ETTMA PE ND POE sd

 

 

Strana 2

 

Premda je bio dobio većinu ipak man-
dat nije povjeren njemu a to zbog
manovre koju je izvela narodna stranka.

Kad je počeo izlaziti ,Slovinac“
pok. Dum Antun bio je njegov sa-
radnik. Ali pošto su narodnjaci uda-
rili pravcem koji nije bio u harmoniji
sa načelima hrvatske stranke prava
razišao se je sa tim listom i dapače
počeo voditi s njim polemiku u no-
voosnovanom glasilu ,Prava Crvena
Hrvatska“.

Rascjep je izvršen god. 1905., a
pok Dum Antun bio je prvi koji je
pristupio stranci pravaša. Vođa pra-
vaša u Dubrovniku bio je u prvo
doba do god. 1906. gosp. Đuro Ra-
šica. Kad je ovaj otišao iz Dubrovnika
vodstvo je preuzeo Dum Antun Lie-
popili. On se je već kao dekan Stona
pokazao odrešitim i dosljednim narod
nim borcem. Ston i njegova okolica
postao je njegovom zaslugom prava
kula hrvatske stranke prava. G. 1906.
bio je općinski vijećnik u Dubrovniku.

God. 190%: po drugi je put kandi-
dirao za zastupnika u carevinskom
vijeću u Zadru, ali nije bio izabran,
jer je mandat bio dodijeljen pok. Jur-
ju  Biankiniju, kandidatu narodne
stranke.

Hrvatska Radnička Zadruga, kao
matica hrvatskog pokreta u Dubrov-
niku imala je u pok. Dum Antunu
svog savjetnika i neumornog radeni-
ka. Nijedne sjednice nije bilo, a da
on nije prisustvovao. U Hrvatskoj
Pučkoj Štedionici bio je dugo godina
član uprave, koji je i ovdje mnogo
uradio svojim savjetom. | u Hrvatskom
pjevačkom društvu ,Gundulić“ nastu-
pao je kao agilni član uprave, koji
je ulijevao duha i vjeru u sve čla-
nove pak i onda, kad su bila najgo-
ra vremena. Zaslužan je i za to, što
je dugo godina vodio upravu ,Du-
brovačke Hrvatske Tiskare“.

Pok. Liepopili slovi kao dosljedni i
neustrašivi hrvatski narodni borac.

Rad na književnom i znan-
stvenom polju

Stupci ,Prave Crvene Hrvatske“
mnogo su puta bili ispunjeni članci-
ma pok. Dum Antuna. Ali i ostali li-
stovi u Dalmaciji imali su u njemu
svog uvaženog saradnika. Tako n. pr.
Hrvatska kruna“, ,Croatia“, ,Na-
rodi list“, Katolička Dalmacija“ u
Zadru; Hrvatsko pravo“, glasilo
hrvatske stranke prava u Zagrebu;
nadalje ,lskra“, i ,Slovinac“. Bio je
saradnik također , Jugoslavenske a-
kademije znanosti i umjetnosti“ u
Zagrebu.

Dugo je godina bio urednik ,Lista
Dubrovačke Biskupije“ u kojem je
tiskano mnogo njegovih rasprava i
članaka. Bio je saradnik i našeg lista.

Posebno se je bavio poviješću, pak
je na poiju istraživanja crkvene po-
vijesti Dubrovnika i okolice stekao
mnogo zasluga. Poznat je od njega
objelodanjeni materijal u vezi sa po-
vijeti Stona. Osobiti trud posvetio je
proučavanju  Relikvijara dubrovačke
Stolne crkve, pak je pred nekoliko
godina objelodanjen o tom predmetu
jedan elaborat u obliku rukopisa, a
spremao se je da izda i jedno teme-
lito obrađeno djelo.

Iz Dubrovačkog Arhiva, u kojemu
je marljivo radio, izvadio je mnogo
dragocjenog materijala, koje se na-
iazi u rukopisima koji su ostali ne-
objelodanjeni, jer je iznemoglost usljed
starosti bila jača od njegove dobre
volje, koju je sve do _ posljednjeg
časa svog života u sebi gojio nada-
jući se, da će ipak moći sve to da
obradi i objelodani.

Pokojnik je zadužio Dubrovačku
gradsku biblioteku, kojoj je ostavio
najveći dio svojih knjiga. — Učeća
omladina imala je u njemu čovjeka

koji joj je rado i najspremnije
pomagao u svakom _ pogledu.
Zato ga se svi sa_ najljepšim

uspomenama zahvalnosti sjećaju. Mno-
gima je pomogao da se školuju, a
više je onih, kojima je omogućio, da
pođu u Sjemenište s namjerom da
postanu svećenici.

NARODNA SVIJEST 3 Siječnja 1940

 

Broj 1

 

Veličanstveni sprovod

uputio se je danas u 10 s. pr. p. iz
zakloništa ,Domus Christi“ u kate-
dralu, gdje je najprije Gradski turis-
tički orhestar svirao, a onda je ge-
neralni vikar preč. g. don Ivo Božić
služio pjevani ,Requiem“ uz asisten-
ciju. Prisustvovao je preuzv. dijecez.
biskup, koji je na koncu podijelio
svečano odriješenje. Crkveni pjevač.
zbor pjevao je uz pratnju orhestra
sv. Misu.

Predvođena od Gundulićeve glazbe
i Križa uputila se je žalobna po-
vorka preko Straduna i Pila na grob-
lje Danče. Sudjelovalo je mnogo kle-
ra svjetovnog i redovničkog iz grada
i okolice, a preč. stolni Kaptol na-
stupio je korporativno. Sprovod je
vodio gradski dekan i župnik, preč.
g. don Niko Gjivanović. Sprovodu je
sudjelovao veliki broj građana. Op-
ćinu Ston zastupao je načelnik g. V.
Buško. — Na groblju su se oprostili
veoma dirljivim govorima: preč. Mons.
Miro Taljeran, te gospoda Dr Ernest
Katić, Dr Vicko Svilokos u ime Bra-
će Hrvatskog Zmaja i Dr Frano Da-
brović u ime ,Duba“.

Prigodom smrti pok. dum Antuna
izdali su osmrtnice rodbina, Kaptol
Stolne Crkve, Dub, Crveni Križ,
Braća Hrvatskog Zmaja, Hrv. Pjev.
Društvo ,Gundulić“, Treći Red Sv.
Franje, a epitafije Kaptol Stolne Cr-
kve, Dubrovačka Biblioteka i V. T.
Pokojnom Dum Antunu Liepopili ne-
ka je slava i pokoj vječni. Dr. I. B.

EPITAFI]
izdan prigodom smrti blagopok.
Dum Antuna Liepopili
od Kaptola Stolne Crkve Du-
brovačke 2 siječnja 1940.

Prečasnom kanoniku

Dum ANTUNU LIEPOPILI

prepozitu jubilarcu
Stolnog Kaptola Dubrovačkoga

Prezaslužnom Svećeniku Božjemu |
Nestoru Svećenstva Biskupije Dub-
rovačke | Rođenom 12 Prosinca 1848
| Preminulom u Gospodu 1 Siječnja
1940. | Revnitelju Za Boga 1 Za Dom
Božji | Istaknutom Višegodišnjem Žup-
piku U Župama Biskupije | Župniku
Nadpopu Dekanu U Stonu | Kanoni-
ku, Dekanu, Prepozitu Stolnog Kap-
tola | Koji Je Svuda Najbolje Uspo-
mene O Sebi Ostavio | Dobra Pleme-
nita Srca, Prave Golubinje Čudi |
Svećeniku Poznate Dobrote, Čelična
Karaktera | Uvijek Prostu Od Laska-
nja I Traženja Časti | Neustrašivom
Ustrajnom Poborniku Za Prava Hr-
vatskog Naroda | Plemenitom Dobro-
tvoru Crkvenih I Narodnih Ustanova
| Milosrdnom Ocu Siromaha I Ne-
voljnih | Priznatom Marnom Istraživa-
ču Dubrovačke Povijesti—Dubrovča-
ninu Pučaninu Dičnom | Opće Svuda
Poštovanom | Ljubljenom | Vječni
Pokoj Prosi.

 

NAJVEĆA URARSKA, ZLATARSKA | OPTIČARSKA RADNJA

Josip Krilić, Dubrovnik

sa velikim izborom najboljih kvaliteta
robe uz veoma solidne cijene.

Kupuje staro zlato i zamjenjuje za novu robu.

 

 

Francis Jammes

Ovo božićao vrijeme, koje nas po-
zivlje na razmišljanje o Bogu-Djetetu,
Bogu, koji je izabrao štalu, da bi se
rodio izmegju magarca i.vola, koji ga
za uzvrat griju, kako to prikazuju sli-
kari; o pastirima, koji su ma glas an-
gjeoski pohitsli k Djetetu noseći svoje
bijele darove — sav ovaj dekor čini
nam osobito bliskim pjesnika, koji to-
liko voli djecu, pastire, životinje i sve
stvari zbog njihove jednostavnosti. To
je Francis Jammes.

Živeći u provinciji, podno Pireneja,
daleko od Pariza, dakle i od književ-
nih krugova, u svojem rodnom kraju
proživljavao je jedan poseban svijet:
prirodu, koju je promatrao kao malo
tko, sa zanosom franjevačkim, koja ga
je jamačno i dovela do Nadnaravnoga.
Ne samo životinje nego i mrtvu pri-
rodu, stvari, gledao je donekle kao
svijesna bića. Glina koja se podaje u-
mjetniku, da od nje ostvari svoj san,
nije za njega drugčija od pjesnika koji
u rukama Boga stvara.

»Da li je taj pjesnik znao više od
te gline, kojem se impulsu on poko-
rava ?“ pita on.

U francuskoj književnosti vrijeme
njegovog stvaranja jest u znaku natu-
rizma, Pojavila se ta struja koncem
prošiog vijeka. Zasićena simbolističkom
maglom, nova je generacija tražila ja-
snoću, i opet je bačena Rousseau ova
parola povratka k prirodi, Nitko to ni-
je bolje ispunio od Fr. Jammes-a,
iako on direktno nije pripadao toj

školi, Njegov prijatelj iz mladih da-
na, poznati Andrć Gide, ovako opisu-
je njegovu pojavu: ,Jammes je pre-
kinuo odrješito sa školama i pjesni-
čkom tradicijom. Njegovo djelo nije u
produženju ničega; ono polazi s no-
va i iz samog tla.“ Zadržavši nešto
od simbolizma, u pogledu forme, on
je odlučno pokročio novom, vlastitom
stazom i stvorio djelo originalao, ta-
kovo, da ga povijest književnosti ne će
moći mimoići.

Pošavši dakle od božje prirode, ko-
ju je promatrao do sitnica, i kojoj je
upoznao floru i faunu kao malo tko,
oa je u jednostavnosti svojoj, koja
graniči s naivnošću, okrio jedan novi
smisao biika. Neke njegove pjesme
izgledaju nam prosto nabrajanje bilja-
ka. Ali baš iz te jednostavnosti izbija
svježa poezija. To je dakle bilo u o-
snovi njegovog nazora na svijet,

Evo kako om još prije svog obra-
ćenja piše Andić Gideu: ,Vjerujte da
je sve Žalost u poeziji kakva je naša.
Pred Bogom, smisao života je sasvim
drugi, i ako govorim o Bogu, to je
zato jer osjećam da Vam je kao i
meni potrebno da Vas on utješi“.

Uvidio je da se možemo približiti
apsolutnom zatajivši sebe, u ponizno-
sti. Svojoj prvoj zbirci pjesama, Po-
zdravljenjima (de \' Angelus de I aube
a I' Angelus du soir), stavio je ovaj
uvod: ,Moj Bože, ti si me pozvao
megju ljude, Evo me, Trpim i ljubim.
Govorio sam glasom koji si mi ti dao,

VHRNETIG

Pisao sam riječima koje si naučio mo-
ju majku i moga oca, koji su mi ih
predali, Prolazim cestom kao natova-
reni magarac, kojemu se djeca smiju,
a on sagiba glavu. Otići ću kamo
ushtjedneš, kad  ushtjedneš. Zvoni
Zdrava Marija“. Magarca je ou volio
zbog njegove skromnosti. Oa nalazi
poeziju u najčednijim udesima. ,Jam-
mizam je angelizam“, Tako ga je de-
finirao kritičar A. Billy, kao protivnost
Baudelaireovom satanizmu. ,To je či-
stoća, nevinost, to su gragjanske i o-
biteljske vrline, to je ljubav prema ro-
dnom tlu, štovanje dobrog Boga i lju-
bav prema svim stvorovima, to je po-
niznost, to je svetost...“ Istina je daje
njegovo obraćenje bilo tek 1905, ali u
Pozdravljenjima on je ,u stavu kleča-
nja“, iako ima u njima stvari gdje se
afirmira Gutiluost. Kasnije, u zbirci
G6 »rgiques chrćtiennes“, sve se pro-
čišćava,

Uz aekoliko drugih zbirka pjesama
izdao je više djela u prozi (Clara d' Ellč-
beuse, Almaide d'Etremont, Seoski
pjesnik, Gospodin ozeronski župnik i
dr.) U romanu le Rosaire au soleil

"(Ruzarij na suncu) crta sudbinu jedne

priproste duše, koja se, od prirode
plemenita, sve više pročišćuje vršenjem
dobrih djela, da se napokon uzdigne
visoko do posvećenja Bogu. Pjesnik je
našao originalan okvir svojoj pripovi-
jesti i cijelu je radnju zbio u petnaest
otajstava, radosnih, žalosnih i slavnih,
koji sačinjavaju potpuni ružarii, Čitava
radnja nije drugo nego primjena kru-
nice na svagdanji život. Razvoj se do-
gogjaja poklapa s razmišljanjem u po-

  

TERETI NE RIAA

jedinom otajstvu, tako te sudbina dje-
čaka za koga se Dominica brine i nje-
zina sudbina prolazi, kao u odsjevu,
sve faze oslobogjenja kroz koje je
prošao Otkupitelj svijeta, od Betlehema
do Uskrsnuća i krunidbe bl. Djevice
Marije, ,Nema nijednog čina u životu
čovjeka, nema ničega što nas okružuje
a da bi moglo izbjeći dohvatu ove
neizmjerne pobožnosti“, Tako sam a-
uktor. Dominica je biće puno mlade-
načke snage, životne radosti i fizičkih
čara, Molitva je megjutim pomalo o-
slobagja od njenih sitnih mana, pro-
čišćava je, duh se sve više afirmira,
i ona, prokušana u teškoćama i pot-
pomognuta meditacijama odvažno čini
korak k posvećenju napustivši život,
koji joj se otvarao pun privlačivosti,
pošto je izvršila velika djela kršćanskog
milosrgja. Pisac slika tu mladu djevoj-
ku priprostim bojama svoje nepreten-
cijozne palete i postizava da mam je
učini bliskom, potpuno shvatljivom i
dragom, Osjećamo u njoj uspon k
savršenstvu, približavanje  angjeoskoj
imaterijalnosti. Ta on je rekao: ,Pje-
snik je putnik, koga Bog šalje na
zemlju, da tu otkrije tragove izgublje-
nog raja i nagjenog neba“.

U jeku ratnog bjesnila utješno je
naći jedno skrovito zatišje, Moderna
francuska književnost pruža nam lijep
izbor pisaca koji nam daju tu utjehu.
Megju njima, Francis Jammes, koji,
iako ne živi više (umro je g. 1938),
jest pjesnik naših dana, lijek naše bo-

lesti, bolesti beznagja i materijalizma.
Od nas oslobagja zemaljske zabrinu-

tosti i otkriva nam svijet nade, ideala
VS

smirenosti u Apsolutnome.

rok

e tie ote ie