TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

 

 

GOD. XXI — Br. 1

DUBROVNIK, 3 Siječnja 1940

CIJENA Din. 1.50

 

Na početku
Nove Godine

Godina 1939. prešla je u povijest.
Bila je i nema je više, Ali, ostalo je
mnogo uspomena, većinom teških i
bolnih na nju. Poput 1914 ona je na-
kon 25 godina ostavila čovječanstvu
posebno Evropi, u nasljestvo krvavi
rat, a još prije toga nestalo je Aus-
trije, Čehoslovačke, Albanije i Poljske.
Tešku su kušnju proživjeli razni na-
rodi i konačno je svršilo sa sukobom,
koji se, kako izgleda još ni razvio
-nije.

Svi sa zebnjom ulazimo u 1940.
godinu I oni narodi koji su u ratu,
kao i oni, koji su neutralni Mi, koji
pripadamo neutralnim zemljama, osje-
ćamo posljedice ratnog stanja, a stra-
hujemo na pomisao, što će biti u
1940.-oj, o kojoj se toliko govori, pi-
še i o kojoj se iznose najzamršenije
prognoze i predviđanja.

Ima i ponešto utješljiva. Akcija Sv.
O. Pape Pija XII, pak onda pretsjed-
nika Roosevelta ulijeva tračak nade,
da bi se ovo veoma zamršeno klupko
međunarodnih odnošaja moglo ipak
razmrsiti na jedan zadovoljavajući na-
čin. I posjeti, koje su se izmijenili
između talijanskog suverena i Sv. Oca
Pape upućuju na zaključak, da je i
kod ovih važnih faktora briga za mir
jedna od najvažnijih točaka programa
njihove djelatnosti u najbližoj buduć-
nosi“,

Ali čini se, da je ipak ovo prema-
lo, da bi ljudi koji ozbiljno misle i
realno prosuđuju, mogli zaroniti u
bezbrižnost. Naprotiv, svi razlozi go-
vore, da je potrebno najozbiljnije pa-
ziti na ono što će seu 1940-oj_ godini
odigrati. Nad Evropom visi jedan stra-
šni Damoklov mač, koji je već počeo
da proizvodi krvarenje na organizmu
ljudske zajednice. Ali teža pogibelj
nego li je ratna, prijeti od strane
crverog-komunističkog pokreta.

Sovjetska Rusija pomaknula se je
zaslugom (!) u prvom redu Njemačke
i došla do Srednje Evrope. Nakon
toga započela je proces osvajanja
Baltičkog mora. Napala je malenu Fin-
sku, koja se junački brani i bori. Kažu
da će se sa sjevera povući ruska
akcija prema jugoistoku i Balkanu.
Znači, da treba biti na oprezu, pogo-
tovu, kad smo imali prilike vidjeti,
kako su izvršeni neki pokusi ispitiva-
nja terena _u nekim zemljama, pai
kod nas. Bogu hvala, svi ti pokušaji
i akcije svedene su u pravu brazdu.

Rusija sa svojim vojničkim nastu-
pom u Finskoj ne pruža tako jake
dokaze o svojoj snazi, koje bi se tre-
balo naročito bojati. Naprotiv uspjesi
koje ima malena Finska dok s jedne
strane osvajaju simpatije međunarodne
javnosti za ovu junačku i nepravedno
napadnutu zemlju, dotle bjelodano
demantiraju sve one, koji Sovjetskoj
Rusiji pripisuju veliku dapače prven-
stvenu vojničku snagu. Izgleda, da se
ponavlja ono što je bilo u Španjolskoj.
Rusija je za građanskog rata na Pi-
rinejskom poluotoku dala i suviše
dokaza o svojoj slaboj vojničkoj
spremnosti i snazi,

Ni Njemačka, saveznik Sovjetske
Rusije izgleda, ne vjeruje više ono

što je u prvom momentu kod sklapa-

+ Prepozit Dum Antun Liepopili

Svi oni, koji su na Božić u pono-
ća prisustvovali sv. Misi u ,Domus
Christi“ pripovijedali su sa osobitim
osječajem poštovanja i pobožnosti,
kako je bio dirljiv momenat, kad su
pratili Svetotajstvo, koje je svećenik
nosio nestoru dubrovačkog klera, preč.
Dum Antunu Liepopili. On je, pun
svećeničke žive vjere čeznuo i vapio,
neka mu ne zaborave donijeti Svete
Pričesti. Želji mu je bilo udovoljeno
i on je sa najvećom pobožnosti onda
kao i druge pute primio Isusa pod
euharističnim prilikama, koji mu E
bio utjeha i pratioc na putu u vječ-
nost.

Dana 29 prosinca pr. godine na-
vršio je preč. Dum Antun 91. godinu
svog života. Doživio je konac stare
1939. i ušao je u novu, 1940. godinu.
I baš na Novu godinu, u 8 i po sati
večer duša preč. Liepopili-a preselila
se je u vječnost. Taj žalosni dogo-
đaj za sve koji su poznavali časnog
starinu prenio je u javnost glas zvo-
na Stolne Crkve jučer, utorak
2 o. mj. Ugasio se je život prepozita
stolnog kaptola, nestora dubrovačkog
klera i najstarijeg svećenika u hrvat-
skim krajevima, a možda i u cijeloj
državi.

Kratki životopis

Pok. Dum Antun Liepopili rodio se
je 29. Xil 1848 u Makarskoj. Otac
mu Ivan Liepopili, sudac bio je du-
brovački pučanin, a majka Jacinta
Delić bila je iz Sinja. Pučku je ško-
lu svršio u Makarskoj, gimnaziju u
Dubrovniku, bogoslovne nauke u
Zadru, a zadnji razred u Dubrovniku.

Za svećenika je bio zaređen god.
1872. u Kotoru od biskupa Dr Mar-
kića, jer je u to vrijeme u Dubrovniu
bila nepopunjenja ibiskupska stolica
(Sedis vacantia). Mladu je Misu slu-
žio 16 lipnja 1871. u crkvi sv. Vlaha.

Kao mladomisnik služio je u Dub-
rovniku i Brgatu, a u prosincu 1872.
imenovan je bio upraviteljem župe
Ošlje providirajući kao excursor župu
Topolo. Tu je ostao do god. 1874.
Iste je godine bio poslan u župu Kli-
ševo da zamijeni Don Antuna Dežu-
lovića, koji je bio postao biskupskim
tajnikom.

Nakon 8 mjeseca ponovno je bio
povraćen u Ošlje. Kad je god. 1875.
buknula Hercegovačka buna povjerila
mu je država brigu za izbjeglice pred
Turcima za vrijeme ustanka podijelio
je izbjeglicama 72.814 forinti iz državne
blagajne.

Kad su na Veliku Gospu 1875. na-
valili bezbožnici na kršćane te ubili
muža i ženu u Papratnici, potpalili im
kuću i crkvu maticu u Gradcu te se
spustili do Kleka, sav se narod skloni

u župe Ošlje i Topolo. Oficirima triju
austrijskih satnija, koje su bile došle
na granicu, ustupi Don Antun župnu
kuću u Topolomu, a jedan je časnik
kod njega stanovao u Ošljemu.
God. 1878 imenovan je župnikom
u Pridvorju u Konavlima, gdje je os-
tao do god. 1883. kad je postao žup-
nik-dekan u Stonu. U Stonu je ostao
do god. 1897 Kao stonski dekan bio

je poslan od biskupa Mata Vođopića
u Rim, da u ime bolesnog biskupa
obavi službeni posjet ,ad limina A-
postolorum“.

U Stonu je pok Dum Antun“ raz-
vio široku djelatnost. Osigurao je ne-

koliko crkovnih dobara. Njegovim na-.

stojanjem, a u dogovoru sa pok. Lu-
jom Uccellinijem franjevcem popravljen
je i uređen za službu Božju staro-
drevni samostan Sv. Nikole. Ovaj je
samostan za vrijeme francuske oku-
pacije bio zatvoren i pretvoren u
vojničku kasarnu.

God. 1897. bio je imenovan kano-
nikom Stolnog Kaptola u Dubrovni-
ku, gdje je ostao sve do svoje smrti,
dakle pune 42 godine. Kao član Stol-
nog Kaptola razvio je veliku djelat-

nost u raznim pravcima. Osim osta-
loga svakome je poznato kako je
pok. Dum Antun rado i često propo-
vijedao. Imao je govornički talenat
tako, da je mnogo puta znao impro-
vizirati propovijed, ako je bilo po-
treba. Tko bi nabrojio koliko je puta

 

on održao propovijed kroz Advenat,
korizmu, prigodom 40-satnog klanja-
nja, na pojedine crkvene blagdane i
u raznim drugim prigodama ? Govo-
rio je učeno, toplo i sa mnogo ko-
munikative tako, da ga je publika
veoma rado slušala. Bio je revan du-
šobrižnik, dobar ispovjednik i zauze-
tan duhovni vođa povjerenih mu vjer-
nika, pun ljubavi za spas neumrlih

Vlasništvo Dubrave“

duša. Osobitu je pobožnost gojio pre-
ma. BI. Guspi i krunica mu je bila
drug u crkvi i izvan nje.

Jedna od glavnijih vrlina pok. Dum
Antuna bila je ljubav prema bližnje-
mu, u prvom redu siromahu. Koliko
je on tu uradio znadu najbolje oni,
koji su k njemu dolazili i od njega
pomoć tražili. Bio je neograničeno
dobar i susretljiv prema bližnjemu.

Hrvatski narodni borac

Blagopok. Dum Antun Liepopili is-
taknuo se je kao vrli borac za prava
hrvatskog naroda u Dubrovniku i
Dalmaciji.

Poznato je, da su svi Hrvati u
Dubrovniku sačinjavali koncem pro-
šloga vijeka jednu kompaktnu cjelinu
na čelu koje bio je pok. Pero Čin-
grija. To je trajalo do 1905 godine.
Hrvatska stranka kandidirala je pok-
Dum Antuna, tada dekana u Stonu,
za zastupnika 1895. god. proti pok.
Mihu Klaiću vođi narodne stranke.

 

naj pakta o nenapadanju mislila i vje-
rovala. Štaviše sve jasnije se situacija
tih odnosa razvija u smjeru, da_ Rusija
dođe u sekundarni, a Njemačka u
primarni položaj. Na ovo nas upućuje
činjenica, što Ribentropp ne putuje
više u Moskvu, nego će, kako javljaju
Molotov morati u Berlin.

Stoga po svemu se da
da je veličina Sovjetsk

   

strah pred njom plod agitacije onih
elemenata u pojedinim državama Ev-
rope, koji ne znaju za pravu snagu
Rusije, a hoće da iskorišćuju svoje
nezadovoljstvo na korist dizanja pre-
stiža Crvene Internacijonale.

Imajući sve ovo u vidu potrebno
je, da se svi naši narodni slojevi od-
mah oboružaju protiv ideja, koje širi

 

rodnost i poredak svuda pa tako i u
Hrvatskom narodu. Stoga, kad stupa-
mo u novu godinu treba da budemo
svijesni svega onoga, što možemo
doživjeti, ako ne budemo na oprezu.

Čuvati katoličko osvjedočenje, hr-
vatsku narodnu svijest, raditi na iz-
građivanju Banovine Hrvatske na na-
čelima socijalne pravde treba da je
program rada svakog Hrvata. Dib.