TAKSA PLACENA U GOTOVU

Narodna Svijest

 

GOD. XX — BR. 47

DUBROVNIK, 23. Studenoga 1938

CIJENA Din. 1:50

 

 

+ Dr ANTE TRUMBIĆ

Neugasiva bijaše želja dalmatinske
Hrvatske za sjedinjenjem sa svojom
mladjem sestrom banskom Hrvatskom:
Split je čeznuo za zegiljajem Zagreba,
a Zagreb žudio, da cgrli metropolu
hrvatske državnosti.

19 o. m. u 8.30 s, prije podne svi-
djelo se Gospodu, da pozove Sebi za-
služnog sina hrvatskog naroda Viteza
bez ljage, Borca bez prigovora, Od-
vjetnika bez straha, Velikana duha i
srca

Dra ANTU TRUMBIĆA.

I plavi Dunav i historijski Tiber i
obale Seine i hladna Temsa vidješe lik
njegov: vitki, elegantni i duboko za-
mišljeni lik čovjeka s hrvatskog Ja-
drana, koji je u sebi ncsio toplinu
našeg mora i ponos naših gora, slavu
Zvonimira i nevolju svojih dana, grč
Hr vatskei tužnu pjesmu pastira, a nada-
sve vjeru i križ Nacije.

Beč, Rim, Pariz i London čuli su
glas njegov.

Četiri velike metropole slušale su
onoga, koji bijaše glasnik naše, hrvat-
ske metropole u danima, dok se do
neba dizaše jauk naših ranjenika, i koji
govoraše svima glasom velikim: da
uz cbale našeg mora i naših rijeka,
ispod naših vrleti i na obroncima pi-
tomoga gorja, u plodnoj ravnici i si-
romašnom kršu, a svagdje u mukama
znoja svoga i s vjerom u Pravdu živi
rod Hrvata. =.

Na satovima su odbijale posljednje
ure, San se spustio na domove ljudi,
svijetla su bila pogašena na ulicama i
trgovima: tek jedan stranac, tijelom u
tudjini, a duhom u srcu Domovine,
stajaše kraj stola i pisaše. Udarili su
prsti po tipkama, redale se riječi i re-
čenice, a sav njihov smisao bijaše:
Hrvatski narod ne smije biti plijen ni-
čiji. Dosta smo krvi prolili, da drugi,
veći i bogatiji, mogu u miru živjeti,
imutke isticati i u zabavama se pro-
voditi, Lijep naslov dobismo : Antemu-
murale  chrislianitatis. Ali stari naš
pjesnik reče još veću istinu: ,U tur-
skih bi veće valih — potonula ltalija
— o hrvatskih da se žalih — more
otomansko ne razbija.“

Borčc za slobodu, klicaše kao i Maz-
zini: ,Sloboda je europsko pravo.“ Dr
Trumbić je zaklinjao savjest svijeta,
da to pravo ne poreče ni narodu br-
vatskom. To ga je i odvelo s rodne
grude u tudje zemlje, koje ne poznaju
jade naše, jer tudja majka svoju djecu
grije, a za drugu malo osjećaja ima.

Beč, Rim, Pariz, London i drugi gra-
dovi, veliki i manji, čuše ga i vidješe,
ali ga samo mi potpuno razumjesmo
i osjetismo.

Dva grada, jedan ispod Marjana, u
kojemu je njegova zipka stala, i drugi,
ispod Medveonice, u kojemu za uvijek
usnu, najbolje shvatiše zavjet njegova
života, jer lo biješe i zavjet cijelog
našega: da sve sile trebamo posvetiti
slobodi i jedinstvu naroda hrvatskoga.

Dr Ante Trumbić stekao je besmrine
zasluge boreći se, da ovo sveto jedin-
stvo duša i srdaca postane realnost,

Ali on je htio, da to jedinstvo bude
potpuno. A potpunog jedinstva ne bi
moglo biti, ako bi se po polovici pre-
sjeklo živo tijelo jednog naroda.

I znajući to, dr Trumb'ć je uložio
sve svoje sile i upotrijebio sve svoje
znanje, da dalmatinska Hrvatska ostane
neokrnjena. Nije potpuno uspio, ali i
ono, što smo postigli, djelo je njego-
vo, i njemu za to pripada najveća za-
hvalnost,

Kada je svršio taj teški i najvažniji
svoj zadatak, dr Trumbić ne miruje. 1
u visokim godinema, kojima ga je Bog
cbdario, on je na poslu. Uvijek s na-
rodom, s njegovim duhom i uz nje-
govo pravo, do kraja je života dobru
trku trčao i nikada nije sa svoje staze
skrenuo.

A sada, u sedamdesetpetoj godini
života, ostavlja nas. Nije mu bilo su-
djeno vidjeti konačne plodove svojih
muka, borbe i rada. Još ovcega ljeta
vidjasmo ga, kako prolazi zagrebačkim
ulicama, uspravan, čil i ljubezan, Kad
se kod posvete Doma Gospodarske
Sloge posljednji put pojavio sa svc-
jim drugom i bratom u narodnoj borbi,
predsjednikom drom Mačkom, s kojim
ga je vezalo merazdruživo prijateljstvo,
zadnji put je čuo naše iskrene pozdra-
ve. U kolovozu se javiše znaci bolesti,
koju podnosi strpljivo, kao što je str-
pljiv i njegov narod. Bolest sve više
napreduje, tijelo popušta, ali se duh
ne da: nikada se nije čuo jauk s nje-
gove bolesničke postelje i stolice, na
kojoj je, uzet, počivao. Hrabar u mna-
ponu snage, ostade hrabar u najtežoj
bolesti. Danas je taj dobri, plemeniti
čovjek, veliki rodoljub i pravi narodni
sin mrtav. Ne čuje lelek srdaca, uzbu-
djeno udaranje mora o pećine ni plač
snuždena granja po našim šumama.
Otišavši na posljednji put u društvo
Starčevića i Sijepana Radića, on je
s nama, kao što su s nama svi svijetli
duhovi naše prošlosti, Poklonivši sav
svoj dugi život svojemu narodu i radu
za njegovo dobro, on je mogao mirno
otići ponavljajući u posljednjim časo-
vima Mazzinijeve riječi:

,Je li važno, koliko ću mjeseci ili
godina živjeti? Zar vas manje ljubim,
ako odlazim, da na drugom mjestu
radim ? Često mislim, da ćete kada vas
ostavim, svi s još više oduševljenja

raditi, kako moj život ne bi bio uza-
ludan.“

A njegov život nije bio i ne će bili
uzaludan. Djelo Dra Ante Trumbića
nastavit će se. Sni njegovi ostvarit će se.

Ideje, za koje se dr Ante Trumbić
borio, nisu mogle pobijediti u jednom
danu, ali one će ipak pobijediti. Da
to bude što prije, neka bude naša briga
i naš zavjet nad grobom neustrašivog
Viteza svojega naroda. Branitelja prava
hrvatske domovine dra Ante Trumbića,

(Hrv. Dnevnik)

Umro je u 75 toj godini svoga vi-
jeka: ispunjenog radom: čestitim i po-
štenim, pametnim i plodonosnim ra-
dom za hrvatski narod i otadžbinu,
Rogjen u Splitu 17 V. 1864 od stare,
imućne, hrvatske seljačke kuće Trum-
bića, nekoć Trnbića, dovršio je osno-
vno i srednje školovanje u rodnom
gradu, a sveučilišne i pravne nauke
dijelom u Zagrebu dijelom u Beču i
Gracu, stekavši zarana duboko ne sa-
mo stručno pravničko znanje veći op-
ću, svestranu naobrazbu kojom je u-
pravo brilirao u domovini i vani po
velikom svijetu. Političkom radu odao
se za mladih dana. G. 1894 izabran je
zastupnikom na dalmatinskom, pokra-
jinskom saboru u Zadru; godine
1898 u Carevinskom Vijeću (austrij-
skom državnom saboru) u Beču, g.
1906 gradonačelnikom Splita. Svojim
vanrednim sposobnostima brzo je pro-
dro u prve redove i do smrti ostao na
prvim i najistaknutijim položajima. G.
1914 u predvečerje svjetskog rata, ja-
sno videći da hrvatskom naroda zapo-
činju kucati sudbonosni trenuci, odlazi
u emigraciju gdje njegov rad sačinjava
jednu od najznačajnih stranica naše
narodne povjesnice i toliko je pozaat,
da bi bilo sasma suvišno sad ovdje o
tome govoriti. U svom radu za vrije-
me rata — prama vlastitoj izjavi uzeo
je osnovnu bazu; ideju stvaranja jedne
državne zajednice, nezavisne, koja bi
obuhvatila sve zemlje aa jugu Austro-
ugarske monarhije, u kojima Hrvati,
Srbi i Slovenci sačinjavaju većinu i
žive u kompaktnoj masi zajedno sa
Srbijom i Crnom Gorom.

Ova zajednička narodna misao Srba,
Hrvata i Slovenaca, kao jugoslavenska
zajednica, bila je u zapadnim zemlja-
ma Evrope i Amerike shvatljiva, nalik
na njemačko i talijansko ujedinjenje.

S druge strane ova narodna misao,
najuspješnije je mogla da suzbije pre-
tenzije Italije na naše zemlje, u smislu
Londonskog pakta i s druge strane su-
zbijanje težnje pravoslavne Rusije, za
stvaranje jedne velike pravoslavne Sr-
bije, a našla je razumijevanje i prihva-
ćanje u najširoj javnosti antantinih ze-

 

 

malja i namećala se shvaćanju službe-
nih krugova u tim zemljama.

Najbolju ccjenu tog rada dao je sam
Predsjednik g. dr. V. Maček u posm:t-
nom slovu održanom prošle nedjelje
nad lijesom dra Trumbića prilikom
sprovoda: O djelovanju dra Trumbića
za vrijeme rata u emigraciji: rekao je
dr Maček: pisat će povijest a pisat će
povoljno, jer je uradio ono, što se za
one prilike uraditi moglo, a to je da je
u glavnom spasio, da mi Hrvati osta-
nemo na okupu. Rekoh: postigao je,
koliko je postići mogao i vratio se u
svoju milu hrvatsku domovinu.

Kao prvi ministar izvanjskih poslova
naše narodne države našao se pred
ogromnim zadatcima.

Učinio je što je mogao, a postigao
je — u onim i onakvim prilikama —
mnogo i premnogo.

Kašnje vodio je borbu protiv Vidov-
danskog ustava postao vjernim i dra-
gocjenim saradnikom Sit. Radića i dr,
V. Mačeka što je takogjer svima nama
podrobno poznato.

Posmrtne počasti iskazane su dru
Trumbiću u najvećoj mjeri kao što je
vrli pokojnik i zaslužio. Smrtne ostatke
blagoslovio je i na posljednje zemno
putovanje ispratio sam hrvatski metro-
polita preuzv. dr. A, Stepinac, a govo-
rom 'se od njega oprostio — u ime
čitavog naroda hrvatskog — Predsjed-
nik dr. V. Maček. Od sahrane Stjepana
Radića nije Zagreb vidio takovog spro-
voda! Pa i čitavim putem od Zagreba
do Splita magrnuo je bezbrojan narod
da dovikne posljednji: Zbogom! jed-
nom od najdostojnih sinova Majke
Hrvatske, Hrvatski Split odužio se
Trumbićevoj uspomeni onako kao što
to ovaj staroslavni hrvatski grad znai
umije,

Završićemo o dru A. Trumbiću rije-
čima kojima i Predsjednik g. dr V.
Maček završio svoj govor u čast po-
kojnika:

Nikada nije tražio ni časti, a primao
nije koristi nikada, a časti samo onda,
ako je bila skopčana s teškomdužnošću.

U svakoj prilici ga vidimo, da je
postupao ovako i zato je okupio oko
sebe svojom ličnošću gotovo svu čes-
titu hrvatsku inteligenciju, da je onda
privede tamo, gdje joj je pravo mjesto,
da je privede njenom hrvatskom se-
ljačkom narodu. Dr Aute Trumbić, re-
koh, bio je uzorom hrvatskog inteli-
genta, uzor sinom hrvatske domovine
kojoj je bio vjeran kao i svome narodu.

SLAVA | VJEČNA HARNOST

Dru ANTI TRUMBIĆU!
K. St.