Strana 2

 

Izlet na sv. Andriju i na Daksu

U Petak 19. rujna o. g. klasična
gimnazija OO. Franjevaca napravila je
svoj školski naučni izlet na otok sv.
Andrije u pučini i na Daksu. Ovaj je
izlet organizirao preč, O. Petar Vla-
šić, prepozit beogradske nadbiskupije,
a g. Marko Rusko velikodušno i hva-
levrijedno stavio na raspoloženje pa-
robrodić ,Radnik“ vlasnost firme Ba-
naz & Rusko.

I spomenutog dana četa intelektual-
nih radnika učenika i profesora zaplo-
vila iz Gruža u 8 s. j. put sinje pu-
čine i nakon pola sata ugodne vožnje
eto nas do sv. Audrije. Nebo vedro
kO riblje oko, sinje more mirno ko
ulje, samo nas blaži ugodni lagani ze-
fir. Iz mlagjahnih grla pjesma se ori,
pučinom plove bijeli galebovi, ribe se
praćkaju po moru, sve je zaneseno
poezijom. Obale otočića i sa unutar-
nje sjeverne strane dosta su strme, a
sa vanjske južne ko nožem odsječene.
Otok je visok 55 m. i ne bi čovjek
rekao da je dug preko 600 m. te du-
lji od Dakse za 100 m. Do malenog
pristaništa sa dvostrukim ,orsanom“
trebalo je lagjom, jer nema obale da
bi parobrod mogao pristati.

Upravitelj svjetionika g. Ivo Petko-
vić, rodom iz Prigradice na otoku
Korčuli, doletio na obalu te nam sve
lijepo pokazivao i tumačio. Gdje je
bio stari samostan i kula i špilja Ma-
vra Vetranića. Pokazao nam i moder-
ni svjetionik iza Visa najjači u Dal-
maciji. Kad smo se svi okupili na ru-
ševine samostana zapjevali koralno je-
dan psalam i eto nakon 150 godina
iza kako su zamukle liturgične pjesme
Benediktinaca — opet odjeknula pje-
sma Davidova. O. Vlašić izmolio odri-
ješenje za one, koji u onim grobovi-
ma počivaju, a prof. Dr Antun Mati-
jević održao predavanje o Mavru Ve-
traniću, pjesniku, benediktincu (f 1576)

te nam pročitao jedan odlomak iz nje-
govog ,Remete“ (pustinjaka) gdje nam
Don Mavro opisuje potanko koje sve
travice rastu na tom samotnom  otoči-
ću koje ptice dolijeću, koje se tu ži-
votinje vide i koje se ribe oko njega
love.

Benediktinci su ostavili otok još
prije velike trešnje 1667. radi nemo-
gućnošti uzdržavanja kad su izgubili
svoje beneficije na kopnu, pak je go-
dine 1873 ovaj otočić preuzela Pomor-
ska Vlada i sagradila veliku zgradu
za svjetionik i stan za četiri čuvaru, a
za gragju upotrebila ruševine crkve i
samostana te sve sa zemljom srazila.
Upravitelj nam kaže da će se sada
sve otkopavati. To bi bilo i potrebito.

Oltrag godinu dana priregjivali su se
Nedjeljom izleti na ovaj otok, a sa
Lopuda stranci često obilaze ovaj o-
tok. Dok su neki razgledavali svjetio-
nik, ostali su pjevali rodoljubne pje-
sme i nakon 2 sata ostavismo otok i
krenusmo prema Daksi, gdje je odmah
započelo kupanje i sunčanje.

Slijedio je objed — što je svak sa
zadovoljstvom dočekao. Odmah na
prvi mah svak se je zadivio ljepoti i
redu na ovom otočiću. Tu su uregje-
ne aleje, putevi, nasadi, Sav je otok

_pun borova, oleandra, kaktusa, voća-

ka, cvijeća. U staro doba ovaj je otok
pripadao obitelji Getaldi, a sv. Andri-
ja obitelji Cerva. Plemić Sabo Getaldi
nemajući poroda daruje ovaj otok fra-
njevcima oko god. 1281. sagradi crkvu
sv. Sabina i samostan, te ih obdari i
drugim svojim imanjem. Franjevci o-
stadoše na Daksi sve do pada Repu-

* blika 1806, Francuzi zauzeše otok i

pretvoriše ga u operacionu bazu. Za-
tim je preuzme austrijska vlada. Vojna
vlast utvrdi neke položaje, ali pretvori
otok u pravu pustoš. Godine 1890
kupi je knez Aleks, Poninski i stade

NARODNA SVIJEST 25 Rujna 1940

 

Broj 39

 

ga s mnogo mara, troška i razumije-
vanja uregjivati. Godine 1921. prikupi
je bogati naš iseljenik g. Mato Galjuf
i povjeri upravu otoka svom  šurjaku
g. V. Doršneru, koji nastavlja djelo
poljepšavanja ovog čarobrnog otoka.

Poslije objeda posebni čuvar otoka,
a dobrotom g. Doršnera, pokaže nam
crkvu i samostan.

U crkvi je O. P. Vlašić evocirao u-
spomenu starih dana kad su vlastela
dubrovačka dolazila na ovaj otok ne
samo radi važnijih vijećanja već da
udovolje  svojojoj pobožnosti, Pred
umjetničkim propelom, koje se sada
čuva u Pridvorju u Konavlima spjevao
je Gundulić ,Suze sina razmetnoga“.
Opet zaori u pustoj crkvi pjesma Da-
vidova i odriješenje sa nekoliko po-
božnih pjesmica. Zatim u sjeni crkve
O. P. Vlašić održi zanimivo svoje pre-
davanje o svom putovanju k Hrvatima
u Rumunjskoj, u sv. Zemlju, a osobito
po gradovima Apokolipse. Sva je ta
putovanja O. Vlašić opisao u posebnim
knjigama. S najvećim uživanjem prati-
li su prisutni ovo živo pripovjedanje
O. Vlašića. U to se približio i sat
odlaska. Parobrod , Radnik“ približio
se Daksi da mas u 5 sati preveze u
Gruž.

Rastali smo se s ,Daksom“ sa že-
ljom da opet uživamo u onoj borovoj
šumi, na moru i suncu. Dubrovnik
može biti ponosan da ima dva otme-
na parka na otocima a to su Lokrum
i Daksa, uz Lopud i Trsteno. To su
omiljela izletišta i strane i domaće
publike.

Ovaj naučni i toli ugodni izlet o-
stao je duboko usjećen u pameti svih
izletnika — osobito mladih i poletnih
kulturnih radnika. Hvala svima koji
su tomu bilo što doprinijeli! = -ss.-

Ovom zgodom preporočujemo, lijepo o-
premljenu knjigu blagopok. Don Vicka Lisi-
čar: ,Iri Otočića* (Daksa, sv. Andrija i Ru-
de). Izdao ,Dub“ str. 152 - 16. Cijena Din.
15. Dobiva se kod Dubrov. Hrvat. Tiskare,
Dubrovnik. Uredništvo.

Vjersko i križarsko
slavlje u Orašcu

U nedjelju 22 t. mj. obavljeno je u
pitomom Orašcu veličanstveno vjersko
i križarsko slavlje, jer je toga dana
obavljen blagoslov novog  crkovnog
zvona i zastava malih križara i križa-
rica. Već u 2 sata po podne u orašku
luku stiglo je nekoliko motora sa kri-
žarima i križaricama iz Dubrovnika,
Trstena i Lopuda uz pjevanje vjerskih
i narodnih pjesama. Ša izletom stigla
iz Dubrovnika i glazba malih križara,
koja je uzveličala ovu proslavu. Od-
mah nakon dolaska formirana je ve-
lika povorka, koja je prošla kroz selo
do župske crkve, gdje je najprije odr-
žan na otvorenom pred crkvom bla-
goslov novog crkovnog zvona. Poslije
obavljene funkcije održao je govor
mjesni župnik vić. Don Kruno Silov
koji je pozdravio goste i označio zna-
čaj ovog blagoslova. Iza toga je u
crkvi obavljen blagoslov zastava Ma-
lih križara i križarica. Duhovnik kri-
žarskog okružja preč. don Frano Vu-
četić održao je tada sakupljenim kri-
žarima i križaricama govor označivši
njihovu zastavu, kao predvodioca za
izvršenje lozinke Žrtva-Euharistija- Apo-
stolat. Iza toga je slijedio blagoslov
sa Presvetim.

Nakon malog odmora u prostorija-

ma HKD ,Napredak“ održana je aka-

demija križara i križarica. Proslov lje
održao profi. Mladen Kaštelan, koji je
u vrlo lijepom povoru prikazao sa-
kupljenim roditeljima ulogu križarstva
za budućnost hrvatskog naroda. Zatim
su slijedile pojedine tačke akademije,
koje su bile izvedene na opće zado-
voljstvo. U 7 s. v. slijedio je odlazak
gostiju, koji su se vratili svojim do-
movima, ponijevši najljepše dojmove
sa ovog slavlja, koje će ostati u traj-
noj uspomeni svim učesnicima.

I, A

 

FRANCIS JAMMES

Pomorac joj objasni:
Izvukla ga-je mreža na japanskoj obali. Pro-

— Smrt mi ju je otela.

— Je li to bilo u Franceskoj ?

ROZARIJ na SUNC U

Roman

Pomorske karte su joj pokrivale zidove. Na polica-
ma su počivale školjke slične okamenjenim ružiča-
stim valovima. Note udomaćenih ptica pune čežnje
za rodnim krajem miješale su se s plavetnim tono-
vima onih leptira, što u Braziliji kruže u velikim vi-
sinama nad tamnim prašumama. Između dvije boce
prekrivene oklopima bio je obješen pojas za spasa-
vanje, na kojem se čitalo:

Zahvalnost Gospi od Straže

Maldives
1852.

Imao sam tada dvadeset i pet godina, reče ad-
miral, koji naznači bradom spravu za spasavanje
svojoj mladoj sinovici. To bijaše malo prije, nego li
car poslao brodovlje na Salaminu, i naše oklopljene
topnjače bombardirale Kinburn.

Dominica izjavi :

— Ja bih bila rado ratovala.

Pokazavši je vrhom lule ponudi joj svoju sablju,
što je bila pričvršćena na zidu među zbirkom oružja.
Ona se osmjehne jedva primjetljivim smiješkom. U
njezinom je oku bio sijevnuo blijesak sličan blijesku
oružja. Ova je golubica odavala orla. Sa svojim u-
spravljenim poprsjem imala je držanje mlade boginje
Pobjede.

Na admiralovu kretnju ona odgovori:

— Hvala, ipak sam žena. Bit će mi dovoljan
onaj mač.

Dražesnim pokretom glave pokaže na veliko
raspelo, koje se isticalo u toj sobi, izjedeno raspelo,
kojemu se metalna tvar bila izjednačila malo po ma-
lo s madreporom ili spužvom.

matrajući ga pomišljam kadikad na onaj križ sveto-
ga Franje Ksaverskoga, koji je, kako se pripovijeda,
7!pao u vodu, te mu ga je rak povratio iz dubine
oceana...

Apostol Indije, ljubljeni zaštitnik Francisa Jam-
mesa, koji piše ovu pripovijest, umro je nasuprot
Kini, u onom predjelu, gdje je bilo izvučeno raspelo
starog strica Hektora.

U naglom skoku misli, koji je u nje bio običan,
Dominica reče :

— Mrsko mi je biti besposlenih ruku.

Starac zauzme svečano držanje pa će pokazu-
jući i on na Krista:

— Dijete moje, kad ne radimo mi Njega opet
pribijamo na Križ.

Ona nastavi:

— Što biste Vi bili učinili na mojem mjestu ?

Iza duge šutnje on odgovori ozbiljno :

— Bio bih ljubio, kako sam ja ljubio, i htio bih,
da budem ljubljen, kako sam ja bio.

— Dakle Vas je netko mnogo ljubio i Vi ste
mnogo ljubili, zar ne, striče Hektore ?

— Jest, dijete moje.

— To me ne čudi, jer ste Vi tako dobri!

— Žalibože ! ljudi ne ljube uvijek dobrotu, i
čovjek nije uvijek dobar, kad ljubi.

— Onda je tome razlog, što ne ljubimo kako
treba, i što nijesmo ljubljeni, kako treba. Nije li
tako ?

— Da, mala moja.

— A jeste li voljeli više puta, striče pomorče ?

— Ne, samo jedan put. Poslije sam ljubio još
samo Našega Gospodina Isukrsta.

— Kako je morala biti krasna, striče Hektore,
djevojka, koja je Vas toliko ljubila, i koju ste Vi to-
liko voljeli! A zašto se odmah nijeste s njom ože-
nili, striče Hektore ?

 

On se malo pokoleba, a zatim odvrati :

 

— Ne, dijete moje: u jednoj zemlji, gdje cvate
veliko cvijeće.

Dominica videći. da stari čovjek plače, poljubi
ga pa upita:

— Dakle Vi želite, da ljubim ?

— Jest, da se udaš, zlato moje.

— Striče admirale...

— Govori, mala.

— Striče, želim Vam povjeriti jednu tajnu, jer
Vas volim zbog uspomene na tatu, koga sam slabo
poznavala, i jer nikoga na svijetu ne cijenim više
od Vas, pače ni mamu...

On odloži svoju lulu, otare indijskim svilenim
rupcem orošene oči, koje su mu zamagljivale vid,
pa će:

— Što je to, drago dijete?

— Vi ste mi čas prije rekli, da mi svojim ne-
hajem pribijamo Isukrsta na Križ...

— Da.

— Dakle? Gledajte ruku na svom starom ras-
pelu otetom bijesnim : valovima, tu ruku, te ruke,
koje su solidarne s našima. Kažite mi, što su učinile
Vaše ruke, što ste učinili Vi, koji ste takav kršćanin,
da se donekle ugledam u Vas i oslobodim Boga.

— Moja Dominiko, moja je ruka zanemarila
mnoga djela, ali je pošteno pružala pomoć; ona je
udijelila po koju milostinju i držala oružje za obranu
domovine.

— Jeste li koga ranili ili ubili ?

— Da, u ratu.

— A ja želim da svojim vlastitim rukama za-
vijam rane i uvijam mrtvace u platno... s

Zatim doda:

— Ono, što ste Vi učinili, i što ću ja učiniti,
zapravo je isto pred Bogom, ali ne treba biti ideolog,
da se shvati ta veza.

 

— Nastavit će se —