TAKSA PLACENA U GOTOVU Narodna Svij €$ GOD. XXII — Br. 16 DUBROVNIK SE JE SRDAČNO OPROSTIO DUBROVNIK, 18 Travnja 1940 CIJENA Din. 1,50 U nedjelju, 14 o. mj. ostavio je de- finitivno Dubrovnik bivši dijecezanski biskup, preuzv. g. Dr Josip M. Care- vić, koji je za vrijeme od punih 10 godina upravljao požrtvovno i plodc- nosno dubrovačku biskupiju, o čemu su uvjereni svi oni, kojima je objek- tivnost i istina iznad svega. Štampa, koja zma cijeniti svačiji rad, u prvome redu ona katolička i hrvat- ska istakla je zasluge preuzv. biskupa Carevića na vjerskom, kulturnom so+- cijalno-karitativnom i narodnom polju. Ona je ujedno izrazila i osjećaje ža- losti, što je preuzv. dr. Carević iz zdravstvenih razloga trebao da zatraži stanje mira, To su učinili i svi oni mnogobrojni : pojedinci iz redova gra- gjanstva Dubrovnika i biskupije lično ne samo jedanput nego i više puta, usmeno i pismeno bilo da su došli k biskupu dr. Careviću da ga pozdrave i zahvale mu, bilo da su u razgovoru dali oduška svom objektivno ispravnom uvjerenju ne ustručavajući se priznati istinu i odlučao je pred eventualnim sićušnim pojedincima braniti. Kod toga ih je vodila ne samo ljubav. prema istini već i hvalevrijedno ispunja- vanje dužnosti poštovanja i obrane auktoriteta duhovne vlasti slavne bi- skupije dubrovačke. Dubrovačko gragjanstvo sa svojim ptikom dokazalo je u nedjelju 14. o. mj. da u njemu još uvijek bukti ponos, koji izvire iz duboke vjere, baštinjene od slavnih pregja. Ogromna masa sa- kupila se je ispred katedrale da iskaže nepatvorene osjećaje poštovanja, lju- bavi, priznanja i zahvalnosti prema biskupu, koji je kroz razmjerno kratko vrijeme od 10 godina zadužio grad sv. Vlaha i biskupiju zaslugama, koje nikada neće izblijediti na stranicama objektivne povijesti Dubrovnika i nje- gove biskupije. Ta povijest zapisat će djela biskupa dr. Carevića još markan- tnijim slovima i zato, što je on eto prvi dubrovački biskup — ako se ne varamo — koji je prisiljen razlozima zdravlja, morao ostaviti biskupiju u godinama pune muževne snage, kad bi bio mogao da još mnogo toga u- čini za dobro duhovno i materijalno crkve i vjernika u našoj biskupiji. Tko je promatrao momente rastanka dubrovačkog biskupa sa gradoni i gra- giana sa svojim biskupom mogao je dobiti i suviše konkretnih dokaza, da je izmegju biskupa i vjernika strujić život uzajamnog povjerenja, poštovanja i zahvalnosti. Spontani jecaji i suze, koje su tekle niz lica najbolji su do- kazi za činjenicu, da u građu Du- brovniku i biskupiji žive vjernici, koji su plebs bona (dobar puk) i koja je plebs bona vidjela u biskupu dr, Ca- reviću čovjeka duboke vjere, široke inicijative i jake energije, pak je sve te njegove pozitivne odlike i visoko cijenila i poštovala. Ovo su činjenice, preko kojih ne može da pregje ni naj- površniji kroničar, a kamo li objektivni povjesničar. Od dana, kad je stigla vijest, da je Sv. Stolica uvažila ostavku preuzv. bi- skupa Carevića svećenstvo i vjernici iz grada i biskupije žurili su se, da us- meno i pismeno izraze osjećaje žalosti zbog promjene koja je nastala u bi- skupiji. U tome je prednjačio sam A- postolski Administrator, preuzv. g. Mons. Butorac sa cjelokupnim kapto- lom Stolne Crkve, koji su na dan pre- daje uprave biskupije, došli k bivšem ordinariju, da mu u svoje ime kao i u ime svećenstva i vjernika zahvale, pripadnika svojih vjeroispovijesti opro- ste sa biskupom katoličkog Dubrovnika, Preuzv. dr. Cerević sve je srdačno i sa zahvalnosti primio i svima naglasio, da će ljubav kojom je dosada radio za dobro i napredak Dubrovnika ostati i dalje duboko usagjena u njegovu srcu. Na dan samog odlaska već u 10 s, prije podne počelo se je sakupljati gra- gjanstvo ispred Dvora i katedrale, Svak je svoje poglede upravljao prema stanu preuzv. biskupa Carevića. Glazba Ma- lih Križara i Gundulićeva našle su se već u 10,30 te su naizmjence pozdra- vljale biskupa Carevića sviranjem ko- račnica. Megjutim su neprestano ula- zili i izlazili iz palače pojedinci i de- putacije, koje su htjele da ga i u po- sljednji čas od svega srca pozdrave, Vidjeli smo izmegju mnogobrojnih po- sjetilaca nar,. zastupnika prcf. g. Roka Mišetića kao i konsula Kraljevine i ca- revine Italije g. Nuccia, g. Dr. M. Mla- dinova, g. Rugiera Bracanovića, predstojnika g. Dr Žgombića i dr. Ne- posredno prije nego je preuzv. dr, Ca- rević ostavio svoju palaču, u kojoj je punih 10 godina residirao kao du- brovački biskup, našli su se u njegovu studiju Apost, Administrator, preuzv. g. Mons. Butorac, presv. g. Don Ivo Božić, preč. g. Don Niko Glivanović, g. Frano Vojvodić i g. Ssafret, zatim g.ce Fišer i Korotaj. Preuzv. Ap. Ad- ministrator konačno se je toplim rije- čima oprostio sa svojim predšasnikom i još mu jednom zahvalio na svemu čime je zadužio biskupiju. Isto su u- činili preč. g.g. kanonici. G. F. Voj- vodić iskrenim se je riječima zahvalio preuzv. Careviću u ime svih hrvatskih društava, kojima je on za vrijeme naj- teže diktature pružao materijalnu i mo- ralnu pomoć. G.ce Fišer i Korotaj ta- kogjer su zahvalile na svemu što je on učinio na polju karitativnom kao posebno za omladinu. Dr Carević je od srca zahvalio Ap. Adminisiratoru, svom bivšem generalnom vikaru preč, Božiću, preč. Don N. Gjivanoviću, g. Vojvodiću te g.cama Fišer i Korotaj. Dirljiv je bio oproštaj predstavnika gradskih siromaha koji je suzom za- hvalnicom pozdravio biskupa, dobro- činca siromaha. što je kroz 10 godina učinio mnogo < - ki dobra za biskupiju. Isto su učinili sve- ćenici, dušobrižnici i redovnici te mno- štvo uglednih gragjana i vjernika iz čitave biskupije usmeno kao pismeno. Za cijelo vrijeme ujegova boravka u gradu, koje se je produžilo zbog za- molbe istog Ap. Administratora i cje- lokupnog Kaptola, da preuzv. dr. Ca- rević ostane i izvrši pontifikalne fun- kcije u katedrali, redali su se predsta- vnici državnih, samoupravnih i konsu- larnih vlasti, zatim društava Kato- ličke Akcije i ostalih kulturnih i hu- manitarnih ustanova, da izraze svoje simpatije, poštovanje i priznanje svom biskupu koji odlazi. Nijesu izostale ni deputacije izraelske kao takogjer pra- voslavne crkvene općine, da se u ime Tačno u 11 s. ostavio je Preuzv. dr Carević palaču te je u pratnji Administratora i gg. kanonika prošao kroz gusti špalir gragjana u katedralu. Čim se je pojavio nastalo je odušev- ljeno aplaudiranje i poklici: Živio. Na- kon što je obavio pohod Svetotajstvu i izišao na glavna vrata, stupio je na stubište prcfesor g. Mladen Kaštelan, te je upravio odlazećem biskupu sli- jedeće značajne riječi toplog pozdrava: Ap. Preuzvišeni ! Kad bi danas pustili srca da govo- re, dugo bi potrajao naš rastanak, ali muževi smo borbe i žrtve pak i srda- čan stisak ruke dovoljno govori o boli koju srce osjeća, ali podnosi bez pri- govora i puno pouzdanja u Onoga, koji je svojim učenicima navijestio pro- gonstva i poniženja. Često sam iz vaših usta čuo svete riječi da je život ljudski ma zemlji borba. Nije to u Vašim ustima bilo fraza već su te riječi zvučile kao naj- kruća realnost. Čitav je vaš desetgo- dišnji rad megju nama bila borba za Krista i za pobjedu Njegovih načela. Osobito smo to osjetili mi mladi Kris- tovi borci svrstani u redovima K,. A. a to je morao osjećat i svaki dobro- namjerni promatrač vašeg rada. U pr- vim redovima borbe uvijek smo nala- zili svog biskupa, svog pastira, svog oca. Gdje je trebalo ponukati, obodri- ti, poduprijeti zborom i tvorom iu je duh, riječi i djela našeg biskupa dola- zilo do punog izražaja. Ali čemu da nabrajam sve čime ste mas zadužili. Sada su vaša djela većinom nevidljiva i muogi ih nose u srcu i duši, a ona vidljiva tako grlato svjedoče da biskup dubrovački nije skrštenih ruku gledao kako se pored njega dogogjaji odvija- ju, a on bespomoćno konstatirao da je zlo, već je svom energijom svog duha i svom vlašću svog dostojanstva nastojao, da bude inicijator svake ple- menite akcije i da spriječi svako zlo koje se je moglo spriječiti. I ono što mnogi neće ili nemogu da shvate Bog vas je nagradio za vaš rad, odlikovao vas je najvećim ordenom što ga re- zervira za majvjernije i za najizabra-