Strana 2 Pisma iz naroda Stravča - Konavle. Blagoslov bar- jaka ,Djevojačkog Društva Srca Isu- sova“. Poslije trodnevnih pobožnosti, nakon što su sve članice pristupile sv. Sakramentima, na 3 ov. mj., u cijeloj župi zavladalo je blagdansko veselje, Zvona su veselo slavila i pozdravljala drage goste ,Djev. Društvo“ iz Prid- vorja, koji su došli pod barjakom, predvogjeni preč. Don Nikom Kusali- ćem, župnikom Pridvorja i dugogodiš- njim ekskurzorem stravačke župe. Bla- goslov barjaka obavio je preko pjeva- ne sv. Mise Don Josip Schmidt, upr. župe Stravče. Propovijedao je vatreno i aktuelno preč. Kusalić, Propovijednik je osobito naglasio da su »Djev. Druš- tva“ snažno sredstvo za obnovu obi- telji, jer joj odgajaju kršć. majke. Po- slije sv. Mise obavljen je blagoslov novog baldahina, poklon Dabo Paska i Čeovića Paska. Nakon toga razvila se lijepa procesija, u kojoj su se isti- cali barjaci obiju društava. Svi su pri- sutni svom dušom izmolili posvetnu molitvu Presv. Srcu Isusovu. Fotogra- firanjem društava završena je ova Sve- čanost, kojom se i opet manifestirala povezanost obiju društava i župa. — Novi je barjak rukom izvezen na svili, a izragjen po firmi Šajnović iz Mosla- vine. Dobavljen je prinosima kume zastave Dabo Aue E. Paska i prinosi- ma članica. Preuzv. dijecezanski Bis- kup dobrohotno je darovao 100 din. društvu, na čemu mu se izriče duboka zahvalnost. BRGAT. Nabožna zabava pred Bet- lemom. | ove su godine naša djeca ukusnim ,Betlemom“ u crkvi na No- vu godinu popodue deklamovala razne pjesmice kao i pjesničke molitve za mlado ljeto. Uprav se je diviti kako su neki od njih znali čuvsiveno s ra- zumijevanjem israziti lijepe misli naših hrvatskih katoličkih pjesnika. Bez sum- nje je ovakova priredba od velike od- NARODNA SVIJEST 10 Siječnja 1940 Broj 2 QDoziv vlč. svećenicima na suradnju u , KRrižar. Duhovniku“ Duhovnici križarskih i križaričkih društava, odavno su osjećali živu po- trebu svog vlastitog duhovničkog lista, koji bi se bavio pitanjima koja se ti- ču Apostolata duhovnika megju križ. mladeži, Privolom i dobrotom preuzv. vrhbosanskog Metropolite Mons. Dra Iv. Ev. Šarića, istaknutog prijatelja kri- žarskog pokreta K. A. — pokreta koji je već zahvatio duboke korjene u Nje- govoj rasprostranjenoj nadbiskupiji, ova naša svećenička želja je oživotvo- rena. Urednik revije ,Vrbosne“, koja je posvećena K. A., veleuč. gosp. Dr. gojne koristi, pa treba da je svi mo- ralno podupru. Izmegju deklamacija djevojački je zbor pjevao naše crkvene božićne popijevke. — Mlado ljeto o- svanulo mam je neobično bogato ukra- šeno baršunstom bjelinom saijega. Svi smo rado pozdravili nenadanog i rijetkog a milog sjevernog gosta, jer nam je došao u pravi čas. S njim su se pak maša mladež i djeca veoma veselo zabavljala, što inače ne treba posebno spominjati. SA OTOKA KORČULE. U varoši Blato općina je sagradila lijepu klao- nicu izvan mjesta, tako da je ovo djelo današnje općinske uprave na čelu sa zauzetnim načelnikom gosp. Dr. kv. Šeparovićem. Sada je ma dnevnom re- du pitanje izgradnje javnog nužnika, koje će kroz najkraće vrijeme biti ri- ješeno. — Ovogodišnji prirod ulja bio je rezmjerno malen, jer su masline sa- držale malo ulja. — U Žrnovu je predvigjeno nekoliko javnih radnja. Tako se ima dovršiti javna cisterna na Koritima, izgraditi put od Prvog sela do Brda i onaj iz luke Banje do mjesta. Svi će se ovi radovi izvršiti kreditima, koje je Bano- vina Hrvatska stavila na raspoloženje općini Korčulanskoj za odlomak Žr- novo. Ante Livajušić, otvara nam u istoj ru- briku za križ. duhovnike od prvog broja 1940 god. Tako ova velezaslužna sveć. revija koja ulazi u 54 god. ži- vota, eto, ovim bratskim razumijeva- njem, otvara nam svoje stranice svog dragocjenog prostora za posebnu rub- riku za naše križarske duhovnike da postanemo megju sobom u što većoj bratskoj vezi i dogovorni u daljem radu. Božanskom Srcu i Mariji Kraljici Apostola naša zahvalnost, a srdačna hvala preuzv. Nadpiskupu kao što i uredniku ,Vrbosne“ na ovaj divni bo- žićni dar. Sada na posao! Molim subraću du- hovnike na suradnju u rubrici: ,Kri- žarski duhovnik“, bilo člancima koji će jedan drugoga bodriti na sveti ži- vot; na što intezivniji Apostolat me- gju Križarima (cama), podupirati svoj svećenički rad u društvima, svoje us- pjehe, svoje metode za osvajanje Kri- sta, pa i svoje neuspjehe jer su i one pouka u velikoj školi života, Molitvom, bratskom ljubavlju i suradnjom nastoj- mo da što bolje izgradimo u sebi Kri- sta, da možemo poslije što revnije vo- diti uzdanicu Hrvatske Kristu, sa istim onim žarom, kakvim su pred XIII sto- ljeća drugi apostoli Evangjelja vodili naše oce od progonstva Onomu koji je put, istina i Život, Molim subraću duhovnike, ako ni- jesu, neka se pretplate na »Vrhbosnu“, Sarajevo, Korošćeva 15, Din. 50 god., i da na adresu potpisanoga u Pagu pošalju gradivo, dopise, crkvene i kri- žarske vijesti za rubriku ,Križarski du- hovnik“. Članci i dopisi treba da budu kratki, jer je prostor ograničen. Svima suradnicima najsrdačnije zahvaljujem. Bog živi! Sveć. Jozo Felicinović, Vijesti iz Cavtata: Noću na Silve- strovo neki zločinci izmrčiše crkvu Gospe od snijega komunističkim zia- kovima. Radi ovoga veliko je ogorče- nje u Cavtatu i okolnim selima, pa se živo vodi istraga. Rekbi da je ovo činjeno, jer se je ma zvoniku crkve vila hrvatska zastava, Radi hrvatske zastave ova ista banda slomila je sti- jeg pred crkvom sv. Nikole prošlog oktobra. Po obali nijesu rijetki sluča- jevi vigjeti meskladne geste, kad se spomene hrvatski narod ili koji hrvat- ski velikan, Čuje se provokatorne pje- sme. Potrebito je, da vlasti energičnije nastupe, jer se svakome zlu treba u početku oprijeti. Generalni direktor , Jugoslavenskog Lloyda“ g. Božo Banac prigodom bo- žićnih blagdana darovao je: cavtatskoj sirotinji 10.000 dinara. Gosp. Banac je od velike koristi Cavtatu u svakom pogledu, pa mu je cijeli Cavtat srdačno zahvalan. Ima još koji bogataš u Cav- tatu, ali njegova ruka broji sterline i akcije, dok pred vratima siromah se savija od gladi i boli bez ikojeg sa- žaljenja. Po novinama se oglasuje ,Cavtat- ska omladina“. Željeli bi vlgjeti ovu omladinu“ na društvenom i kultur- nom polju, jer je u ovom pogledu Cavtat očajno opao. Hrvati u tuđini. Kancelarija za pro- slavu jubileja 1300 godišnje veze sa sv. Stolicom i Društvo sv. Rafaela tre- baju što više adresa naših ljudi makar gdje u tugjini, da uspostave s njima korisne veze. Zato se obraćaju na gg. župnike i preko njih a i direkte na rogjake naših iseljenika, da nam jave njihove adrese što prije, to bolje! Ja- vit će na, Zagreb, Kaptol 31. Širite i čitajte Narodnu Svijest FRANCIS JAMMES V.48: ROZARIJ NA SUNCU Roman 1 Rozarije je skup od triju krunica s razmišljanjem o jednom Olajstvu kod svake desetice. Ima petnajest Otajstava za razmiš- ljanje u rozariju : U prvoj krunici, pet Otajstava ra- dosnih, koja su: Blagovijest, Poho- gjenje, Porogjenje, Prikazanje u hra- mu, Našašće Našeg Spasitelja u hramu. U drugoj krunici, pet Otajstava ža- losnih, a to su: Smrtna borba, Biče- vanje, Krunjenje trnovom krunom, No- šenje križa i Raspinjanje. U trećoj krunici, pet Otajstava slav- nih, i to su: Uskrsnuće, Uzašašće, Duhovi, Uznesenje, Krunidba bl. Dje- vice. To je plan rozarija, koji sam usvo- jio za ovu pripovijest. I Blagovijest » «+. Zdravo, Marijo, miiosti puna, Gospodin s tobom; blagoslovljena ti megju ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. »Sveta Marijo, majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. Amen“. I djevojka promatraše Bogorodicu i ponavljaše : » «++ Zdravo, Marijo...“ i dalje ju je promatrala i opet nasta- vila : » +». Zdravo, Marijo...“ poput izvora, što gledajući nebo žu- bori neumorno. » +. Zdravo, Marijo ...“. A kako je bilo proljeće, livade su se smiješile, jer su procvjetale voćke osmjeh livada. A izmegju dviju Zdra- vo dizao se uzdah prema Bezgrešnoj Djevici Lurdskoj, koja je na svojoj ha- ljini još imala tragove neba, kroz koje bijaše prošla da bi došla do mas: svoj lepršavi modri pojas. » +. Zdravo Marijo...“ Ovaj unutarnji lahor, koji je pirio iz ustiju Dominike, lagano joj je pokre- tao usnice, Njezine trepavice, koje su bile tako duge i guste da bi čovjek pomislio da je to sjena koju one čine, spustiše se na crne i sjajne oči bla- gog i hladnog pogleda poput ptičje- ga. Nos joj bijaše orlovski, lice okru- glo, na ustima joj sjala čistoća, Nad njezinim uhom, sličnim školjki, tala- sala se kosa tako tamna kakovu je jedino provansalsko sunce moglo o- bojiti. Tijelo bijaše joj, rekao bih, malko odviše snažno za tu dob; osamnaest ili dvadeset godina, ali dražesno. Ocr- tavalo je klečeći lijepu krivulju. Bilo je to držanje jedne junakinje, jedne mlade Juditine sestre. Kad je svršila krunicu, Dominika je skupi u ruku i nastavi razmišljati, Oaa prenese k Isusu Kristu svoje žive kao noć crne oči, kojih do tada nije skida- la s Djevice. On bijaše na križu, na oltaru špilje pocrnjele od dima pucke- tavih voštanica, kojima je bila načička- na i koje su širile miris, Uze za temu razmišljanja stavak Svetoga Ivana: JA ja, kad budem podignut sa zemlje sve ću privući k sebi...“ Zaustavivši se na ovome tekstu, ona se smekša kao voštanica pod ognje- nim srcem, što je krasi izgarajući je. Začetnik života ne prestaje privlačiti ljude, Oni idu k Njemu već dvije ti- suće godina, i svatko čuva u sebi ne- prolaznu Vjeru, Nadu i Ljubav. Nije moguće da Obećanje iznevjeri majku u crnini; oca, koji je izgubio mjesto; muža koga sramote; dijete, koje gleda žalosno i indiferentno sliku iz Epinala, koju mu daje liječnik. Sin Čovječji ih posebice privlači ta- mo posredovanjem One, koja je utje- ha žalosnih i zdravlje nemoćnih. Go- spodin nije sišao s drveta križa, una- toč mukanja krvnika s Kalvarije, pa tako On magnetizira ovaj svijet i hra- ni ga svojom stvarnom prisutnošću. Dominika je takogjer osjećala da je OQa zove, kao što med zove pčelu, more izvor, vihor cvijet. A ipak oma nije nikada trpjela ni duševno ni tje- lesno, te se činilo, da ona ne može ni u čemu na se primijeniti .muku i rane raspinjanja. Uza sve to nedoku- čiva je Ljubav s ove grozne Grede davala znak ovom djetetu, koje je o- bično spavalo u skupocjenoj postelji, što ju je njezin stari, stric, koji ju je milovao, donio s nekog dalekog otoka. »Sve ću privući k sebi...“ Ona vidje gdje dolazi u špilju jedan kardinal, čija je kosa, reklo bi se, još zadržala nešto od onog svijetla s Ta- bora, a odjeća obilje Božje krvi. On klekne i preko Majke obrati se Sinu. Zatim dogje jedan bijedni koloni- jalui vojnik, bolestan od upale jetre, žući od svoje epolete, bezub, suh, koji na oko nije bio prepreden, ali je oda- vao čovjeka velike čestitosti i hrabro- sti, iako je vjerojatno bio na pragu smrti. I njega je Oa privukao. Zatim jedan čovjek, jamačno neki udovac, koji je držao za ruku dijete od kojih dvanaest godina. Otac i sin, u potpunoj crnini, upravo bijahu ski- nuli klobuke od tvrdoga pusta, a bili su odviše široki za njih. Moglo se ra- zumijeti, da nije bilo više žene koja bi pošla s njima po trgovinama i da su one šešire kupili za pogrebni ispra- ćaj. Bijahu ružni, ali to bijaše neka sveta rugoba, rugoba, na koju Bog gleda, jer je nastala iz patnje. Otac kao da je sebi govorio : život je težak. A sin: dogodilo se toliko toga u ima- lo dana od smrti majčine, da ne ra- zumijem pravo, zašto smo u svečanom odijelu, zašto sam obuo ove nove ci- pele. Ah! Zato da pohodimo Našu Gospu Lurdsku. Dominika ih je vidjela kad su po- ljubili blistavu stijenu, a zatim su ne- stali, Dijete je nosilo preko ramena malu limenu posudu. I ove je On privukao. Tko je mogla biti ona nemoćnica, čija su kola turali? Ona je plakala držeći glavu u rukama. Njezin ogrtač od krepa čagjave boje sličio je provalje- nom gnijezdu, kroz koje je virila njezina sijeda kosa slična kučini. Slijedi.