\ Strana 2 NARODNA SVIJEST 28 Kolovoza 1940 Broj 35 U EUHARISTIJI JE NAŠA JAKOST (PRED EUHARISTIČKI KONGRES U ČILIPIMA — 29. Vill. - 1. IX. 1940). »Ko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni Veliki Četvrtak: Krist će doskora započeti svoju muku. Još malo i ras- tati će se od apostola. Predviđao je Spasitelj kakovim će sve nevoljama biti izlagani njegovi sljedbenici ; znao je kamo će stizati: ta, sam im reče: .Evo vas šaljem kao ovce među vu- kove“. Bog je pa pozna ljudsku na- rav i zna kako je krho stvorenje čo- vjek. Budući da ga je ljubio neiz- mjernom ljubavlju, odluči da ga po- mogne: htjede mu ko amanet osta- viti sredstvo okrepe. Dvorana Posljednje Večere: pred onima koji su cijelo vrijeme bili s njim, gledali sva čudesa — sada tvori najveće: ustanovljuje Presv. Euha- ristiju. Te su večeri za vazmenim sto- lom blagovali ne sliku budućeg Me- sije, već njegovo vlastito tijelo. Krist im dade sama sebe za hranu: ,Pri- mite i jedite ovo je tijelo moje, pijte ovo je krv moja“. Unapred je gledao šta će se događati iza izdajničkog poljupca te im pruži sama sebe za okrepu, da se zauvijek ne upropaste. Rekao je: ,Ovo činite na moju us- pomenu“ — i Euharistijska se žrtva ponavlja od apostola preko njihovih nasljednika sve do danas; a sve do konca svijeta vijernici će moći bla- govati Kristovo tijelo kao zalog ži- vota. U vječnosti je naš pravi život. Živimo doduše na zemlji, ali — stvo- reni smo i određeni za nebo. Tamo je naš cilj: Bog nas je stvorio za sebe, da nas jednom učini dionicima onog blaženstva u kojem On sam u sebi od vijeka uživa. No jedino onda ćemo zaslužiti onaj radosni poziv: »Evala! slugo dobri... uniđi u ve- selje gospodara svoga“ budemo li vršili volju svog nebeskog Oca. Že- ija ću ga uskrisiti u posljednji dan“. limo li slavno uskrsnuti i naći se s desne Jedinorođenom Sinu Božjem kad bude sudio svijet, — moramo ispunjati zapovijedi. Zapovijedi!? Poznate su nam; Krist nam ih je svojim primjerom po- kazao. Moramo ih vršiti da zaslužimo rajski vijenac. Nije to lako paloj čo- vječjoj naravi: propali bismo sami po sebi. Naređuje nam se: ,Ljubi Go- spodina Boga svim srcem svojim....“ Lijepa zapovijed... nu sa svih strana zamamnosti svijeta i lako da se srce uz njih prilijepi. Ko želi k cilju, ko hoće s Kristom u njegovu slavu, nek se odreće samog sebe, navijesti bor- bu svojim strastima, prigrli križ i sli- jedi primjer Učitelja. Jedino onaj će uskrsnuti u proslavljenom tijelu koji je pobijedio sve tjelesno. Ali, kako je teško boriti se protiv tijela ? ,No- vu vam zapovijed dajem: ljubite je- dan drugoga“ bez razlike, uvijek i to čistom, vrhunaravnom ljubavlju. Rado ljubimo svog bližnjega dok nam je od koristi, dok nam ljubav ljubavlju vraća. No, što ako nas uvrijedi? — Sve ćemo učiniti, a najkasnije i ri- jetko da oprostimo. Znao je Krist što možemo sami po sebi, stoga nam je i pritekao u pomoć: pružio nam je lijek, dao nam je sama sebe u presv. Euharistiji. Ostavio nam je najsjajniji dokaz ne- izmjerne ljubavi kojom nas je kao Bog oduvijek ljubio. Htio je da bude među nama bitno nazočan da nam se daje za hranu i pomaže u nevo- ljama svijeta. Među nama je izvrsni liječnik duša, uskrisitelj mrtvih. Po- sjedujemo vrelo života. Jača nas On — Uskrsnuli Krist, pobjednik smrti. Ufamo se u ljubav Sina Božjeg. Vje- (Iv. Vi, 54) rujemo da je u onim bijelim prilika- ma Svemogući Bog, koji će uskrsnuti mrtve i suditi ih. Isus nam se pod prijetnjom vječne smrti grozi ako ga ne budemo pri- mali. Samo po njemu možemo spa- siti se i kao on slavodobitno uskrs- nuti, rekao je: ,Ja sam uskrsnuće i život...“ Uzvišen uistinu dar! O kako si odlikovan, čovječe, da se sa Bogom možeš sjediniti! Božanstvena hrana: samo je nevini smiju blagovati i jao onomu koji nedostojna srca blaguje tijelo Kristovo, jer je među onima koji osudu sebi blaguju i piju. Kad god smo čiste savijesti pohitajmo na izvor obilne milosti, na vrutak vječ- nog života. Ne plašimo se pristupiti toj nedokučivoj tajni i krijepiti se to- likom jakošću. Euharistija je izvor svih kreposti, ona vodi k nebu. Po njoj sva jakost duha. Euharis- tijski Isus preobraća ljudska srca: vjerovjesnike napunja požrtvovnom ljubavlju i herojskim žarom, a u ne- ku im priprema krunu slave. Muče- nicima koji pred odlaskom na muke pristupahu k njegovu oltaru da prime snagu života, ulijevao je izvanrednu srčanost: euharistija je osladila muke pribavila im palmu pobjede : jačala ih je, i položiše smrtni život da navijeke slavni žive. Divnog li miomirisa djevičanskih duša! Svladavaju sebe, svijet i pa- kao. Otajstveni Isus ih krijepi, hrani samim sobom. Utjeha su božanskom srcu Isusovu, pripremaju mu dostojan stan. Srećne su, jer će preko euha- ristije uskrsnuti proslavljena tijela, slične svom Zaručniku. I mi želimo biti kreposne duše: idimo, dakle, k izvoru Svetosti, živi- mo _ euharistijskim životom. Euharis- tija nas brani od svih neprijatelja; podiže naš pogled k pravoj domovi- ni. Omogućuje nam, da već na ze- mlji okusimo radosti neba. Ustrajemo li neprestano napajati se vrelom života, neokaljani ćemo pristupiti k Vječnom Srcu, da nas nadari zasluženom nagradom u raju. O uskrsnuću pak mrtvih slavno će- mo uskrsnuti i čuti onaj blaženi po- ziv: ,Dođite blagoslovljeni...“ S Kristom ćemo u vječnosti živjeti i kliktati: ,Našao sam onoga koga ljubi duša moja ; imam da i neću ga izgubiti“. (Cant. Ill, 4). DG Oprosti za vrijeme Euharistij- skog kongresa u Čilipima. 1) Potpuni oprost, samo jedamput, uz obične uvjete. 2) Potpuni oprost, ako vjernici po- božno učestvuju svečanoj Euharistij- skoj procesiji i k tomu pristupe na svete sakramente ispovijedi i pričesti. 3) Oprost od petnaest godina, ako pohode presveti sakramenat, javno izložen na molitvu i izmole pobožno pet Oče naša, Zdravih Marija i Sla- va Ocu i k tomu još jedan Oče naš, Zdravu Mariju i Slava Ocu po na- kani sv. Oca Pape. 4) Oprost od sedam godina, ako prisustvuju bilo kojoj svetoj funkciji, priređenoj od priređivača Kongresa, isti oprost dobivaju i oni, koji uče- stvuju bilo kojem sastanku ili zboru Kongresa. 5) Oprost od sto dana, ako obave bilo koje pobožno djelo u duhu po- kore, da se postigne svrha Kongresa. 6) Oprost pak od trista dana mo- gu dobiti i van mjesta Kongresa oni, koji u duhu pokore mole za uspjeh Kongresa ili učine kojemudrago do- bro djelo ili doprinesu neki prilog za Kongres, pa i da je isti već i za- ključen. FRANCIS JAMMES ROZARIJ na SUNC Roman 24 S izvanrednom vještinom ona dovede svoje raz- mišljanje k središtu ovog trećeg Otajstva žalosnog, koje je bila izabrala, da njime završi svoje bdijenje: Usred jezera rasla je jedna osamljena trska: Zatim spletoše krunu od trnja i nataknuše mu je na glavu. U desnu mu ruku staviše trsku“. U taj čas pričini se Dominiki, da je trska Ot- kupljenja, što je bijaše sebi dozvala u pamet, zaste- njala jednim jedinim jecanjem, koji je u sebi sadrža- vao sve ostale. To je jedan sat odbijao na crkvi Gospe od Straže: jedan jedini mukli udarac, kao da dolazi ispod mora. Na ovo veličanstveno jecanje od- govori neko drugo sitno stenjanje, a dolazilo je od najmanje trske u bari, od najslabije u prirodi. To se je dijete budilo. Dominica zakuha vodu, ulije je u bocu, a zatim je isprazni i napuni bijelim mlijekom poput lopočeve latice. A Križni put Svaki kršćanin nasljeduje Sveto Pismo. Nema nijednog čina u našem životu, koji se ne bi prila- godio jednom Otajstvu. Svaki od nas ima radosti, žalosti i triumfa razmjerno prema svojoj snazi; po- stoji neka sličnost između zvijezde, što sjaji kod Spasiteljeva Rođenja nad jaslama i lojane svijeće, što trepti nad zipkom malog siromaha; neki odnos između tereta, što ga nosi mučno jedan otac zara- đujući tako kruh za svoju obitelj i posvećenog bre- mena Našega Gospodina, kad je nahranio svoju djecu svojim tijelom i napojio ih svojom krvlju, i opet neka veza između cjelova, što ga daje čovjek na čelo jednoj požrtvovnoj majci, i krune, kojom je Djevica nagrađena na Nebu od svog ljubljenog Sina. Kolikogod je dubok ponor, koji rastavlja Nebo od Zemlje, Stvoritelj je htio po nekoj nedokučivoj V. S.|ljubavi, da između Njega i nas bude ona sličnost, po kojoj smo mi njegova djeca. Ali to podudaranje lako shvaćaju jedino oni, koji su naučni, da u djelu na oko najneznatnijem, ali gdje djeluje milost, ne gledaju ništa do onog božanskog. Odatle kod okolice onaj prezir i ono nastojanje da nazove budalaštinom prilagođivanje života Božjega najmanjim sitnicama našeg tako bijednog življenja. Križ, koji je Perica stavljao na svoja ramena četiri puta dnevno izuzev nedjelje i četvrtka, bijaše ona školska torba, što ga je tištila, jer je sadržavala svu literaturu farizejskih pisara. On je dobro znao, da ta franceska povijest nije tako lijepa i živa kao ona, koju je bio počeo učiti sa svojim prvim učiteljima u Bordeauxu, a za- tim opet malo u zavodu nedaleko Lourdesa, kamo su ga bili stavili gospođica Dominica i dobri Bene- diktinac. Iz te nove knjige Bog je bio prognan. Ne, to nije više bio isti Hlodvig i u njoj više nije bilo soissonske vaze, iz koje se je, kad je bila razbijena, isparavao miris kapela; ni onaj dašak sličan poljupcu, koji osvježuje srce za vrijeme molitve, nije u njoj više nadimao jedra križarskih vojna, a trublje Lju- devita Svetoga uspravljene kao vesla i dugi zlatni ljiljani nijesu u njoj više davali anđeoskih glasova. Bili su pokušali u toj beskrajno dosadnoj knjizi za- nijekati božanstvo poslanja Ivane d' Arc. Perica bi- jaše sposoban shvatiti to vješto huljenje, ali kad je Seljakinja jahala na konju okrenuvši ono ozbiljno lice prema neprijatelju i stiščući u željeznoj rukavici svoju zastavu razvijenu poput neba, tada mu je ta- kođer bilo jasno, da učitelj ima krivo. Isto je tako bilo sa zemljopisom. U atlasu više nije bilo karte, na kojoj je dijete rado zaustavljalo svoj pogled: one Palestine za doba Našega Gospo- dina s nacrtom Jerusolima snimljenog s Maslinskog brda. Koliko je puta pročitao ona imena, koja su kao milovanje: Galileja, Betlehem, Nazaret, Betanija, Genezaret, Emaus, i ona druga imena, koja su kao jecaji: Korozain, Betsaida, Kafarnaum, Getsemani, Golgota, te pokušavao da u misli oživi svete prizore i mjesta! Pače i danas, i ako nije imao više pred očima lijepe ružičaste, zelene i modre karte, ni na- crta, on je zamišljao ledinu, gdje je Isus umnožio hljebove i ribe, i onu prašnu cestu, posutu granči- cama, po kojoj je kasao magarčić noseći božanskog Učitelja. Sjećao se tužnog puta označenog na nacrtu crvenom crtom. Je li to na zemlji ostao trag nogu izranjenih šljunkom ? A tko bi u gradiću, u kojem je sad stanovao Petar, bio došao u pomoć jadnom Go- spodinu ? Ah! on, Perica, bi bio želio biti Simon Cirenjanin i nositi mu križ. A na uglu ulice Gospa Lourdska bi se bila približila polaganim koracima svom izobličenom Sinu, a za njom bi išle jerusolim- ske djevojke, među kojima i gospođica Dominica... A zatim bi tu bila sva blijeda mala Marija, klečeći sama nasred ceste i držeći svoj rašireni rubac, da njim otare ono lice uprljano pljuvačkom i zemljom! Ti i još nekoji bili bi došli u pomoć izmučenom Bo- gu. Dok bi stric Karlo i učitelj sa šiljastom kapom židovskih krvnika na glavi išli uz Gospodina te bi ga tukli i rugali bi mu se. S toga razloga oni nijesu dopuštali zemljopisnih knjiga, gdje se može predsta- viti povorka Križnoga puta. Još su u primjerima franceske gramatike i či- tanke izbjegavali ili izbrisali riječ Bog. U tome su se nadmetali: ni Ana, Kaifa, sluge i trabanti, članovi Vijeća, Herod i Pilat nijesu tako oprezno postupali u svojim uvredama i preslušavanjima. Lijepe rečenice kojima pjesnici hvale Stvoritelja, oni reci, koji su uređeni kao vrtovi u cvijetu te pjevaju, gdje se Nje- govo Ime tu i tamo ističe kao sunce, bijahu izbačeni. Iz jedne knjige, kojom se Perica služio u Bordeauxu čitali su pjesmu s naslovom Raspelo. Reklo mu se: To je napisao čovjek, čija je kći umrla posve mlada, Stanovao je u jednoj ladanjskoj kući, a njegove su- ze bijahu blagoslovljene i pokoljenje, koje je došlo iza njega, ne govori drugčije nego s poštovanjem o njegovoj plemenitoj i bolnoj starosti. Perica je bio zaboravio ime ovog autora, koje mu je bilo milo kao miris lovorov; ali se je sjećao te pjesme i još jedne druge od istog pjesnika. Uzalud ih je on tražio u novoj čitanci. Jedan pisar ih je iz nje isključio bojeći se, da ne bi podsjetile na Križni put. Slijedi