Strana 2

M. Kusijanović

Odanost Dubrovčana stijegu sv. Vlaha

CRTICA

Pobožnost Dubrovčana i privrže-
nost katoličkoj Vjeri, vjeri svojih otaca,
poznata je nadaleko. Dubrovčane ne
možeš odijelit od sv. Vlaha, štitnika
njihova, jer su oni u mnogo presud-
nih momenata osjetili, da su jedino
onda sigurni, kad nad njima bdije sv.
Vlaho. Pod njegovom su zaštitom o-
dolijevali svim nevoljama, napastima
i napadima, a jedini je emblem na-
rodu, čisto pomorsko trgovačkom, bio
stijeg sa svetim likom, Ni kuga, ni
morija, ni strane vojske, topovi, gu-
sarske galije, zapljena trgovine, bro-
dova, imanja i samo ropstvo nijesu
pokolebali dubrovačkim ipouzdanjem u
sv. Vlaha, pače su ga utvrgjivali. U
rodnomu gradu, u svečeva hramu ob-
navljala se je vidno snaga, jakost i
moć, koja će plamsati u tugjini pod
polumjesecom, bizantinskim fanariot-
stvom, lavom i vučicom. U izbivanju
iz domovine po više vremena. Vjera
se je manifestovala, pod zastavom sv.
Vlaha, u zbijenom krugu Dubrovčana,
gdje oni prenesu štovanje svoga parca
kao na rogjenoj grudi, jer im je sv.
Viaho neodoljiva veza. Na brodovima
pak pod zastavom sv. Vlaha bio je
čisti dubrovački teritorij. Kao što sun-
ce zagrijava vijoglavu zemlju, tako
sv. Vlaho sjaje nad Dubrovnikom i
vodi dubrovačku dušu putem  blago-
slovljenim od Boga i ljudi, Na pog-
led stijega sv. Vlaha zaigra svako dub-
rovačko srce i ustrepti dubrovačka duša:

Neki stari mornar (Ivan) jednom
mi ispripovjedi slijedeći istiniti doživ-
taj.

,U mojim mladim danima bio
sam u Levantu u bogatoj kući Duk-
rovčanina, gdje sam vidio zastavu sv.

Vlaha. Pa mislio sam da sam u Du»-
rovniku, u Rijeci. Bio sam onaj čas
doma, uz oca i majku, uz moj mili
dubrovački narod. Činilo mi se je da
klečim u crkvi i da gledam onaj sveti
lik na otaru. I ako mlagjahan, dakle
živ i pustopašan, postao sam crv, ja-
nje, ovčica. Tolika je bila moć i sna-
ga u onoj slici, koju sam najragje
gledo, kad bi se zastava vijala na Or-
landu u gradu. Upitam ja ove Dub-
rovčane, otkud im ta lijepa bandijera,
kad je već davno nestalo Republike,
a oni mi odgovore ovako:

Ovo je amanet mašijeh starijeh,
ostavljen da ga štujemo i čuvamo. To
je jedino dubrovačko, što nam je os-
talo od starina. Kad je ,Napulion“ u-
kinuo dubrovačku Republiku, bilo je
nekoliko dubrovačkih brodova u Cari-
gradu, megju kojima je bio i brod
našega gjeda. MNajedanput došla za-
brana, da dubrovački brodovi ne smi-
ju .partit“ pod bandijerom sv. Vlaha
nego pod bandijerom fraučezom. Na
te glase dubrovački se kapetani dogo-
voru, da će brodove prije prodal ili
razbit nego zaplovit pod tugjom ban-
dijerom. Onda je naš gjed prodo brod,
skinuo ovu bandijeru i osto na kraju
da čeka dokle Repuplika ne uskrsne,
davši nam nalog sa suzama na očima,
da ovu bandijeru čuvamo kao najveće
domaće dobro. A čini mi se — nas-
tavi stari mornar — da je potomak
ovog Dubrovčanina kasnije došao u
Mokošicu, kupio imanje i kuću ma
Mirinovu. Svaki put kad sam s bar-
kom ili s leutom prolazio mimo Mitri-
novo, pogledo bi tu na kuću Vekari-
ća, gdje su bili potomci onih rodo-
ljuba Dubrovčana, koji su tako žarko
ljubili stijeg sv. Vlaha.

 

Viaho Turčinović

“Iz života i običaja starog
Dubrovnika“

U doba stare dubrovačke Repub-
like bio je običaj da kmet, po držan-
stvu, dade gosparu — vlastelinu jednu
od svojih kćeri za djevojku (službe-
nicu) u kuću u gradu.

Nije to bio običaj ili dižanstvo
ropstva, jerbo su stari Dubrovčani ne
samo u svojoj domovini (megju prvim
u svijetu) -ukinuli ropstvo, nego su se
starali i radili da to bude ukinuto i
kod drugih naroda i u tu' su svrhu
sakupljali velike svote novaca za otkup
robova. (U starim testamentima mnala-
zimo mnogo zavještaja u tu svrhu)

Dake te kmetice, koje su se po-
držanstvu, davale u službu gosparu,
bile su djevojčice izmegju 13 i 15 god.
a zvali su ih ,kozice“, ,čupe“ ili ,ču-
pejuše“. Malo čudno zvuči to ime, ali
to je došlo od toga, što su te mlade
djevojčice bile još divlje, neodgojene,
onakve kakove ih je ondašnje zapuš-
teno selo, bez ikakvih škola i primitiv-
nog odgoja, moglo dati.

Razumije se po sebi, da je bila
velika briga i poso članovima familje
u čiju je kuću došla takova ,, kozica“
da joj lijepim mačinom a kadkad i
tvrdom rukom, ukrote oporu seljačku
čud i još neuregjenu pamat, koja je
onda još u većoj mjeri bila kod na-
šeg seoskog puka.

Kozica je bila pomoćnica i potr-
kačica staroj ili starijoj djevojki (služ-
benici) u kući, koja je isto tako došla
u službu u grad kao ,kozica“ ali je
već duljim godinama službe dobila
svoj pravi odgoj.

Uz stariju djevojku, brinuli su se
takogjer za odgoj kozice i gospogje
od kuće kao i njihova starija ženska
djeca, ako ih je bilo, jer su svi bili
puno ambicijuzni tko će bolje odgojiti
kozicu, pošto im je ona bila neka po-
časna pratnja kad bi stare ili mlade
gospogje hodile u crkvu, na posjede,
na šetnju i t. d.

Bilo je slučajeva da bi se našla
koja kozica tvrde glave, neposlušna ili
boležljiva, pa bi je onda povratili do-
ma u selo da opet ide na pašu i ra-
di u baštini a uzeli bi drugu sestru
ili ako ove nije bilo onda kćer dru-
goga kmeta. ,

Kako je već prije spomenuto, mno-
go se je važnosti davalo odgoju ko-
zice i to s razloga, što je ona imala
da pestane nasljednica staroj djevojki,
koja bi otišla iz gospareve kuće radi
udaje ili smrti a više puta se je opet
vraćala u svoje selo i svoj dom da se
tamo uda ili da vodi očevo kućanstvo
kad bi to bilo od potrebe.

Odgoj kozice sastojao se je ne
samo u kućnim poslima: kuhanju, pra-

NARODNA SVIJEST 30 Siječnja 1937

 

Broj 4-5

 

 

ŠTO JEDNA DOBRA KREMA

ZNAĆI ZA VAŠU KOŽU OPA-

ŽATE TEKAR KOD KUĆNIH

POSLOVA. A NIVEA KREMA
JE TAKO JEFTINA!

Jugoslav. P. Beiersdorf & Co. d. s. o. 3. Maribor

nju, tkanju predivu, pletenju, krplje-
nju, vezenju i t. d. nego i u spravlja-
nju raznih jela i slatkarija. Ako je
koja kozica bila nadarena mogla je u
gosparevoj kući naučiti čitat i pisat,
osobito pak u onim kućama gdje je
bilo mladih djevojčica koje su se ba-
vile oko odgoja kozice. Uz ovaj od-
goj nije izostao ni vjerski, jer je služ-
ba u kući morala zajedno sa gospo-
gjama da svakdano vrši sve bogoljub-
nosti i sve molitve, koje su običavali
ukućani a pogotovo većernje rozarijo,
koje se zajednički molilo. Služba je
takogjer morala redovito slušati sv.
Misu, hoditi na Ispovijed i Pričest a i
na predike, bilo u pratnji gaspogja ili
starije djevojke. .

Ne samo mlaglje djevojke nego i
kozice su odma u početku službe od-
gajane na lijepi način općenja sa sva-
kim a osobito starijim. Kad bi došle
posjete u kuću ili bi ih gospogie po-
slale po kojemu poslu u koju drugu
kuću, kozica je morala znat kako se
lijepo i skladno prima i oprema. Ka-
ko se valja poklonit i javit a i poslu-
žit posjetnike ili koga bilo u kući.
Svi oni stari i lijepi dubrovački izrazi
bili su na prvom mjestu i to: sluga-
vam se; dobro nam došli: jeste li se
umorili; akomodajte se; to su vaša
skladna usta, i t. d. tako, da je ko-
zica mogla u svako doba zamjenuti
gospogju ako nije bila u kući ili nije
mogla da odma sama primi posjetu.

Osobito se je pak pazilo da ko-
zica bude što više i bolje odgojena u
svemu, jer je ona pratila gospogje kad
su išle u crkvu, na vizite ili u šetnju,
a na to je svak gledao i pazio da ne
budu prekorene. Pogotovo su pazili
kako će se kozica vladati kad bi je
poslali u koju drugu kuća sa kojom
porukom ili da ponese kakovu čast ili
dar.

Tako odgajana kozica morala je
služiti u gosparevoj kući neprekidno i
najmanje 10 godišta a nakon tog vre-
mena  nadošlo bi doba ,djevojačke
sprave“, ili ,spravljenice“.

Prelaz od kozice na spravljenicu
slavio se je u vlasteoskim kućama kao
pir. Na starodrevnu proslavu ,djevo-
ječke sprave“ domaćini su pozivali
svojtu, prijatelje i znance, koji su svi
spravljenicu darivali obilnim darovima
u robi, novcu, slatkišima i cvijećem:

Ouaj dan kad se je proglašivala
»spravljenica“, nakon ispovjedi i pri-
česti u jutro, običao po podne došo
bi u gosparevu kuću župnik ili koji
drugi svećenik, te bi spravljenicu, koja
je bila u salonu okružena sa domaći-
nima, njihovom svojtom i prijateljima,

blagoslovio i oškropio uz mali prigodni
govor. Zatim bi gospogja podigla s kle-
čanja spravljenicu, poljubila je u čelo
i uzdigla do sebe, te je posjela u ka-
napej. Nakon toga bi pristupali k njoj
svi poznanici te joj čestitali i darivali
je a nakon obilne zakuske išlo se je
u drugu sobu razgledati darove koje
je spravljenica primila tom zgodom.

Ćestitanja i posjete poznatih fami-
lja trajala bi kadgod i po više dana
a spravljenica ih je (uvijek skupa sa
gospogjom primala u salonu i častila
čestitare.

Nakon izvršene svečanosti djevo-
jačke sprave ona je prestajala biti ko-
zica, već djevojka (službenica) i bila
je slobodna da se vrati u svoje selo i
svoj dom, da se uda a eventualno i
da promjeni kuću gospara, ako je to
željela.

Bilo ih je takogjer mnogo koje su
ipak ostajale i dalje u službi u dotič-
nim familjama a o tome su odlučivale
prilike koli familje gdje je dotična slu-
žila toli i same njezine kako je već
prije istaknuto. One pak djevojke koje
su ostajale i dalje u službi dotičnih
familja, postajale bi dugim godinama
službe pravi članovi familje i bile su
spravne na svaku žrtvu za svoje gospare,
bilo u dobru, bilo u nevolji.

Mora se naglasiti da dotične dje-
vojke nijesu nikako služile besplatno
svoje gospare. One su uvijek redovito
primale svoju platu prema užancama
i pogodbi njihovih roditelja sa gospa-
rom. Tu njihovu platu gospari su spre-
mali i davali ma skonat, ali su djevoj-
ke uvijek bile vlasnice svog novca.
Kad bi im bila potreba za odjeću i
obuću ili bi htjele pomoći svoje do-
maće, gospar ili gospogja uvijek su
im davali što su tražile» One pak koje
su odlazile iz kuće radi udaje ili su
se vraćale svojim domovima, ponijele
bi sobom svu svoju uštegjevinu a do-
bra i čestita djevojka više puta je do-
bila i koji obilni dar u novcu ili robi
kad bi odlazila iz gospareve kuće.

Stvatljivo je, da su takove dje-
vojke bile i dobre udavače. Za njih
se je svaki jagmio, bilo gragjanin, —
pučanin, bilo seljak. Nije bila samo
prčija koja ih je vabila nego još više
njezina sposobnost da bude dobra do-
mačica i majka koja znade svaki poso
i red od kuće a osobito dobrog kiš-
ćanskog odgoja.

Takove majke-domačice znale su
da odgoje starom Dubrovniku čestite
i poštene gragjane, odane Bogu i Do-
movini a koji su uvijek bili na diku
rodnom Gradu.

.-