| gro TAKSA PLAĆENA U GOTOVOM Nar odna $Svijes GOD. XXII — Br. 44 Kroz smrt u život Crkva nam u svojoj liturgiji ovih dana stavlja pred oči jednu veliku i- stinu. Blagdan Svih svetih predočuje nam smisao kršćanskog života na zem- lji t. j. stvoreni smo da jednom uživa- mo nebesko veselje, a Mrtvi dan nas snažno opominje da se k nebeskoj slavi dolazi kroz vrata smrti t. j. treba najprije na zemlji u patnjama zaslužiti nebo. Da dogjemo u život moramo pretrpiti smrt. Spajanjem ovih dvaju blagdana Crkva želi što jače istaknuti prekogrobni život da tako vjernici shvate smrt, ne kao ponor s kojim sve prestaje, nego . kratki prijelaz iz vre- menitog u vječni život. Dakle, velika istina: svi smo stvoreni da uživamo vječno veselje sa svecima u nebu, ali najprije moramo smrću dati zadovolj- štinu na zemlji. Slavlje Svih svetih na nebu je neo- pisivo, jer ,niti je oko vidjelo, niti je uho čulo, niti je čovječje srce oćutjelo, što je Bog pripravio onima kojiga lju- be!“ kaže sv. Pavao. Shvatiti svu lje- potu i veličinu naravi Božje, razumje- ti tajanstveni život Presv. Trojstva i upoznati svu dubinu mudrosti, znanja i biti Božje, zar ima od toga većeg uživanja ? A takvu sreću posjeduju sveci na nebu. Na ovu radost pozvani smo svi mi i u tome je smisao našeg života. Mi smo na zemlji samo ,izagnani sinovi Evini“, koji težimo povratku k pravoj domovini. Mi putujemo k vječnoj sre- ći, Ali vrata u vječnu sreću često su nam strašna. Bojimo se smrti, a ne znamo da se po smirti dolazi u život vječni. Zašto da se smrti boji čovjek, koji je sav svoj život utrošio na slavu Božju, t4 smrt mu je ispunjenje težnja prema Božanstvu ! Otuda je razumlji- vo zašto je sv. Pavao mogao reći »Mmeni je smrt dobitak“, a sv. Frano pjeva pjesme ,sestri smrti koja će ga združiti s Bogom“. Nemirno je srce naše, dok ne otpo- čine u Tebi, Bože — veli sv. Augu- stin, Jest, ništa ne može zasititi glad ljudske naravi za Božanstvom osim samog Boga. Tek u posjedovanju Bo- ga je potpuna sreća i zadovoljstvo. Ovaj život zemaljski proveden uz Bo- ga zaslužiće nam Boga za nagradu u vječnom životu. Ali u vječni život do- lazi se iza smrti. Oriens. NAOČALE za svačije OKO možete dobiti kod optičara BOGDAN-Dubrovnik Zeiss Punktal samoprodaja. Tel. br. 272 RNAEENRRIRNKNNN E—==—E DUBROVNIK, 30 Listopada i940 Šećer za jačanje vina Splitsko ,Novo Doba“ o tom piše : U Split je prošle sedmice stiglo oko 10 vagoma bestrošarinskog šećera iz državne šećerane na Belju. Time se ni iz daleka nije mogla zadovoljiti po- treba za jačanje masta u ovoj dosta kišovitoj godini. Ne ulazeći za sada u organizaciju razdiobe šećera, potrebno je da se osvrnemo na pitanje količine še- ćera odregjenog za teritorij Ispostave, jer je to pitanje ove godine kod ova- ko povoljnih vinskih cijena od velike gospodarske važnosti po Dalmaciju. Koliko smo doznali od obavještenih lica, za čitavu državu odregjeno je 500 vagona šećera za jačanje masta (odno- sno vina). Megjutim od toga za teri- torij Ispostave samo 40 vagona. Taj razmjer ne bi ni u redovnim godina- ma bio pravedan, ako se uzme u obzir količina vina koju proizvodi Dalmaci- ja, a kamo li ove godine, kada će Dalmacija imati oko 1/3 vina od sve- ukupne količine koja će se proizvesti u čitavoj zemlji. Daimacija proizvodi u srednje rodnim godinama oko 800.000 hl. naprama cirka 3,500.000 hl. koliko se proizvode u cijeloj Jugoslaviji. To znači da Dalmacija redovito proizvede nešto manje od 1/4 od cjelokupnog godišnjeg prinosa vinograda ma čita- vom državnom teritoriju. U ovoj go- dini proizvodnja vina u državi znatno će podbaciti, u koliko su tačne novin- ske vijesti, koje javljaju o upravo ka- tastrofalno slabom prinosu vinograda u Vojvodini, banskoj Hrvatskoj i Slo- veniji, kao takogjer i o lošem prinosu u Srbiji. Ako uzmemo ove brojke u obzir iako bi one morale barem donekle biti mjerodavne pri odregjivanju količina bestrošarinskog šećera, onda je Dalma- cija i u tome ove godine znatno pri- kraćena. Dalmacija bi od 500 vagona morala, prema prinosu vinograda, da dobije oko 120 vagona bestrošarinskog šećera, kada bi berba bila posvuda normalna. Ove godine, kada će prinos vinograda u Dalmaciji dostići čitavu trećinu od sveukupne proizvodnje u državi, ako ne i više, onda je trebalo za dalmatinske vinogradare odrediti od 500 vagona, barem 200 vagona bestro- šarinskog šećera, tim više jer su ne- davne kiše, a i mjestimične tuče, toli- ko loše djeiovale na gradaciju našega masta, da je ovaj svakako trebao biti pojačan. Dalmacija je u nabavci krušne hra- ne već godinama plaćala skup dopri- nos u povišici cijena žita za krajeve bogate žitom. Ona je plaćala doprinos državnim željeznicama na transportu brašna, pa je trebalo da se, barem u ovoj godini konjukture, povede računa o potrebama ove toliko naglašavane »pasivne“ pokrajine. OGLAS Lega Gulturale Italiana - Dubrovnik Danom 14. XI. počimlju besplatni tečajevi Italijanskog jezika Za upisivanje i informacije obratiti se u Kovačku ulicu br. 3 (Associa- zione Unione Italiana) u dane 5,6,7,8i9 novembra, od 19-20 sati. CIJENA Din. 1.50 ISUSOVCI U DUBROVNIKU # IV. Isusovci namriješe Dubrovniku i lijepih, baš veličanstvenih gragjevina — pravih umjetnina. Već spomenusmo gradnju Kolegija 1658. i 1684. za koji su najvećma zaslužni O. Marin Gun- dulić i Frano Rogacci. To je ogromna uprav monumentalna zgrada kojom još i danas, poslije gotovo 300 godina, Dubrovnik može da se diči i ponosi. Tik uz kolegij sagragjena je i ve- lebna crkva sv. Ignacija, koja se je gradila punih 26 godina od 1699-1725, po macrtu Isusovca O. Aad. Pozzo (i 1709). Crkva je bila svečano otvo- rena 8. travnja — Sabbato in Albiso na Veliku Subotu god. 1725. Ganntlji- vu uprav svečanost obavio je dubro- vački nadbiskup, dominikanac, Raj- mond Gallani (1722—27(. Do tog da- na Isusovci su se služili župnom cr- kvom sv. Stjepana, čije ruševine služe sada kao vrt biskup. sjemeništa. Crkva je sagragjena kao obično sve crkve Isusovaca u baroknom stilu na jednu lagju sa pobočnim kapelama. Veliki je oltar i cijeli presbiterij sličan crkvi sv, Iguacija, a četiri velike po- bočne kapele slične su crkvi ,Al Ge- su“ u Rimu. — Vanjska i umutarnja arhitektura nadahnuta je renasansom glasovitog Fr. Borromini. Natpis sa unutarnje strane poviše glavnih vrata svjedoči da je crkva do- vršena i svečano otvorena svete jubi- larne godine 1725: D. O. M. — TEM- PLUM HOC — IN HONOREM S. IGNATII LOYOLAE — A FONDA- MENTIS EREXIT — COLLEG. RHA- GUSINUM SOC. JESU — ET APE- RIENDUM CURAVIT — AN. JUB. 1726.“ Crkva ima ove dimenzije: du- ljina 30 m, širina 20, a visina do svo- da 20 m. Troškove za gradnju prido- nosila su velikodušno dubrovačka vla- stela. Sa Gundulićeve Poljane do Kolegi- je i do crkve sv. Ignacija vode monu- mentalne stepenice na ,Poljanu Jezu- vita“, koju će do brzo, madamo se, ukrasiti Meštrovićev spomenik glaso- vitom svjetskom učenjaku, veleumu Isusovcu O. Rugieru Boškoviću (* 18. V. 1711, — + 18. Il. 1787.) Ove ste- penice nazvane ,Scala Romana“ na- pravljene su po nacrtu glasovitog rim- skog arhitekta Podilacqua. Resi ih natpis ,COLLEGIUM RHAGUSINUM - CID. 10. CC. XXXV. (17385)., Sa vrha stepenica puče lijepi pogled na Gun- dulićevu Poljanu, ulicu Lučaricu, na Prijeki pak ma Srgj. Pročelje Crkve sv. Ignacija, rampa kod glavnih vrata kolegija sa stepeni- cama čine jednu jedinstvenu cjelinu punu umjetničkog ukusa. Crkva Isusovaca ima u apsidi veli- kog oltara lijepe afreske: apoteozu sv. Ignacija u slavi rajskoj, sv. Frama Bor- gia sa strane epistole, i sv. Frana Ksa- vera sa strane evangjelja. Te je afreske naslikao slikar Gaetano Garzia, sicili- lijanac, koji je došao u Dubrovnik iz Rima zajedno sa arhitektom Padilacqua, kad je ovaj radio spomenute stepeni- ce, Slikar Gaetano Garzia bio je čudne naravi i vatrenog baš sicilijanskog temperamenta. Još prije nego je do- vršio afreske 1738. godine došao je u koštac sa gradskim svećenicima. Da im se osveti odriješito im zaprijeti da neće u rajskoj slavi u apsidi crkve na- slikati ni jednog svećenika, pak ni Majke Božje, zato što su to tražili Dubrovčani, I prijetnju izvrši, Na cijeloj velikoj slici nema ni jednog svećenika, pak ni Majke Božje. A Dubrovčani kako da mu se osvete? Kad je slike dovršio uitko mu nije ni čestitao ni djela pohvalio, već svak preko toga mukom prolazio. To još više raspali vatrenog Sicilijanca, te sav rasrgjen o- stavi Dubrovnik. Tijekom vremena ovi su afreski po- čeli propadati te godine 1894, dogje iz Italije Isusovac brat lajik Antun Moscheni da opere i obnovi ove aire- ske. Slikar brat Moscheni izučio je gimnazijske nauke i više akademijske studije na akademiji ,Carrara“ u Ber- gamu, a zatim stupi u Družbu Isuso- vaca. Brat Moscheni bio je tihe maravi i boravio je u Dubrovniku više vremena te je kod velikog oltara naslikao još dva afreska: Sv. Stanislav Kostsku sa Crkvasv. lgnaci< ja u Dubrovniku