Strana 2

 

Pisma iz naroda.

RIJEKA DUBROVAČKA. Veliko hr-
gatsko slavlje. Prošle nedjelje svečano
su blagoslovljene zastave H. S.S. za
Osojnik, Mokošicu i Gornju Rijeku.
Blagoslov je obavljen u Gornjoj Rijeci
u prisustvu velikog mnoštva svijete.
Za ovu prigodu došla je Gundulićeva
glazba iz grada, a imala je doći i
Napretkova glazba iz Stona, ali je mo-
rala odustati radi dosta jake jugovine.
Već u nedjelju u jutro osvanula je
sva Gornja Rijeka okićena narodnim
zastavama a bila su podignuta i dva
slavoluka. Poslije podne stao se je
narod sakupljati i kad je došla Gun-
duličeva glazba u 4 sata formirala se
je duga povorka od koje hiljade ljudi
i predvogjena brojnim barjacima kre-
nulo se je ,Pod Čempresadu.“ — Iza
kako su se barjaci poredali oko tribine
na kojoj su zauzeli mjesto predsjednici
mjesnih organizacija, i onih iz grada
otvorio je zborovanje i pozdravio sve
prisutne g. J. Petković, tajnik mjesne
organizecije. Zatim je blagoslovio zas-
tave Don Ante Glumac uz pratnju
O. Lopižića i O. Velnića, Veleč. Glumac
održao je iza blagoslova prigodni
govor kao i g. Zec, predsjednik kotar-
ske organizacije. Dulje govore održali
su ujedno i Dr Skvrce kao i narodni
zastupnik prof, Mišetić. Svi su govor-
nici uz odobravanje cjelog mnoštva
isticali značenje obavljenog čina t. j.
blagoslova zastave te podsjetili narod
na slogu i jedinstvo kao nužni pred-
uvjet bolje budućnosti a uvijek s ges-
lom, koji je ispisan i na blagoslovlje-
nim zastavama : Vjera u Boga i Seljačka
Sloga! Oko 6 s. završena je proslava
i cijela se povorka povratila u Komolac.
Tu je glazba otsvirala nekoliko rodo-
ljubnih koračnica a bila je lijepo po-
čašćena od mjesne organizacije kao i
neki odlični gosti iz grada u prosto-

rijama g. Kolića. — Za cijele proslave
riječki trombunijeri uzveličavali su pro-
slavu pucanjem iz trombuna. — I

ovako je završena ova lijepa i značajna
proslava u Rijeci, koja je prošla u
najuzornijem redu i ostavila lijepi
dojam na svakoga koji joj je prisust-
vovao.

Jedno traženje...

PRIDVORJE. (Posveta novih zvona.)
Kad je sagragjen manastir u Pridvorju,
franjevcima je bila povjerena duhovna
služba u Konavlima.

Porastom pučanstva osnivale su se
župe, koje su administrirali svjetovni
župnici, a franjevci su zadržali Pridvorje
i ostalim župnicima pomagali u dosta
napornoj službi radi rastrkanosti kuća.

Ali je samostan kroz viekove ostao
duhovna veza Konavala. Svi ga smat-
raju kao svoju crkvu, pak se ovdje
rado okupljsiu kako nam _ svjedoči
proslava sv. Frana, euharistijski Kon
gres, jubilarna godina Kristovog otku-
pljenja i godišnja proslava sv. Križa
kada sve župe dolaze procesijonalno
u velikom broju.

Dostojno je dakle, da manastir ima
lijepa zvona, koja će vjernike pozivati
na službu božju i pri dolasku ih
pozdravljati. Što nije bilo učinjeno u
prošlosti učinio je sada agilni O. Antun
Krile, poznati misijonar i propovjednik
u ovoj provinciji.

Due 25 VII stigao je Preuzvišeni
biskup u pratnji Preč. Da. Iva Božić
i Dn Karla Caparso, da obavi posvetu
novih zvons. Prije samog obreda bis-
kup je držao sakupljenom narodu go-
vor o svrsi zvona i samom obredu
posvećenja a na konca pohvalio narod
što je u novcu i snazi doprinio za
popravak crkve i nabavu zvona, Narod
je pomnjivo pratio obred posvećenja.
Kumovi su bili: gđa Flore Jakšić, Dr
Ivo Nikšić, Miho Viahutin, Mato Mišić,
M. Kukuljica, N. Vaković i N, Fjorović.

Poslije funkcije slijedila je zakuska
u vrlo veselom raspoloženju. O. Antun
Krile od ushićenja ganut, daje doživio
ovaj veseli dan, opisuje koliko je imao
poteškoća dok je ostvario svoju želju.

Jedno zvono darovao je g. Pasko
Baburica a druga dva nabavljena su
doprinosima ,Konavoske Zajednice“ u
Americi i Konavljana.

Zahvaljuje Preuzvišenom na odazivu
kao i svim Kumovima. Diže se zatim
starac Mićan Miljas, koji preporuča
svim prisutnima, da pomognu Oca
gvardijana u popravku samostana.
Iza njega ustaje mjesni župnik Dn.
Niko Kusalić, koji zahvaljuje u ime
svoje župe i svih Konavljana_O. Antunu
za njegovo revno nastojanje za ma-
nastir i crkvu. Iznosi kako je mnogo
neugodnosti doživio pri sakupljanja.
Teško je danas i pitati, a još je teže
kad se čovjeku vrata ne otvaraju ili se
zatvaraju sa stotinu neiskrenih isprika.

O. Autun će na poziv svojih starje-
šina ostaviti ovaj manastir a zvona će

Uspomeni hrvatskog biskupaJosipa Langa

Pjesnik uzme štap i pogje ma put.

Njegova je kućica bila kraj vode.
To je bio mali, ali obilni potok. Vrbe
i kaline su rasle na njegovim zelenim
obalama, a daleki vid se prostirao na
ravnicu. Okolo kućice rastijahu hrast
i orah, te cvatijahu ruže stoprke i ma-
line.

To je on sve poznavao, svako doba
godine ispjevao, te kao što je bio va-
ljano srce, u pjesmama slavio Boga
u naravi.

Ali dogje čas, kad mu samoća do-
dije. Odluči poći na put i potražiti
crkvu, jer se u njoj nalazi Bog u tjes-
nijem krugu, te bi mu sve pripovidio.

Tako on poduzme pješice više sa-
motnih milja, dokle ne ugleda selo
s malom crkvicom i sitnim zvonikom.

Ta kapela bijaše okružena lipama u

cvijetu. — — Srce mu zaigra, stupi
kraj vrata — zatvorena, ali je ključ
visio na čavlu.

Otvori je.

Bila je stara i napuštena crkvica sva
popločana grobnicama. Oltar s križem
i uvehlim umjetnim cvijećem. Nekoliko
slika i klupa. Sjedne na jednu i zaspi
ne razabravši svoje misli.

Noć se stopi sa snom ovog neobič-
nog čovjeka, a oko ponoća izbije jed-
na, druga melodija, te ga zaokruži.

To su bili duhovi.

— ,Došao si u zapuštenu Božju
kuću, zapjeva jedan duh,

— ,Oltkle si i kamo ideš?“ upita
drugi.

— ,Iražim!“ odgovori pjesnik u
snu.

— ,Bog je svuda, to se zna“, pris-
tupi treći duh, ,ali Njega nemaš ovdje“.

— ,Umoran sam...“

— ,Umro parok“, proslijedi treći,
»ljudi nehajni zatvoriše crkvicu, te smo
mi odi gospoda u noći, jer tako Bog
dopušta, da se vratimo kadkad, a evo
Tebe nagjosmo!“

— Želja me muči...“

— ,Ufaj!... spavaj! Ptice u lipama
će te probuditi“,

I tako bje. Ševe i kosići zapjevaše
mandioski pozdrav“, pjesnik se prene,
polako izigje, zatvori vrata, neopaženo
progje kroz selo, koje je već radilo
uporno.

Stalo njima ko prolazi! Život je mu-
čan; od jutra do mraka ima se kositi,
sijati, saditi, kopati — — a to je naj-
važnije — Bog to vidi, a njih niko ne
paži,.:

Putnik progje još jedan dan hoda,
dokle ne naigje u bogatoj ravnici na
veliko selo, s redovima niskih kuća,
s vrtovima punim sunčanicama, s ug-
lednom crkvom s koje upravo ure za-
kucaše... Umoran, ali bodar ugje
u nju.

Svjetiljka je stršila svetohraništu na
glavnom oltaru. Pjesnik dopre do nje-
ga te sjede na stepenici ispod njega.

,NARODNA SVIJEST“ 4 Kolovoza 1937

 

Broj 34

 

     

DE

zr

 

ostati, da kroz vjekove žive zovu,
mrtve oplakuju a gromove razbijaju.
Na koncu se diže Preuzvišeni, koji
izrazuje svoju radost na složnom radu
svjetovnog i redovnog klera, pak pre-
poruča, da ta sloga vlada i unaprijed
jer složna braća kuću grade. Zahva-
ljuje svim Konavljanima na doprinosi-
ma i darovima ovoj i ostalim crkvama
Zahvaljuje nadalje na onako mnogo-
brojnom učešću na euharistijskom kon-
gresu, koji je bio prava smotra katoli-
čke misli. Konavljani i Konavoke sa
svojim divnim narodnim nošnjama,
dostojanstvenim hodom, pjevanjem i
barjacima izvezenim u narodnim mo-
tivima bili su prave atrakcije i stranih
i domaćih. Živo preporuča i stalno se
nada, da će se u Konavlima mladost
okupiti u Križare ili Domagoj kako se
to posvuda provagia, da mladost u tim
društvima usavrši svoje znanje i odgoj.
Burnim odobravanjem i klicanjem
Preuzvišeni je otpraćen do auta, S
kojim se povratio u svoju residenciju,
a narod je na noćnoj mjesečini pre-
pričavao lijepe utiske ovog dana.
SUGJURAGJ na Šipanu. U našem
mjestu umrla je prošlog petka Ljudmila
Lešević supruga gospara Joza Bogdana.
Dugo je vremeva bolovala te tražila
lijeka i u Zagrebu, gdje se bila pod-
vrgla teškoj operaciji, koja joj je bila
produžila nešto života. Njezina je smrt
rastužila svakoga, koji je poznavao.
Bila je dobra i uslužna prama svako-
mu. Svoju je dugogodišnju nemoć
podnosila rijetkom smirenošću i oda-
nošću u volju Božju. U subotu joj bio
lijepi sprovod uz sudjelovanje velikog
mnoštva svijeta ue samo iz našeg mjesta

nego iz cijelog otoka i bližnje okolice.

Rastuženoj svojti osobito gosparu Jozu
paše iskreno duboko sanučešće, a ne-
zaboravnoj pokojnici udijelio dobri
Bog vječai mir i blaženstvo.

Zamisli se pak prozbori: ,Ti si tu,
Gospodine, govori svome sluzi !“

Šareni, davni gotički prozori, koji
prikazivahu biblijske slike u svjetlu
sutona, uokvireni staklenim starim bo-
jama, te arabeskama u stilu, prolije-
vahu ljepotu na pjesnikovu glavu.

On se prigne kao da sluša. — Niti
se vrata svetohraništa otvoriše, niti
koji nebeski glas dopiraše...

Tada ga uhvati neko osobito miš-
ljenje.

Koko je to bilo pred devetnaest i
po stoljeća? — — = —

U oči Petka Velikoga, reče G»spo-
din [sus kad sjegjahu za trpezom, —
kako Matej govori:

— ,l kad jegjahu, uze Isus hljeb i
blagoslovivši prelomi ga, i davaše u-
čenicima, i reče: uzmite, jedite; ovo je
tijelo moje.

— ,l uze čašu, i davši hvalu dade
im govoreći: pijte iz nje svi;

— Jer je ovo krv moja novoga
zavjeta koja će se proliti za mnoge
radi otpuštenja grijeha“.

On ostavi dakle prije svoje muke
— raspeća — uskrsnuća (jaoh! što bi
bilo bez toga) za sve vjekove hranu
nebesku, — —

Putaik proslijedi zagledajući se u
svetohranište. Ne zapita odgovor, jer
je bio našao jedan izvor misli.

»A ta hrana dolazi u životu, prije
ili poslije, kao proroku Iliji — — koji
zaspi pod smrekom od jada i umora,
a koga angjeo prene, te mu dade taj-
au hranu, hljeb i vodu.

Razne vijesti

Belgijska kraljica udova Elizabeta
prisustvovala je ovih dana posveti jed-
nog zvona u samostanu kod Namura.
Ona je izjavila svoju spremnost da
kumuje ovom zvonu. Jedna sestra u-
mrloga kralja Alberta, princeza Jose-
fina Belgijska je redovnica ovoga sa-
mostana.

U dvorani najvišeg suda Argentine
izvješen je u majnovije vrijeme križ.

Hodočašće od 1100 engleskih ka-
tolika pošlo je prošlih dana u Lurd.
Pri njihovom dolasku na mjesto ho-
dočašća doživjeli su malo iznenagje-
nje. Po posebnom naregjenju vlađe
došli su na kolodvor gradonačelnik
Lurda i načelnik ove provincije, koji
su pozdravili vogju hodočašća Msgra
Hinsleya.

Veliki fizičar A. Stanley Edding-
ton ispovijeda Boga. Taj veliki fizi-
čar održao je nedavno predavanje u
Beču o Mlječnoj stazi i nekim  zvjez-
danim sistemima. U svojem je preda-
vanju rekao, da ,nas moderna fizika
nužao vodi Bogu, a nikako nas ne
odvodi od Boga“. I opet jedan prvo-
klasni fizičar i astronom dakle prizna-
je, da nas znanost vodi Bogu.

1200 baskijske djece preuzeli su
engleski katolici. U Eaglesku je bilo
pod nasiljem crvenih silom prevezeno
svega 4 hiljade djece.

U belgijskom Kongu u Airici je
prelaz u katoličku vjeru tako velik, da
misijonari izjavljuju, da nijesu u sta-
nju da svladaju takvu navalu, Od 14
milijuna urogjenika sada ima 1 mili-
jun 606 hiljada 144 katolika i gotovo
toliko katekumena, naime 1 milljun 53
hiljade 495.

,A vidiš, Gospodine, usklikne on,
meni je bilo teško kao Tvome proro-
ku... Prošao sam više milja, da Te
nagjem u hramu, da Ti se poklonim
i da me utješiš. Vidiš sve! I kako pje-
vam u samoći kraj bistre vode — ni
znajući kamo ide pjesma — — ali se
Ti mene postavio u mojoj djedovskoj
baštini, te sam vezan onamo i želiš,
da se vratim u svoj dom, —

Milostivo slušaj još riječ moju — —

,Samo pred Tobom može čovjek iz-
liti sve srce svoje;

»Izbaci zlo od sebe;

»Shvatiti ravnovjesje izmegju života
i vjere;

Staviti cio život svoj u Tvojoj vlasti;

,Skromno Ti otkriti da on, čovjek,
nije dobar, i Tebe, jedinu Dobrotu po-
korno moliti, da mu dadeš odsjev te
svete nebeske dobrote.

Povratio se s puta i našao sve po
starom u kućici i okolo nje: samo što
mu je u srcu svijetla luč povjerenja u
Onoga, koji ga je u svetohraništu slu-
šao.

Ne znamo, da li su se njemu javili
duhovi one zapuštene crkvice, ali se
često pjesnikova misao prenašala do
nje, te uporno želila, da se On, Isu-
krst prisutan u Oltarskom Sakramentu,
u nju povrati.

Gjene Vojnović Loiseau
(Kristijana Solvejgs)

U oči svetih Čirila i Metoda La San-

ge (Pelingrad) France, 6 julija 1937.