TAKSA PLACENA U GOTOvU OOO ESTO Narodna Svijest uop. xx — BR. 24 TIJELOVO »JA SAM KRUH ŽIVOTA“ ho. VI 35 Božarisku su sreću uživali naši pra- roditelji u raju žetnaljskom. Radostni sti bili promatiajući uzvišenost svoje naravi, darove duše, ljepote tijela: u njima se odrazivao sjaj Boga! Oko njih su sva stvorenja na svojoj način hvalila svog Tvorca. Sve je bilo divno, skladno, puno Boga. Kao da je božanski život strujio u njima i pošvud oko njih! A tek ono stablo života, koje je Bog usadio usred ra- ja! Njegove grane dizale se u visi- nu, veličanstvene, lišće se ljupko nji- halo i otkrivalo plodove koji su se dražesno smijali. Prema tom stablu su svaki dan išli Adam i Eva da bi silom, koju u nj Bog bijaše ulio, obnavljali sjajnu mladost života, S nje ga kao da je život strujio. Ali, na- pasnik ih je zaveo: oni su htjeli i , ploda kušati! Sagriješili su... Red se izvrnuo nestalo je onog suglasja, onih ljepota, sreće i ugodnosti Edena. I... prvi ljudi su morali napustiti to blaženo mjesto. Odsad će u znoju lica obragjivati zemlju, a majke će u bolovima ragjati djecu. Sve je pro- palo... Zar nie čeznemo za onim izgublje- him fajem, za životom pred grije- hom ? ! Za drvom života ? — Ali ipak, je li baš sve iščezlo? Ne! Drvo ži- vota je još uvijek megju nama. Gle! naših svetohraništa, tamo je izvor ži- vota. 'Ta, kao stablo šire svoje granje i pozivlju sve ljude da u toj sjeni potraže nesmrtnost duha. Čujte onaj slatki glas kojim nas, odanle, Sin Božji neprestano k sebi pozivlje: »Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas utješiti, ja ću vas pomoći; ja sam vaša hrana, ja vaša okrepa; i ja ću vam udahnuti duh pravog života. Dođite k meni i nahranite se, jer sam ja kruh koji neprestano obnavlja u dušama življe- nje: ,Ja sam kruh života“. KNJIGE DOMAĆE I STRANE ZABAVNE I STRUČNE gdje god izašle nabavlja putem svojih direktnih veza u LEIPZIGU PRAGU PARIZU MILANU LONDONU NEW - YORKU Knjižara , Jadran“ Dubrovnik Telefon 194 DUBROVNIK, 15. Lipnja 1938 Neprestano nam Isus iz svetohra- ništa ovako dovikuje : odavna, svaki dan. Ali na posebni način danas, na Svoj dan, kad prolazi našim ulicama i putevima. Na žalost, mnogi tog gla- sa ne razabiru, Zaglašuje ih vika i- užurbanost ovog svijeta. Za njih vri- jedi ukor: , Imaju oči, a ne vide ; imaju uši, a ne čuju“. Pa zato i ne mare moderni ljudi za Isusom, vre- lom života. ,Među svoje dođe i nje- govi ga ne primiše“. Našli su oni za sebe druga vrela i sad misle da živu. Za njih samo ovaj svijet postoji i dovoljno im je da mogu uživati: to im je dosta. ,Uživaju ljudi“ — kaže se o njima. Ali neispravno jer su na istom stepenu kao i životinje. Pravi život je po duši: duhovni ži- žot. Na ovom svijetu kao uvod za vječnost. A koja je hrana za ovaj život? Tijelo Kristovo. Sam nam ga je ostavio na Posljednjoj Večeri. Znao je on, koliko mi sami po sebi mo- žemo. Zato je ostao među nama da nam pomaže. Dao nam se za hranu da fie umremo: ,Ko blaguje Tijelo moje, živjeti će ivijeke“. Koja sreća za nas! Bog nam je dao sama sebe. Međutim, Isus bi nam potpunim pravom mogao dobaciti: ,Među vama sam, a vi me ne po- znate“, Da, premalo mislimo koliki dar imamo na oltarima. Žeđamo po životu, a ne znamo da nam Isus do- vikuje: ,Ako je ko žedan, neka do- đe k meni...: voda, koju ću mu ja dati, postati će u njemu izvor, koji skače za vječni život“. Teško je boriti se proti iskvarenom svijetu. Osobito za to, jer smo oholi i mislimo da sve sami možemo. A čujmo Isusa: ,Ja sam pobijedio svi- jet“. Da smo s njim sve bismo mogli. Zato pohitimo k Njemu puni vjere da je pod onom bijelom hostijom Veliki A On će nam pomoći. elimo li sačuvati život, čistoću srca, hrlimo što češće po hranu koju nam pruža Isus! Primajmo ga puni nade da ćemo jedino tako uzdržati čist život usred blata modernog svi- jeta. Euharistijski Krist neće zapustiti svojih ni na času njihove smrli, pre- laza u vječnost. Po rukama svog slu- ge daje se umirućim kao popudbina, zalog života. I tada počinje pravi ži- vot. Oni koji su se s Kristom na zemlji ustrajno borili primiti će vje- nac života. Njihova tjelesa će poči- vati na grobljima, čekajući da ih u posljednji dan oživi duša, te da budu skupa živjeli u vječnosti. Tamo će potpuno razumijeti ono Isusovo obe- ćanje: ,Ko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima Život vječni: i ja ću ga uskrsnuti u najposljednji dan“. Dan. Gatić CIJENA Din, 1:50 DNADEŠETI UPIJA GODINE 1924 DAN VELIK I GORAK VEOMA... Pavle Radić pao je pogođen usred srca; a to srce bilo je veliko i ple- menito, baš kao što i srce Stjepana Radića. Uz Pavla pao je, od istog ubojitog oružja, od iste mahnite ruke, dobri Gjuro Basariček. Stjepan Radić, smrt- no ranjen, odolijevao je skoro dva mjeseca, dok najposlije — 8 kolovoza — ne ugasnu i on. Pernar i Granđa jedva prebolješe ljute rane. Strašni događaj, nezapamćen u po- vijesti parlamentarizma, odjeknuo je onda, poput groma, čitavim kulturnim svijetom. Zgražanju ne bijaše kraja. U dušu i srce hrvatskog naroda usjekao se je onaj događaj duboko. Stoljeća ga neće izbrisati, Onakve se stvari ne zaboravljaju. Teške posljedice nijesu izostale, Hitci Puniše Račića pogodili su da- leko. Nećemo se sada upuštati u na- brajanje i tumačenje sviju kobnih učinaka onog tragičnog i krvavog dana. Smatramo također, da ne bi bilo ni umjesno niti kršćanski, kada bismo sada o tužnoj desetgodišnjici muče- ničke smrti naših velikana, stali da izričemo riječi mržnje i prijetnje na bilo čiju adresu. Ne, nećemo toga, nego ćemo samo napraviti jednu jedinu konstataciju. Drage i dragocjene glave pale su na hrvatskom pitanju. Danas, dugih deset godina poslije njihove pogibije, ovo sudbonosno pitanje još uvijek stoji neriješeno, još uvijek potresa našim narodnim i državnim životom. Pa šta, zar je zbilja nerješivo? O ne, ono se dade riješiti, i te kako! Dade i mora, jer o tom zavisi sreća i budućnost svega Jugoslovenstva! Temeljita i trajna baza bratskog sporazuma treba da se čim prije pro- nađe. Prvaci i pretstavnici narodni jedni i drugi, zato su tu. To je nji- hova historijska dužnost. To im iz vječnosti poručuju mučenici dvađese- tog lipnja i svi ostali. To je opći glas živih i mrtvih. Prvi je dakako uslov izmirenja i sporazuma: obostrano popuštanje i dobra volja. Dobre volje nije sa hrvatske strane nikada uzmanjkalo: ni za vrijeme Stjepana Radića ni poslije njega, kao što je ne fali ni dan danas. U tome je naša savjest mirna. Što je Stjepana Radića po više pu- ta vodilo i vuklo u Beograd, da naj- poslije tamo i glavu izgubi ? Zar ma- terijalni interesi ili možda strah ? Ta barem on nije znao za strah, ai ma- terijalni interesi bili su mu sporednom brigom. Vodila ga je jedino živa želja i nastojanje da se dođe do bratske sloge i mira. Ovu iskrenu težnju za izmirenjem i sporazumom nije kod Hrvata ubio ni dvadeseti lipnja g. 1928 — nisve ono što je zatim uslijedilo. To je ta činjenica, koju vrijedi konstatirati i što krepče naglasiti, baš uoči bolne desetgodišnjice. Dobri Bog, na čijem krilu duše na- ših mučenika uživaju zasluženi mir i pokoj, nek učini, da sveto kamenje njihovih grobova ne bude kamenjem smutnje i međašem razlaza, već olta- rom mira i sporazuma. Nek je Stjepanu Radiću, najvećem od sviju mučenika hrvatskih, i nje- govim 11. VI. 1928 palim drugovima čast i slava do vijeka, kao što će njihov divni spomen i primjer za sva vremena živjeti u našem hrvatskom narodu. Slava im! K. St. Čnanjolska u Borbi za vjeru i slobodu. Engleski general Walter Maxwell- Scott vratio se u London poslije svo- ga tronedjeljnog putovanja kroz nac. Španiju U engl. ,Times“ objavio je svoje utiske i bez okolišenja ih izra- žava: ,Nacijonalistička pobjeda je si- gurna. Ukoliko se kraj rata približava, klevetnička akcija protiv gen. Franca i njegove vojske postaće sve ogorče- nija. U nac. Španiji konstatovao sam da je volja za pobjedom čvrsta kao uvjek. Cijene života, jedino sa gledišta namirnica povećane su, ali ne više od 20 od sto od jula 1936 godine. Pro- šlog mjeseca proveo sam nedjelju da- FOTO APARATI od Din. 70— počevši STRUČNE BESPLATNE SAVJETE KINO APARATI Prvorazredna izradba Vaših filmova Filmove u bojama — izradba besplatno FOTO SPORT PARFUMERIJA BERNER DUBROVNIK na u Burgosu. Mogu uvjeriti britansko javno mnijenje da nema opasnosti da se u Novoj Španijl neće trpjeti nikakav strani uticaj. Naši socijalni reformatori bili bi začuđeni, kao što sam i ja bio, kad sam vidio kako se radništvu o- bezbjeđuju stanovi usred rata. Mogu formalno izjaviti da ukupan broj marokanskih, italijanskih i nje- mačkih trupa ne iznosi više od 10 od sto svih snaga generala Franka. »Tercio, španska stranačka legija ima 85 od sto Španjolaca. Ima već toliko mjeseci kako nijedan stranac nije u nju više primljen. lako su ae- roplani njemačkog i talijanskog pori- jekla, većina pilota su španjolske na- rodnosti. Ima vrlo malo italijanskih boraca na aragonskom frontu. Ne bi bilo pretjerano da se podvuče kako se valencijsko-barcelonska vlada o- davno osjeća prinuđenom da za vojne potrebe upotrebljava međunarodne brigade (koje su rekrutovale sve mo- guće komunističke agencije u Ame- rici i Evrodi, i koje su prošle preko francusko - španjolske granice kroz Perpignan) dok se general Franko nalazi već odavno u položaju da može da otpusti svoje strane trupe. (Bulletin d' information espagnole.)