastupnika 1895. god. proti pok. Mihu Klaiću vođi narodne stranke. naj pakta o nenapadanju mislila i vje- rovala. Štaviše sve jasnije se situacija tih odnosa razvija u smjeru, da_ Rusija dođe u sekundarni, a Njemačka u primarni položaj. Na ovo nas upućuje činjenica, što Ribentropp ne putuje više u Moskvu, nego će, kako javljaju Molotov morati u Berlin. Stoga po svemu se da da je veličina Sovjetsk strah pred njom plod agitacije onih elemenata u pojedinim državama Ev- rope, koji ne znaju za pravu snagu Rusije, a hoće da iskorišćuju svoje nezadovoljstvo na korist dizanja pre- stiža Crvene Internacijonale. Imajući sve ovo u vidu potrebno je, da se svi naši narodni slojevi od- mah oboružaju protiv ideja, koje širi rodnost i poredak svuda pa tako i u Hrvatskom narodu. Stoga, kad stupa- mo u novu godinu treba da budemo svijesni svega onoga, što možemo doživjeti, ako ne budemo na oprezu. Čuvati katoličko osvjedočenje, hr- vatsku narodnu svijest, raditi na iz- građivanju Banovine Hrvatske na na- čelima socijalne pravde treba da je program rada svakog Hrvata. Dib.