NRESINES Ik ure TAKSA PLACENA U GOTOvU Narodna Svijest uOD. XX — BR. 33 DUBROVNIK, 17. Kolovoza 1938 CIJENA Din. 1:50 Predsjednik Maček u Beosradu Dr Vlatko Maček pojavljuje se u Beogradu samo u znamenitim trenut- cima. Tvrdo vjerujemo da i ovaj sa- danji njegov pohod prijestolnici ima da bude na dobrobit maroda i države, Razmotrimo časkom: ko je pošao, komm je pošao, zašto je pošao ? Ko je Dr V. Maček, to hvala Bogu, vrlo dobro znaju i razumiju, ne samo Hrvati, veći Srbi, kao i čitava Jugosla- vija. Dr. V. Maček, osim što je već de- set! godina predsjednikom stranke, še- fom političke organizacije, koja u svo- jim zbijenim i neprobojnim redovima ima bar devedeset od sto hrvatskog seljačkog stališa; jest u isto doba opće i jednodušno priznatim vogjom čitavog naroda hrvatskog. Osim HSS ne po- stoji kod nas Hrvata nikakva druga stranačka formecija. Svi suludi poku- šaji, da bi se' megju Hrvatima skupu- sila koja druga stranka, struja ili po- kret: protiv ili mimo onoga, kome na čelu stoji Dr Maček; svaki takav intri- gantski poduhvat narod s dubokim o- gorčenjem i krajnjim prezirom od sebe odbija; vinovnici pak tih bijednih ,ak- cija“ postaju u očima naroda predme- tom sprdnje i poruge. No takvi se na prste broje! U kolovozu g. 1928, nakon mu- čeničke smrti Stjepana Radića, uru- čio je hrvatski narod dru Mačeku legitimaciju, da ga zastupa i vodi, Znao je narod da je Dr Maček sasma dorastao tome tegobnom, odgovorno- sti prepunom zadatku. U dru Mačeku narod je gledao drugog S. Radića: i nije se prevario. Dr Maček pokazao se u svakom pogledu dostojnim datog mu povjerenja, tako da mu je narod tu legitimaciju već više puta složno i oduševljeno obnovio. On i danas dak- le ima pravo, da svagdje i pred sva- kim: u Beogradu ili gdje bilo na ši- rokom svijetu pretstavlja i zastupa hr- vatski narod, Kao takav on se je u nedjelju — 14 o, m. — prikazao Be- ogradu ; kao takav bio je od Beogra- da buraom radošću primljen i pozdra- vljen; još srdačnije i radosnije negoli otrag tri godine. Kome je dr Maček otišao u pohode? Vogjama i prvacima udruženih stranaka srpske opozicije, Pa ko su ti ljudi i ko za njima stoji! Sudeći po rezultatima prošlih, peto- svibanjskim izbora uza njih je zama- šan broj naroda: koli u samoj Srbiji, toli u svim ostalim srpskim krajevima. Najočitiji dokaz tome, pružio nam je, prošle nedjelje, sam Beograd, to srce srpstva; Beograd, koji se nikoga pod Bijeg od pluga i motike Prenosimo u izvatku ovaj vrlo aktuelni članak iz ,Hrvatskog Dnevnika“ Najezda omladine u školu nije ne- kada bila toliko velika kao danas. Jav- lja se pitanje: zašto je danas tako, kad imade manje novaca i kredita za pot- poru školstva i djaštva, i kada postoji toliki broj već svršenih kvalificiranih ljudi, za razne grane i profesije, koji stoje skrštenih ruku i beznadnog po- gleda, motre dane budućnosti. Treba imati na umu, da je većina novih i dolazećih školskih generacija čistog seljačkog podrijetla, dakle nesumnjivo postoje razlozi, koji nukaju seljačke ro- ditelje, da svoju djecu šalju u školu. Odgovor na ovo i sva slična pitanja i opet je taj: bijeda seljačkog života i najviše bijeda ! Bijeda je uzrok bijega. Nekada su školu polazila samo djeca bogatih obitelji i u selu i u gradu. Imućnost je bila oznaka gospodstva i utjecaja, pa se i ova omladina lako mogla u životu učvrstiti i bez borbe i poteškoća naći put do uspjeha, kari- jere i sigurne egzistencije. U to vrijeme seljačko je zanimanje bilo ne samo časno nego i sigurno i najslobodnije zanimanje, a seljački je život bezbrižan i poželjan za sve one, kojima su ambicije bile nešto skromnije i koji u sebi nisu imali prohtjeva za gospodstvom, sjajem i gradskim blje- štavilom, ' Tada su intelektualci, političari i ban- kari uživali u samom značenju svog položaja i u svojoj ulozi u društvenom sklopu; isticali su se po imenu sa- mome, koje su im te profesije davale; i, treba reći, nije tada bilo toliko spe- kulacije, hohštaplerstva i korupcije. Moral je tada u opće bio zdraviji i na većoj visini. Poslije je bijeda kao uz- ročnik mnogih zala dovela do današnje dekadence u shvaćanju i primieni etike i moralno-socijalnih zakona i načela, Kasnije, megjutim, kad je došlo e- konomsko osiromašenje sela, povjere- nje — ono staro poslovično i tradici- onalno —- u probitačnost, unosnost i idiličnu privlačivost seoskog i seljač- kog života, postepeno se raspaljivalo. To je išlo tako naprijed, pa je danas, odnosno posljednjih godina došlo dot- le, da se stvorio mentalitet, upravo o- prečan onom nekadašnjem ; po novom stanju stvari seljački je život teška i mučna borba kao što i jest, gospodo- vanje izvor svih dobara, udobnosti, imućstvenosti i sigurnosti u dohocima. Ali to shvaćanje valja popraviti i is- korijeniti posebnim i suvremenim me- todama i sistematskim primjenjivanjem zdravijih predodžbi o značenju pojedi- nih uloga u sklopu društvenog života. Potreba škole i školovanja naše o- mladine potreba je velika i nitko je ne će negirati, ali se kod nas primje- ćuju pojave, koje jasno govore o po- manjkanju potrebnog sistema u planu stvaranja novih škola, u načinu školo- vanja i njegovom omogućivanju. U beogradskoj štampi istaknuto je ovih dana osnivanje mnogih novih t, zv. gragjanskih škola na području Srbije, gdje ih do sada nije bilo. Broj ovih gragjanskih škola iznosi danas na pod- ručju Jugoslavije 212, dok je pred de- set godina iznosio 159, pa su prema DE osnovane 53 nove gragjanske ole, nebom ne boji, koga ne mogahu ukro- titi ni kraljevi Milan Alesandar Obre- nović: ni Petar Živković; a o patulja- stom Jevtiću da se i ne govori. Ons- kav triumfalan doček priregjen dru Mačeku, u jednom Beogradu, bolje ne- go išta drugo dokazuje, da je ideja bratskog sporazuma uhvatila i kod Srba duboka korijena, Doduše, stanovite novine, uregjivane po čuvenom Baj - Ganjinom _ receptu, domišljaju se sada, kako bi umanjile veličanstvene razmjere i sjajne dojmo- ve beogradskog dočeka, Čak se toliko zaboravljaju, da se drznuše jednog Liubu Davidovića i Acu Stanojevića nazivati političkim bankrotima, Nu, teško je vjerovati u moralno bankrot- stvo ove dvojice. Zašto je dr Maček putovao u Beo- grad? Pošao je da se dogovara o boljem preuregjenju i preustrojstvu za- jedničke nam narodne države: koju svi bez razlike priznajemo: kao što bezuslovno i bez iznimke srcem i du- šom svikolici priznajemo monarhiju i narodnu dinastiju. Ostalo pak dade se revidirati i mijenjati i ispravljati, kako to i sam današnji državni ustav do- pušta, čak i odregjuje posiupak, koga se pri tom treba držati. No glavno je ipak legitimacija - pu- nomoć, Pravu i nepatvorenu, višekratno S naše strane ne može se poreći važnost gragjanske škole u duhovnom dizanju naroda, ali se ne može ne is- taknuti neshvaćanje (kako mjerodavnih faktora, tako i samog gradskog i gra- gjanskog svijeta) — pravog značenja uloge i karaktera ovog tipa škole, Svakako u takvom neispravnom shva- ćanju u prosugjivanju i tumačenju mnogih važnih životnih pojmova raz- logom neprosvijetljenost (nepismenost), zatim nedostatak osnovnog odgoja, koji se stiče putem osnovnih škola. Ovakvih osnovnih skola imade kod nas oko 7.500. Seljački svijet, koji pro- centualno sačinjava dobre tri četvrtine ukupnog broja pučanstva, dobiva jedi- nu (i ovdje možda tek polovica nje- govog ukupnog broja) naobrazbu i te- meljne smjernice za život iz ovih os- novnih škola. Nema sumnje, da je broj osnovnih škola premalen, ali i to nije toliko važuo, kad se znade, da se nji- hovim rezultatima ne može pripisati“ neko naročito značenje, kad se znade, da je njihov zadatak tek pobijanje ne- pismenosti. Onaj, koji je svršio školu, u mnogim slučajevima praktično se stečenim znanjem u životu i ne služi, jer se rijetko kada bavi pisanjem, a još manje dobije novine u ruke, dok knjiga uopće i ne čita. Radi se o to- me, da bi bilo potrebno — stvarno je već davno o tome trebalo razmišljati — da se stvori posebni tip gospodar- stvenih škola, koje bi svoj rad formi- rale u dvije grane: ekonomsku i opće- prosvjetnu. p Kod nas postoji jedan tip tako zva- ne gragjanske škole, koji je nekada imao osobito značenje, ali danas, kada su životne prilike izmijenjene, više ga u istinu nema. s h Pitanje ovih škola i problem bijega sa seia stoje u velikom srodstvu. Ne- pobitno je, da golema brojka, djaka, iznači u svom prepolovičaom pos- totku najobičnije fabriciranje poluinte- ligencije ili ,pogospodjenog seljaštva,“ čiji je priliv u grad neobično velik. Mi smo svjedoci — i o tome se je obnovljenu legitimaciju i punomoć dr Maček već odavna posjeduje. Konačan, temeljit i irajan sporazum zaključit će dr Maček — to se samo sobom podrazumijeva — jedino s oni- ma: od srpske i slovenačke strane; koji se uzmognu podičiti istom takvom legitimacijom i punomoći, Legitimaciju i punomoć narod — rekosmo već — daje samo putem iz- bora. Da pak ne bude dvojbe je li nečija legitimacija ispravna ili ne, nužno je da ti izbori budu sasvim slobodni od bilo čijeg pritiska; i da ta sloboda bude zakonom najstrože zajamčena. Stoga: u općem interesu naroda i dižave: čim prije ma izbore! To je prvi preduvjet svemu ! K. St. + Andrej Hlinka | RIJEČNO RO Kad je neš list ulazio u tisak sazna- smo za tužnu vijest. Veliki, mučenički svetački Učitelj i Vogja slovačkog na- roda, katolički svećenik, Mons. Andrej Hlinka, nakon kratkog bolovanja predao je Bogu svoju plemenitu dušu. Bilo mu je 74 godine. Vječai mu pokoj. i slava! O pokojniku reći ćemo potanje u narednom broju. ovdje dosta govorilo — da je bijeda seljačkog života najviše došla i dolazi zbog velikog i naglog napretka tehnike, zbog kartela različite vrste i industri- jalizacije, a pored svega toga, seljački je svijet u nekim kraljevima ostao kod drvenih plugova, s tradicionalnim pred- rasudama; to dakle čini onu razliku, koja se očituje u problemu ,selo — grad“, o kojem se kod mas i ozbiljno govori i neozbiljno naklapa. Seljački stalež ne može najednom s drvenog pluga preći ma moderne traktore, jer to bi bilo i suviše abnor- malno, ali mora se duhovno naoružati; mora se postepeno i organizatorski oduprijeti svim tehničkim i vremenskim iznenadjenjima, koja su po rdjavoj spe- kulativnoj i (zbog opće kaotičnosti) iz- rabljivačkoj politici svake vrsti nastu- pila i seljaku oduzimaju svaku volju i radost života. Zakonskim mjerama ne može se ri- ješiti problem, o kojemu se ovdje go- vori, ali se njima mogu udariti teme- lji, na kojima će se metode liječenja dograditi i osamostaliti. Čemu je potrebno stvarati opreke i razlike megju staležima ?! Zar nebi bolje bilo napustiti mnoge besplodne teorije, a u praksi spriječiti prekomjerno stvaranje poluinteligencije, koja će biti osugjena da luta bez ikakvih boljih izgleda za budućnost, ostavši bez ze- mlje i bez kuće, Trebalo bi povratiti ljubav prema poljoprivrednom poslu. U našim krajevima imamo samo jednu višu poljoprivrednu školu u _Kri- ževcima. Osim ove ima jedna u Mari- boru, a jedna u Valjevu. Nižih poljoprivrednih škola imade ukupno oko 25, a to je za jednu ag- rarnu zemlju — svakako neznatan, jako neznatan broj. — Trebalo bi na pravu mjeru svesti omjer izmedju gradjanskih i poljoprivrednih škola, a te poljopri- vredne škole učiniti solidnima i prak- tičnima. Drugdje bi trebalo ostvariti posebni tip škole, koji bi gojio dvije grane: ekonomsku i općeprosvjetnu.