Broj 6 9v. Ivan Bosko i katolička štampa Prigodom 50 godišnjice smrti. (So. Ivan Bosko preselio se u vječnost 31. 1. 1888.) Žalostan je danas pogled na svijet. Čovječanstvo je bez viših ideala, zato srlja u propast. Teško stanje današnjih vremena je dokazano, ali tko je kriv? Tko je najviše kriv? Da li se varamo ako kažemo da je krivac bezvjerska i bezbojna štampa ? Pogledajmo što ima- du u rukama današnji ljudi, što čitaju — i vidjećemo zašto je sve tako ma- terijalistično. Potrebno je dakle, da se borimo protiv slabe štampe, a da po- spješujemo dobru štampu. Sv. Otac Pijo XI je 19 studenog 1930 blagoslovio novu telefonsku cen- tralu u Vatikanu, koju mu je darovala Njujorška družba telegrafa i lelefona. Javno se zahvalio za dar i megju osta- lim rekao je: »Takav dar potpuno odgovara našoj misli; ovu misao ispružio nam je ve- liki muž blaženi Ivan Bosko. Kada je taj govorio sa čovjekom koji je kasni- je postao Petrov nasljednik (Pijo XI sam), uvijek je govorio da će — uvi- jek biti na čelu napretka“. Ove godine je 50 godina od smrti sv. Ivana Boska, velikog i zagrijanog apostola dobre štampe. Vidio je u svo- jim čudnovatim i proročkim snima i ovaj prizor: dvije armade su stajale na moru, jedna nasuprot drugoj ; dvo- jako brodovlje; jedno papinsko, drugo neprijateljsko, koje je bilo u većoj sna- zi. Sa neprijateljskih lagja stali su pu- cati topovi na papinsku lagju, ali nisu izbacivali barut, nego mnoštvo knjiga i časopisa, koji su svi užasno mapa- dali Crkvu i Papu. Papinska lagja se Ljetonis dubrovačkoga O stopedesetoj godišnjici smrti Ru- giera Boškovića, bez sumnje majslav- nijega djaka isusovačkoga kolegija u Dubrovniku, izdao je prof. M, Vanino u sedmoj knjizi svojih Vrela i Prinosa (Sarajevo 1937) kroniku toga kolegija,“ što ju je prije dvjesta godina počeo pisati O. Šimun P. Capitozzi, po rodu Rimljanin, koji je više od četiri dece- nija (1712—1753) proživio u Dubrov- niku, a od toga dobru polovicu bio rektor kolegija. Capitozzi je počeo svoj rad oko prošlosti dubrovačkoga kole- gija pod stare dane, kad se već pri- micao sedamdesetoj godini i sastavio je Ljetopis do 1751, a kad mu je sta- račka ruka u po nedovršene rečenice klonula, nastavio je njegov rad domaći sin O. Gjuro Bašić, poznati biograf dub- rovačkih Isusovaca i doveo Ljetopis do g. 1746. Poslije njegove smrti nije se našlo pero, koje bi rad nastavilo, i tako je zadnji decenij dubrovačkoga kolegija ostao bez kronike. Poslije ukinuća isusovačkoga reda veliki je dio arhiva dubrovačkoga ko- legija, kojim se u svojem rađu poslu- * Naručuje se na adresu: Uredništvo ,Vre- la i Prinosi“, Sarajevo, Čemerlina 9. — Ci- = jena D. 100; za Dubrovčane cijena je D. 75. spasila na taj način, da ju je Kristov kormilaš zaveo megju dva ogromna stupa. Na jednom je bio kip Marije ke a na drugom Presveta Ho- stija. Značilo je da su neprijatelji napa- dali bombama knjiga i časopisa. Don Bosko je upoznao značenje tog sna te je sam najvećim nastojanjem širio dobru štampu i pisao, kada bi imao barem nekoliko vemena: Ako nije mogao drugčije žrtvovao je noći. A napisao je toliko da se čovjek za- čudi, ako uoči kako je bio zaposlen. Preko stotina različitih spisova izašlo je ispod njegova pera, a neke knjige opsežu po više debelih svezaka, a o- stalo je još mnogo u rukopisu. Pa premda je on napisao u svojim ra- zmjerama čudnovato mnogo, ipak je pisao lijepo i dobro. A sve za više ciljeve. Uvijek je imao pred očima spas neumrlih duša. Sv, Ivan Bosko nije smatrao taj svoj rad slučajnim i postranskim nego je osiećao pravi glas Božji da i ovdje sudjeluje, Sam se (19 ožujka 1885) ovako izrazio: ,To sudjelovanje naime pisateljsko je bilo megiu prvim glavnim zadaćama što mi ih je pomisao povjerila. Bio sam du- žan da joj se posvetim, premda sam bio drugim radom zauzet“. Don Bosko je bio, dakle, pisac i širitelj katoličke štampe i tu ga je vo- dilo geslo njegovog apostolata: Daj mi duše, ostalo uzmi! Po mišljenju samog Pape Pija XI, koji je posjetio don Boska g. 1883 i ostade mu neizbrisiva uspomena na njega, bio bi sv. Ivan Bosko dosegao na znanstvenom polju velike uspjehe i bio bi zaorao takogjer tu duboke brazde, ali don Bosko se odrekao toj slavi i posvetio se svega omladini; tu je takogjer tiskom djelovao kada je pisao prikladne knjižice za omladinu i za najviše slojeve. Ali njegov slog i izradba nisu bili radi toga povišni. Svaka knjiga i knjižica je bila brižno dotjerana i napisana. On nije diktirao, nego je vlastoručno pisao svoja djela. A u njegovu priprostu pisanju ima to- liko dokaza širokog i bogatog znanja kolegija (1559-1764) žio Capitozzi, propao (u. pr. Disrium kolegija), a drugo se rasulo kojekuda, pa je tako Capitozzi kasnijim pokolje- njima sačuvao od propasti vrlo mnogo vijesti u prvom redu o kolegiju, a osim toga po koju i uopće o prilika- ma u Dubrovniku onoga doba. A što je Bašić mepisao, nastavljajući rad Ca- pitozzijev, pisao je kao suvremenik i očevidac, jer je posljednja četiri dece- nija života (1727—1765) proživio bez prekidanja u dubrovačkom kolegiju. Pojedini Isusovci su već vrlo rano počeli dolaziti u Dubrovnik, pa kako su drugdje, tako su i u Dubrovniku u prvom redu nastojali oko preporoda vjerskoga života i oko odgoja mladeži u školama. Na zamolbu dubrovačkoga nadbiskupa došao je 1559. u Dubrov- nik O. Nikola Bobadilla, jedan od prvih drugova osnivača isusovačkoga reda, a do godine vijećalo se i u Senatu, da se Isusovci stalno nastane u gradu, osobito zbog reforme domaćega kle:a. Bobadilla je ostao u Dubrovniku dvije godine, a poslije njega su na mahove dolazili pojedini Isusovci u Dubrovnik što kao propovjednici, što kao teolozi nadbiskupske kurije, Napokon je god. 1604. osnovana u Dubrovniku isuso- NARODNA SVIJEST 9 Veljače 1938 Strana 3 da ga nije mogao prikriti ni u sasvim običnim spisima namijenjenim omla- dini, Sam Pijo XI je rekao: ,Kada se don Bosko lati pisanja, čini se kao da je sam baš za to stvoren“, Za primjer meka vrijedi samo to: pisao je životopis papa za priprosti narod, ali se naslanjao na tako opširnu književnost kakovu nalazimo samo u djelima njegovih sudobnika, koji su pisali znanstvena djela o istom pred- metla, Kada je pisao Povijest Italije za omladinu naveo je citate čak iz 80 znamenitih povjesničara. Don Bosko je namjerice pisao lako svatljivo za svakoga. Takav dar nema svatko. Slavni Tommaseo, kojega je bilo teško zadovoljiti priznao je u don Boskovim spisima uregjenost, jasnoću, živahnost spojenu sa temeljitošću i odgojnom mudrošću, Don Boskove knjige su se tiskale i raznašale da ih se je razišlo po svi. jetu, na milijune i milijune i na sto- tine izdanja. Povijest llalije se štampa svake druge godine i prevedena je već u druge jezike, čak u nekatoličkoj Eqgleskoj je propisana kao školski u- džbenik. 1z ovih mu djela otsijeva glavna misao: tjelesno i duševno dobro naroda i omladine, Kod sveg tog sudjelovanja imao je sv. Ivan Bosko najčistiji cilj širiti dobru štampu i kazati uvijek čistu istinu i očuvati osobito mlade čitatelje pred zabluđama. Bez sumnje da je sv. Ivan Bosko svojim spisima jako djelovao na izo- brazbu duha, osobito mladih ljudi, Njemu skoro niti na misao nije došlo da bi pisao radi kakovog materijalnog dobitka, ta želio je da su njegove knji- ge dobra kupovina kao što je rekao jednom založniku: ,Nismo se razu- mjeli! Negledam na cijenu. Vi hoćete don Bosku dati novac, a ja vam kažem da su dobre knjige potrebne, zato ne gledam na novac“, Pisao je marljivo dulje vremena sam, zatim je osvojio i suradnike za ovu apostolsku stvar, te su počeli izdavati knjižicu ,Lettere catoliche“ (Katoličko štivo). Te knjižice izlaze već od god. 1854 i lani je izašla jubilarna knjižica broj 1000. Štampala se u Vatikanskoj tiskari, koju vode i upravljaju po želji sv. Oca Pija X( od g. 1937 — Sale- zijanci. vačka rezidencija, kojoj je bio članom i Splićanin Aleksandar Komuiović, koji je krajem šesnaestoga vijeka, još kao svjetovni svećenik, bio od rimske ku- rije poslan u Poljsku i Rasiju, da ih predobije za rat protiv Turaka zbog osiobogjenja kršćanskoga Balkana. Re- zidencije je nastojala i oko višeg obrazovanja mladeži, te je njezin član Silvestro Muzio poučavao mlade Dub- rovčane u humanističkim naukama. No ta prva stalna kuća isusovačka u Dubrovniku nije bila dugoga vijeka : vrhovni starješina reda ju je ukinuo već 1612, jer joj republika nije osigu- rala uzdržavanja. Dubrovačka vlada stojeći na raskršću Zapada i Istoka mučila je muku, kako će sačuvati republiku, da je ne bi s jedne strane po nevvlji zahvatilo krilo mletačkoga Lava zlatnoga i praved- noga“, s drvge strane opet da joj ne bi daha ponestalo u zagrijaju i pod okriljem silnoga joj zaštitnika sultana. A i u vlastitom domu mislili su du- brovački gospari da im je potreban najveći oprez, da se ne bikoji domaći vlastelin ili u službi crkve ili u službi republike suviše ojačao i postao opa- san ,lijepoj, dragoj, slatkoj slobodi“, pa zato se knezovi republike nijesu smjeli niti pravo zgrijati na stolici kne- Sadašnji sv. Otac don Boska visoko cijeni kao pisca i daje ga kao uzor i za zaštitnika katoličkim piscima. U audienciji+ urednika rimskih časo- pisa rekao je za zaključak ove riječi: »Svakom od sudionika ove drage a- udiencije daću za uspomenu don Bo- skovu medaljicu. Don Bosko neka vam bude svima uzor i primjer prije svega kršćanskog čovjekoljublja koje koje je on u djelima pokazao i neka bude i to potpunim pravom, poseban zaštitnik glasnika i časopisa, jer je za štampu posebno govorio. Štampa je bila dio njegova apostolata, posebno u dobrobit drage nam omladine, ,Nje- govo apostolsko djelo još traje i ši- ri se 1“ Papine riječi su jasne, Don Bosko je dobio s najvišeg mjesta pohvalu za svoj apostolat katoličke štampe — koji je velikim marom započeo, tako uspje- šao nastavio i još ga nastavlja po svo- jim zavodima kojih je danas po cije- lom svijetu preko 800. Koliko dobra učine njegovi sinovi štampom dobrih knjiga i časopisa, koji vjerno nastavljaju što im je: on s tako- vom brigom započeo, Neka taj Velikan XIX stoljeća pri- godom ove 50 godišnjice posebno za- štiti — katoličku štampu, a osobito našu štampu u katoličkoj Hrvatskoj — da se pospješi i da se uzmogae u- spješno boriti protiv zasjeda i zabluda neprijatelja sv, Crkve i naroda, kao što je sazvao sv. Otac Pijo XI nje- govu zaštitu kada ga je ma velikoj svjetskoj izložbi katoličke štampe sve- čano nazvao zaštitnikom — katoličke štampe. Srećko Radman, salezijanac Ževskoj, a nadoiskupa, kojega dakako nijesu mogli svaki mjesec mijenjati, dovodili su najradije iz tugjine, jer im se tugi čovjek na tome visokom crkve- nom položaju politički nije činio tako opasnim kao domaći vlastelin. Posve je prirodno, da su dubrovački gospari i osnivanje stalne kuće isusovačke u Dubrovniku oprezno prosugjivali sa svih strana i nipošto se nijesu žurili u svo- jim odlukama. U Senatu su se miš- ljenja vrlo često razilazila, pa kada je već bio u isusovačkom redu znatan broj dubrovačkih sinova, iznosili su se pače prijedlozi, neka se senatori, koji su bili s njima u bližem srodstvu, us- tegau od glasanja u poslovima, koji se tiču njihova reda. To je sve dakako dobro znalo i vrhovno isusovačko sta- rješinstvo, pa kad se opet 1620. osni- vala misija u Dubrovniku, dao je ge- neral članovima misije osobite upute, kako se imaju vladati: neka se ne mi- ješaju u obraćanje muslimana, jer bi se time mogla nanijeti šteta republici, a još više neka se čuvaju svakoga upli- tanja u vladine poslove i u poslove crkvene uprave, a ako bi bili zapitani za savjet, neka odgovore po najboljem znanju i savjesti, ali vrlo oprezno (con debita circonspezione“). Slijedi. ===