Broj 51 Nova zvona u Male Braće Sastavni dio kršćanskih crkava jesu zvona i zvonici, Crkva bez zvona jest gluha i nijema. Kršćanski narod zdru- žuje pojam crkve i zvona u jednu ne- razdjeljivu cjelinu. Svaka, pa i najma- nja, gorska kapelica ima svoje zvonce kojim se od vremena do vremena o- glasuje i govori: evo me, još sam živa ! Zvona su doista govor i vapaj naših crkava. Što su govorni organi za čovjeka, to su zvona za crkve naše. Preko njih crkva govori sa svojim na- rodom. Zvonovi su kao neka personi- fikacija cca i majke koji zovu djecu svoju u rogjenu kuću; kao pjev pti- čijih matera kojim dozivlju pilad i po- tokušce pod toplo krilo materino. Zvo- na su javna manifestacija duševnog života naroda. Raduju se u veselim zgodama, žaloste se, tužno brecajući, u danima tuge i javnih mesreća. Pa, doista, i nema nešto veličanstve- nije, nešto milije nego li glas harmo- ničnih, zvučnih, jasnih, dubokih i da- leko se razlijegajućih zvona. Svaki nas od djetinjstva svoga nosi sobom, me- gju tolikim drugim nježnim uspome- nama, glas zvona svoga rodnog mje- sta. Putniku koji se iza više godina vraća u svoj rodni kraj i čuje poznatu melodiju zvona, koja su mu u dje- tinjstvu sačinjavala najljepšu muziku i budila najnježnije osjećaje, zastaje dah, srce mu brže kuca, suza mu ro- si oči od miline. A zvukovi večernjih zvona... kad se o zapadu sunca razliježu bregovima i dolinama, po našim otočićima, oba- lama i ubavim dražicama, po našim selima i gradovima. Oh, doista, njiho- va muzika nadmašuje u svojoj jedno- stavnoj veličajnosti, po obilju mirnih emocija, rekao bih, sve što je ljudski um i mašta stvorila na polju zvukova i harmonija. Ona zovu na molitvu, navješćuju blagdave Gospodnje, razbijaju moć oluja, plaču za umrlim članovima crkvene zajednice, vesele se u svim radosnim njihovim zgodama. Kako je naprotiv pust, suh i neskla- dan glas; sirena, zviždaljka, trublja, gonga i sličnih modernih zvučećih sredstava | Kao glas pijanih ljudi pra- ma divnom zboru donskih kozaka ili koru amngjeoskih dječjih glasova. U modernim zvućećim sredstvima otsjeva duša modernog dizorijentiranog čovje- ka, puna dizakorda i disonanca. U melodiji zvona oglasuje se duša duboko religijoznog čovjeka u kom su usklagjena sva čuvstva i težnje, i u jedan se slijevaju harmoničan akord — pjesma Stvoritelju. Takovo znače- nje, eto, imadu i zvona naša! U Male Braće bila su prije rata divna, melodijozna zvona. Bilo ih je pet. Još je mnogima u svježoj uspo- meni njihova duboka, puna i harmo- nična zvonjava. U vrijeme rata, koji je tolike kulturne tekovine uništio, bila su od austrijskih vlasti dva zvona odnešena i upotrebljena u ratne svrhe. Danas od te države nema ni kamena na kamenu, ni spomena od imena. Zanimati će koga od kada datiraju današnja zvona u zvoniku Male Braće. Za one koji se zanimaju, evo malo povijesti. Prama o. Fr. Juriću »Vogi po samostanu Male Braće“, koji je opet crpio od Gjelčića i drugih imamo zabilježeno da je crkva M. B. posje- dovala zvona već u najstarije doba. Kao najstarije bilježi se ono od 1370 godine. Zvono od Zdrave Marije“ datiralo je 1475 godine; zvono od propovijedi“ 1526 g. Dok su druga dva, manja zvona, lijevana od nekog mlečanina Pavla de Polis 1734 godine. Sva oma zvona bila su prelivena 1831 godine u Splitu, od talij. maj- stora Colbachini-ja koji je bio nekako u isto doba stvorio tamo lijevaonicu zvona, MNameće se pitanje zašto su ondašnji fratri dali ona dična, starinska zvona preliti. Kako bi bilo lijepo da imamo danas ono najstarije zvono od 1370 godine? Čuo sam i sam kriviti ondašnje fratre radi tog recimo ,bar- barskog“ posla. Što ćemo nato da ka- žemo? Zbilja je za žaliti — ali ništa više. Ne smijemo biti preoštri u pro- sugjivanju minulih vremena, dogogjaja i ljudi, Mi gledamo našim očima, s naših vidika i skriterijem XX vijeka. Ne znamo tačno u kojim i kakvim okolnostima je živila, s kojim kriteri- jem, pod kojim vidnim kutom je neka generacija radila i obarala. Sve što je ljudska ruka sagradila, megjutim, mora propasti. Pitanje je samo vremena. Neko se djelo uzdrži, brižljivim nasto- janjem, više ili manje, ali dogje doba da i njega uništi ili neka elementarna nesreća, ili sama ljudska ruka. »Vjekovite i bez svrhe Nije pod suncem krepke stvari A u visočijeh gora vrhe Najprije ognjen trijes udari“. Pjeva i naš Gundulić. Vječno je samo duh i duhovne vred- note. Materija se raspada sama od sebe, i ne može drukčije da bude. Kritizirajući pak osobe i dogogjaje minulih vremena, često i često puta nanašamo im krivicu. Takva nepra- vedna osuda mnogo je puta bila u povijesti izrečena. Da ne idemo pre- dugo, takva se nepravda učini starim fratrima kad ih se krivi što su dozvolili da se pretope starinska zvona. Ali pre- pustimo njima samima da se brane i opravdavaju. U tu svrhu iznašam mol- bu tadašnjeg provincijala p. Albertinija od 20 decembra 1830 godine, uprav- ljenu na sl. Kapitanat, a u poslu zvo- na: ,Crkva otaca iranjevica u Dubrov- niku, imala bi potrebu preliti svoja zvona koja se sada nalaze u zvoniku iste crkve, s razloga što je jedan od njih razbijen i prema tome neuporabiv, Ostala su u jako slabom stanju, u mnogom pogledu. Pošto je sada u Splitu jedna ljevaonica zvona ne može biti bolje zgode za rečeni posao. Crkva franjevaca nije u stanju da izvrši sav posao imajući se brinuti i za mnogo druge potrebe kulta. Ali ima dobročinitelja i pobožnih ljudi koji bi rado u tu svrhu dali, te bi se u tu svrhu učinilo i javno sabiranje. O. Provincijal smjerno moli višnje odo- brenje za isti posao. On ima svu nadu da će sl, Kapitanat, po svojoj priznatoj dobroti, udostojati se uslišiti predlože- nu molbu“, (Samost, arhiv). Iz ove molbe jasno razabiremo mo- tive zašto su se fratri odlučili preliti svoja zvona. Osim onog zvona koje je bilo napuknuto, sva druga bila su u lošem stanju. Vjerojatno su bila, amo i tamo, okrhnjena, istučena i istrošena. Dabome, nisu se mogla u takvom sta- nju ni slagati megjusobno, te su bila više na smutnju nego na radost. Pa, što će fratri da učine sa zvonima koja ne harmoniziraju? Toliko bogati nisu bili da ih davaju muzeju i nove na- bave, kad ih nisu mogli svojim troš- kom niti preliti. Na zvoniku opet nisu mogli u onakvom stanju ostati, jer zvona su zato da zvone, a ne da ih staretinari obožavaju zbog starosti. Nije im preostalo dakle drugo (kad se već ni grad, ni drž. vlast nije pobrinula da ih sačuvaju), nego da ih preliju. To je bilo i učinjeno 1831 godine. Ta su zvona u složnom i harmoničnom akordu NARODNA SVIJEST 21 Prosinca 1938 Strana 3 zvonila, u veselim i tužnim zgodama dubrov. gragjana, sve do nemilog rata, kad su austrijanci dva zvona digli i pretopili u ratne svrhe, Otada se je kuburilo s tri zvona sve do danas, evo već dvadeset go- dina. Svaki onaj koji je nekada slušao harmoniju od pet zvona, mogao je zapaziti neki nedostatak u današnjim zvonima. Nije već onoga punog akor- da u kojem su bila zvona projektirana. Stalna je bila misao i želja starješin- stva da se namaknu sredstva za nova zvona, dok se evo, njihova Želja nije u punoj mjeri ostvarila. Najveće zvono, glasa Cis, blagovo- lila je podariti našoj crkvi Njeno Veli- čanstvo Kraljica Marija. Ona koja se je na svojem prolazu kroz Dubrovnik toliko puta svratila i poklonila svoju pažnju našem samostanu, kraljevski se je odužila crkvi Male Braće i samom Dubrovniku. Natpis na zvonu, uokolo donjeg ru- ba glasi: Njezino Veličenstvo Kraljica Marija darova ovo zvono Franjevačkom Sa- mostanu u Dubrovniku MCMXXXVIII godine. Sa strane: Blaženoj Gospi Presvetoga Srca Je- zusova Posvećeno — Blažena Gospo, čuvaj Dubrovnik ! Ste strane vidi se i lik bl. Gospe, koji se štuje u istoimenoj crkvi. Manje zvono glasa H darova, po- znati mecena Dubrovnika, gospar Pa- sko Baburica. Natpis : ,Blaženomu Nikoli Taveliću Posve- ćeno ! — Blaženi Nikola, čuvaj hrvat- ski narod !* Pasko Baburica poklanja ovo zvo- no crkvi Male Braće u Dubrovniku 1938 godine. S druge strane vidi se lik bl. Nikole, u času njegovog nučeništva na lomači. Tako imamo, hvala Bogu i pleme- nitim dobročiniteljima, ponovno pet zvona da pjevaju himnu Stvoritelju, da se vesele i žaloste s nama. Njihove težine i glasovi idu, po ve- ličini, ovim redom: najveće od klg. 1445 glasa-Cis; 920 cca glasa.E; 660 cca glasa. Fis; 459 cca glasa-Gis; 305 glasa H. Ukupna težina svih zvona 2789 klg. Hvalite Gospodina sva zvona bla- goglasna Neka svaki duh hvali Gospoda ! fra N. Španjol. UDOVICA pok. MIHA MIHANOVIĆA bogatim božićnim daro- vima podupire karitativnu akciju u Dubrovniku i okolici. Prilikom prvog Božića nakon smrti svog neprežaljenog supruga, blagopk. Miha Mihanovića, poznatog dobrotvora iz Buenos Airesa, u želji da počasti njegovu uspomenu, gospogja Gina Mi- hanović (rogjena u Argentini od ugledne pomorske porodice Vukasović iz Boke Kotorske), obdarila je brojna humana i prosvjetna društva Dubrovnika i oko- lice odakle su rodom pok. braća Mi- hanovići, koji su u velikom poslovnom svijetu užlvali ogroman ugled. Posa- vjetovavši se sa jednim intimnim pri- jateljem svog pokojnog supruga u do- movini, udovica Mihanović naredila je Prvoj hrvatskoj štedionici u Zagrebu da doznači svotu od 130.000 dinara kao božićni dar i to: Nar. Ž. Zadruzi u Dubrovniku (za nabavku odijela i obuće siromašnoj djeci o Božiću) 30.000 din.; Javnoj dobrotvornosti, Blagom djelu, Dječjem zakloništu, Uboškom domu ,Domus Christi“ u Dubrovniku po 10.000 din.; Časnim sestrama u Dubrovniku (za žensku siročad), De- minikanskom samostanu u Dubrovniku (za popravak crkve) po 5.000 dinara; društvu Stanak sv. Vlaha u Gružu (za siromahe) 4.000.; Pučkoj kuhinji i društvu Anica Bošković u Dubrovniku po 2.000 din.; osim toga još po 10.000 din, kulturnim društvima odnosno usta- novama:: društvu Dub za razvitak Du- brovnika i okolice, te Gradskoj biblio- teci; po 2000 din. Sokolskom društvu i Radničkom društvu u Dubrovniku. U okolici Dubrovnika obdarena su društva odnosno ustanove: Zadužbina braće Nikole i Miha Mihanovića u Do- lima (rodnom mjestu Mihanovića), — koja o Božiću dijeli siromasima 20.000 din. iz sredstava fonda iznos od 6.000 din. za siromašne starce i starice, udo- ve i bolesnike; Javnoj dobrotvornosti u Stonu i Javnoj dobrotvornosti u Sla- nome po 5.000 din.; konačno, župniku don Franji Čučeviću u Komolcu za si- romahe 2.000 din. Gospogja Gina Mihanović uvijek se je isticala, uz svoga blgpk. muža, do- brim djelima koliko u Argentini, toliko i u svojoj rodnoj zemlji. Nema dobro- tvorne akcije u Buenos Airesu u kojoj ona ne učestvuje. Neka joj hvala i pri- znanje za sva dobra djela koja je uči- nila našem narodu, a njezinom blago- pokojnom mužu, jednom od najpleme- nitijih i najzaslužnijih naših iseljenika Mihu Mihanoviću neka je trajna uspo- mena u srcima svih onih kojima i pre- ko groba čini dobra. Vermouth_Kolić Vermouth Nolić Telefon: KOMOLAC 5tl NAJBOLJA STOLNA I DESERTNA VINA firme PERO KOLIĆ DUBROVNIK —- OSNOVANA 1887 GODINE -— dobijete svuda, a prigodom putovanja na svim našim putničkim parobrodima — — i vagon-restaurantima. — — iš IZD Telefon: KOMOLAC 541 SE mag em