HAKSA PLAĆENA U GOTOVOM arod GOD, XXII — Br. 35 DUBROVNIK, 28 Kolovoza 1940 CIJENA Dia. 1,50 Č € 4 EO Danas su u praksi ne samo internacionalni e- uharistijski kongresi, nego i nacionalni, dijecezanski i dekanatski. Neće faliti onih, koji će euharistijskim kongre- sima davati sasvim drugo značenje nego im ga daje katolička crkva; ali vrijedi samo ono zna- čenje i ona svrha, koju imje crkva odredila pri usta- novi ovih kongresa. Svrha je euharistijskih kongresa čašćenje Euha- ristije, jačanje vjere u ovo poglavito otajstvo sv. vjere, te po njoj usavršivanje čovjeka u duhovnom životu. Danas je to neophodno potrebito, kad je teh- nika pružila čovjeku mnogobrojna sredstva ugodnog života, pa je ovaj postavio za glavnu svrhu života tjelesno uživanje, što Je očigledno urodilo strašnim posljedicama moralnog nazadka. Kao ustuk ovoj duševnoj zabludi crkva nas po Božjem nadahnuću pozivlje k čestoj sv. Pričesti u kojoj je izvor duhovne obnove i moć kršćanskog dje- lovanja. ,Ko blaguje Tijelo moje ima život vječni“, rekao je Isus. Euharistiju možemo posmatrati kao žrtvu i kao sakramenat. Kao žrtva je obnavljanje krvne žrtve Kristove na Križu i neprekidno zadovoljavanje za naše osobne grijehe; a kao sakramenat je blago- vanje Tijela Isusova našoj duši za hranu. Proma- trajmo je ovdje u ovom drugom smislu. Euharistija je najdivnije djelo Božje ljubavi prema čovjeku, jer nam u njoj Bog daje samog se- be pod vanjskim prilikama kruha. »Uzmite i blagujte, ovo je Tijelo moje“, rekao je Isus pri ustanovi Euharistije. Prepirali su se Ži- dovi međusobno, kako Isus može pružiti samog se- be za hranu ljudima, ali On ne popravlja tobože njihovo krivo shvaćanje, nego ponovno potvrdi, što je prije rekao. I učenicima je ova tvrda izjava ka- men spoticanja, pa im reče: , Hoćete li dakle i vi otići ?“ Nije dakle Euharistija simbol ili prilika Krista, ne- go je u njoj bitan On i stvarno prisutan kao Bog i čovjek. 3 Ovdje čovjek mora da podloži svoj razum Bo- žjoj objavi. Tu se traži od čovjeka vjera, koja je je- dina kadra, da unese svijetla i razumijevanje u ovo veliko otajstvo našeg otkupljenja. Mi vjerujemo, eda razumijemo, a nipošto: ra- zumijemo i zato vjerujemo. Euharistija je izvor duhovnog preporoda i po- jedinaca i društva. Zato su najljepši dokaz crkve njezini sveci, karitativno djelovanje i apostolsko-prosvjetni rad, a to sve izvire iz Euharistije, jer su u njoj veliki ljudi crpili nadahnuće, utjehu i snagu žrtve, na kojoj se oslanjaju ova junačka djela. Ona je veza ljubavi — vinculum charitatis — između Boga i čovjeka kao i ljudi međusobno. Svi smo mi ljudi podvrguti pošudama tjelesnih nagona. Sv. Pavao, koji je izgarao od ljubavi pre- ma Kristu, osjećao je tako žestoku navalu ovih po- žuda, da je uskliknuo : ,O nesretna li mene, ko će me osloboditi od ovog umrlog tijela“. A nepoznati glas mu je doviknuo : ,Pavle, dovoljna ti je milost moja“. Bio je to glas Božji, koji mu je objasnio, da će s pomoću milosti Božje svladati navale strasti. Ovdje osjetno pomaže i čudesa čini Euharistija, ko- ja rađa borce i neporočne djevice. Kao što tjelesna hrana uzdrži u životu naš tjelesni organizam, jača ga i čini otpornim proti raznim bolestima, tako i sv. Euharistija hrani dušu i čini je otpornom prema neprijateljima. Ne uništava doduše našu narav ni njezine sklonosti, ali ih kroti i svodi u prave granice kršćanske čudorednosti. DEMAIMATSKI EOMARISTIJSKI KONGRES U JUBILEJSKOJ GODINI HRVATSKOG NARODA U ČILIPIMA - KONAVLE — 1. IX. 1940. Dođite, da mu se poklonimo / Još su nam u pameti divni utisci iz prvog dekanatskog euhar. kongresa u Prid- vorju god. 1931. kada smo pod okriljem Crkve branili vjeru i slobodu hrvatskog naroda. Ono harmonično pjevanje pobožnih pjesama po putevima i stazama konavoskog polja, noćna i poldnevna teoforična procesija u krasnim narodnim nošnjama, sve se to duboko utislo u naše duše. Onoliko mnoštvo svijeta u Pridvorju do tada još niko nikad nije vidio. Braćo i sestre! Došao je opet red na naš konavoski dekanat, da održi drugi dekanatski euharistijski kongres u Čilipima dne 1. IX. 1940 pod pokroviteljstvom pre- uzvišenoga apostolskog administratora naše biskupije Msgra Pavla Butorca. Pozivljemo Vas stoga, svih bez razlike, muško, žensko, mlado i staro, da u još većem broju učestvujete ovom dekanatskom euharistijskom kongresu, koji se održaje prigodom 1300 godišnjice prve veze hrvatskog naroda sa sv. Stolicom. Veliki je to dogođaj za hrvatski narod, jer je s njim, ne samo započeto pokršta- vanje po vjerovjesnicima katoličke Crkve, nego se je — nalazeći se na raskrsnici istoka i zapada — odrekao poganstva i opredjelio zapadnoj kršćanskoj civilizaciji. Kroz 13 vjekova povijest hrvatskog naroda usko je povezana sa povijesti kato- ličke Crkve. Kroz ovo vrijeme primio je hrvatski narod od rimskih Papa ne samo duhovnih nego i političkih privilegija šaljući krunu hrvatskim kraljevima. Hrvatski pako narod iz zahvalnosti za primljena odlikovanja stao je neprekidno na straži kršćanstva, te uz he- rojske žrtve spasio kršćansku civilizaciju, radi čega je i dobio dični naslov: ,Predziđe kršćanstva“. Velika su i teška vremena, koja proživljujemo. Geografski položaj opet nas stavlja na raskršće duha i materije, vjere i nevjere. Konavljani i Konavoke! I Vi ste ponosni potomci ovog slavnog naroda, slavnoga u prošlosti a ne manje slavnoga u sadašnjosti radi njegovih odlika i borbe za svoja naravna i kršćanska prava. Pozivljemo Vas stoga na ovaj euharistijski kongres, da javno posvjedoćimo svoju vjeru u Boga, da zajednički damo zadovoljštinu za javne prestupke, psovke i kletve, koje se nekažnjeno čuju čak i na javnim mjestima. Dođite, da otvoreno kažemo, da moć Križa nije oslabila, nego da je Križ i danas najbolja škola života, a sv. Euharistija duhovna preporodna snaga za svakoga vjernika kao i za cio naš hrvatski narod. Kristu Kralju svih vjekova dođite i poklonite se ! ODBOR: Preuzvišeni apost. adm. bisk. Pavao Butorac, dekan Msgr. Dagonig Don Ivo, Brajno- vić Don Pero, Vodopić Don Vice, Kusalić Don Niko, Antunović Don Luka, Grbić Don Ivo, Schmidt Don Jozo, Kordić Don Ivo, O. Beretić Bono, O. Lesić Hilarije, O. Tibijaš Josip, načelnik Konavala Bogišić Vlaho; crkovinari matica: Dabo Pasko, Vidak Vido, Dragić Ivo, Radin Božo, Urlović Miho, Ljutić Pero, Škvrce Pero, Trtoman Marko, Spremić Vlaho, Radonić Pero, Matijašević Antun, Care- vić Vlaho, Kostopeč Pavo, Bernardi Todorin, Granić Silvester. Povijest crkve pruža nam vidljivih dokaza, da revniteljica Srca Isusova. je baš u onoj periodi vremena, kad je česta sv. Pri- Žena ima veliki upliv u obitelji, a maj- čest bila u praksi ćudoredni život bio na zavidnoj ka je temelj odgoja djece. Njezin primjer če- visini ; a kad je ovaj običaj popustio, umanjivala se stog primanja sv. Pričesti najbolje propagira ljubav a uvećavao grijeh i opačina. želju sv. Crkve, a euharistijski kongresi si- A ne potvrđuje li to i naše doba ? gurno će dosta doprinijeti raširenju česte U Konavlima se česta sv. Pričest sve više širi sv. Pričesti i produbljenju vjerskog života. preko Društva djevoičica Srca Isusova i Društva Kusalić.