Strana 2

 

Povodom blagoslova novih orgulja
u Katedrali

Kršćanski je poziv: život duha, čež-
nja za onim što je duhovno. Kako je
suvremeno i potrebno bacati taj apel
u svijet osobito u doba materijalizira-
nja svih duhovnih vrednota ! Kršćanski
nazor ma svijet ne može a da se ne
formira na bazi duha. I kako kršćanin
obasjan vjerom dokazuje vitalnost du-
ha, pruža primjer njegovih uzvišenih
uspona baš onda kad umom i osjeća-
jem leti po svijetu duhovnih, nebeskih
istina, dogmatskih i moralnih vredno-
ta! Kršćanska misao i kršćanski osje-
ćaj, po naputama Krista, Začetnika krš-
ćanstva, dolazi do svog izražaja oso-
bito u mjestu duhovnog općenja s
Ocem nebeskim — u crkvi. Pa i u
crkvi duh i ono što je duhovno ima
primat, a ono što je materijalno jedino
je pozvano da pomogne duhu. Postu-
lat je sensibilnog elementa u čovjeku
da život duha (istine i ljubavi) izrazi
sensibilno. Glas ljudski mu za to naj-
bolje pristaje. On sadrži minimum ma-
terije. Služeći se glasom, rječju život
duha je najmanje skučen, otešćan.

Povijest nam je zabilježila da su
meki neovlašteni bili pozvali glazbene
instrumente u crkvu, da zamijene ljud-
ski glas. Uzaludno. Duhovnost smisla
riječi i osjećaja što ih bali ljudska
riječ ističu se nad materijalnosti. To
osobito vrijedi za vjerske istine i vjer-
ske osjećaje. Izražaj je instrumenata

općenit, nejasan, bez stalnih granica,
više manje mrtav. Bio ne znam kako
proživljen od umjetnika instrumentu
uvijek fali jasnoća izražaja riječi i is-
krenost unutarnjih osjećaja pravog pje-
vača. Nijedan instrumenat ne će uspjeti
da adekvatno reproducira žive nianse
ljudskoga glasa.

Razumljivo je da je i Crkva svojim
autoritetom u crkvi dala prednost vo-
kalnosti. Liturgija upotrebljava glazbu
kao integralni dio svečanih obreda, a
instrumentalna glazba igra jedino dru-
gotnu, ukrasnu ulogu. :

,Dolikuje se, veli Pijo XI, da u sve-
tištu odjekuje živi glas: glas naime
klera, pjevača, puka, više nego instru-
menata“ (,Divini cultus“). Značajno je
što o tome veli Wagner, koji ne može
biti optužen radi nametanja klerikalnih
nazora. On lojalno priznaje, da ,prvi
korak k rasulu prave kat. črkv. glazbe
bijaše uvagjanje orhestralnih instrume-
nata u crkvu. Po njima i pomoću nji-
hove uvijek samostalnije upotrebe na-
metnuo se i vjerskom izražaju neki
seksualni nakit, koji je vrlo mnogo
škodio i pogubno utjecao na samo
pjevanje. Virtuoznost instrumentalista
izazvala je i pjevače do jednake vir-
tuoznosti i ubrzo se posve ušuljao u
crkvu svjetski operni ukus“ (,Gesam-
melte Schriften und Dichtungen Il“
Leipzig 1897). Slijedi.

 

PISMA IZ

CAVTAT. Mlada misa. Na blagdan
sv. Petra imali smo rijetko slavlje. Fra-
njevac mladomisnik O. Nikola Orlić
došao je iz Dubrovnika da reče svoju
prvu Misu u našem mjestu. Kako je
on po svojoj naravi skroman tako je
htio i to obaviti tiho i nesmetano po-
božao u svom prvom velikom činu.
Oičitao je Misu u samostanskoj crkvi
uz silno mnoštvo svijeta. Preko Mise
je mjesni Pjevački Zbor pjevao na-
božne pjesme, a po Misi slijedilo je
skromnom ifranjevcu ljubljenje ruku i
čestitanje.

Babinopolje na Mljetu. Kako svake
tako i ove godine naša osnovna škola
pod vodstvom agilnog i hvalevrijed-
nog učitelja g. Pava Dobroevića, pri-
redila je u Babinu polju, danas na
dan sv. Ivana veoma uspjelu zabavu
sa biranim slijedećim programom: 1)
Diž. himna. 2) Mladome kralju, deklm.
3) Pred konac godine, monolog. 4)
Proslov, deklam. 5) Mudra presuda
dramatizacija štiva. 6) Braća, pozor.
slika. 7) Zdravlje je najveće blago,
dramat. štiva. 8) Najbolji, dekim. 9)
Parnica zbog duda, dramat, štiva. 10)
Tri riječi, deklam. 11) Prisjela mu šala,
šaljiva igra u jednom činu. 12) Rodi-
telji, deklam. 13) Gospodin i seljak,
igra za dvoje djece, 14) Sirotica, igra
za dvije djevojčice. 15) Bog stvoritelj
deklam. 16) Proste vježbe muške djece.

Zabava je počela u 3 i i po sata i
obnovljena u 6 sati. Oba puta dvora-
na je bila dupkom puna odlične pu-
blike, Izvagjanje programa kao i ras-
položenje diletanata (te naše djece)
ostavili su najljepše utiske na publiku
koja se osjećala ugodno raspoložena i
svaku tačku programa popratila akla-
macijom. Materijalni prihod je veoma
zadovoljavajući i ide za potrebe naše
škole. Tako je ova zabava odlično us-
pjela u svakom pravcu. — Osjećamo
se dužnim da zahvalimo mašem vri-
jednom učitelju g. Dobroeviću na nje-

NARODA

govom uvjek ustrajnom i požrtvovnom
radu, koji nije nikad propustio Na-
rodni ni Državni blagdan da dostojno
proslavi iste, bilo sa obilnim i biranim
deklamacijama od naše djece ili ličnim
predavanjem. Roditelji.

VITALJINA. /dealni rad mladog
učitelja. Osuovna škola kakova je da-
nas na selu ne odgovara potpuno svo-
joj svrsi. Škola kao da je više za na-
uku, matematiku, historiju i dr. nego
za seoski život. Naš mladi učitelj g.
Nikša Baća zmao je praktički ovom
nedostatku doskočiti. Premda mu djeca
ne zaostaju u naukovnim predmetima
to je divota pogledati kako djeca sa
razumijevanjem prate ručne radove,
pjevanje, tjelovježbu, kako se uče sklad-
nosti i plemenitosti srca. Duh učitelja
osijeva na djeci. Ono što je ostalim
školama ahilova peta, poljoprivreda, to
je naš učitelj usavršio sa svojim vrtom.
Školski vrt je sada uregjen kao lijepi
park, postao je opitna stanica za razne
poljodjelske kulture, što djeca pronose
na svoje baštine.

Osim škole g. učitelj apostoluje i po
privatnim kućama. Milota ga je pogle-
dati gdje pohagja svoje bolesne mali-
šane, povija im rane, hrabri ih, sokoli
i upućiva kako će higijenski živjeti. I
naš g. učitelj postao je kao pomoćni
ljekar u selu, Savjetuje narod u mno-
gim stvarima pa ga i narod poštuje,
ljubi i odličao ocjenjuje.

Ovakih intelektualaca koji ljube selo
treba našemu narodu. Želimo da na-
gje što više sljedbenika u tom staležu.

A

 

ILDA VIDAK
učiteljica dječijeg zabavišta
i

ŽIVAN STANOJEV
općinski činovnik

vjenčani
Prigrevica Sv. Ivan 3. VII. 1937.
Vrijedi kao direktna obavijest.

,NARODNA SVIJEST“ 7 Srpnja 1937

 

 

 

Broj 27

 

 

 

Smrt nadbiskupa
Dra A. JEGLIĆA

Prošli je petak od jutra nenadano
umro u cistercitskom samostanu u
Stični nedaleko Ljubljane Mons. dr.
Antun Bonaventura Jeglić. U pone-
djelnik mu je bio veličanstven pogreb
u Ljubljani uz sudjelovanje velikog
mnoštva svijeta. Biskup Jeglić premi-
nuo je u dubokoj starosti od 87 go-
dina. Slovenski je narod izgubio jed-
nog od najvećih ljudi. Jeglić je refor-
mator vjerskoga, nacionalnoga i soci-
jalnog života slovenskog naroda. I na-
ma Hrvatima je biskup Jeglić učinio
mnogo dobra. Šesnaest je godina ne-
umorno radio u Sarajevu. God. 1882
bio ga je pozvao tadašnji vrhbosanski
nadbiskup Stadler u Sarajevo, te ga
imenovao za kanonika. U Bosni je dr.
Jeglić vršio razne važne službe i ba-
vio se je vrlo opsežno crkvenom pu-
blicistikom. U Sarajevu je dr. Jeglić
stekao veliki ugled. God. 1898 bio je
od sv. Stolice imenovan knezom bis-
kupom u Ljubljani i na tom je viso-
kom crkovnom položaju ostao sve do
pred nekoliko godina, kada je radi
svoje slabosti i starosti na svoju molbu
bio od sv. Stolice riješen te dužnosti,
ali istodobno bi mu podijeljen nadbis-
kupski naslov. Nek mu je vječna slava!

e vw .
Natječaj Hrvatskog
ev
Radiše

Hrvatski Radiša raspisuje natječaj za
17 mjesta, koja se imadu popuniti u
Zadužbinskom Domu  Celestine Ros-
cher u Donjem Miholjcu i to:

5 besplatnih,

5 sa opskrbom od 200 Din. mje-
sečno.

7 sa opskrbom od 500 Din. mje-
sečno.

Na besplatno mjesto prima se pr-
veustveno siročad iz sreza D. Miholjac.

Na ostala mjesta primaju se pitomci,
koji žele polaziti osnovnu školu, a za-
tim gragjansku školu, te se nakon to-
ga posvetiti jednom privrednom zvanju.

Za daljoju privrednu izobrazbu ovih
mladića pobrinuti će se Hrvatski Ra-
diša.

U domu dobivaju djeca potpunu
obskrbu i stoje pod stručnim nadzo-
rom Sestara Sv. Križa. Za odijelo, o-
buću i školske potrepštine imadu se
brinuti roditelji.

Reflektanti neka najkasnije do 15
jula ove godine podnesu vlastoručno
pisano i nebiljegovane molbe na Sre-
dišnjicu Hrvatskog Radiše Zagreb, Lor-
kovićeva ul. 1, koji će ove molbe us-
tupiti upravi Zadužbine, a ova će sa-
općiti natjecatelju primitak, dan dolas-
ka i sve što je sa školom u savezu.

Molbi treba priložiti:

1. Krsni list, 2. Svjedodžbu zavičaj-
nosti. 3. Svjedodžbu o liječničkom
pregledu. 4. Svjedodžbu o svršenom
4 razredu osnovne škole (ovu samo
oni pitomci, koji žele nastaviti nauke
u gragjauskoj školi) 5. Izjavu rodite-
lja, da će dječak poslije svršetka os-
novne i gragjanske škole posvetiti se
jednom privrednom zvaniu, koje bude
ogovaralo njegovim duševnim i tjeles-
nim sposobnostima uz preporuku mjes-
ne organizacije Hrvatskog Radiše.

Središnjica Hrvatskog Radiše.

 

Kotor.
Još nešto o
,Glasu Boke“.

U zadnjem broju ,Glas Boke“ se
osvrnuo sa još nekoliko uvredljivih
refleksija na pisanje katoličke štampe.
Ona je uprav u detalje ilustrirala, ko-
liko u ,Narodnoj Svijesti“ toliko u
Hrvatskoj Straži“, duh i mentalitet
.Glasa Boke“, bez izvrtanja, na osnovu
samog pisanja ,Glasa Boke“. Ko je
samo pratio pisanje ,Glasa Boke“ i
katoličkih (ne ,klerikalnih“) listova,
mogao se lako osvjedočiti, da s naše
strane nije bilo nikakvih tendencija na
klevetu. Mi smo bili u punom pravu
da odbijemo napadaje ,Glasa Boke*
na katoličko svećenstvo, pa ćemo tako
postupati u svakom slučaju, kad god
se ti napadaji ponove, da bolje anali-
zujemo onu ,pitku vodu“ iz koje piju
vjernici“ ,Glasa Boke“. Ne bi se taj
»vjernik“ ni danas osvrnuo na napa-
daje na konkordat, da se nije osjetio
primoran pisanjem katoličke štampe.
Uostalom ,vjernik“ smatra za potrebno
da i dalje ostane anoniman, i ničim ne
ispravlja svoje prijašnje držanje. Mož-
da je i to ,u interesu javnog zdrav-
lja“. Katolička štampa nije umakla
stvarnoj polemici sa ,vjernikom“, ne-
go mu je detaljnim osvrtom dokazala,
da on nije vjernik, nego meprijatelj
svoje Crkve.

 

 

Otkupna akcija za
,Domagojsku“ zastavu.

Hrvatsko Katoličko Gjaštvo ,Doma-
goj“ u Dubrovniku blagoslovit će pri-
godom jubilarnog Kongresa »Doma-
goja“ u Dubrovniku zastavu svojih
srednjoškolskih organizacija, kojoj će
iz blagonaklonosti kumovati gja Zlatka
Sessa maša uvažena kulturna radnica.

Ovom prigodom društvo je povelo
akciju za otkup zastave i zlatnih slova
ma istoj, našto je gragjanstvo pokazalo
velike simpatije i zanimanje za ovo
agilno i danas toliko potrebno društvo
hrvatskih katoličkih gjaka.

U ovo nekoliko dana dali su svoj dar:

Dr Josip M. Carević, biskup 100 din.
Rusko Katica 60 din. Po din. 40 Bra-
canović Rugjer, Goazi Katica, Brbora
Baldo i Mladinov Danica. — Po 20
din. Tonko Ljuba, Šikić Celestin, Bje-
lovučić Zvonimir, Diraka Josip, don
Karlo Capurso, don Dušan Mičić, don
Niko Gjivanović, O. O. Dominikanci,
don Božić Ivo, Fabris don Miće, dr.
Svilokos Vicko, Svilokossi Vlaho, Po-
ković Antun, Kulušić Miho, Veramenta
Gjuro, Kukuljica Ivo, Šikić Živko, Do-
vranić Ivo, Njirić, Cvjetković, Bakula
Mato, Alfirević L., Kristović Pero, gja
Aaggeli, Divizić Marija, Hajdić Rudi i
don Vicko Lisičar. Po din. 10 don
Spaso Fabris, don Jerko Kovačević,
Stamać prof. Viktor, kojima dubrovač.
organizacije Hrvat. Katolič. Gjaštva
»Domagoj“ i ovim načinom zahvaljuju,
obećajući da će i nadalje kao i do
sada raditi na provagjanju svoje lo-
zinke: Bog, Hrvatski Narod, Soci-
jalna Pravda, opravdavajući tako ne-
podjeljene simpatije koje uživaju u na-
šem gradu kao i u čitavoj našoj Hr-
vatskoj domovini. — (Slijede daljnji
popisi darovatelja).