pBpHdEEEEES===—m—m—oo TAKSA PLAĆENA U GOTOVU —————m—————————————m—m—— Narodna Svijest GOD. XX — BR. 31 DUBROVNIK, 3. Kolovoza 1938 Desetgodišnjica mučeničke smrti otjepana Radića 8.Vill. 1928 — 8.VIII. 1938. Slijedećeg ponedjeljnika navršiće se — kako brzo! — deset godina otka- ko je Bogu predao svoju veliku i pat- ničku dušu Stjepan Radić, umrijevši od rane, zadobivene u Narodnoj Skup- štini dvadesetog lipnja iste godine, Kako cijenimo da treba shvaćati či. tav onaj tragični dogagjaj, i kakvo sta- novište držimo da treba spram njega zauzeti, o tužnoj mu obljetnici; to ka- zasmo onomadne pa na tom i osta- jemo. Hrvatska Seljačka Stranka po osnov- nim načelima svog programa, po cije- lom svom biću, bila je i ostala čovje- čanskom i mirotvornom, isključujuć u politici svaki nasilnički metod. — Ovo bi mogli dokazati, megju ostalim, i čitavim nizom citata, uzetih iz Radiće- vih spisa. Dosljedno tome i današnja hrvatska narodna nastojanja treba da budu bezuvjetno prožeta duhom brat- ske sloge i mira, Ko je krivac smrti Stj. Radića i nje- govih drugova ? Ko je vinovnik — kri- vac drugim trzavicama, od kojih na- rod i zemlja trpe? Pravedan je od toga i narod srpski i narod hrvatski: pogotovu pak seljač- ki narod. Krivnja zato leži isključivo na huškačima, s jedne i druge strane, te svojim rovarenjem već odavna stva- raju i podržavaju zlu krv megju bra- ćom: ponajvećma dakako na tugi ra- čun. Jedan od efekata ovog pogubnog huškanja, bio je taj, da se jedan be- zumnik mašio revolvera te kidisao na Stjepana Radića i njegove saradnike: na mjestu, gdje se tome niko živ ni u snu nadao nije, Sama providnost učinila je, da mah- nito zlodjelo nije urodilo, kao što je moglo, fatalnim, nepopravljivim poslje- dicama, premda nam je svima donije- lo i suviše jada i nevolje, Sjećajuć se dakle onih crnih dana; — spomenuli se, ne povratili se! — jače oživljujuć i onako vječno živi i svježi uspomen na najvećeg hrvatskog mučenika. Stjepana Radića, znajmo i upamtimo, da ćemo se mi Hrvati nje- govoj slavnoj uspomeni najbolje odu- žiti i njegov životni zavjet najvjernije ispuniti, budemo li — otarasivši se smutljivaca — nepokolebivo ustrajali na započetom putu konačnog izmire- nja i temeljitog sporazuma s braćom, u čem leži jamstvo maše zajedničke sretne budućnosti, U to ime i s tim željama nek je vje- čita slava čast i hvala hrvatskom ma- rodnom velikomučeniku Stjepanu Ra- diću! K. St, LOVRJENAC. Non bene pro toto Libertas venditur auro.... Vječni si ponos naš! - S' tebe riječi siju Kako se sloboda ljubi iznad svega! - Još ti gledaš trag dušmanskoga b'jega......“ Valovi te vijekom miluju - i biju! Republike slavne ti si stražar davni Vjerni njezin čuvar zlatnoga joj doba Kad slobodi nije smetala ni zloba! - »Pred sobom gledaš Dubrovnik svoj slavni!“ »Što čuvaš sad? - kad se gordo k?nebu dižeš“, Do oblaka b'jelih ponosno što sižeš! - »Gdje ti je barjak Svečeva nam lika?lI“ Odgovora nemaš. Što se bojiš? zbori! Ti hridi sura šutiš? - Progovori! »O slobodi slatkoj moga Dubrovnika! 24 VII 1938 NIKO KUĆAR OLOVA LJ LA a m Ako nemate bolesno oko a trebaju Vam naočali možete + ih dobiti i bez liječničkog propisa kod stručnog optičara BOGDAN DUBROVNIK koji ima na skladištu sva potrebna optička pomagala i samoprodaju najboljih optičkih leća tvrtke QARL ZEISS - JENA | Svi popravci izvršuju se odmah i najjeftinije. Iz križarskog okružja. Nova društva: osnovan je zbor Malih križara u Čilipima i glazba Malih kri- žara u Veloj Luci (otok Korčula), Posjeti društvima. U nedjeju 7 o, mj. biti će po okružnim delegatima posjećena ova bratstva: Mrcine, Mo- košica, Osojnik i Luka Šipanska. Neka se članstvo navrijeme obavijesti, Okružni sastanak. 31 pr. mj. održan je sastanak delegata pojedinih društava ovog okružja ma kojem je izragjen program za proslave križarskog dana u Trstenom (14 o. mj.) i Čilipima (15 o. mj.). Sljedeći sastanak delegata održati će se u nedjelju 28 o. mj. i to u 8 sati jutro u proštoriji K, D. »Bošković“, Upozorujemo sva bratstva da su dužna na ovaj sastanak poslati svoje delegate. Pozivljemo sva bratstva koja su du- žna sudjelovati proslavama u Trstenom i Čilipima da navrijeme osiguraju pre- vozna sredstva. Bratstva sudjeluju sa sa svojim zastavama, članstvo sa dru- štlenim kapama | oznakama, a braća koja posjeduju odora u odorama. Kod okružja se mogu dobiti vrpce sa ozna- kom mjesta, koje je dužno svako brat- stvo navrijeme naručiti. Križari spremajte se za križarski dan u Trstenom i Čilipima ! BOG ŽIVI! Križarsko okružje 3 Dubrovnik CIJENA Din. 1:50 Znameniti ruski glumac i ruski diplomata — To se je dogodilo u Petrogradu — svršeikom 1890 ih godina, kad sam ja bio još gimnazijalac, Ja sa mojim ocem — bili smo na jednom koncertu u književno Umjet- ničkom Društvu i po svršetku koncer- ta ostali tamo večerati, Jedva smo sjeli za sto, kad u trpe- zariju dogje visok stasit čovjek sa glat- ko obrijanim izrazitim licem, Moj je otac, pokazivajuči ga meni očima, ka- zao: ,Gle to je naš znameniti glumac Dalmatov...“ Uto Dalmatov cpazi moga oca i, jer je bio njegov dobar pozna- nik, prigje k nami i sjede za naš sto. Odmah je bio razvezen živahan i slobodan razgovor. Dalmatov je bio izvrstan govornik i pripovjedač i lahko je bilo moguće, slušajući ga, sa uži- vanjem, zaboraviti na sve drugo. Megju ostalim razgovor se slučajno dodirnuo i njegova prezimena, kojeg tako je dobro poznavala čitava Rusija. »To nije moje pravo prezime“, o- pazi on, osmjehujući se, Dalmatov. »Moje je pravo prezime Lučić“, »U 1840-im godinama moj je otac, koji je bio porijeklom Dubrovčanin, preselio se sa čitavom svojom poro- dicom u Rusiju, naime u Odesu. On je bio pomorski kapetan i zatim je dugo vremena putovao svojom lagjom u Crnom moru. Na takav je način pro- veo sam moju mladost na jugu Rusi- je. Ali ja nijesam zaboravio svoj ro- gjeni kraj“, — dodao je Dalmatov. »Kad sam stupio na rusku pozornicu, — izabrao sam, u svojstvu pseudoni- ma, prezime ,Dalmatov“, kao uspo- menu moga porijekla iz Dalmacije, Moji daljni rogjaci do ovoga vremena stanuju u Dubrovniku. Sjećam se da mi je moj pokojni o- tac pričao, rekao je Dalmatov, — ,da smo mi povezani rodbinskim vezama sa poznatim piscem Hanibalom Lx- čićem“, Vasilij je Pantelejmonović Dalmatov bio jedan od najobdarenijih djelatelja ruske pozornice, Započevši svoj umjet- nički rad u provincijalnim pozorištima, on je prešao zatim u Malo Pozorište Suvorina, koje je bilo još poznato pod nazivom ,Književno Umjetničko Pozo- rište“. Kasnije on je zauzeo ugledno i počasno mjesto glumca-premjera u Carskom Aleksandrinskom Pozorištu u Petrogradu. 2; Prošlo je nekoliko godina. Ja sam bio već student Petrogradskog Sveuči- lišta i često sam u veče študirao prav- ne nauke u Sveučilišnoj Biblioteci. Blizu moga običnog mjesta sjedio je stalno neki mladi studenat. On je imao tanke crtice lica i zamišljeni po: gled. Bio je malog stasa ali veoma dobro i propocijonalno razvijen. U vrijeme prekida študija rado go- vorih sa ovim finim mladićem i jed. nom mi reče da je on Kornelij Vasi- ljević Lučić i rogjeni sin znamenitog ruskog glumca Dalmatova. Dubrovčanin. On je bio studenat fakulteta Istoč- nih jezika i pritome specijalizirao se za proučavanje Kine i teškog kineskog jezika. »Sada mi preostaje samo jedna go- dina do svršetka sveučilišnog tečaja“, rekao mi je Kornelij V. Lučić, »Mislim, da izaberem za sebe diplomatsku ka- rijeru, Očigledno, bit ću primoran da služim na Dalekom Istoku. Ali moja je mašta vidjeti jednom otadžbinu mo- ga djeda — daleki Dubrovnik...“ Ja neznam je li ostvario Kornelij V, Lučić ovu svoju zavjetnu maštu. Ako me pamćenje ne vara, on je poslje svršetka sveučilišnih studija zaista od- putovao na Daleki Istok i jedno je vrijeme zauzimao odgovorno mjesto ruskog konzula u Šanghaju. * Na takav je način porodica skrom- nog pomorskog kapetana - dubrovčani- na dala je velikoj Rusiji znamenitog glumca, tvorca ruskog junačkog reper- toara i ruskog naučenjaka diplomatu, koji je bio stručnjak u oblasti prou- čavanja daleke Kine, Sergije V. Štejn, prcfesor, === Junačka majka »Catholic Herald“, veliki londonski katolički tjednik, iznosi pismo jedne u Argentini nastanjene udovice upućeno generalu Francu. Pismo glasi u cje- losti: »Ekscelencijo! — Ja sam majka le. gionara Luisa Ramiroza Hidalga. Moj 18 godišnji sin otputovao je uz moju privolu u Španjolsku, da pomogne bra- niti našu svetu zastavu za koju je kod junačke obrane Teruela dao svoj ži- vot. Umro je za Španjolsku i ja sam na to ponosna. Imam i drugoga sina od 17 godina, koji se je ukrcao za Španjolsku na isti parobrod koji mosi i ovo pismo, da, ako je moguće, u istoj četi popuni mjesto svoga časno palog brata. Dala sam mu poljubac za svetu zemlju, kaja sada pokriva mrtvo tijelo mog drugog ljubljenog sina. Ako toga mjesta ne negje onda neka poljubi stijene Teruela. A ako i on pogine, slava Bogu! Tada ću sama živjeti na svijetu, ali s ponosom, da sam najveće što sam posjedovala, da- rovala Španjolskoj. Maria Hidalgo Ruiz, ud. Ramiroza. P. S. Moj sin će u glavnom stanu predati ček ma 30.000 argentinskih pe- sosa. To je utržak od jedne farme, koju smo prodali za uspomenu na Luisa. Imam i drugu farmu jednake vrijednosti pa ako padne i moj drugi sin Fernando i nju ću prodati i sama eventualno utržak predati Ekscelenciji, da tada stupim u koji španjolski sa- mostan“, »Naša Hrana“, br, 21-22 mjesni ča- sopis za propagandu vegeterijanstva, izašao je iz štampe sa dosta zaniljivim i poučnim sadržajem.