sven m YAKSA PLACENA U GOTOVOM Narodna Svijest UOD. XXII — Br. 50 52 Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre/ volje. U sej vrijeme godišta Mir se su jetu nav' ješta Porođenje Djetića Od Djevice Marije. x X * Narodi nam se Kralj nebeski Od Marije čiste djevice. Na tom mladom ljetu veselimo se, Mladoga Kralja mi molimo ! Molitva iza miha... Općoj molitvi za mir pridružio se u nedjelju 24. studenoga i hrvatski narod svom svojom pobožnom oda- nošću Bogu Svemogućemu. Ali dok rat traje, svaki Hrvat nosi u svom srcu vruću želju, da ratni vihor mi- moiđe nas Hrvate, te da ne upadne- mo u ratne strahote kao toliki drugi narodi. Tu želju mnogi i mnogi pre- tvaraju u molitvu. A posebnu je mo- litvu, da hrvatski narod bude pošte- đen od rata, odobrio zagrebački nad- biskupski stol. To je molitva bl. Ni- koli Taviliću, najvećem zaštitniku hrvatskog naroda, čiji je zagovor pred Božjim prijestoljem danas više nego ikada potreban hrvatskom narodu. Možda u tom baš i jest tajna i smi- sao sadašnjeg tako naglog širenja i štovanja tog hrvatskog Blaženika, da nam njegov nebeski zagovor bu- de na pomoći u ova nada sve teška vremena. Ta molitva bl. Nikoli Taviliću, da hrvatski narod bude pošteđen od rata glasi : ,Molimo Te, bl. Nikola 'Taviliću, da svom hrvatskom narodu, iz kojega si potekao i čijem si duhovnom do- bru posvetio najveći dio svog života i apostolskog djelovanja, budeš uvi- jek na pomoći svojim zagovorom pred Isusom Kristom, Kraljem sviju naroda i sviju vjekova. A najviše se utječe- mo tvojoj nebeskoj zaštiti u ova burna i teška vremena, kada se ratne stra- hote dižu, da zahvate tolike narode. Uzmi hrvatski narod pod svoje okri- lje i pomozi mu svojim svetim zago- vorom, da ga milosrđe Božje sačuva od ratnih pogibli i kušnja te da oja- čan duhom Božjim sretno dočeka novo doba mira i blagostanja. Amen“. DUBROVNIK, 23 Prosinca 1940 JEDINI POTREBITI Idila je Edena bila već davno mi- nula. Iščeznuli su zadnji tragovi sije- ćanja na one blažene dane. Ostala je samo gorčina krivnje. Međutim su se gomilale godine, stoljeća, tisućlje- ta. Adamovo je potomstvo nujno i bolno gazilo ovu zemaljsku kuglu, koja je izgledala kao lađica bez kor- milara, prepuštena bijesu valova. Ži- žak je dobrote u ljudskom srcu sko- ro već bio potpuno utrnuo. Tko bi bio prepoznao sliku Tvorca u izmo- renom crvu- čovjeku! Pod teretom krivnje, pod dojmom sijećanja na sre- ću koja je išla u nepovrat, lutao je zemaljski stanovnik bez orijentaciie, dušeći se u moru fizičkih, moralnih i socijalnih nedaća. Očekivanje pod zakonom straha Mojsijeve ploče nijesu mnogo po- mogle. Dim, gromovi, munje, trešnja Sinaja sve je to bilo malo uspješno za onako otvrdnuta srca. Istina je, da je monoteizam, kao iskrica svijetla i- stine od iskona, ostao kao svijetla brazda zacrtana u dušama odabranog naroda. Tako je htjela Providnost, jer tom je stazom imalo doći novo Svijetlo. I moralo je doći. Mojsijeva poruka narodu: ,Bogje došao da ga se bojite i ne griješite“ nije mogla stvoriti mir u opustošenim srcima. Duše su osjećale bliski dolazak ne- kog magneta duhova. Jobov krik iz ponora bijede: ,Znam da Otkupitelj moj živi“, pomiješan s veselim uspo- nima nadahnute pameti Izaije, jesu bolno-veseli vapaji i čeznuća za O- nim, koga su proroci proricali, pra- vednici pretstavljali, patrijarhe pri- pravljali. Svi ti predznaci često su bili nesvijesni. Još su krila tame bila rastrta nad zemljom. A duše nijesu bile ništa svjetlije. Vapaj iz tame poganstva Izvan granica Izraela slika je bila još tužnija. Slijepi i gluhi kumiri još su više opustošili opustošene ljudske duše. Ali narav je tražila pravog Iz- bavitelja, i nije mogla šutjeti. Grčka kultura nije zadovoljila. Sokrat je o- čekivao autoritativnog Učitelja života. Platon sa svojim Logos-om pretstav- lja ljudima posrednika neba i zemlje. Ali i rimsko carstvo osjećalo je pustoš, iako je izgledalo obasuto svi- jetlim zrakama sreće i blagostanja. 1 baš taj gordi Rim najviše je vapio samim svojim opstankom za Prepo- roditeljem. Jer još nije bio došao na zenit svoje sveopće svjetske moći i sjaja, a crv pokvarenosti izjedao je to kolos-stablo, koje je imalo pasti radi same svoje veličine. U bakana- lijama i orgijama toga pijanog po- ganskog Rima trunula je sva njego- va duševna snaga. S okupacijom O- rijenta baštinio je sve bakcile smrti. S propašću pak Rima sunovraćali su se u ponor ništavila svi stari bogovi, nesposobniji od onih koji su ih nači- nili! Sumrak bogova, sumrak stare kulture, sumrak prošlosti. Pri tom iz- disanju čuje se jedino tek primjetlji- vi glas Virgilijeve Sibile, koja prori- če otajstveno Djetešce. Horacije moli Jupitra da posreduje, te pošalje ne- koga da zadovolji za zločin svijeta. Nostalgični vapaj ,Dođi napokom, usrdno molimo, oblakom zaogrnutih svijetlih ramena, proroče Apolone !“ još nas danas raznježuje. Tacit, Sve- tonij i neki drugi očekuju tajnu neku silu s istoka. Osjetili su da treba nov život ili potpuna propast. Jer pamet nije već znala za svijetlo istine, volja . nije osjećala zanosa za ničim, naj- manje za životom, srce je bilo oka- menjeno za sve što je plemenito. Novi horizont Na najvećoj prekretnici historije stupio je na tu pogaženu zemlju onaj Očekivani, Jedini Potrebiti. Otac s neba je vidio svu pustoš ljudskog o- bitavališta. Dugi niz godina čekanja jest vješto igranje Providnosti s ljud- skom djecom. Pustio ih je da čekaju neka budu više svijesni zla radi ko- jega su dospjeli u nesnošljivo stanje. I onda, baš onda kad je Providnost znala i odlučila, i onda najbolje, kad su Danljelove sedmice obišle svoj put, kad je Judino žezlo imalo stati, ni prije ni poslije, oglasio se taj Je- dini - Potrebiti, da prosvijetli tamne zakutke ljudske misli, da prene iz mrtvila pospanu ljudsku volju, da usmjeri ljudsko srce prema zvijezda- ma ideala; da preokrene prošlost, da zapali zemaljsku kuglu vatrom novog života. Primjerom i naukom upozorio je pospane, mrtve smrtnike, da će On dati vitalne snage, kojom će na grobištu ondašnjeg svijeta uskrsnuti novi naraštaji. Dilema je bila jedno- stavna: preporoditi se ili izginuti. To nije pjesnička legenda. Histo- rijski se fakat odigrao. I evo već dru- gi milenij naginje kraju. Događaj je bio i prošao. Najdominantnija epizoda historije čovječanstva. Zar samo za- to što Kristovo rođenje označuje cen- tralnu točku historije, i dijeli stari svijet od novoga ? Nimalo. Kristova je pojava centar čovječanstva, jer je u Njemu sinteza ljudsko- božanskog života. A vijekovi poslije Kristova dolaska neka samo to gledaju, koliko i kako u svom ljudskom životu od- razuju elemenje božanskog života. Krist je ljudima ponudio svoju po- moć, ali im je ostavio slobodu, da biraju između ljudi sličnih Bogu i ljudi sličnih životinjama. Koliko više prevagne životinjski elemenat, toliko će više ljudi padati nizbrdo, ponav- ljati nevjernost iz prve, zlatne dobe, i privlačiti na sebe nove, olovne ne- daće. Tako će svijet biti arena na kojoj će se boriti bez prestanka duh- materija, ideali-niskost, nebo- zemlja. Jedini Potrebiti upučuje još i danas i uvijek na ono prvo. U svijetlu jaslica Što bi danas bilo od znanosti, u- mjetnosti, religije itd. da nije došao Krist ? Odgojeni u više manje kršćan- skom ambijentu ne mislimo što bi bilo od plemenitosti duha, od svetosti obiteljskog života, od dostojanstva žene, od vrijednosti rada, od smisla patnja, od slobode, od pravog brat- stva itd. da nije svijetlo jaslica oba- CIJENA Din. 2.— sjalo te i druge tamne strane ljud- skog duha. A ipak se toga moramo sjetiti. Uime prošlosti koja je stvarno bila. Uime budućnosti koju želimo boljom, više božanskom. I danas i uvijek isti Krist ostaje Pharos bespu- ću duha, norma. zdravog prosuđiva- nja svega što je na zemlji. Doklegod bude svijeta, uvijek će jedno biti najpotrebnije : duh, duhovne vrednote. Zato će Krist biti uvijek potrebit. Naš vapaj Nama je pak svima potrebit danas. To svi znamo i osiječamo. Da dođe Pomiritelj ljudi međusobno i Pomiri- telj ljudi s Bogom. Jer ljudi sa svo- jim opačinama naviještaju Bogu rat. Stanje čovječanstva dokazuje da ono snosi posljedice toga sotonskog u- stanka. Pravo je vrijeme da se pono- vi Jeremijina molitva: ,Jao, maču Gospodinov, kad ćeš se smiriti? Vra- ti se u korice svoje, stani i smiri se“. Ovo lomljenje, raspadanje, skoro u- ništenje zgrade čovječanstva jest do- kaz sramote za ljudska zlodjela. Žig životinjskog elementa na onima koji su pozvani da svuku što je životinj- sko, a da obuku što je Božje. | da- našnjoj prekretnici historije potrebit je Krist, najsmioniji rušilac prošlosti s uvijek novom zapovjeđu ljubavi ; uvijek važnom, najvažnijom stegom pravde. Pa zar ima temeljite nade da će posredovati ? Da će doći? Zar se ne boji da se omrlja krvlju koju prolije- vaju Kainovi nasljednici? Zar ne zna koliko bi doživio Judinih poljubaca? Osuda farizejskih rulja ? Neiskrenosti Pilata? Zar bi Njegov glas nadjačao zveket oružja. šum motora, zviždanje granata ? Zar bi utišao oluju neza- dovoljstva, strave, klonulosti, nemira u ljudskim srcima? Znamo da je On onaj isti, . uvijek isti Spasitelj. Moćan kao i prije. U- vijek isti. Zamračio je grčku kulturu? Oborio i Zeusa i Jupitra. Oluje pri- rode i čovječanstva utišao i upravio na dobro. Proći će nedaća sadašnji- ce, a ljudi će opet uvidjeti da je je- dini izlaz iz ovog svjetskog pakla u kojemu se muče ljudi - životinje, da idu za Jedinim - Potrebitim, Bogom- čovjekom. Jer Krist je baš zato po- stao čovjekom, da ljudi postanu Bo- gom. O. dr. Jordan Kuničić. POZOR! NOVO! 1B0R DUHOVNE MLADEŽI SENJSKE izdao je povodom 1.300 godišnice prve veze Hrvata sa Sv. Stolicom djelo koje je napisao Sv. Franjo Saleški Filotea (Preveo Dr. Fran Binički) Knjiga obuhvata 500 stranica, a cijena joj je: broširana Din. 20.- uvezana u platno sa zlatotiskom , 25.-- Radi male naklade hitre narudžbe slati 180R DUHOVNE MLADEŽI JSENJSKE ZAGREB, Kaptol 29