TAKSA PLACENA U GOTOVU Narodna Svijest uUOD. XX — BR. 4 DUBROVNIK, 2. Studenoga 1938 Na grobovima PRED IZBORE (Prigodom Dušnog dana: 2. XI.) Dan je ovo, kada mati naša: Crkva na zemlji vojujuća, moli, specielnim načinom, za Crkvu u čistilištu trpeću; dan je ovo, kada naša misao i naš osjećaj: duša i srce naše lete grobo- vima, lete k 'onima, što ih grobovi sakrivaju. Svuda: po svim grobljima i grobovima avljeće, cvijeće, suze i mo» litva. Staze našeg života vijugaju iz- megju samih grobova. Na svakom ko- raku-grob ! U tim grobovima mnogi od nas po- hraniše zemne ostatke najdražih nam bića. ,Svak u sebi mosi — veli jedan moderni mislilac — jedno malo groblje onih, koje ljubljaše, Ovi čestokrat sni- vaju godine i godine bez da ih iko probudi; ali najposlije dogje dan, pak se grob otvori“, (R. Rolland) I svi silaze u grob. ,Svi smo tu- gjinci i došljaci kao i svi oci naši. Dani su naši na zemlji kao sjena, i nema nikakva stajanja. Svi umiremo i prosipamo se po zemlji kao voda, koja se me vraća“, (I. Dnev. 29, 15; I. Kralj, 14, 15) Svi umiru: pape, kraljevi, biskupi, ministri, generali, gavani, učenjaci, mo- gućnici i sretnici, svi počam od naj- gornjeg vrha pa sve dolje do najdonje stepenice. društvenih ljestvica. ,Ovaj umire snažan i zdrav, bogat i srećan; onaj umire ogorčene duše bez fkakva dobra, pa ipak obadva skupa leže u prašini i crvi ih prekrivaju“, (Job. 21; 23, 25). Natpis nekog prastarog azte- škog cara, od prije 3500 godina glasi: »Sve na svijetu ima svoje granice i najmoćniji i najradosniji ruše se u svojoj veličini i radosti i padaju u prah. Sva zemljina kugla samo je velika grobnica i nema na njenoj površini ništa, što nebi moglo da se sakrije pod humkom u zemlji. Vode, rijeke i potoci teku prema svome srećnom iz» voru, i svi žure uaprijed da sahranu sebe u dubinu beskrajnog oceana. O- noga, što bješe juče, danas već nema, Groblje je ispunjeno prahom onih koji negda bijahu odušev- ljeni životom, koji su bili carevi, u- pravljali narodima, predsjedali skup- štinama, predvodili vojske, osvajali no- ve zemlje, tražili da im se klanja, raz» metali se slavom, raskoši i vlašću, Ali, slava je prošla kao crni dim, što izbija iz vulkana, i nije ostavila ništa osim spomena u knjizi ljetopisca. Veliki, mudri, hrabri, prekrasni, — jaoh! — gdie li su oni sada? Svi su oni po- miješani sa glinom, i to što je njih zadesilo, zadesit će i nas; zadesit će i one, koji dogju poslije nas. Ali, budite hrabri svi vi! Težimo k onom nebu, gdje je sve vječno i gdje nema ni truleža ni propadanja | Pomr- čina je kolijevka sunca, i da bi zvijez- de mogle da sjaju, potreban je noćni mrak“, Tako je! Težimo k nebu! Oai, ko- je nazivamo mrtvima, mrtvi su za ovaj svijet; mu oni ipak žive : pravim, zbilj- skim, individualnim životom ; njihovo »ja“ nije tjelesnom smrću nipošto pre- stalo bitisati. Ne ovdje, već u onom drugom, za nas na zemlji doduše ne- vidljivom i nedostupnom, ali zato ipak realnom, kao što je realan i ovaj naš svijet; onamo duše pokojnika produ- žuju svoju egzistenciju : neizrecivo bla- ženu i sretnu, ili pak neizrecivo crnu i nesretnu: već prema tome kakva je bila neopoziva presuda Vječnog Suca. Oni, koji umru u Gospadu blaženi sv, »Vjernima tvojim, Gospode — veli Cr- kva — život se mijenja, ne oduzimlje; i kada se razori kuća ovog zemaljskog boravka, u nebesima se pripravlja vječno stanovanje“. Žive mrtvi, na neki način i u nama. Nijesmo samo kost njihove kosti, ni krv njihove krvi, već je duh naš pro- žet duhom njihovim, Govorimo jezi- kom pregja, radimo pod uticajem pre- gja. Oni su naši prvi katehete, učite- lji, uzgojitelji. Slijedili mi njih ili se borili protiv njih : oni su tu! I svi će se vratiti na svijet u omaj posljednji dan, svi će iz mrtvih ustati, »Znam da Otkupitetj moj živi, i da ću u najposljednji dan uskrnuti iz zemlje; i opet ću se zaodjesti kožom svojom i u tijelu svome vidjeti ću Boga svo- jega, i oči moje gledat će ga, a ne drugi: pohranjena je ova nada moja u grudima mojim“, (Job. 19, 21) Uskrsnut ćemo u Kristu i po Kristu, koji ,uskrsnu iz mitvih, prvina usnu- lih, jer budući da po čovjeku dogje smrt, po čovjeku dogje i uskrsnuće mrtvih, I kako po Adamu svi umiru, tako će i po Kristu svi oživjeti. Jer ovo raspadljivo treba da se zaodjene ne- raspadljivošću i ovo umrlo da se za- odjene neumrlošću. A kad se ovo umrlo obuče u neumrlost, onda će se ispu- niti riječ, što je napisuna: prozdrta je smit u pobjedi... I hvala Bogu, koji nam dade pobjedu po Gospodu našem Isukrstu. Zato, braćo moja ljubezna, budite stalni i nepokolebivi; mapre- dujte u djelu Gospodnjem vazda, zna- jući, da trud vaš nije uzalud pred Gos- podom“. — Ovako nam eto poručuje Duh Sveti preko apostola Pavla. (Gal. 15) Uz misao o brzoj prolaznosti svega zemaljskog pa i našoj vlastitoj prolaz- nosti, uz misao na vječnost i na us- krsnuće, treba da mislimo — i to u prvom redu, jer za to je i postala tu- robna svečanost Dušnog dana — treba da mislimo na svoju obavezu prama po- kojnicima: obavezu moliti se za njih. »Sveta je naime i spasonosna misao moliti za pokojnike, da se od grijeha izbave. (II. Makab. 14, 46). K. St. NAJFINIJE KRZNO PRVOKLASNO IZRAĐENO PO NAJNOVIJIM MODELIMA KOD KRZNARIJE »N U TR I A“ ULICA MAROJICE KABOGE 10/I iza Hotel de la Ville Ispravci i dopune biračkih listina do- vršeni su, Sad ostaje da nadležne sud- ske vlasti točno utvrde komu sve pii- pada glasačko pravo i koliki je konačni broj izbornika, U hrvatskim krajevima postavljen je — i najvećim dijelom u- važen — uprav ogroman broj predloga za upis u izborne listine, dotičao za ispravak istih: na desetine i desetine hiljada, kao nikada dosle. U samom Dubrovniku prikazala je izborna kan- celarija b, HSS 966 dokumentima pot- krijepljenih prijedloga, što je iziskivalo ogroman posao. Novine su inače pre- pune najraznovrsnijih glasina o kandi- dacijama ovih ili onih političkih ličnosti, ali još je preuranjeno iznositi pojedina imena buduć se skoro ništa sigurno nezna. Svakako kroz nastajnih dvae- stak dana — do 26 ovog mjeseca u- ključivo — moraju biti predate na nad- ležao mjesto, a do konca mjeseca o- dobrene ili odbijene svekolike kandi- datske liste pa će se tek onda točno znati ko sve i gdje kandidira, O raspoloženju hrvatskih izbornika uHrvatski dnevnik“ donosi slijedeće : »Izborne apstimacije ne će kod nas biti, jer će svaki svjestan Hrvat Izvrši- ti svoju dužnost, Ove će godine biti odziv veći i jači, nego što je ikada bio. Nijedan naš čovjek, ne će ostati kod kuće. Svaki će doći ma biralište i dati glas za onu politiku, koja je bli- za njegovoj duši i koja vodi brigu o cjelokupnim narodnim potrebama. Ap- stinirati će se samo oni, koji znadu, da im u složnim narodnim redovima nema mjesta, Mi nismo u položaju onih, koji bi bilo koga molili ili pre- klinjali, da glasuje za dra Mačeka, Ne radi se o nikakvim našim osobnim in- teresima. Ako neko glasuje za dra Ma- čeka, ne čini time nikakve milostinje, jer se za nikoga ne glasuje za sami- losti. Postoji samo glasovanje iz uvje- renja i iz osobnih računa. Mi trebamo samo one, koji će glasovati iz uvje- renja, svijesni, da nikome ne čine o- sobnu uslugu, nego da vrše svoju gragjansku i narodnu dužnost. Tko pozna tradicije Hrvatske seljačke stran- ke, taj će nas lako razumijeti, Ante Radić znao je prilikom izbora doći na selo, održati sastanak i otići, a da ni jednom riječju ne bi nikoga upitao, za koga će glasovati, a kamo li ga pozvao ili čak zamolio, da za njega glasuje. On je samo prikazao političku situaciju, iznio narodne potrebe i raz- ložio svoje stanovište ili bolje rečeno potaknuo narod da sam kaže šta misli i što smatra najboljim, a onda se po- zdravio i otišao. Stranka s ovakvim tradicijama, kojima je uvijek ostala vjerna, nema mi razloga ni potrebe prosjačiti glasove. Pogotovo nema in- teresa nikoga siliti, da za nju glasuje jer konačno, što tko čini, sebi i svojoj djeci čini. Izborno pravo imaju puno- ljetue osobe, Ako su one sposobne osnovati svoj dom i svoju obitelj onda moraju biti sposobne i odlučiti se, ko« me će dati svoj glas. Nama nije po- trebno čak niti pozivati ljude, da idu na glasovanje, jer će to oni i bez to- ga učiniti naprosto zato, jer se radi o njima samima. Naše narodno vodstvo CIJENA Dio. 150 dalo je toliko dokaza osobne nesebič. nosti i požrtvovnosti, da se ne treba ničim hvalisati niti koga moliti, da ga pomogne. Stvar, za koju se borimo, naša je zajednička stvar, Iza nje stoji- mo svi mi, iza mje stoji cijeli jedan narod, koji je uvijek postupao i koji će i u buduće postupati onako, kako dolikuje jednom politički zrelom i us- trajnom narodu“. Dvadesetgodišnjica oslobođenja 29 X 1918 - 29 X 1938 Prošle subote navršilo se dvadeset godina od onog historijskog utorka 29 listopada 1918 kad je hrvatski sa- bor u Zagrebu složna i jednoglasno — na predlog sada pokojnog Sveto- zara Pribičevića i drugova — stvorto zaključak kojim se dokidaju i razrje- čavaju svi dotadašnji državnopravni odnosi izmegju Hrvatske i Ugarske, dotično Austrc-Ugarske, a ,Dalmacije, Hrvatska i Slavonija sa Rijekom pro- glašuju se posve nezavisnom državom prama Ugarskoj i Austriji te prema modernom načelu narodaosti, a na te- melju narodnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba pristupa u zajedničku narodnu suverenu državu Slovenaca, Hrvata i Srba na cijelom etnogr:iskom području toga naroda, bez obzira na ma koje teritorijalne državne granice u kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba živi. Sveopća narodna ustavotvorna skup- ština svega ujedinjenog naroda Slove- neca, Hrvata i Srba odlučit će unapri- jed odregienom kvalificiraoom većinom koja potpuno zaštićuje od svakoga majoriziranja, konačno kao o formi vladavine tako io državnom ustrojstvu neše države utemeljene na potpunoj ravnopravnosti Slovenaca, Hrvata i Srbat“ Kako nas je zatekla ova dvatesetgo- dišnjica ? Našla nas je sred sudbonos- nih dogagja, koji čitavim svijetom drmaju: našla nas je gdje se još uvi- jek prepiremo oko definitivne forme našeg državnog uregjenja. Kroz ovo dvadeset godina dvaput je već mije- njan i državni ustav i samo ime države, O formi vladavine nije se, pravo reći nikada ni diskutiralo: svi smo bili, pa smo i sada i uvijek za monarhijsku formu vlađavine s narodnom dinasti- jom Karađorđevića na čelu. Diskusija dakle o tome smatrala se od početka suvišnom, a ueće se naravno pokretati ni u buduće. Što se pak tiče osialih ustavnih pitanja, dao Bog da nam ba- rem dvadesetpeta obljetnica slobode i jedinstva osvane puna vedrine i nagje nas na putevima složnog rada, na sta- zama blagostanja, napretka i moći! K. st. Stigli novi jesenski modeli Članovima ,Zadruge državnih službenika“ -na otplatu uz iste cijene kao i za gotovo.