a hk TAKSA PLAĆENA U GOTOVU vijes a ai zn GOD. XIX — BR. 4.5 DUBROVNIK, 30 Siječnja 1937 CIJENA ovom broju Din. 2 Basreliefni Kipova i slika Sv. Vlaha dosta + je iz XVI v., a broje se iz XIV i XV v. gotovo na prste u Dubrovniku i u okolici. Od svih tih kipova stariji je, i po stručnom mnijenju Dra Piotrov- skoga, vrlo karakteristični a (moglo bi se reći) malo nam poznati drago- cjeni maleni basreliefni kip Sv. Vlaha, koji je na zidu do ribarnice u Du- brovniku (ovdje mu je donesen foto- grafski snimak !). Svetac u cijelom kip Sv. Vlaha liku, mnogo detaljiranog lica pod pu- nom staračkom bradom, : sa kratkom mitrom na glavi, ogrnut pluvijavilom sjedi u stolibi. Na lijevoj mu ruci po- čiva grad Dubrovnik (jednostavan poput kula na dubrovačkim mincama (folarima, sa sprijeda duboko ureza- nim 1 gradskim vratima), a desnicom uzdignutom blagosivlje. Svetac je u niši, kojoj gornja polovica ima oblik lijepo ornamentirane školjke. Svetoga QWlaha Slobodom zadojen, grade . slavni, prkosio si mnogoj brutal- noj sili— ipak si morao pred sud- bom krutom prignuti gordu gla- vu svoju, skršili te nijesu. — . Iadisala su djeca tvoja u boli — srca svoga, — kad gledahu na _ uviru moć i slobodu tvoju, uvi- _ jek čeznući za njom. — "Ogorčeni potomci tvoji nad barbarskom silom skameniše se _— i kada im drugi pjevahu opijelo slobodi zlatnoj, ipak ne izgube nađe. — _ Prostrujilo mnogo: je vijeko- va i razna nemilosna te šibala ruka kriknuo si teško — tako da si zacvilio i gorku prolio suzu čekajući Osvetnika pravde. — Vlastela izčezavaju jedan _ po jedan spušta se pod čempre- = se vite Mihajla i Križa, — svi lanjaju voljko umornu glavu svoju nerado ote tugjinski igo. — : Pučanin tvoj, prkosni grade, vjere ni nade, pun je svoga — on je zdrava — teni Jtrvata i ustrajna srčika tvoja, pod ja- ram ne da se lako. Ustrajan i čitav u borbi za opstanak svoj prkosi nepravdi svakoj, — on ne pregiba pred nikim šije svoje, ne prodaje se dobrovoljno tugjinskoj vlasti, ma bilo kojoj: — Dubravo bajna, sinovi tvoji neustrašivi su lavovi bijesni, — kad oni brane hrabro log i la- viće svoje. — Uza te je pravda i branić tvoj Vlaho sveti, velike.moći, — dok uz Vjeru otaca budeš Nje- ga štuješ, propasti nikada nećeš, pa napala ma koja te sila. — Hrvatsko srce ti bukti, ka- lolička duša jaka je tvoja, — djeca ste branića istine i prav- de, pirezigje kršćanstva, otpor najezde svake. — Okupi oko “sebe sinove svo- je, grade drevni, Ateno Hrvata, — da ushitnim žarom svi danas slave Parca svoga, — Sv. Vla- ha — u znaku bratskom! — L. Totić Kni iža ra DAN SVETOGA VLAHA . Eto nam opet onog dana, kad dubrovačka duša puna zanosa, ushita i veselja zaroni u more prošlosti i do- čarava oma prošla vremena svoje mo- ći, blagostanja i sreće. Dan je ovo, u kojem mašta dubrovačkog naraštaja poput nebotične ševe zakruži nad grad- skim bedemima, po unutrašnjosti gra- da, nad predgragjem, da sa vrška Sr- gja promatra dičnu prošlost negdašnje blago i slavu malog mjesta, ali sebi dragog. To je dan kad oživi grad i selo svojim tradicijonalnim životom, kada sve u svečanom ruhu i ugodnom raspoloženju vrvi ulicama, da se svr- sta u nepreglednu povorku sa svojim svećenstvom te predvodi i prati, dra- gocjenu ostavštinu otaca svojih sabra- nu pod impulsom žive vjere — sve- tačke moći, osobito svoga Parca, To je dan ljubavi i mira — dan slo- bode, koja se ne prodaje ni zašto na svijetu, Dan je to — Sv. Vlaha. Propadaju gospodari, mijenjaju se vlasti, izumiru pokoljenja, zub vreme- na štošta izgriza, al Dubrovnik žive, Onaj neumrli duh katoličke Vjere zao- grnut aureolom kapadocijskog muče- nika prožimlje svako srce pravog du- brovčanina nikad ne jenja. I kult nje- govog Parca ma čvrstom podnožju, kojeg vihor ne poruši, vatra ne saže- že, sila ne uništi, — vječito se obnav- lja u današnji dan, u gradu slobode. More vjekovima oplakujuć dubro- vačke mire, bilo za tihih i mirnih da- na, bilo. za olujnih vremena, kad u svom bijesu nemilosrdno val za valom goni i o kamen razbija rasplinu se o njegove hridi. Potres više puta htijući uništiti ponosni i slavni grad, da od njega ne ostane kamen na kamenu ne sruši ga. Borba za opstanak goneći djecu njegovu u daleki svijet da plove nepregledne vode nevjernog mora ne skrši ga. Po svem svijetu rasijana du- brovačka krv i ponos ne smanji ga. — Sve to ne uništi Dubrovnika grada, niti njegov duh, niti vjeru u Sv. Vlaha. Dubrovčanin se uvijek ponosi svo- jim Parcem Sv. Vlahom. — Sve svoje sile ma gdje bio, pa misli, osjećaje i potporu, upravlja k svome rodnom gni- jezdu, milom Dubrovniku, kojeg čuva vjerni čuvar sebatski Starac. Dubravo divna pa imaš i zašto biti ponosna i gorda! Priroda čar- na okružuje tvoje dvore; zelenim ru- hom zaodjenuti su proplanci tvoji; pre- dvorje resi ti miomirisno cvijeće ; Spo- menici se koče stare slave tvoje, Ne- nadmašiva si u skupnosti, nedosižna u e svojoj. Biser si na plavom Jadranu, dragulj — grad na gjerdanu hrvatskih gradova, željkovani od mno- gih nesugjenih gospodara; stovarište si blaga i zlata sakupljena od svojih vjernih sinova. Znanost, umjetnost i pjesma resi dveri tvoje. Bogoljubni ve- liki duhovi sinova tvojih ovjekovje- čiše ime tvoje. A sve to prodahnjuje _ Patron tvoj u aureoli svetačke moći svoje; sve to kruni Sv. Vlaho, tvoj branitelj, nadahnitelj i pomoćnik, On |. provejava čitavo tvoje bistvo, On po- = punja sve tvoje praznine, On ti je sve ae nee ! Jednom na godinu dogje dan Sv. Vlaha, ali ne izčezava lako iz dubro- vačke duše, To je dan obnove, dan prošlosti, dan sadašnjosti, a i dan bu- dućnosti. Dok je sv. Vlaha bit će i Dubrovčana. Danas plejade dubrovačkih duša sa Parcem svojim iz nebeskih visina motre vjerne potomke svoje, koji pun vjere, ufanja i ljubavi u zajedničkom kolu dižu smjerne molbe svoje, da ih štiti i brani, od ološa bezvjerstva materijalizacije duha, da zavlada soci jalna pravda na temeljima Isusove vje re, za koju je krv prolio maš Parac, ugodnik božji. Dubrovčani su uvijek znali poš tovati svog Patrona, oni su uvijek ci- jenili Dobrotvora svoga, uvijek su di- zali visoko stijeg Sv. Vlaha, a ma dan Njegov to su vidno pokazivali ne ža- leći truda, žrtve ni novca. Unutrašnj osjećaj poput vulkanske lave podizao je u punom jeku oduševljenja, da dan Njegov što dostojanstvenije i sjajnije proslavi. Današnji Dubrovnik vjeran pre- daji otaca svojih slijedi njihovim sto pama i ne zaostaje u proslavi današ- njeg dana. Duh današnjeg Dubrovnika zadojen starom slavom, okrijepljen ži vom _ vjerom, stoji nepokolebivo na braniku starih stečevina; Vjera mu je podstrek, sloboda lozinka, blagostanje težnja i pod tim auspicijama :slavi i danas dan Sv. Vlaha. L. Totić DUBROVNIKU * Danas eto opet ko godine svake Odjeknut će zvona o mire ti stare, Minčeta će gorđa ispalit mužare, Kroz ulice tvoje pronijet će barjake! »Slavo naša sveta, ti nam duše kruniš, Nove nade budiš u te teške dane, Oživljavaš opet snove uspavane, Ti nam žile snagom, novom krvlju puniš! Oh puče moj dobri, puno ustrpljeni Zaboravi danas svoje teške jade, Nek? te razveselu opet nove nade, Dušom se odzovi ovoj uspomeni! Uspomeni svetoj male Republike, AW velike dušom, skladnošću i marom; Zato eto danas opet novim žarom Uzljubi te mire, stare, al' velike! Spofnen su nam sveti, ponos, naša nada, Kao ono sunce ledene što grije. ,Na Orlandu eto tvoj se barjak vije! Dubrovnik v'jek živi, živi i kad pada! O Svetom Vlahu 1937. Kućar Niko Starijim osobama reumatične boli ogorčavaju stare dane. Vi koji trpite na | REUMATIZMU, KOSTOBOLJI, PRO- BADANJU, IŠIASU, ZUBOBOLJI I GLAVOBOLJI preporuča Vam se i ma- saža. Za masašu dobra je ,ALGA*“, Masaža ,ALGOM“ Vas krepi i osvješuje, ALGA“ je za starije osobe prava bla- godat. ,ALGA* dobiva se svuda, 1 boca Din, 12.— R. S. Br. 1811327