TAKSA PLACENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XX — BR. 47 DUBROVNIK, 23. Studenoga 1938 CIJENA Din. 1:50 + Dr ANTE TRUMBIĆ Neugasiva bijaše želja dalmatinske Hrvatske za sjedinjenjem sa svojom mladjem sestrom banskom Hrvatskom: Split je čeznuo za zegiljajem Zagreba, a Zagreb žudio, da cgrli metropolu hrvatske državnosti. 19 o. m. u 8.30 s, prije podne svi- djelo se Gospodu, da pozove Sebi za- služnog sina hrvatskog naroda Viteza bez ljage, Borca bez prigovora, Od- vjetnika bez straha, Velikana duha i srca Dra ANTU TRUMBIĆA. I plavi Dunav i historijski Tiber i obale Seine i hladna Temsa vidješe lik njegov: vitki, elegantni i duboko za- mišljeni lik čovjeka s hrvatskog Ja- drana, koji je u sebi ncsio toplinu našeg mora i ponos naših gora, slavu Zvonimira i nevolju svojih dana, grč Hr vatskei tužnu pjesmu pastira, a nada- sve vjeru i križ Nacije. Beč, Rim, Pariz i London čuli su glas njegov. Četiri velike metropole slušale su onoga, koji bijaše glasnik naše, hrvat- ske metropole u danima, dok se do neba dizaše jauk naših ranjenika, i koji govoraše svima glasom velikim: da uz cbale našeg mora i naših rijeka, ispod naših vrleti i na obroncima pi- tomoga gorja, u plodnoj ravnici i si- romašnom kršu, a svagdje u mukama znoja svoga i s vjerom u Pravdu živi rod Hrvata. =. Na satovima su odbijale posljednje ure, San se spustio na domove ljudi, svijetla su bila pogašena na ulicama i trgovima: tek jedan stranac, tijelom u tudjini, a duhom u srcu Domovine, stajaše kraj stola i pisaše. Udarili su prsti po tipkama, redale se riječi i re- čenice, a sav njihov smisao bijaše: Hrvatski narod ne smije biti plijen ni- čiji. Dosta smo krvi prolili, da drugi, veći i bogatiji, mogu u miru živjeti, imutke isticati i u zabavama se pro- voditi, Lijep naslov dobismo : Antemu- murale chrislianitatis. Ali stari naš pjesnik reče još veću istinu: ,U tur- skih bi veće valih — potonula ltalija — o hrvatskih da se žalih — more otomansko ne razbija.“ Borčc za slobodu, klicaše kao i Maz- zini: ,Sloboda je europsko pravo.“ Dr Trumbić je zaklinjao savjest svijeta, da to pravo ne poreče ni narodu br- vatskom. To ga je i odvelo s rodne grude u tudje zemlje, koje ne poznaju jade naše, jer tudja majka svoju djecu grije, a za drugu malo osjećaja ima. Beč, Rim, Pariz, London i drugi gra- dovi, veliki i manji, čuše ga i vidješe, ali ga samo mi potpuno razumjesmo i osjetismo. Dva grada, jedan ispod Marjana, u kojemu je njegova zipka stala, i drugi, ispod Medveonice, u kojemu za uvijek usnu, najbolje shvatiše zavjet njegova života, jer lo biješe i zavjet cijelog našega: da sve sile trebamo posvetiti slobodi i jedinstvu naroda hrvatskoga. Dr Ante Trumbić stekao je besmrine zasluge boreći se, da ovo sveto jedin- stvo duša i srdaca postane realnost, Ali on je htio, da to jedinstvo bude potpuno. A potpunog jedinstva ne bi moglo biti, ako bi se po polovici pre- sjeklo živo tijelo jednog naroda. I znajući to, dr Trumb'ć je uložio sve svoje sile i upotrijebio sve svoje znanje, da dalmatinska Hrvatska ostane neokrnjena. Nije potpuno uspio, ali i ono, što smo postigli, djelo je njego- vo, i njemu za to pripada najveća za- hvalnost, Kada je svršio taj teški i najvažniji svoj zadatak, dr Trumbić ne miruje. 1 u visokim godinema, kojima ga je Bog cbdario, on je na poslu. Uvijek s na- rodom, s njegovim duhom i uz nje- govo pravo, do kraja je života dobru trku trčao i nikada nije sa svoje staze skrenuo. A sada, u sedamdesetpetoj godini života, ostavlja nas. Nije mu bilo su- djeno vidjeti konačne plodove svojih muka, borbe i rada. Još ovcega ljeta vidjasmo ga, kako prolazi zagrebačkim ulicama, uspravan, čil i ljubezan, Kad se kod posvete Doma Gospodarske Sloge posljednji put pojavio sa svc- jim drugom i bratom u narodnoj borbi, predsjednikom drom Mačkom, s kojim ga je vezalo merazdruživo prijateljstvo, zadnji put je čuo naše iskrene pozdra- ve. U kolovozu se javiše znaci bolesti, koju podnosi strpljivo, kao što je str- pljiv i njegov narod. Bolest sve više napreduje, tijelo popušta, ali se duh ne da: nikada se nije čuo jauk s nje- gove bolesničke postelje i stolice, na kojoj je, uzet, počivao. Hrabar u mna- ponu snage, ostade hrabar u najtežoj bolesti. Danas je taj dobri, plemeniti čovjek, veliki rodoljub i pravi narodni sin mrtav. Ne čuje lelek srdaca, uzbu- djeno udaranje mora o pećine ni plač snuždena granja po našim šumama. Otišavši na posljednji put u društvo Starčevića i Sijepana Radića, on je s nama, kao što su s nama svi svijetli duhovi naše prošlosti, Poklonivši sav svoj dugi život svojemu narodu i radu za njegovo dobro, on je mogao mirno otići ponavljajući u posljednjim časo- vima Mazzinijeve riječi: ,Je li važno, koliko ću mjeseci ili godina živjeti? Zar vas manje ljubim, ako odlazim, da na drugom mjestu radim ? Često mislim, da ćete kada vas ostavim, svi s još više oduševljenja raditi, kako moj život ne bi bio uza- ludan.“ A njegov život nije bio i ne će bili uzaludan. Djelo Dra Ante Trumbića nastavit će se. Sni njegovi ostvarit će se. Ideje, za koje se dr Ante Trumbić borio, nisu mogle pobijediti u jednom danu, ali one će ipak pobijediti. Da to bude što prije, neka bude naša briga i naš zavjet nad grobom neustrašivog Viteza svojega naroda. Branitelja prava hrvatske domovine dra Ante Trumbića, (Hrv. Dnevnik) Umro je u 75 toj godini svoga vi- jeka: ispunjenog radom: čestitim i po- štenim, pametnim i plodonosnim ra- dom za hrvatski narod i otadžbinu, Rogjen u Splitu 17 V. 1864 od stare, imućne, hrvatske seljačke kuće Trum- bića, nekoć Trnbića, dovršio je osno- vno i srednje školovanje u rodnom gradu, a sveučilišne i pravne nauke dijelom u Zagrebu dijelom u Beču i Gracu, stekavši zarana duboko ne sa- mo stručno pravničko znanje veći op- ću, svestranu naobrazbu kojom je u- pravo brilirao u domovini i vani po velikom svijetu. Političkom radu odao se za mladih dana. G. 1894 izabran je zastupnikom na dalmatinskom, pokra- jinskom saboru u Zadru; godine 1898 u Carevinskom Vijeću (austrij- skom državnom saboru) u Beču, g. 1906 gradonačelnikom Splita. Svojim vanrednim sposobnostima brzo je pro- dro u prve redove i do smrti ostao na prvim i najistaknutijim položajima. G. 1914 u predvečerje svjetskog rata, ja- sno videći da hrvatskom naroda zapo- činju kucati sudbonosni trenuci, odlazi u emigraciju gdje njegov rad sačinjava jednu od najznačajnih stranica naše narodne povjesnice i toliko je pozaat, da bi bilo sasma suvišno sad ovdje o tome govoriti. U svom radu za vrije- me rata — prama vlastitoj izjavi uzeo je osnovnu bazu; ideju stvaranja jedne državne zajednice, nezavisne, koja bi obuhvatila sve zemlje aa jugu Austro- ugarske monarhije, u kojima Hrvati, Srbi i Slovenci sačinjavaju većinu i žive u kompaktnoj masi zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom. Ova zajednička narodna misao Srba, Hrvata i Slovenaca, kao jugoslavenska zajednica, bila je u zapadnim zemlja- ma Evrope i Amerike shvatljiva, nalik na njemačko i talijansko ujedinjenje. S druge strane ova narodna misao, najuspješnije je mogla da suzbije pre- tenzije Italije na naše zemlje, u smislu Londonskog pakta i s druge strane su- zbijanje težnje pravoslavne Rusije, za stvaranje jedne velike pravoslavne Sr- bije, a našla je razumijevanje i prihva- ćanje u najširoj javnosti antantinih ze- malja i namećala se shvaćanju službe- nih krugova u tim zemljama. Najbolju ccjenu tog rada dao je sam Predsjednik g. dr. V. Maček u posm:t- nom slovu održanom prošle nedjelje nad lijesom dra Trumbića prilikom sprovoda: O djelovanju dra Trumbića za vrijeme rata u emigraciji: rekao je dr Maček: pisat će povijest a pisat će povoljno, jer je uradio ono, što se za one prilike uraditi moglo, a to je da je u glavnom spasio, da mi Hrvati osta- nemo na okupu. Rekoh: postigao je, koliko je postići mogao i vratio se u svoju milu hrvatsku domovinu. Kao prvi ministar izvanjskih poslova naše narodne države našao se pred ogromnim zadatcima. Učinio je što je mogao, a postigao je — u onim i onakvim prilikama — mnogo i premnogo. Kašnje vodio je borbu protiv Vidov- danskog ustava postao vjernim i dra- gocjenim saradnikom Sit. Radića i dr, V. Mačeka što je takogjer svima nama podrobno poznato. Posmrtne počasti iskazane su dru Trumbiću u najvećoj mjeri kao što je vrli pokojnik i zaslužio. Smrtne ostatke blagoslovio je i na posljednje zemno putovanje ispratio sam hrvatski metro- polita preuzv. dr. A, Stepinac, a govo- rom 'se od njega oprostio — u ime čitavog naroda hrvatskog — Predsjed- nik dr. V. Maček. Od sahrane Stjepana Radića nije Zagreb vidio takovog spro- voda! Pa i čitavim putem od Zagreba do Splita magrnuo je bezbrojan narod da dovikne posljednji: Zbogom! jed- nom od najdostojnih sinova Majke Hrvatske, Hrvatski Split odužio se Trumbićevoj uspomeni onako kao što to ovaj staroslavni hrvatski grad znai umije, Završićemo o dru A. Trumbiću rije- čima kojima i Predsjednik g. dr V. Maček završio svoj govor u čast po- kojnika: Nikada nije tražio ni časti, a primao nije koristi nikada, a časti samo onda, ako je bila skopčana s teškomdužnošću. U svakoj prilici ga vidimo, da je postupao ovako i zato je okupio oko sebe svojom ličnošću gotovo svu čes- titu hrvatsku inteligenciju, da je onda privede tamo, gdje joj je pravo mjesto, da je privede njenom hrvatskom se- ljačkom narodu. Dr Aute Trumbić, re- koh, bio je uzorom hrvatskog inteli- genta, uzor sinom hrvatske domovine kojoj je bio vjeran kao i svome narodu. SLAVA | VJEČNA HARNOST Dru ANTI TRUMBIĆU! K. St.