Strana 2 »NARODNA SVIJEST« 18 srpnja 1937 Broj 31 Značenje našeg kongresa i očekivanje od njega Evo nas neposredno pred kongresom. Ovo je po redu drugi Euhoristijski Kon- gres u našem gradu. Prvi se je obdrža- vao god. 1909. Ovaj sadašnji je peti od onih držatih ovo zadnjih 7 godina u na- šoj biskupiji. Prvi — god. 1931 — bio je u Pridvorju u Konavlima; drugi godine 1932 u Korčuli, treći god. 1933 u Stonu, četvrti god. 1934 u Orebiću, koji su bili kao priprava sadašnjega. Ovaj kongres je dijecezanski, a istodobno pokrajinski. Dr. Miho Skvrce Svi su ovi kongresi imoli uspjeha, što se je najbolje vidjelo, ne samo po vani- skom sjaju, po velikom broju učesnika, na pojedinim — najmanje po 5000, a na nekim i do 10.000, nego što je glavno — i po uzornom redu, miru, koji je na nji- ma vlad po velikoj pobožnosti i žar- koj ljubavi iskazanoj prema presv. Euha- ristiji, a što je najglavnije — po upravo velikom broju pričesnika. Kad su ovi kongresi ovako uspjeli, ka- kav se uspjeh može, a i mora očekivati od ovoga u gradu sv. Vlahal Ovaj bi morao, da natkrili svojim brojem, svojim siajem, uzornim redom i mirom, pravom pobožnosti, a osobito velikim brojem pričesnika, sve dosadašnje kongrese u ovom kotaru, ne samo pojedinačno ne- go i sve skupa. Po onomu što se čuje, javlja i opaža, tako će i biti. Upravo veliki broj osoba, muškog i ženskog spola, svake dobi, iz bližnje i daljnje okolice; iz Splita, Šibenika, Ko- tora, iz čitave Dalmacije, iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, u jednu riječ iz svih hrvatskih krajeva, dolazi sa poseb- nim parobrodima, posebnim željeznič- kim vozovima, sa više glazba. Sve na svijetu mora služiti jednom je- dinom_ cilju proslavi Svemogućega Boga. Tomu to osobito — služe eu- i, toj jedinoj svrhi služili kongresi, koji su se dr- i biskupiji ovo zadnjih godi- haristijski kon žal na; njoj mora, da posluži i naš kongres. One nepregledne vojske Kristovih bora- divne katoličke mlade- u raznim organizacija- ma dolaze, da javno, otvoreno, neustra- šivo iskažu što odanost, vjernost i liubav prama Božanskomu Spasitelju, u uviereniu, da jedino pravi katolički duh, koii se osobito postizava što češćim a što dostoinijim uživanjem presv. Euha- ristije, kadar, da ojača slabe, da pridig- ne klonule, da ulije pravu i iskrenu lju- bav prama Bogu i narodu; uopće bliž- niemu. Dolaze, da iskažu odanost i lju- bav i prema svojoj vjeri rimokatoličkoj; vieri svojih djedova, koja je nerazdruži- vo vezana sa životom Hrvatskog Naro- da. Vjera sveta, vjera Boga-čovjeka, ko- ia ie našem Hrvatskom narodu bila naj- veći oslon, od najveće pomoći u prošlo- sti, u svim borbama i nevoljama; takova ie ona i danas, a takova će mu s Bo- žiom pomoći biti i u buduće, osobito u borbi za izvojštenje svojih svetih, neotu- divih prava. | naš Dubrovnik mora da sudjeljuje u ovom našem kongresu. Du- brovnik ponosi sa svojom prošlosti, sa tradicijama svojih pređa. Ima i čime, ponosi. Ali se pri tomu ne smije zaboraviti, da među najsjajnijim tradici- iama staroga Dubrovnika spada: ljubav prama katoličkoj vjeri i kat. crkvi, koja liubav bila je žarka i djelotvorna, u naj- većem stepenu, a što je još i danas vid- ljivo po mnogim jasnim dokazima. Duž- nost je dakle današnjega Dubrovnika, o o a o e O =] Q NO da se ponoseći se sa tradicijom svojih pređa, da ih u istima slijedi te da kao vidljivi dokaz toga sudjeljuje — što aktivnije i stvarnije pri ovom našem kongresu; duž- nost je ovo čitavog katol. Dubrovnika, jer niko nije isključen, pa zvao se on ko- jim mudrago imenom; pripadao on ko- ioj mudrago narodnosti. Štoviše: dobro došao svaki katolik sa kojegod strane bio, bio on Srbin, Slovenac, Čeh, Slo- vak, Poljak, Rus. Svi smo mi sinovi Božii, svi smo braća Boga-Čovjeka koji nama zapovijeda, da se međusobno ljubimo. Ovaj apel upravljam osobito du- brovačkoj hrvatskoj _ inteligenciji, da ona sva bez iznimke, što stvarnije sudjeljuje kongresu, pri svakom njego- vom dijelu, osobito, nedjeljnoj procesiji, da sve poduzme, da se približi vjeri svo- joj, da vjera njeziha bude živa, djelo- tvorna. Ona je ovo dužna ne samo sto- ga što se ponosi 'sa tradicijom staroga Dubrovnika, već i stoga, što ona na sva- kom koraku ističe vjernost i odanost na- čelima slavnih: narodnih velikana: Star- čevića; mučenika, učitelja i vođe hrvat- skog naroda Stjepana Radića i sadaš- njeg vođe; Hrvatskog Naroda Dr. Ma- čeka, koji su se služili i služe sa pozna- tim uzvišenim geslima: Bog i Hrvati! Vjera vu Boga i seljačka slogal i koji su nebrojeno puta privatno i javno, usme- no i pismeno isticali, osobitu važnost i velike zasluge katol. crkve i katol. vjere za naš Hrvatski Narod. U ovomu se oso- bito odlikuje neustrašivi naš vođa Dr. Maček, koji je između ostaloga izrekao i napisao one uzvišene riječi: Kriste Bo- že, neka Hrvatskom Narodu dođe Kra- ljevstvo Tvoje. E Mnogo ovisi o našoj hrvatskoj katol. inteligenciji, da se ova želja, ova molba našeg ljubljenog vođe i ostvari. Ja bi od srca želio, da u ovomu prednjači naša dubrovačka inteligencija, a da joj zato naš kongres dade što većeg poticaja. Još nešto osobita želim i očekujem od našeg kongresa. Želim, da on što više doprinese, da se dođe i do potpunog jedinstva u hrvatskoj katoličkoj akciji, osobito pako u redovima hrvatskih ka- toličkih omladinskih društava, koja se najživlje spravljaju, da što više vidnog udjela u našem kongresu dadu. Ovo se je uvijek namećalo kao prava nužda, pogotovo u današnje doba, što treba, da svako uvidi. Ko ovo uviđa, a ne pod- uzimlje sve moguće, da do potpune slo- ge dođe, on ne radi u duhu Kristovu. Zbiti redove katoličke što moguće više a isto tako i narodne, pa istupati slož- no, ustrajno, odvažno i neustrašivo svu- da i u svako vrijeme za pobjedu Božjih i narodnih prava — eto najpreče duž- nosti svakog Hrvata uopće, a pogotovo Hrvata Katolika. Samo ovakav rad vodi sigurnom us- pjehu, jer će ga pomoći Gospodin Bog; samo ovakovim radom hrvatski narod dolazi sigurno do svoje slobodne Hrvat- ske. Dao Božanski Spasiteli, da i naš Euharistijski kongres što više doprinese svemu ovomu što sam ovdje istakao. Dr. M. Skvrce = Surge illuminare Jerusalem! Ustani rasvijetli se Jeruzaleme! Ustani rasvijetli se starodrevni i katolički grade Dubrovniče, jer evo se približuje svijetlo Tvoje! Kralj kraljeva i Gospodar gospo- dara, vječni Zakonodavaoc, Bog-Čovjek, sakriven pod bijelim Euharistijskim prili- kama, prilazi k Tebi, praćen golemim tisućama vjernog naroda, da sipljući obilje svoga blagoslova u neviđenom triumfu prođe Tvojim slavnim ulicama. Radui se i veseli se, jer Euharistijski Isus jest stvaraoc najistinitijeg preporoda i najdivnije civilizacije. On, Spasitelj roda skog Krista Kralja zaslužila je katolicima Hrvatima naslov predziđe kršćanstva! Liubav prema presv. Euharistiji učinila je stare Dubrovčane i Dubrovnik velikim, moćnim i slavnim. Javno i privatno žarko štovanje presv. Euharistije pomoglo je starom Dubrovniku, da je iz svoje sre- dine iskorjenio krivovjerje, uredio soci- jalne odnose, stvorio divne karitativne ustanove, proslavio sebe i rod preko svojih velikih sinova, poklonika presv. Euharistije: Boškovića, Gundulića, Ranji- ne, Držića, Reljkovića, Vodopića i drv- Dr. J. M. Carević, biskup dubrovački ljudskoga, Preporoditelj čovječanstva, razbio je nekoć poganske lažne idole, barbarske narode je uredio u države, ukinuo je ropstvo, podigao je dostojan- stvo čovjeka i žene, donio je ljubav i mir, ravnopravnost, bratstvo i pravu slo- bodu za svakoga čovjeka; na području Evrope stvorio je novi život kršćansko- katoličke kulture. Sve što je plemenita i dobra u savremenim socijalnim reforma- ma ne samo kršćanskih nego i drugih naroda, konačno je ipak utjecaj onog shvaćanja života i ljudi, što propovjeda Isukrst iz presvete Euharistije, koja je izvor svih pravih vjerskih i kulturnih vri- jednosti. Borba za pobjedu Euharistij- g:h, koji su svoja književna djela pro- dahnuli nepogrješivom naukom Euhari- stijskog Spasitelja i time postavili svje- tionik života puku i inteligenciji grada sv. Vlaha. Stoga hoćemo, da na veliki dan ve- lebne FEuharistijske slave posvjedočimo pred nebom i zemljom, kako je mi od- jučno i neslomivom voljom tražimo, da Euharistijski Isukrst vlada najprije u na- šim srcima, pak u našim domovima, U našim školama, u našoj umjetnosti, u zna- nosti, u javnom i privatnom radu u ovoj našoj divnoj, pitomoj i klasičnoj Dubravi. Ta presv. Euharistija u kojoj se skriva i realno nahodi Isukrst Bog i Čovjek jest EUHARISTIJA I MIR DUŠE U cijelom svome dugom tijeku kroz vijekove čovječanstvo se sudara o za- preke, koje mu nikad ne dopuštaju da postigne potpunu sreću. A nijesu samo vanjske teškoće, koje priječe čovjeka da bude sretan; on nosi sam u sebi uzrok svog vječitog nemira. Stvoritelj mu je dao duhovno biće, koje ne mogu da zadovolje sva sjetilna do- bra ovoga svijeta; njegove čežnje dale- ko premašuju ovo tijesno zemaljsko ob- Dr. Vicko Svilokos zorje. Tražeći neprestano nešto drugo, leteći uvijek za boljim životom, nije smi- ren, dok ne dospije do Vrhovnog Do- bra, koje je jedino podobno da mu pot- puno udovolji svim željama. Velike vjerske svečanosti, svečane teo- forične procesije kroz okićene ulice, eu- haristijski kongresi, koji pokrenu i pre- obraze sav grad, divni su prizori puka, koji se podiže — kako će to biti i ove nedjelje u našem Dubrovniku — da se pokloni Hostiji, koja prolazi cestama; to su časovi, u kojima nam je dato da uži- vamo predužitak onih radosti, koje su nam pridržane nakon boravka na ze- mlji, časovi sretni makar odveć kratki, koji nas pomiruju sa zemljom, jer nam se pričinja da je zemlja postala nebom. Naša duša — umaknuvši od svojih ze- maljskih nevolja, uz koje je privezana, — otkriva u tim časovima najprisnijeg sjedinjenja sa Stvoriteljem pravu bitnost, za koju je stvorena, uživa mir, koji nije- dan bogataš ne bi mogao kupiti svim svojim blagom, ali koji može uživati i prosjak u prnjama; mir koji se ne može naći ni u najvećem skupu užitaka, a koli se ne može izgubiti ni gomilom nesreća; mir trajan, čije se koristi produljuju i ka- da više ne djeluje njegov uzrok. Daj Bože, da i evharistijski kongres, koji se drži ovih dana u našem gradu, proizvede učinke takovog nutarnjeg mi- ra u srcima i dušama svih njegovih učes- nika, eda dragocjeni upliv nutarnjeg umirenja pojedinaca posluži kao pripro- va preporodilačke ere sloge i zadovoli- stva, slobode i napretka, za kojom svi toliko čeznemo! s Dr. V. Svilokos sredotočje cijelog kršćanskog života, On je početak i svrha svega, alfa i omega, najčvršći zalog ljubavi prema _ Bogu i bližnjemu, a ljubiti Boga i ljubiti iskrnjega svoga radi Boga, to je čitavi život pra- vog kršćanina katolika. Tu je ključ za riješenje današnje socijalne krize i za provađanje socijalne pravde, bratstva i jednakosti ljudi pred Bogom, te za izmi- renje staleža i ublaženje današnje velike duhovne i tjelesne bijede kod velike ve- ćine čovječanstva. Euharistijski Isukrst će svojom Božanskom naukom rasvijetliti gustu tamu modernih zabluda i hereza. On će svojom Božanskom snagom ras- ršiti horde današnjih agresivnih bez- ožnika. Stoga će ovogodišnji Euharistijski kon- gres i nadovezujući na onaj održan vu Dubrovniku god. 1909 učvrstiti značajne dubrovačke vjerske i kulturne tradicije, koje su Dubrovčani stekli i uzdržali žar- kim kultom presv. Euharistije i stojeći sveđ čvrsto uz Petrovu liticu, uz sv. Stolicu. 1 JOSIP M. DR. CAREVIĆ Biskup