sven m

YAKSA PLACENA U GOTOVOM

Narodna Svijest

 

UOD. XXII — Br. 50 52

 

Slava Bogu na visini,
a na zemlji mir ljudima dobre/ volje.

U sej vrijeme godišta
Mir se su jetu nav' ješta
Porođenje Djetića
Od Djevice Marije.

x X *

Narodi nam se Kralj nebeski
Od Marije čiste djevice.
Na tom mladom ljetu veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo !

Molitva iza miha...

Općoj molitvi za mir pridružio se
u nedjelju 24. studenoga i hrvatski
narod svom svojom pobožnom oda-
nošću Bogu Svemogućemu. Ali dok
rat traje, svaki Hrvat nosi u svom
srcu vruću želju, da ratni vihor mi-
moiđe nas Hrvate, te da ne upadne-
mo u ratne strahote kao toliki drugi
narodi. Tu želju mnogi i mnogi pre-
tvaraju u molitvu. A posebnu je mo-
litvu, da hrvatski narod bude pošte-
đen od rata, odobrio zagrebački nad-
biskupski stol. To je molitva bl. Ni-
koli Taviliću, najvećem zaštitniku
hrvatskog naroda, čiji je zagovor pred
Božjim prijestoljem danas više nego
ikada potreban hrvatskom narodu.
Možda u tom baš i jest tajna i smi-
sao sadašnjeg tako naglog širenja
i štovanja tog hrvatskog Blaženika,
da nam njegov nebeski zagovor bu-
de na pomoći u ova nada sve teška
vremena.

Ta molitva bl. Nikoli Taviliću, da
hrvatski narod bude pošteđen od rata
glasi :

,Molimo Te, bl. Nikola 'Taviliću,
da svom hrvatskom narodu, iz kojega
si potekao i čijem si duhovnom do-
bru posvetio najveći dio svog života
i apostolskog djelovanja, budeš uvi-
jek na pomoći svojim zagovorom pred
Isusom Kristom, Kraljem sviju naroda
i sviju vjekova. A najviše se utječe-
mo tvojoj nebeskoj zaštiti u ova burna
i teška vremena, kada se ratne stra-
hote dižu, da zahvate tolike narode.
Uzmi hrvatski narod pod svoje okri-
lje i pomozi mu svojim svetim zago-
vorom, da ga milosrđe Božje sačuva
od ratnih pogibli i kušnja te da oja-
čan duhom Božjim sretno dočeka
novo doba mira i blagostanja. Amen“.

 

DUBROVNIK, 23 Prosinca 1940

JEDINI POTREBITI

Idila je Edena bila već davno mi-
nula. Iščeznuli su zadnji tragovi sije-
ćanja na one blažene dane. Ostala
je samo gorčina krivnje. Međutim su
se gomilale godine, stoljeća, tisućlje-
ta. Adamovo je potomstvo nujno i
bolno gazilo ovu zemaljsku kuglu,
koja je izgledala kao lađica bez kor-
milara, prepuštena bijesu valova. Ži-
žak je dobrote u ljudskom srcu sko-
ro već bio potpuno utrnuo. Tko bi
bio prepoznao sliku Tvorca u izmo-
renom crvu- čovjeku! Pod teretom
krivnje, pod dojmom sijećanja na sre-
ću koja je išla u nepovrat, lutao je
zemaljski stanovnik bez orijentaciie,
dušeći se u moru fizičkih, moralnih i
socijalnih nedaća.

Očekivanje
pod zakonom straha

Mojsijeve ploče nijesu mnogo po-
mogle. Dim, gromovi, munje, trešnja
Sinaja sve je to bilo malo uspješno
za onako otvrdnuta srca. Istina je, da
je monoteizam, kao iskrica svijetla i-
stine od iskona, ostao kao svijetla
brazda zacrtana u dušama odabranog
naroda. Tako je htjela Providnost,
jer tom je stazom imalo doći novo
Svijetlo. I moralo je doći. Mojsijeva
poruka narodu: ,Bogje došao da ga
se bojite i ne griješite“ nije mogla
stvoriti mir u opustošenim srcima.
Duše su osjećale bliski dolazak ne-
kog magneta duhova. Jobov krik iz
ponora bijede: ,Znam da Otkupitelj
moj živi“, pomiješan s veselim uspo-
nima nadahnute pameti Izaije, jesu
bolno-veseli vapaji i čeznuća za O-
nim, koga su proroci proricali, pra-
vednici pretstavljali, patrijarhe  pri-
pravljali. Svi ti predznaci često su
bili nesvijesni. Još su krila tame bila

rastrta nad zemljom. A duše nijesu
bile ništa svjetlije.

Vapaj iz tame poganstva

Izvan granica Izraela slika je bila
još tužnija. Slijepi i gluhi kumiri još
su više opustošili opustošene ljudske
duše. Ali narav je tražila pravog Iz-
bavitelja, i nije mogla šutjeti. Grčka
kultura nije zadovoljila. Sokrat je o-
čekivao autoritativnog Učitelja života.
Platon sa svojim Logos-om pretstav-
lja ljudima posrednika neba i zemlje.

Ali i rimsko carstvo osjećalo je
pustoš, iako je izgledalo obasuto svi-
jetlim zrakama sreće i blagostanja. 1
baš taj gordi Rim najviše je vapio
samim svojim opstankom za Prepo-
roditeljem. Jer još nije bio došao
na zenit svoje sveopće svjetske moći
i sjaja, a crv pokvarenosti izjedao je
to kolos-stablo, koje je imalo pasti
radi same svoje veličine. U bakana-
lijama i orgijama toga pijanog po-
ganskog Rima trunula je sva njego-
va duševna snaga. S okupacijom O-
rijenta baštinio je sve bakcile smrti.
S propašću pak Rima sunovraćali su
se u ponor ništavila svi stari bogovi,
nesposobniji od onih koji su ih nači-
nili! Sumrak bogova, sumrak stare
kulture, sumrak prošlosti. Pri tom iz-
disanju čuje se jedino tek primjetlji-
vi glas Virgilijeve Sibile, koja prori-
če otajstveno Djetešce. Horacije moli

Jupitra da posreduje, te pošalje ne-
koga da zadovolji za zločin svijeta.
Nostalgični vapaj ,Dođi napokom,
usrdno molimo, oblakom zaogrnutih
svijetlih ramena, proroče Apolone !“
još nas danas raznježuje. Tacit, Sve-
tonij i neki drugi očekuju tajnu neku
silu s istoka. Osjetili su da treba nov
život ili potpuna propast. Jer pamet
nije već znala za svijetlo istine, volja

. nije osjećala zanosa za ničim, naj-

manje za životom, srce je bilo oka-
menjeno za sve što je plemenito.

Novi horizont

Na najvećoj prekretnici historije
stupio je na tu pogaženu zemlju onaj
Očekivani, Jedini Potrebiti. Otac s
neba je vidio svu pustoš ljudskog o-
bitavališta. Dugi niz godina čekanja
jest vješto igranje Providnosti s ljud-
skom djecom. Pustio ih je da čekaju
neka budu više svijesni zla radi ko-
jega su dospjeli u nesnošljivo stanje.
I onda, baš onda kad je Providnost
znala i odlučila, i onda najbolje, kad
su Danljelove sedmice obišle svoj
put, kad je Judino žezlo imalo stati,
ni prije ni poslije, oglasio se taj Je-
dini - Potrebiti, da prosvijetli tamne
zakutke ljudske misli, da prene iz
mrtvila  pospanu ljudsku volju, da
usmjeri ljudsko srce prema zvijezda-
ma ideala; da preokrene prošlost, da
zapali zemaljsku kuglu vatrom novog
života. Primjerom i naukom upozorio
je pospane, mrtve smrtnike, da će
On dati vitalne snage, kojom će na
grobištu ondašnjeg svijeta uskrsnuti
novi naraštaji. Dilema je bila jedno-
stavna: preporoditi se ili izginuti.

To nije pjesnička legenda. Histo-
rijski se fakat odigrao. I evo već dru-
gi milenij naginje kraju. Događaj je
bio i prošao. Najdominantnija epizoda
historije čovječanstva. Zar samo za-
to što Kristovo rođenje označuje cen-
tralnu točku historije, i dijeli stari
svijet od novoga ? Nimalo. Kristova
je pojava centar čovječanstva, jer je
u Njemu sinteza ljudsko- božanskog
života. A vijekovi poslije Kristova
dolaska neka samo to gledaju, koliko
i kako u svom ljudskom životu od-
razuju elemenje božanskog života.
Krist je ljudima ponudio svoju po-
moć, ali im je ostavio slobodu, da
biraju između ljudi sličnih Bogu i
ljudi sličnih životinjama. Koliko više
prevagne životinjski elemenat, toliko
će više ljudi padati nizbrdo, ponav-
ljati nevjernost iz prve, zlatne dobe,
i privlačiti na sebe nove, olovne ne-
daće. Tako će svijet biti arena na
kojoj će se boriti bez prestanka duh-
materija, ideali-niskost, nebo- zemlja.
Jedini Potrebiti upučuje još i danas
i uvijek na ono prvo.

U svijetlu jaslica

Što bi danas bilo od znanosti, u-
mjetnosti, religije itd. da nije došao
Krist ? Odgojeni u više manje kršćan-
skom ambijentu ne mislimo što bi
bilo od plemenitosti duha, od svetosti
obiteljskog života, od dostojanstva
žene, od vrijednosti rada, od smisla
patnja, od slobode, od pravog brat-
stva itd. da nije svijetlo jaslica oba-

CIJENA Din. 2.—

sjalo te i druge tamne strane ljud-
skog duha. A ipak se toga moramo
sjetiti. Uime prošlosti koja je stvarno
bila. Uime budućnosti koju želimo
boljom, više božanskom. I danas i
uvijek isti Krist ostaje Pharos bespu-
ću duha, norma. zdravog prosuđiva-
nja svega što je na zemlji. Doklegod
bude svijeta, uvijek će jedno biti
najpotrebnije : duh, duhovne vrednote.
Zato će Krist biti uvijek potrebit.

Naš vapaj

Nama je pak svima potrebit danas.
To svi znamo i osiječamo. Da dođe
Pomiritelj ljudi međusobno i Pomiri-
telj ljudi s Bogom. Jer ljudi sa svo-
jim opačinama naviještaju Bogu rat.
Stanje čovječanstva dokazuje da ono
snosi posljedice toga sotonskog u-
stanka. Pravo je vrijeme da se pono-
vi Jeremijina molitva: ,Jao, maču
Gospodinov, kad ćeš se smiriti? Vra-
ti se u korice svoje, stani i smiri se“.
Ovo lomljenje, raspadanje, skoro u-
ništenje zgrade čovječanstva jest do-
kaz sramote za ljudska zlodjela. Žig
životinjskog elementa na onima koji
su pozvani da svuku što je životinj-
sko, a da obuku što je Božje. | da-
našnjoj prekretnici historije potrebit
je Krist, najsmioniji rušilac prošlosti
s uvijek novom zapovjeđu ljubavi ;
uvijek važnom, najvažnijom stegom
pravde.

Pa zar ima temeljite nade da će
posredovati ? Da će doći? Zar se ne
boji da se omrlja krvlju koju prolije-
vaju Kainovi nasljednici? Zar ne zna
koliko bi doživio Judinih poljubaca?
Osuda farizejskih rulja ? Neiskrenosti
Pilata? Zar bi Njegov glas nadjačao
zveket oružja. šum motora, zviždanje
granata ? Zar bi utišao oluju neza-
dovoljstva, strave, klonulosti, nemira
u ljudskim srcima?

Znamo da je On onaj isti, . uvijek
isti Spasitelj. Moćan kao i prije. U-
vijek isti. Zamračio je grčku kulturu?
Oborio i Zeusa i Jupitra. Oluje pri-
rode i čovječanstva utišao i upravio
na dobro. Proći će nedaća sadašnji-
ce, a ljudi će opet uvidjeti da je je-
dini izlaz iz ovog svjetskog pakla u
kojemu se muče ljudi - životinje, da
idu za Jedinim - Potrebitim, Bogom-
čovjekom. Jer Krist je baš zato po-
stao čovjekom, da ljudi postanu Bo-
gom. O. dr. Jordan Kuničić.

 

POZOR! NOVO!
1B0R DUHOVNE MLADEŽI SENJSKE

izdao je povodom 1.300 godišnice
prve veze Hrvata sa Sv. Stolicom
djelo koje je napisao

Sv. Franjo Saleški

Filotea
(Preveo Dr. Fran Binički)

Knjiga obuhvata 500 stranica,
a cijena joj je: broširana Din. 20.-
uvezana u platno sa zlatotiskom , 25.--

Radi male naklade hitre narudžbe slati

180R DUHOVNE MLADEŽI JSENJSKE

ZAGREB, Kaptol 29