Strana 2 Izlet na sv. Andriju i na Daksu U Petak 19. rujna o. g. klasična gimnazija OO. Franjevaca napravila je svoj školski naučni izlet na otok sv. Andrije u pučini i na Daksu. Ovaj je izlet organizirao preč, O. Petar Vla- šić, prepozit beogradske nadbiskupije, a g. Marko Rusko velikodušno i hva- levrijedno stavio na raspoloženje pa- robrodić ,Radnik“ vlasnost firme Ba- naz & Rusko. I spomenutog dana četa intelektual- nih radnika učenika i profesora zaplo- vila iz Gruža u 8 s. j. put sinje pu- čine i nakon pola sata ugodne vožnje eto nas do sv. Audrije. Nebo vedro kO riblje oko, sinje more mirno ko ulje, samo nas blaži ugodni lagani ze- fir. Iz mlagjahnih grla pjesma se ori, pučinom plove bijeli galebovi, ribe se praćkaju po moru, sve je zaneseno poezijom. Obale otočića i sa unutar- nje sjeverne strane dosta su strme, a sa vanjske južne ko nožem odsječene. Otok je visok 55 m. i ne bi čovjek rekao da je dug preko 600 m. te du- lji od Dakse za 100 m. Do malenog pristaništa sa dvostrukim ,orsanom“ trebalo je lagjom, jer nema obale da bi parobrod mogao pristati. Upravitelj svjetionika g. Ivo Petko- vić, rodom iz Prigradice na otoku Korčuli, doletio na obalu te nam sve lijepo pokazivao i tumačio. Gdje je bio stari samostan i kula i špilja Ma- vra Vetranića. Pokazao nam i moder- ni svjetionik iza Visa najjači u Dal- maciji. Kad smo se svi okupili na ru- ševine samostana zapjevali koralno je- dan psalam i eto nakon 150 godina iza kako su zamukle liturgične pjesme Benediktinaca — opet odjeknula pje- sma Davidova. O. Vlašić izmolio odri- ješenje za one, koji u onim grobovi- ma počivaju, a prof. Dr Antun Mati- jević održao predavanje o Mavru Ve- traniću, pjesniku, benediktincu (f 1576) te nam pročitao jedan odlomak iz nje- govog ,Remete“ (pustinjaka) gdje nam Don Mavro opisuje potanko koje sve travice rastu na tom samotnom otoči- ću koje ptice dolijeću, koje se tu ži- votinje vide i koje se ribe oko njega love. Benediktinci su ostavili otok još prije velike trešnje 1667. radi nemo- gućnošti uzdržavanja kad su izgubili svoje beneficije na kopnu, pak je go- dine 1873 ovaj otočić preuzela Pomor- ska Vlada i sagradila veliku zgradu za svjetionik i stan za četiri čuvaru, a za gragju upotrebila ruševine crkve i samostana te sve sa zemljom srazila. Upravitelj nam kaže da će se sada sve otkopavati. To bi bilo i potrebito. Oltrag godinu dana priregjivali su se Nedjeljom izleti na ovaj otok, a sa Lopuda stranci često obilaze ovaj o- tok. Dok su neki razgledavali svjetio- nik, ostali su pjevali rodoljubne pje- sme i nakon 2 sata ostavismo otok i krenusmo prema Daksi, gdje je odmah započelo kupanje i sunčanje. Slijedio je objed — što je svak sa zadovoljstvom dočekao. Odmah na prvi mah svak se je zadivio ljepoti i redu na ovom otočiću. Tu su uregje- ne aleje, putevi, nasadi, Sav je otok _pun borova, oleandra, kaktusa, voća- ka, cvijeća. U staro doba ovaj je otok pripadao obitelji Getaldi, a sv. Andri- ja obitelji Cerva. Plemić Sabo Getaldi nemajući poroda daruje ovaj otok fra- njevcima oko god. 1281. sagradi crkvu sv. Sabina i samostan, te ih obdari i drugim svojim imanjem. Franjevci o- stadoše na Daksi sve do pada Repu- * blika 1806, Francuzi zauzeše otok i pretvoriše ga u operacionu bazu. Za- tim je preuzme austrijska vlada. Vojna vlast utvrdi neke položaje, ali pretvori otok u pravu pustoš. Godine 1890 kupi je knez Aleks, Poninski i stade NARODNA SVIJEST 25 Rujna 1940 Broj 39 ga s mnogo mara, troška i razumije- vanja uregjivati. Godine 1921. prikupi je bogati naš iseljenik g. Mato Galjuf i povjeri upravu otoka svom šurjaku g. V. Doršneru, koji nastavlja djelo poljepšavanja ovog čarobrnog otoka. Poslije objeda posebni čuvar otoka, a dobrotom g. Doršnera, pokaže nam crkvu i samostan. U crkvi je O. P. Vlašić evocirao u- spomenu starih dana kad su vlastela dubrovačka dolazila na ovaj otok ne samo radi važnijih vijećanja već da udovolje svojojoj pobožnosti, Pred umjetničkim propelom, koje se sada čuva u Pridvorju u Konavlima spjevao je Gundulić ,Suze sina razmetnoga“. Opet zaori u pustoj crkvi pjesma Da- vidova i odriješenje sa nekoliko po- božnih pjesmica. Zatim u sjeni crkve O. P. Vlašić održi zanimivo svoje pre- davanje o svom putovanju k Hrvatima u Rumunjskoj, u sv. Zemlju, a osobito po gradovima Apokolipse. Sva je ta putovanja O. Vlašić opisao u posebnim knjigama. S najvećim uživanjem prati- li su prisutni ovo živo pripovjedanje O. Vlašića. U to se približio i sat odlaska. Parobrod , Radnik“ približio se Daksi da mas u 5 sati preveze u Gruž. Rastali smo se s ,Daksom“ sa že- ljom da opet uživamo u onoj borovoj šumi, na moru i suncu. Dubrovnik može biti ponosan da ima dva otme- na parka na otocima a to su Lokrum i Daksa, uz Lopud i Trsteno. To su omiljela izletišta i strane i domaće publike. Ovaj naučni i toli ugodni izlet o- stao je duboko usjećen u pameti svih izletnika — osobito mladih i poletnih kulturnih radnika. Hvala svima koji su tomu bilo što doprinijeli! = -ss.- Ovom zgodom preporočujemo, lijepo o- premljenu knjigu blagopok. Don Vicka Lisi- čar: ,Iri Otočića* (Daksa, sv. Andrija i Ru- de). Izdao ,Dub“ str. 152 - 16. Cijena Din. 15. Dobiva se kod Dubrov. Hrvat. Tiskare, Dubrovnik. Uredništvo. Vjersko i križarsko slavlje u Orašcu U nedjelju 22 t. mj. obavljeno je u pitomom Orašcu veličanstveno vjersko i križarsko slavlje, jer je toga dana obavljen blagoslov novog crkovnog zvona i zastava malih križara i križa- rica. Već u 2 sata po podne u orašku luku stiglo je nekoliko motora sa kri- žarima i križaricama iz Dubrovnika, Trstena i Lopuda uz pjevanje vjerskih i narodnih pjesama. Ša izletom stigla iz Dubrovnika i glazba malih križara, koja je uzveličala ovu proslavu. Od- mah nakon dolaska formirana je ve- lika povorka, koja je prošla kroz selo do župske crkve, gdje je najprije odr- žan na otvorenom pred crkvom bla- goslov novog crkovnog zvona. Poslije obavljene funkcije održao je govor mjesni župnik vić. Don Kruno Silov koji je pozdravio goste i označio zna- čaj ovog blagoslova. Iza toga je u crkvi obavljen blagoslov zastava Ma- lih križara i križarica. Duhovnik kri- žarskog okružja preč. don Frano Vu- četić održao je tada sakupljenim kri- žarima i križaricama govor označivši njihovu zastavu, kao predvodioca za izvršenje lozinke Žrtva-Euharistija- Apo- stolat. Iza toga je slijedio blagoslov sa Presvetim. Nakon malog odmora u prostorija- ma HKD ,Napredak“ održana je aka- demija križara i križarica. Proslov lje održao profi. Mladen Kaštelan, koji je u vrlo lijepom povoru prikazao sa- kupljenim roditeljima ulogu križarstva za budućnost hrvatskog naroda. Zatim su slijedile pojedine tačke akademije, koje su bile izvedene na opće zado- voljstvo. U 7 s. v. slijedio je odlazak gostiju, koji su se vratili svojim do- movima, ponijevši najljepše dojmove sa ovog slavlja, koje će ostati u traj- noj uspomeni svim učesnicima. I, A FRANCIS JAMMES Pomorac joj objasni: Izvukla ga-je mreža na japanskoj obali. Pro- — Smrt mi ju je otela. — Je li to bilo u Franceskoj ? ROZARIJ na SUNC U Roman Pomorske karte su joj pokrivale zidove. Na polica- ma su počivale školjke slične okamenjenim ružiča- stim valovima. Note udomaćenih ptica pune čežnje za rodnim krajem miješale su se s plavetnim tono- vima onih leptira, što u Braziliji kruže u velikim vi- sinama nad tamnim prašumama. Između dvije boce prekrivene oklopima bio je obješen pojas za spasa- vanje, na kojem se čitalo: Zahvalnost Gospi od Straže Maldives 1852. Imao sam tada dvadeset i pet godina, reče ad- miral, koji naznači bradom spravu za spasavanje svojoj mladoj sinovici. To bijaše malo prije, nego li car poslao brodovlje na Salaminu, i naše oklopljene topnjače bombardirale Kinburn. Dominica izjavi : — Ja bih bila rado ratovala. Pokazavši je vrhom lule ponudi joj svoju sablju, što je bila pričvršćena na zidu među zbirkom oružja. Ona se osmjehne jedva primjetljivim smiješkom. U njezinom je oku bio sijevnuo blijesak sličan blijesku oružja. Ova je golubica odavala orla. Sa svojim u- spravljenim poprsjem imala je držanje mlade boginje Pobjede. Na admiralovu kretnju ona odgovori: — Hvala, ipak sam žena. Bit će mi dovoljan onaj mač. Dražesnim pokretom glave pokaže na veliko raspelo, koje se isticalo u toj sobi, izjedeno raspelo, kojemu se metalna tvar bila izjednačila malo po ma- lo s madreporom ili spužvom. matrajući ga pomišljam kadikad na onaj križ sveto- ga Franje Ksaverskoga, koji je, kako se pripovijeda, 7!pao u vodu, te mu ga je rak povratio iz dubine oceana... Apostol Indije, ljubljeni zaštitnik Francisa Jam- mesa, koji piše ovu pripovijest, umro je nasuprot Kini, u onom predjelu, gdje je bilo izvučeno raspelo starog strica Hektora. U naglom skoku misli, koji je u nje bio običan, Dominica reče : — Mrsko mi je biti besposlenih ruku. Starac zauzme svečano držanje pa će pokazu- jući i on na Krista: — Dijete moje, kad ne radimo mi Njega opet pribijamo na Križ. Ona nastavi: — Što biste Vi bili učinili na mojem mjestu ? Iza duge šutnje on odgovori ozbiljno : — Bio bih ljubio, kako sam ja ljubio, i htio bih, da budem ljubljen, kako sam ja bio. — Dakle Vas je netko mnogo ljubio i Vi ste mnogo ljubili, zar ne, striče Hektore ? — Jest, dijete moje. — To me ne čudi, jer ste Vi tako dobri! — Žalibože ! ljudi ne ljube uvijek dobrotu, i čovjek nije uvijek dobar, kad ljubi. — Onda je tome razlog, što ne ljubimo kako treba, i što nijesmo ljubljeni, kako treba. Nije li tako ? — Da, mala moja. — A jeste li voljeli više puta, striče pomorče ? — Ne, samo jedan put. Poslije sam ljubio još samo Našega Gospodina Isukrsta. — Kako je morala biti krasna, striče Hektore, djevojka, koja je Vas toliko ljubila, i koju ste Vi to- liko voljeli! A zašto se odmah nijeste s njom ože- nili, striče Hektore ? On se malo pokoleba, a zatim odvrati : — Ne, dijete moje: u jednoj zemlji, gdje cvate veliko cvijeće. Dominica videći. da stari čovjek plače, poljubi ga pa upita: — Dakle Vi želite, da ljubim ? — Jest, da se udaš, zlato moje. — Striče admirale... — Govori, mala. — Striče, želim Vam povjeriti jednu tajnu, jer Vas volim zbog uspomene na tatu, koga sam slabo poznavala, i jer nikoga na svijetu ne cijenim više od Vas, pače ni mamu... On odloži svoju lulu, otare indijskim svilenim rupcem orošene oči, koje su mu zamagljivale vid, pa će: — Što je to, drago dijete? — Vi ste mi čas prije rekli, da mi svojim ne- hajem pribijamo Isukrsta na Križ... — Da. — Dakle? Gledajte ruku na svom starom ras- pelu otetom bijesnim : valovima, tu ruku, te ruke, koje su solidarne s našima. Kažite mi, što su učinile Vaše ruke, što ste učinili Vi, koji ste takav kršćanin, da se donekle ugledam u Vas i oslobodim Boga. — Moja Dominiko, moja je ruka zanemarila mnoga djela, ali je pošteno pružala pomoć; ona je udijelila po koju milostinju i držala oružje za obranu domovine. — Jeste li koga ranili ili ubili ? — Da, u ratu. — A ja želim da svojim vlastitim rukama za- vijam rane i uvijam mrtvace u platno... s Zatim doda: — Ono, što ste Vi učinili, i što ću ja učiniti, zapravo je isto pred Bogom, ali ne treba biti ideolog, da se shvati ta veza. — Nastavit će se —