t mr SREO TAKSA PLACENA U GOTOVU Narodna Svijest OD. XX — BR. 34 DUBROVNIK, 24. Kolovoza 1938 CIJENA Din. 1:50 Andrej Časni zemni ostatci: svete relikvije apostola i mučenika Andreja Hlinke predate su na počinak rodnoj grudi njegova slovačkog kraja, a kao što mu pravednička duša sad slobodna i sretna živi — i navjeke će živjeti — u slavi nebeskoj; tako će njegovo dje- 10 i njegovo ime živjeti dokle god bude njegova naroda. Velika je to sreća, kada katolički narod dobije za svog političkog vogju katoličkog svečenika, Rijetki su, istina, u istoriji takvi slučajevi, no tim dra- gocjeniji. Rogjen pred sedamdest i četiri go- dine u gorskom kraju slovačkom, osta- jući za čitavog života tijelom i duhom vezan za svoj kraj i narod svoga kra- ja i ostajući kroz pola stoljeća skrom- nim seoskim župnikom; Hlinka je svoj politički rad, borbe i stradanja shvaćao kao sastavni dio svoje dušo- brižničke, pastirske dužnosti. Zamisli- mo Župnika Arškog na političkom po- prištu, na braniku temeljnih prirodnih prava svog naroda i eto nam pred- bježno vjerne slike Andreja Hlinke. Pod Magjarima kuburili su ne- bogi Slovaci gore negoli, u svoje vrijeme, lrci pod Englezima; bilo im u koječem teže nego balkanskoj raji pod Turčinom; bili su naprosto ireti- rani kao neka vrsta marve, Prastara ona i neotesana riječ: Tot nem e&mber == Sloven (u prvom redu Slovak) nije čovjek: riječ, koja je ne- koč tako krvavo revoltirala našeg slav. nog Hrvoju Vukčića.Hrvatinića, ta ri- ječ bila je, kroz vijekove, geslom ma- gjarske politike spram bijednih Slova+ ka, Posljedice nijesu izostale. Slovaci, vremenom, skoro sasvim klonuše du- hom. Hlinka se primio zadatka, za koji se htjelo arhangjeoske duševne snage, da u srcima svojih zaplašenih, klonulih zemljaka raspiri, pod gustim naslagama pepela jedva još tinjajuću iskru narodnog duha i otpora i ospo- sobi ih za obranu protiv neizrecivo jače sile magjarske. Mali seoski župhik, na čelu sirotih nepismenih kmetova, uhvatio se u koš- tac sa cjelokupnom silom ugarske dr- žave. Razmjer materijalnih snaga upra- vo je neizmjeran. Malo je reći: David prama Golijatu. Ali Hlinka ima uza se neodoljivu, božansku silu svoje sve- ćeničke savjesti. Na procesu u Brati- slavi proglašuje pred čitavom javnošću osnovno načelo svog političkog pro- grama: Spas naroda slovačkog leži u zajednici s njegovom braćom Česima. U tamnici prevodi Hlinka sv, Pismo na slovački jezik i po tamnicama do- bavlja se teške želudčane bolesti, od koje se do smiti nije izliječio, Vijenac mučeništva uresio je tada njegovo svi- jetlo čelo. To su njegovi najveći, naj- slavniji dani. Konačno i magjarskoj sili dolazi kraj. U svibnju g. 1918 Hlinka se, u ime svih Slovaka, izjašnjava za otcjep- ljenje od Ugarske i za sjedinjenje s Če- sima u jednu žajedničku državu, Ma- Hlinka »U vječnoj uspomeni bit će pravednik : zla glasa ne će se bojati“. — (Ps. 111) gjarska vlast još se drži ali se ne u- sugjuje da ga zatvori. U rujnu iste godine, u predvečerje sloma, nude Ma- gjari Hlinki autonomiju za Slovačku. Hlinka odbi zakašnjelu jabuku i ma- lo nedjelja zatim ugje Slovačka u sklop zajedničke čehoslovačke narodne drža- ve. San Hlinkina života posta realnoš- ću. U tom velikom trenutku bijaše Hlinki 54 godine; bio dakle u relativ- no mladoj dobi, u punom zamahu svojih duhovnih sila, Otvaralo se pred njim novo, široko polje djelatuosti. Kao malo ko bio je Hlinka sposoban i podesan da posta- ne vogjom čeških i slovačkih katolika, da bude duhovnim stožerom, oko ko- ga će se okupiti svekolike katoličke snage mlade republike: jer momenti bijahu onamo doista kritični po kato- licizam: osobito prvih godina nakon oslobogjenja i ujedinjenja. No Hlinka — valjda je to bio diktat njegove sa- vjesti — osta na starom poprištu. No pošto borba, koju je poveo: borba za autonomiju Slovačke, u okviru države čehoslovačke: nije imala onog velikog značenja, kao pregjašnja borba proti Magjarima; nijesu, razumije se, ni Hlinkini napori u toj borbi ožareni o- nakvim sjajem heroizma i mučeništva, kao što to bjehu oni njegovi legen- darni podvizi proti tugjinu! podvizi, zbog kojih će ga narod vijekom bla- gosiljati i njegov spomendan svetko- vati kao narodni blagdan. Rasprava se vodila i vodi se u čehosl. javnosti oko protokola sastavljenog g. 1917 u Pittsburgu glede budućeg uregjenja čehoslovačke narodne države, Zapravo radi se o tumačenju izvjesnih tačaka rečenog protokola. Hlinka i nje- govi politički sljedbenici iskali su na temelju Pittsburškog protokola, bezod- vlačnu i vrlo široku autonomiju za Slovačku. U Pragu pak predvlađalo je gledište, da vjekovi bespravlja i robo- vanja, u kojima je slovački narod ča- mio, nijesu mogli osposobiti ga, da preko noći, maprečac samostalno uzme u ruke vodstvo važnih domaćih poslova, tim više što Slovačka po svom zemljo- pisnom položaju pretstavlja jedan vrlo izložen i jako ranjiv dio države. Sa slovačke strane (ne iz Hlinkinih usta) znalo se gdjekada podviknuti na prijevaru, na podvalu proti Pragu. No Pittsburški protokol potpisao je u prvom redu Masaryk, potpisao je Štefanik. Ne da se ni pomisliti da bi jedan onako iskren i pošten duh, kao što bješe Ma- satyk, ta živa suprotnost svakom ma- kljavelizmu, potpisao nešto s namjerom da podvali, da prevari, Ni usnu! Ra- dilo se dakle o jednom čisto formal- nom nesporazumu i zabuni, koja nije donijela tragičnih posljedica. Sada i u Pragu počinju uvigjati da se može, pače i mora bez centralizma i da eventualna samouprava Slovačke ne će nipošto oslabiti državu nego naprotiv ju oja- čati, što je i Hlinka mislio. A nikada Hlinka nije ni pomislio, da istupi proti čehoslovačkoj državi: Može li se lokalizirati Gundulićev grob u Crkvi Male Braće. Kako je ljudsko pamćenje nevjerno i nesigurno, pruža nam ješ jedan ža- lostan dokaz, zaboravljeni grob našeg pjesnika Gjiva F. Gundulića. Bio je potomak patricijske familije, bio je proslavljeni pjesnik svog doba, uza sve to, njegov grob pošao je u zaborav i do dana današnjega nije se uspjelo, sa svom sigurnošću, tačno o- značiti mjesto njegovog groba. Ne sa- mo to, nego što je najčudnovatije, po- grešno se je držalo da je pokopan u crkvi bijelih fratara. Tamo mu je po stavljena i spomen ploča. Pogrješku je ispravio, kako je poz- mato, istom dum Pavo Pavlić, koji je našao u gradskim župskim maticama bilješku, prama kojoj se je konačno ustanovilo, da je Gundulić pokopan, sa crkvenim obredom prve klase, u Male Braće, Da je bilo zanimanja, kao što nije, moglo se je to ustanoviti davno prije, jer su se rečene matice uvijek nalazile u arhivu i one su mogle svakome pru- žiti u tom pogledu najsigurnije po: datke. Ali, kad se i nebi bila našla rečena bilješka, ništa osim običnog nagagja- nja, nije govorilo u prilog dominikan- ske crkve. To nagagjanje se je teme- ljilo na tvrdnji, da su se plemići po- kopavali u rečenoj crkvi, dosljedno, mora da je bio pokopan i pjesnik pl. Gundulić. Kad bi bili točno ispitali gornju pretpostavku našli bi da nije potpuna. U sakristiji Male Braće još danas postoje grobovi isključivo za patricijske familije. Dostaina je bila ova konstatacija da obori omaj nesret- ni zaključak. Ali bilo je i drugih dokaza pri ruci. Dominikanska crkva bila je popločana mramorom negdje osamdesetih godina prošloga vijeka. Do tada bile su nadgrobne ploče sa svojim natpisima i grbovima. Kad se je postavljala spomen ploča u Do- minikanaca, bilo je sva sila živih lju- di koji su godinama hodali po crkvi. Da je bilo zanimanja mogli su lagano konstatirati da se megju grobovima ne nalazi pjesnikov grob. Ali, kad ne- bi bili ni to učinili, još uvijek su mog- da ju slabi, cijepa ili da joj bilo u čem napakosti. Od njegove rodoljubne, od njegove svećeničke duše daleko je bila takva opaka, svetogrdna pomisao. Hlinka bijaše osvjedočen, da bi auto- nmomna Slovačka samo doprinijela sna- zi i dobrobiti državne zajednice. O tom nećemo raspravljati, jer to nijesu naši poslovi; ali red je ponov- no istaknuti, da Hlinka nije u politič- koj borbi nikada počinio nešto, što se ne bi slagalo s karakterom pa- triote i svećenika. A bio je uistinu svećenikom po Srcu Isusovu ,pravi Izraelac u kom nema prijevare“. Krst, kojim je resio svoje poštene, neporočne grudi, nije mu bio pukim nakitom ili reklamom već pra- vilom i ravnalom života. Bio je velik, najveći Slovak, ali u isto vrijeme i li pogrješnu tradiciju ispraviti, na (e- melju tlorisa ili nacrta nadgrobnih plo- ča, natpisa i slika grbova, što je dao tadašnji pametni domin, prior učiniti, Taj nacrt i ta knjiga nalazi se i danas u biblioteci Dominikanaca, Pa ni tu ne- ma spomena o pjesniku, a nema ni njihova groba. No, osim gornjih, recimo, megativ- nih konstatacija, da je bilo zanimanja, moglo se je i pozitivnim putem ići u trag pjesnikova groba. Za vrijeme po- stavljanja spomen ploče u bijelih fra- tara, Živjeli su u Male Braće stariji fratri, koji su mogli od svojih starijih izravno doznati, koji su glasoviti ljudi pokopani u crkvi M. B. Ako ništa dru- go, mogli su doznati barem to (što bi nam danas toliko brige prištedilo) jesu li nadgrobne ploče ostale netaknute ili su ih kod popločavanja mramorom digli i upotrebili kao gragjevni mate- rijal. Franjevačka crkva bila je poplo- čana mramorom vjerojatno 1832 go- dine. Našao sam u samost. arhivu od- govor, na narudžbu O. Albertinija ta- dašnjeg provincijala, u kojem mu Ma- tej Haggia javlja, da je poslao sa ne- kim austrijskim brigantinom 1200 ploča mramornih, pola bijelih, pola plavih uz cijenu od 1735 lira fiorentinskih. Pismo je datirano iz Livorna 17 okto- bra 1831. Pa još danas živući stariji fratri, mogli su doznati na pr. od o. Evan- gieliste Kuzmića, jesu li se nadgrobne ploče dizale ili su ostale netakuute. O. Kuzmić dugodišnji ljekarnik u lje- karnici M. B. bio je u omo vrijeme teolog ili mladomisnik, imao je otvo- rene oči, zanimao se za starinu i pi- sao o njima, od njega se je moglo doznati štošta u mnogom pogledu & napose o Gundulićevom grobu. Megjutim sve se je to mimoišlo i spomen ploča bila je postavljena nu crk- vi bijelih fratara, koja još i danas priča, domaćim i stranim posjetiocima crkve, o čudnovatoj zaboravljivosti du- brovačkih gragjana. Istom nakon nalaza dum P, Pavlića, znamo sa sigurnošću, da je pokopan u crkvi franjevaca. Ali gdje, na kojem točno mjestu? jedan od najvećih Čehoslovaka. S toga nad njegovom svetačkom rakom skru- šena stoji čitava Čehoslovačka: svi Česi, svi Slovaci. Nek se njegova blaga duša, sa čitavom plejadom češ- kih i slovačkih svetaca, moli Sveviš- njemu: da bi se bratska pitanja brat- ski uredila, a pravednom žrtvom ste- čena sloboda i cjelokupnost zajedničke domovine da ostane sačuvana protiv svake tugjinske pohlepe. Slava Andreju Hlinki! K. st, Jesteli kušali pogača iz pravog pšeničnog brašna tako lijepu ukusnu reš pečenu jedino možete dobiti kod trgovine BALDA CRNJAK Dubrovnik 2 Pomoćna radnja Gundulićeva poljana Dubrovnik 1.