ETTMA PE ND POE sd Strana 2 Premda je bio dobio većinu ipak man- dat nije povjeren njemu a to zbog manovre koju je izvela narodna stranka. Kad je počeo izlaziti ,Slovinac“ pok. Dum Antun bio je njegov sa- radnik. Ali pošto su narodnjaci uda- rili pravcem koji nije bio u harmoniji sa načelima hrvatske stranke prava razišao se je sa tim listom i dapače počeo voditi s njim polemiku u no- voosnovanom glasilu ,Prava Crvena Hrvatska“. Rascjep je izvršen god. 1905., a pok Dum Antun bio je prvi koji je pristupio stranci pravaša. Vođa pra- vaša u Dubrovniku bio je u prvo doba do god. 1906. gosp. Đuro Ra- šica. Kad je ovaj otišao iz Dubrovnika vodstvo je preuzeo Dum Antun Lie- popili. On se je već kao dekan Stona pokazao odrešitim i dosljednim narod nim borcem. Ston i njegova okolica postao je njegovom zaslugom prava kula hrvatske stranke prava. G. 1906. bio je općinski vijećnik u Dubrovniku. God. 190%: po drugi je put kandi- dirao za zastupnika u carevinskom vijeću u Zadru, ali nije bio izabran, jer je mandat bio dodijeljen pok. Jur- ju Biankiniju, kandidatu narodne stranke. Hrvatska Radnička Zadruga, kao matica hrvatskog pokreta u Dubrov- niku imala je u pok. Dum Antunu svog savjetnika i neumornog radeni- ka. Nijedne sjednice nije bilo, a da on nije prisustvovao. U Hrvatskoj Pučkoj Štedionici bio je dugo godina član uprave, koji je i ovdje mnogo uradio svojim savjetom. | u Hrvatskom pjevačkom društvu ,Gundulić“ nastu- pao je kao agilni član uprave, koji je ulijevao duha i vjeru u sve čla- nove pak i onda, kad su bila najgo- ra vremena. Zaslužan je i za to, što je dugo godina vodio upravu ,Du- brovačke Hrvatske Tiskare“. Pok. Liepopili slovi kao dosljedni i neustrašivi hrvatski narodni borac. Rad na književnom i znan- stvenom polju Stupci ,Prave Crvene Hrvatske“ mnogo su puta bili ispunjeni članci- ma pok. Dum Antuna. Ali i ostali li- stovi u Dalmaciji imali su u njemu svog uvaženog saradnika. Tako n. pr. Hrvatska kruna“, ,Croatia“, ,Na- rodi list“, Katolička Dalmacija“ u Zadru; Hrvatsko pravo“, glasilo hrvatske stranke prava u Zagrebu; nadalje ,lskra“, i ,Slovinac“. Bio je saradnik također , Jugoslavenske a- kademije znanosti i umjetnosti“ u Zagrebu. Dugo je godina bio urednik ,Lista Dubrovačke Biskupije“ u kojem je tiskano mnogo njegovih rasprava i članaka. Bio je saradnik i našeg lista. Posebno se je bavio poviješću, pak je na poiju istraživanja crkvene po- vijesti Dubrovnika i okolice stekao mnogo zasluga. Poznat je od njega objelodanjeni materijal u vezi sa po- vijeti Stona. Osobiti trud posvetio je proučavanju Relikvijara dubrovačke Stolne crkve, pak je pred nekoliko godina objelodanjen o tom predmetu jedan elaborat u obliku rukopisa, a spremao se je da izda i jedno teme- lito obrađeno djelo. Iz Dubrovačkog Arhiva, u kojemu je marljivo radio, izvadio je mnogo dragocjenog materijala, koje se na- iazi u rukopisima koji su ostali ne- objelodanjeni, jer je iznemoglost usljed starosti bila jača od njegove dobre volje, koju je sve do _ posljednjeg časa svog života u sebi gojio nada- jući se, da će ipak moći sve to da obradi i objelodani. Pokojnik je zadužio Dubrovačku gradsku biblioteku, kojoj je ostavio najveći dio svojih knjiga. — Učeća omladina imala je u njemu čovjeka koji joj je rado i najspremnije pomagao u svakom _ pogledu. Zato ga se svi sa_ najljepšim uspomenama zahvalnosti sjećaju. Mno- gima je pomogao da se školuju, a više je onih, kojima je omogućio, da pođu u Sjemenište s namjerom da postanu svećenici. NARODNA SVIJEST 3 Siječnja 1940 Broj 1 Veličanstveni sprovod uputio se je danas u 10 s. pr. p. iz zakloništa ,Domus Christi“ u kate- dralu, gdje je najprije Gradski turis- tički orhestar svirao, a onda je ge- neralni vikar preč. g. don Ivo Božić služio pjevani ,Requiem“ uz asisten- ciju. Prisustvovao je preuzv. dijecez. biskup, koji je na koncu podijelio svečano odriješenje. Crkveni pjevač. zbor pjevao je uz pratnju orhestra sv. Misu. Predvođena od Gundulićeve glazbe i Križa uputila se je žalobna po- vorka preko Straduna i Pila na grob- lje Danče. Sudjelovalo je mnogo kle- ra svjetovnog i redovničkog iz grada i okolice, a preč. stolni Kaptol na- stupio je korporativno. Sprovod je vodio gradski dekan i župnik, preč. g. don Niko Gjivanović. Sprovodu je sudjelovao veliki broj građana. Op- ćinu Ston zastupao je načelnik g. V. Buško. — Na groblju su se oprostili veoma dirljivim govorima: preč. Mons. Miro Taljeran, te gospoda Dr Ernest Katić, Dr Vicko Svilokos u ime Bra- će Hrvatskog Zmaja i Dr Frano Da- brović u ime ,Duba“. Prigodom smrti pok. dum Antuna izdali su osmrtnice rodbina, Kaptol Stolne Crkve, Dub, Crveni Križ, Braća Hrvatskog Zmaja, Hrv. Pjev. Društvo ,Gundulić“, Treći Red Sv. Franje, a epitafije Kaptol Stolne Cr- kve, Dubrovačka Biblioteka i V. T. Pokojnom Dum Antunu Liepopili ne- ka je slava i pokoj vječni. Dr. I. B. EPITAFI] izdan prigodom smrti blagopok. Dum Antuna Liepopili od Kaptola Stolne Crkve Du- brovačke 2 siječnja 1940. Prečasnom kanoniku Dum ANTUNU LIEPOPILI prepozitu jubilarcu Stolnog Kaptola Dubrovačkoga Prezaslužnom Svećeniku Božjemu | Nestoru Svećenstva Biskupije Dub- rovačke | Rođenom 12 Prosinca 1848 | Preminulom u Gospodu 1 Siječnja 1940. | Revnitelju Za Boga 1 Za Dom Božji | Istaknutom Višegodišnjem Žup- piku U Župama Biskupije | Župniku Nadpopu Dekanu U Stonu | Kanoni- ku, Dekanu, Prepozitu Stolnog Kap- tola | Koji Je Svuda Najbolje Uspo- mene O Sebi Ostavio | Dobra Pleme- nita Srca, Prave Golubinje Čudi | Svećeniku Poznate Dobrote, Čelična Karaktera | Uvijek Prostu Od Laska- nja I Traženja Časti | Neustrašivom Ustrajnom Poborniku Za Prava Hr- vatskog Naroda | Plemenitom Dobro- tvoru Crkvenih I Narodnih Ustanova | Milosrdnom Ocu Siromaha I Ne- voljnih | Priznatom Marnom Istraživa- ču Dubrovačke Povijesti—Dubrovča- ninu Pučaninu Dičnom | Opće Svuda Poštovanom | Ljubljenom | Vječni Pokoj Prosi. NAJVEĆA URARSKA, ZLATARSKA | OPTIČARSKA RADNJA Josip Krilić, Dubrovnik sa velikim izborom najboljih kvaliteta robe uz veoma solidne cijene. Kupuje staro zlato i zamjenjuje za novu robu. Francis Jammes Ovo božićao vrijeme, koje nas po- zivlje na razmišljanje o Bogu-Djetetu, Bogu, koji je izabrao štalu, da bi se rodio izmegju magarca i.vola, koji ga za uzvrat griju, kako to prikazuju sli- kari; o pastirima, koji su ma glas an- gjeoski pohitsli k Djetetu noseći svoje bijele darove — sav ovaj dekor čini nam osobito bliskim pjesnika, koji to- liko voli djecu, pastire, životinje i sve stvari zbog njihove jednostavnosti. To je Francis Jammes. Živeći u provinciji, podno Pireneja, daleko od Pariza, dakle i od književ- nih krugova, u svojem rodnom kraju proživljavao je jedan poseban svijet: prirodu, koju je promatrao kao malo tko, sa zanosom franjevačkim, koja ga je jamačno i dovela do Nadnaravnoga. Ne samo životinje nego i mrtvu pri- rodu, stvari, gledao je donekle kao svijesna bića. Glina koja se podaje u- mjetniku, da od nje ostvari svoj san, nije za njega drugčija od pjesnika koji u rukama Boga stvara. »Da li je taj pjesnik znao više od te gline, kojem se impulsu on poko- rava ?“ pita on. U francuskoj književnosti vrijeme njegovog stvaranja jest u znaku natu- rizma, Pojavila se ta struja koncem prošiog vijeka. Zasićena simbolističkom maglom, nova je generacija tražila ja- snoću, i opet je bačena Rousseau ova parola povratka k prirodi, Nitko to ni- je bolje ispunio od Fr. Jammes-a, iako on direktno nije pripadao toj školi, Njegov prijatelj iz mladih da- na, poznati Andrć Gide, ovako opisu- je njegovu pojavu: ,Jammes je pre- kinuo odrješito sa školama i pjesni- čkom tradicijom. Njegovo djelo nije u produženju ničega; ono polazi s no- va i iz samog tla.“ Zadržavši nešto od simbolizma, u pogledu forme, on je odlučno pokročio novom, vlastitom stazom i stvorio djelo originalao, ta- kovo, da ga povijest književnosti ne će moći mimoići. Pošavši dakle od božje prirode, ko- ju je promatrao do sitnica, i kojoj je upoznao floru i faunu kao malo tko, oa je u jednostavnosti svojoj, koja graniči s naivnošću, okrio jedan novi smisao biika. Neke njegove pjesme izgledaju nam prosto nabrajanje bilja- ka. Ali baš iz te jednostavnosti izbija svježa poezija. To je dakle bilo u o- snovi njegovog nazora na svijet, Evo kako om još prije svog obra- ćenja piše Andić Gideu: ,Vjerujte da je sve Žalost u poeziji kakva je naša. Pred Bogom, smisao života je sasvim drugi, i ako govorim o Bogu, to je zato jer osjećam da Vam je kao i meni potrebno da Vas on utješi“. Uvidio je da se možemo približiti apsolutnom zatajivši sebe, u ponizno- sti. Svojoj prvoj zbirci pjesama, Po- zdravljenjima (de \' Angelus de I aube a I' Angelus du soir), stavio je ovaj uvod: ,Moj Bože, ti si me pozvao megju ljude, Evo me, Trpim i ljubim. Govorio sam glasom koji si mi ti dao, VHRNETIG Pisao sam riječima koje si naučio mo- ju majku i moga oca, koji su mi ih predali, Prolazim cestom kao natova- reni magarac, kojemu se djeca smiju, a on sagiba glavu. Otići ću kamo ushtjedneš, kad ushtjedneš. Zvoni Zdrava Marija“. Magarca je ou volio zbog njegove skromnosti. Oa nalazi poeziju u najčednijim udesima. ,Jam- mizam je angelizam“, Tako ga je de- finirao kritičar A. Billy, kao protivnost Baudelaireovom satanizmu. ,To je či- stoća, nevinost, to su gragjanske i o- biteljske vrline, to je ljubav prema ro- dnom tlu, štovanje dobrog Boga i lju- bav prema svim stvorovima, to je po- niznost, to je svetost...“ Istina je daje njegovo obraćenje bilo tek 1905, ali u Pozdravljenjima on je ,u stavu kleča- nja“, iako ima u njima stvari gdje se afirmira Gutiluost. Kasnije, u zbirci G6 »rgiques chrćtiennes“, sve se pro- čišćava, Uz aekoliko drugih zbirka pjesama izdao je više djela u prozi (Clara d' Ellč- beuse, Almaide d'Etremont, Seoski pjesnik, Gospodin ozeronski župnik i dr.) U romanu le Rosaire au soleil "(Ruzarij na suncu) crta sudbinu jedne priproste duše, koja se, od prirode plemenita, sve više pročišćuje vršenjem dobrih djela, da se napokon uzdigne visoko do posvećenja Bogu. Pjesnik je našao originalan okvir svojoj pripovi- jesti i cijelu je radnju zbio u petnaest otajstava, radosnih, žalosnih i slavnih, koji sačinjavaju potpuni ružarii, Čitava radnja nije drugo nego primjena kru- nice na svagdanji život. Razvoj se do- gogjaja poklapa s razmišljanjem u po- TERETI NE RIAA jedinom otajstvu, tako te sudbina dje- čaka za koga se Dominica brine i nje- zina sudbina prolazi, kao u odsjevu, sve faze oslobogjenja kroz koje je prošao Otkupitelj svijeta, od Betlehema do Uskrsnuća i krunidbe bl. Djevice Marije, ,Nema nijednog čina u životu čovjeka, nema ničega što nas okružuje a da bi moglo izbjeći dohvatu ove neizmjerne pobožnosti“, Tako sam a- uktor. Dominica je biće puno mlade- načke snage, životne radosti i fizičkih čara, Molitva je megjutim pomalo o- slobagja od njenih sitnih mana, pro- čišćava je, duh se sve više afirmira, i ona, prokušana u teškoćama i pot- pomognuta meditacijama odvažno čini korak k posvećenju napustivši život, koji joj se otvarao pun privlačivosti, pošto je izvršila velika djela kršćanskog milosrgja. Pisac slika tu mladu djevoj- ku priprostim bojama svoje nepreten- cijozne palete i postizava da mam je učini bliskom, potpuno shvatljivom i dragom, Osjećamo u njoj uspon k savršenstvu, približavanje angjeoskoj imaterijalnosti. Ta on je rekao: ,Pje- snik je putnik, koga Bog šalje na zemlju, da tu otkrije tragove izgublje- nog raja i nagjenog neba“. U jeku ratnog bjesnila utješno je naći jedno skrovito zatišje, Moderna francuska književnost pruža nam lijep izbor pisaca koji nam daju tu utjehu. Megju njima, Francis Jammes, koji, iako ne živi više (umro je g. 1938), jest pjesnik naših dana, lijek naše bo- lesti, bolesti beznagja i materijalizma. Od nas oslobagja zemaljske zabrinu- tosti i otkriva nam svijet nade, ideala VS smirenosti u Apsolutnome. rok e tie ote ie