Strana 2 M. Kusijanović Odanost Dubrovčana stijegu sv. Vlaha CRTICA Pobožnost Dubrovčana i privrže- nost katoličkoj Vjeri, vjeri svojih otaca, poznata je nadaleko. Dubrovčane ne možeš odijelit od sv. Vlaha, štitnika njihova, jer su oni u mnogo presud- nih momenata osjetili, da su jedino onda sigurni, kad nad njima bdije sv. Vlaho. Pod njegovom su zaštitom o- dolijevali svim nevoljama, napastima i napadima, a jedini je emblem na- rodu, čisto pomorsko trgovačkom, bio stijeg sa svetim likom, Ni kuga, ni morija, ni strane vojske, topovi, gu- sarske galije, zapljena trgovine, bro- dova, imanja i samo ropstvo nijesu pokolebali dubrovačkim ipouzdanjem u sv. Vlaha, pače su ga utvrgjivali. U rodnomu gradu, u svečeva hramu ob- navljala se je vidno snaga, jakost i moć, koja će plamsati u tugjini pod polumjesecom, bizantinskim fanariot- stvom, lavom i vučicom. U izbivanju iz domovine po više vremena. Vjera se je manifestovala, pod zastavom sv. Vlaha, u zbijenom krugu Dubrovčana, gdje oni prenesu štovanje svoga parca kao na rogjenoj grudi, jer im je sv. Viaho neodoljiva veza. Na brodovima pak pod zastavom sv. Vlaha bio je čisti dubrovački teritorij. Kao što sun- ce zagrijava vijoglavu zemlju, tako sv. Vlaho sjaje nad Dubrovnikom i vodi dubrovačku dušu putem blago- slovljenim od Boga i ljudi, Na pog- led stijega sv. Vlaha zaigra svako dub- rovačko srce i ustrepti dubrovačka duša: Neki stari mornar (Ivan) jednom mi ispripovjedi slijedeći istiniti doživ- taj. ,U mojim mladim danima bio sam u Levantu u bogatoj kući Duk- rovčanina, gdje sam vidio zastavu sv. Vlaha. Pa mislio sam da sam u Du»- rovniku, u Rijeci. Bio sam onaj čas doma, uz oca i majku, uz moj mili dubrovački narod. Činilo mi se je da klečim u crkvi i da gledam onaj sveti lik na otaru. I ako mlagjahan, dakle živ i pustopašan, postao sam crv, ja- nje, ovčica. Tolika je bila moć i sna- ga u onoj slici, koju sam najragje gledo, kad bi se zastava vijala na Or- landu u gradu. Upitam ja ove Dub- rovčane, otkud im ta lijepa bandijera, kad je već davno nestalo Republike, a oni mi odgovore ovako: Ovo je amanet mašijeh starijeh, ostavljen da ga štujemo i čuvamo. To je jedino dubrovačko, što nam je os- talo od starina. Kad je ,Napulion“ u- kinuo dubrovačku Republiku, bilo je nekoliko dubrovačkih brodova u Cari- gradu, megju kojima je bio i brod našega gjeda. MNajedanput došla za- brana, da dubrovački brodovi ne smi- ju .partit“ pod bandijerom sv. Vlaha nego pod bandijerom fraučezom. Na te glase dubrovački se kapetani dogo- voru, da će brodove prije prodal ili razbit nego zaplovit pod tugjom ban- dijerom. Onda je naš gjed prodo brod, skinuo ovu bandijeru i osto na kraju da čeka dokle Repuplika ne uskrsne, davši nam nalog sa suzama na očima, da ovu bandijeru čuvamo kao najveće domaće dobro. A čini mi se — nas- tavi stari mornar — da je potomak ovog Dubrovčanina kasnije došao u Mokošicu, kupio imanje i kuću ma Mirinovu. Svaki put kad sam s bar- kom ili s leutom prolazio mimo Mitri- novo, pogledo bi tu na kuću Vekari- ća, gdje su bili potomci onih rodo- ljuba Dubrovčana, koji su tako žarko ljubili stijeg sv. Vlaha. Viaho Turčinović “Iz života i običaja starog Dubrovnika“ U doba stare dubrovačke Repub- like bio je običaj da kmet, po držan- stvu, dade gosparu — vlastelinu jednu od svojih kćeri za djevojku (službe- nicu) u kuću u gradu. Nije to bio običaj ili dižanstvo ropstva, jerbo su stari Dubrovčani ne samo u svojoj domovini (megju prvim u svijetu) -ukinuli ropstvo, nego su se starali i radili da to bude ukinuto i kod drugih naroda i u tu' su svrhu sakupljali velike svote novaca za otkup robova. (U starim testamentima mnala- zimo mnogo zavještaja u tu svrhu) Dake te kmetice, koje su se po- držanstvu, davale u službu gosparu, bile su djevojčice izmegju 13 i 15 god. a zvali su ih ,kozice“, ,čupe“ ili ,ču- pejuše“. Malo čudno zvuči to ime, ali to je došlo od toga, što su te mlade djevojčice bile još divlje, neodgojene, onakve kakove ih je ondašnje zapuš- teno selo, bez ikakvih škola i primitiv- nog odgoja, moglo dati. Razumije se po sebi, da je bila velika briga i poso članovima familje u čiju je kuću došla takova ,, kozica“ da joj lijepim mačinom a kadkad i tvrdom rukom, ukrote oporu seljačku čud i još neuregjenu pamat, koja je onda još u većoj mjeri bila kod na- šeg seoskog puka. Kozica je bila pomoćnica i potr- kačica staroj ili starijoj djevojki (služ- benici) u kući, koja je isto tako došla u službu u grad kao ,kozica“ ali je već duljim godinama službe dobila svoj pravi odgoj. Uz stariju djevojku, brinuli su se takogjer za odgoj kozice i gospogje od kuće kao i njihova starija ženska djeca, ako ih je bilo, jer su svi bili puno ambicijuzni tko će bolje odgojiti kozicu, pošto im je ona bila neka po- časna pratnja kad bi stare ili mlade gospogje hodile u crkvu, na posjede, na šetnju i t. d. Bilo je slučajeva da bi se našla koja kozica tvrde glave, neposlušna ili boležljiva, pa bi je onda povratili do- ma u selo da opet ide na pašu i ra- di u baštini a uzeli bi drugu sestru ili ako ove nije bilo onda kćer dru- goga kmeta. , Kako je već prije spomenuto, mno- go se je važnosti davalo odgoju ko- zice i to s razloga, što je ona imala da pestane nasljednica staroj djevojki, koja bi otišla iz gospareve kuće radi udaje ili smrti a više puta se je opet vraćala u svoje selo i svoj dom da se tamo uda ili da vodi očevo kućanstvo kad bi to bilo od potrebe. Odgoj kozice sastojao se je ne samo u kućnim poslima: kuhanju, pra- NARODNA SVIJEST 30 Siječnja 1937 Broj 4-5 ŠTO JEDNA DOBRA KREMA ZNAĆI ZA VAŠU KOŽU OPA- ŽATE TEKAR KOD KUĆNIH POSLOVA. A NIVEA KREMA JE TAKO JEFTINA! Jugoslav. P. Beiersdorf & Co. d. s. o. 3. Maribor nju, tkanju predivu, pletenju, krplje- nju, vezenju i t. d. nego i u spravlja- nju raznih jela i slatkarija. Ako je koja kozica bila nadarena mogla je u gosparevoj kući naučiti čitat i pisat, osobito pak u onim kućama gdje je bilo mladih djevojčica koje su se ba- vile oko odgoja kozice. Uz ovaj od- goj nije izostao ni vjerski, jer je služ- ba u kući morala zajedno sa gospo- gjama da svakdano vrši sve bogoljub- nosti i sve molitve, koje su običavali ukućani a pogotovo većernje rozarijo, koje se zajednički molilo. Služba je takogjer morala redovito slušati sv. Misu, hoditi na Ispovijed i Pričest a i na predike, bilo u pratnji gaspogja ili starije djevojke. . Ne samo mlaglje djevojke nego i kozice su odma u početku službe od- gajane na lijepi način općenja sa sva- kim a osobito starijim. Kad bi došle posjete u kuću ili bi ih gospogie po- slale po kojemu poslu u koju drugu kuću, kozica je morala znat kako se lijepo i skladno prima i oprema. Ka- ko se valja poklonit i javit a i poslu- žit posjetnike ili koga bilo u kući. Svi oni stari i lijepi dubrovački izrazi bili su na prvom mjestu i to: sluga- vam se; dobro nam došli: jeste li se umorili; akomodajte se; to su vaša skladna usta, i t. d. tako, da je ko- zica mogla u svako doba zamjenuti gospogju ako nije bila u kući ili nije mogla da odma sama primi posjetu. Osobito se je pak pazilo da ko- zica bude što više i bolje odgojena u svemu, jer je ona pratila gospogje kad su išle u crkvu, na vizite ili u šetnju, a na to je svak gledao i pazio da ne budu prekorene. Pogotovo su pazili kako će se kozica vladati kad bi je poslali u koju drugu kuća sa kojom porukom ili da ponese kakovu čast ili dar. Tako odgajana kozica morala je služiti u gosparevoj kući neprekidno i najmanje 10 godišta a nakon tog vre- mena nadošlo bi doba ,djevojačke sprave“, ili ,spravljenice“. Prelaz od kozice na spravljenicu slavio se je u vlasteoskim kućama kao pir. Na starodrevnu proslavu ,djevo- ječke sprave“ domaćini su pozivali svojtu, prijatelje i znance, koji su svi spravljenicu darivali obilnim darovima u robi, novcu, slatkišima i cvijećem: Ouaj dan kad se je proglašivala »spravljenica“, nakon ispovjedi i pri- česti u jutro, običao po podne došo bi u gosparevu kuću župnik ili koji drugi svećenik, te bi spravljenicu, koja je bila u salonu okružena sa domaći- nima, njihovom svojtom i prijateljima, blagoslovio i oškropio uz mali prigodni govor. Zatim bi gospogja podigla s kle- čanja spravljenicu, poljubila je u čelo i uzdigla do sebe, te je posjela u ka- napej. Nakon toga bi pristupali k njoj svi poznanici te joj čestitali i darivali je a nakon obilne zakuske išlo se je u drugu sobu razgledati darove koje je spravljenica primila tom zgodom. Ćestitanja i posjete poznatih fami- lja trajala bi kadgod i po više dana a spravljenica ih je (uvijek skupa sa gospogjom primala u salonu i častila čestitare. Nakon izvršene svečanosti djevo- jačke sprave ona je prestajala biti ko- zica, već djevojka (službenica) i bila je slobodna da se vrati u svoje selo i svoj dom, da se uda a eventualno i da promjeni kuću gospara, ako je to željela. Bilo ih je takogjer mnogo koje su ipak ostajale i dalje u službi u dotič- nim familjama a o tome su odlučivale prilike koli familje gdje je dotična slu- žila toli i same njezine kako je već prije istaknuto. One pak djevojke koje su ostajale i dalje u službi dotičnih familja, postajale bi dugim godinama službe pravi članovi familje i bile su spravne na svaku žrtvu za svoje gospare, bilo u dobru, bilo u nevolji. Mora se naglasiti da dotične dje- vojke nijesu nikako služile besplatno svoje gospare. One su uvijek redovito primale svoju platu prema užancama i pogodbi njihovih roditelja sa gospa- rom. Tu njihovu platu gospari su spre- mali i davali ma skonat, ali su djevoj- ke uvijek bile vlasnice svog novca. Kad bi im bila potreba za odjeću i obuću ili bi htjele pomoći svoje do- maće, gospar ili gospogja uvijek su im davali što su tražile» One pak koje su odlazile iz kuće radi udaje ili su se vraćale svojim domovima, ponijele bi sobom svu svoju uštegjevinu a do- bra i čestita djevojka više puta je do- bila i koji obilni dar u novcu ili robi kad bi odlazila iz gospareve kuće. Stvatljivo je, da su takove dje- vojke bile i dobre udavače. Za njih se je svaki jagmio, bilo gragjanin, — pučanin, bilo seljak. Nije bila samo prčija koja ih je vabila nego još više njezina sposobnost da bude dobra do- mačica i majka koja znade svaki poso i red od kuće a osobito dobrog kiš- ćanskog odgoja. Takove majke-domačice znale su da odgoje starom Dubrovniku čestite i poštene gragjane, odane Bogu i Do- movini a koji su uvijek bili na diku rodnom Gradu. .-