TAKSA PLACENA U GOTOVU

Narodna Svijest

 

uUOD. XX — BR. 4

DUBROVNIK, 2. Studenoga 1938

Na grobovima PRED IZBORE

(Prigodom Dušnog dana: 2. XI.)

Dan je ovo, kada mati naša: Crkva
na zemlji vojujuća, moli, specielnim
načinom, za Crkvu u čistilištu trpeću;
dan je ovo, kada naša misao i naš
osjećaj: duša i srce naše lete grobo-
vima, lete k 'onima, što ih grobovi
sakrivaju. Svuda: po svim grobljima i
grobovima avljeće, cvijeće, suze i mo»
litva. Staze našeg života vijugaju iz-
megju samih grobova. Na svakom ko-
raku-grob !

U tim grobovima mnogi od nas po-
hraniše zemne ostatke najdražih nam
bića. ,Svak u sebi mosi — veli jedan
moderni mislilac — jedno malo groblje
onih, koje ljubljaše, Ovi čestokrat sni-
vaju godine i godine bez da ih iko
probudi; ali najposlije dogje dan, pak
se grob otvori“, (R. Rolland)

I svi silaze u grob. ,Svi smo tu-
gjinci i došljaci kao i svi oci naši.
Dani su naši na zemlji kao sjena, i
nema nikakva stajanja. Svi umiremo i
prosipamo se po zemlji kao voda,
koja se me vraća“, (I. Dnev. 29, 15;
I. Kralj, 14, 15)

Svi umiru: pape, kraljevi, biskupi,
ministri, generali, gavani, učenjaci, mo-
gućnici i sretnici, svi počam od naj-
gornjeg vrha pa sve dolje do najdonje
stepenice. društvenih ljestvica. ,Ovaj
umire snažan i zdrav, bogat i srećan;
onaj umire ogorčene duše bez fkakva
dobra, pa ipak obadva skupa leže u
prašini i crvi ih prekrivaju“, (Job. 21;
23, 25). Natpis nekog prastarog azte-
škog cara, od prije 3500 godina glasi:
»Sve na svijetu ima svoje granice i
najmoćniji i najradosniji ruše se u
svojoj veličini i radosti i padaju u prah.
Sva zemljina kugla samo je velika
grobnica i nema na njenoj površini
ništa, što nebi moglo da se sakrije
pod humkom u zemlji. Vode, rijeke i
potoci teku prema svome srećnom iz»
voru, i svi žure uaprijed da sahranu
sebe u dubinu beskrajnog oceana. O-
noga, što bješe juče, danas već nema,
Groblje je ispunjeno prahom onih
koji negda bijahu odušev-
ljeni životom, koji su bili carevi, u-
pravljali narodima, predsjedali skup-
štinama, predvodili vojske, osvajali no-
ve zemlje, tražili da im se klanja, raz»
metali se slavom, raskoši i vlašću, Ali,
slava je prošla kao crni dim, što izbija
iz vulkana, i nije ostavila ništa osim
spomena u knjizi ljetopisca. Veliki,
mudri, hrabri, prekrasni, — jaoh! —
gdie li su oni sada? Svi su oni po-
miješani sa glinom, i to što je njih
zadesilo, zadesit će i nas; zadesit će i
one, koji dogju poslije nas.

Ali, budite hrabri svi vi! Težimo k
onom nebu, gdje je sve vječno i gdje
nema ni truleža ni propadanja | Pomr-
čina je kolijevka sunca, i da bi zvijez-
de mogle da sjaju, potreban je noćni
mrak“,

Tako je! Težimo k nebu! Oai, ko-
je nazivamo mrtvima, mrtvi su za ovaj
svijet; mu oni ipak žive : pravim, zbilj-
skim, individualnim životom ; njihovo
»ja“ nije tjelesnom smrću nipošto pre-
stalo bitisati. Ne ovdje, već u onom
drugom, za nas na zemlji doduše ne-

vidljivom i nedostupnom, ali zato ipak
realnom, kao što je realan i ovaj naš
svijet; onamo duše pokojnika produ-
žuju svoju egzistenciju : neizrecivo bla-
ženu i sretnu, ili pak neizrecivo crnu
i nesretnu: već prema tome kakva je
bila neopoziva presuda Vječnog Suca.
Oni, koji umru u Gospadu blaženi sv,
»Vjernima tvojim, Gospode — veli Cr-
kva — život se mijenja, ne oduzimlje;
i kada se razori kuća ovog zemaljskog
boravka, u nebesima se pripravlja
vječno stanovanje“.

Žive mrtvi, na neki način i u nama.
Nijesmo samo kost njihove kosti, ni
krv njihove krvi, već je duh naš pro-
žet duhom njihovim, Govorimo jezi-
kom pregja, radimo pod uticajem pre-
gja. Oni su naši prvi katehete, učite-
lji, uzgojitelji. Slijedili mi njih ili se
borili protiv njih : oni su tu!

I svi će se vratiti na svijet u omaj
posljednji dan, svi će iz mrtvih ustati,
»Znam da Otkupitetj moj živi, i da ću
u najposljednji dan uskrnuti iz zemlje;
i opet ću se zaodjesti kožom svojom
i u tijelu svome vidjeti ću Boga svo-
jega, i oči moje gledat će ga, a ne
drugi: pohranjena je ova nada moja
u grudima mojim“, (Job. 19, 21)

Uskrsnut ćemo u Kristu i po Kristu,
koji ,uskrsnu iz mitvih, prvina usnu-
lih, jer budući da po čovjeku dogje
smrt, po čovjeku dogje i uskrsnuće
mrtvih, I kako po Adamu svi umiru,
tako će i po Kristu svi oživjeti. Jer ovo
raspadljivo treba da se zaodjene ne-
raspadljivošću i ovo umrlo da se za-
odjene neumrlošću. A kad se ovo umrlo
obuče u neumrlost, onda će se ispu-
niti riječ, što je napisuna: prozdrta je
smit u pobjedi... I hvala Bogu, koji
nam dade pobjedu po Gospodu našem
Isukrstu. Zato, braćo moja ljubezna,
budite stalni i nepokolebivi; mapre-
dujte u djelu Gospodnjem vazda, zna-
jući, da trud vaš nije uzalud pred Gos-
podom“. — Ovako nam eto poručuje
Duh Sveti preko apostola Pavla. (Gal. 15)

Uz misao o brzoj prolaznosti svega
zemaljskog pa i našoj vlastitoj prolaz-
nosti, uz misao na vječnost i na us-
krsnuće, treba da mislimo — i to u
prvom redu, jer za to je i postala tu-
robna svečanost Dušnog dana — treba
da mislimo na svoju obavezu prama po-
kojnicima: obavezu moliti se za njih.
»Sveta je naime i spasonosna misao
moliti za pokojnike, da se od grijeha
izbave. (II. Makab. 14, 46). K. St.

 

NAJFINIJE KRZNO

PRVOKLASNO IZRAĐENO
PO NAJNOVIJIM MODELIMA

KOD KRZNARIJE
»N U TR I A“

ULICA MAROJICE KABOGE 10/I
iza Hotel de la Ville

 

 

 

Ispravci i dopune biračkih listina do-
vršeni su, Sad ostaje da nadležne sud-
ske vlasti točno utvrde komu sve pii-
pada glasačko pravo i koliki je konačni
broj izbornika, U hrvatskim krajevima
postavljen je — i najvećim dijelom u-
važen — uprav ogroman broj predloga
za upis u izborne listine, dotičao za
ispravak istih: na desetine i desetine
hiljada, kao nikada dosle. U samom
Dubrovniku prikazala je izborna kan-
celarija b, HSS 966 dokumentima pot-
krijepljenih prijedloga, što je iziskivalo
ogroman posao. Novine su inače pre-
pune najraznovrsnijih glasina o kandi-
dacijama ovih ili onih političkih ličnosti,
ali još je preuranjeno iznositi pojedina
imena buduć se skoro ništa sigurno
nezna. Svakako kroz nastajnih dvae-
stak dana — do 26 ovog mjeseca u-
ključivo — moraju biti predate na nad-
ležao mjesto, a do konca mjeseca o-
dobrene ili odbijene svekolike kandi-
datske liste pa će se tek onda točno
znati ko sve i gdje kandidira,

O raspoloženju hrvatskih izbornika
uHrvatski dnevnik“ donosi slijedeće :

»Izborne apstimacije ne će kod nas
biti, jer će svaki svjestan Hrvat Izvrši-
ti svoju dužnost, Ove će godine biti
odziv veći i jači, nego što je ikada
bio. Nijedan naš čovjek, ne će ostati
kod kuće. Svaki će doći ma biralište i
dati glas za onu politiku, koja je bli-
za njegovoj duši i koja vodi brigu o
cjelokupnim narodnim potrebama. Ap-
stinirati će se samo oni, koji znadu,
da im u složnim narodnim redovima
nema mjesta, Mi nismo u položaju
onih, koji bi bilo koga molili ili pre-
klinjali, da glasuje za dra Mačeka, Ne
radi se o nikakvim našim osobnim in-
teresima. Ako neko glasuje za dra Ma-
čeka, ne čini time nikakve milostinje,
jer se za nikoga ne glasuje za sami-
losti. Postoji samo glasovanje iz uvje-
renja i iz osobnih računa. Mi trebamo
samo one, koji će glasovati iz uvje-
renja, svijesni, da nikome ne čine o-
sobnu uslugu, nego da vrše svoju
gragjansku i narodnu dužnost. Tko
pozna tradicije Hrvatske seljačke stran-
ke, taj će nas lako razumijeti, Ante
Radić znao je prilikom izbora doći na
selo, održati sastanak i otići, a da ni
jednom riječju ne bi nikoga upitao,
za koga će glasovati, a kamo li ga
pozvao ili čak zamolio, da za njega
glasuje. On je samo prikazao političku
situaciju, iznio narodne potrebe i raz-
ložio svoje stanovište ili bolje rečeno
potaknuo narod da sam kaže šta misli
i što smatra najboljim, a onda se po-
zdravio i otišao. Stranka s ovakvim
tradicijama, kojima je uvijek ostala
vjerna, nema mi razloga ni potrebe
prosjačiti glasove. Pogotovo nema in-
teresa nikoga siliti, da za nju glasuje
jer konačno, što tko čini, sebi i svojoj
djeci čini. Izborno pravo imaju puno-
ljetue osobe, Ako su one sposobne
osnovati svoj dom i svoju obitelj onda
moraju biti sposobne i odlučiti se, ko«
me će dati svoj glas. Nama nije po-
trebno čak niti pozivati ljude, da idu
na glasovanje, jer će to oni i bez to-
ga učiniti naprosto zato, jer se radi o
njima samima. Naše narodno vodstvo

CIJENA Dio. 150

dalo je toliko dokaza osobne nesebič.
nosti i požrtvovnosti, da se ne treba
ničim hvalisati niti koga moliti, da ga
pomogne. Stvar, za koju se borimo,
naša je zajednička stvar, Iza nje stoji-
mo svi mi, iza mje stoji cijeli jedan
narod, koji je uvijek postupao i koji
će i u buduće postupati onako, kako
dolikuje jednom politički zrelom i us-
trajnom narodu“.

Dvadesetgodišnjica
oslobođenja
29 X 1918 - 29 X 1938

Prošle subote navršilo se dvadeset
godina od onog historijskog utorka
29 listopada 1918 kad je hrvatski sa-
bor u Zagrebu složna i jednoglasno
— na predlog sada pokojnog Sveto-
zara Pribičevića i drugova —  stvorto
zaključak kojim se dokidaju i razrje-
čavaju svi dotadašnji državnopravni
odnosi izmegju Hrvatske i Ugarske,
dotično Austrc-Ugarske, a ,Dalmacije,
Hrvatska i Slavonija sa Rijekom pro-
glašuju se posve nezavisnom državom
prama Ugarskoj i Austriji te prema
modernom načelu narodaosti, a na te-
melju narodnog jedinstva Slovenaca,
Hrvata i Srba pristupa u zajedničku
narodnu suverenu državu Slovenaca,
Hrvata i Srba na cijelom etnogr:iskom
području toga naroda, bez obzira na
ma koje teritorijalne državne granice u
kojima narod Slovenaca, Hrvata i
Srba živi.

Sveopća narodna ustavotvorna skup-
ština svega ujedinjenog naroda Slove-
neca, Hrvata i Srba odlučit će unapri-
jed odregienom kvalificiraoom većinom
koja potpuno zaštićuje od svakoga
majoriziranja, konačno kao o formi
vladavine tako io državnom ustrojstvu
neše države utemeljene na potpunoj
ravnopravnosti Slovenaca, Hrvata i Srbat“

Kako nas je zatekla ova dvatesetgo-
dišnjica ? Našla nas je sred sudbonos-
nih dogagja, koji čitavim svijetom
drmaju: našla nas je gdje se još uvi-
jek prepiremo oko definitivne forme
našeg državnog uregjenja. Kroz ovo
dvadeset godina dvaput je već mije-
njan i državni ustav i samo ime države,
O formi vladavine nije se, pravo reći
nikada ni diskutiralo: svi smo bili, pa
smo i sada i uvijek za monarhijsku
formu vlađavine s narodnom dinasti-
jom Karađorđevića na čelu. Diskusija
dakle o tome smatrala se od početka
suvišnom, a ueće se naravno pokretati
ni u buduće. Što se pak tiče osialih
ustavnih pitanja, dao Bog da nam ba-
rem dvadesetpeta obljetnica slobode i
jedinstva osvane puna vedrine i nagje
nas na putevima složnog rada, na sta-
zama blagostanja, napretka i moći!

K. st.

 

 

Stigli novi jesenski modeli

 

Članovima  ,Zadruge državnih
službenika“ -na otplatu uz iste
cijene kao i za gotovo.