Strana 2 Pisma iz naroda. RIJEKA DUBROVAČKA. Veliko hr- gatsko slavlje. Prošle nedjelje svečano su blagoslovljene zastave H. S.S. za Osojnik, Mokošicu i Gornju Rijeku. Blagoslov je obavljen u Gornjoj Rijeci u prisustvu velikog mnoštva svijete. Za ovu prigodu došla je Gundulićeva glazba iz grada, a imala je doći i Napretkova glazba iz Stona, ali je mo- rala odustati radi dosta jake jugovine. Već u nedjelju u jutro osvanula je sva Gornja Rijeka okićena narodnim zastavama a bila su podignuta i dva slavoluka. Poslije podne stao se je narod sakupljati i kad je došla Gun- duličeva glazba u 4 sata formirala se je duga povorka od koje hiljade ljudi i predvogjena brojnim barjacima kre- nulo se je ,Pod Čempresadu.“ — Iza kako su se barjaci poredali oko tribine na kojoj su zauzeli mjesto predsjednici mjesnih organizacija, i onih iz grada otvorio je zborovanje i pozdravio sve prisutne g. J. Petković, tajnik mjesne organizecije. Zatim je blagoslovio zas- tave Don Ante Glumac uz pratnju O. Lopižića i O. Velnića, Veleč. Glumac održao je iza blagoslova prigodni govor kao i g. Zec, predsjednik kotar- ske organizacije. Dulje govore održali su ujedno i Dr Skvrce kao i narodni zastupnik prof, Mišetić. Svi su govor- nici uz odobravanje cjelog mnoštva isticali značenje obavljenog čina t. j. blagoslova zastave te podsjetili narod na slogu i jedinstvo kao nužni pred- uvjet bolje budućnosti a uvijek s ges- lom, koji je ispisan i na blagoslovlje- nim zastavama : Vjera u Boga i Seljačka Sloga! Oko 6 s. završena je proslava i cijela se povorka povratila u Komolac. Tu je glazba otsvirala nekoliko rodo- ljubnih koračnica a bila je lijepo po- čašćena od mjesne organizacije kao i neki odlični gosti iz grada u prosto- rijama g. Kolića. — Za cijele proslave riječki trombunijeri uzveličavali su pro- slavu pucanjem iz trombuna. — I ovako je završena ova lijepa i značajna proslava u Rijeci, koja je prošla u najuzornijem redu i ostavila lijepi dojam na svakoga koji joj je prisust- vovao. Jedno traženje... PRIDVORJE. (Posveta novih zvona.) Kad je sagragjen manastir u Pridvorju, franjevcima je bila povjerena duhovna služba u Konavlima. Porastom pučanstva osnivale su se župe, koje su administrirali svjetovni župnici, a franjevci su zadržali Pridvorje i ostalim župnicima pomagali u dosta napornoj službi radi rastrkanosti kuća. Ali je samostan kroz viekove ostao duhovna veza Konavala. Svi ga smat- raju kao svoju crkvu, pak se ovdje rado okupljsiu kako nam _ svjedoči proslava sv. Frana, euharistijski Kon gres, jubilarna godina Kristovog otku- pljenja i godišnja proslava sv. Križa kada sve župe dolaze procesijonalno u velikom broju. Dostojno je dakle, da manastir ima lijepa zvona, koja će vjernike pozivati na službu božju i pri dolasku ih pozdravljati. Što nije bilo učinjeno u prošlosti učinio je sada agilni O. Antun Krile, poznati misijonar i propovjednik u ovoj provinciji. Due 25 VII stigao je Preuzvišeni biskup u pratnji Preč. Da. Iva Božić i Dn Karla Caparso, da obavi posvetu novih zvons. Prije samog obreda bis- kup je držao sakupljenom narodu go- vor o svrsi zvona i samom obredu posvećenja a na konca pohvalio narod što je u novcu i snazi doprinio za popravak crkve i nabavu zvona, Narod je pomnjivo pratio obred posvećenja. Kumovi su bili: gđa Flore Jakšić, Dr Ivo Nikšić, Miho Viahutin, Mato Mišić, M. Kukuljica, N. Vaković i N, Fjorović. Poslije funkcije slijedila je zakuska u vrlo veselom raspoloženju. O. Antun Krile od ushićenja ganut, daje doživio ovaj veseli dan, opisuje koliko je imao poteškoća dok je ostvario svoju želju. Jedno zvono darovao je g. Pasko Baburica a druga dva nabavljena su doprinosima ,Konavoske Zajednice“ u Americi i Konavljana. Zahvaljuje Preuzvišenom na odazivu kao i svim Kumovima. Diže se zatim starac Mićan Miljas, koji preporuča svim prisutnima, da pomognu Oca gvardijana u popravku samostana. Iza njega ustaje mjesni župnik Dn. Niko Kusalić, koji zahvaljuje u ime svoje župe i svih Konavljana_O. Antunu za njegovo revno nastojanje za ma- nastir i crkvu. Iznosi kako je mnogo neugodnosti doživio pri sakupljanja. Teško je danas i pitati, a još je teže kad se čovjeku vrata ne otvaraju ili se zatvaraju sa stotinu neiskrenih isprika. O. Autun će na poziv svojih starje- šina ostaviti ovaj manastir a zvona će Uspomeni hrvatskog biskupaJosipa Langa Pjesnik uzme štap i pogje ma put. Njegova je kućica bila kraj vode. To je bio mali, ali obilni potok. Vrbe i kaline su rasle na njegovim zelenim obalama, a daleki vid se prostirao na ravnicu. Okolo kućice rastijahu hrast i orah, te cvatijahu ruže stoprke i ma- line. To je on sve poznavao, svako doba godine ispjevao, te kao što je bio va- ljano srce, u pjesmama slavio Boga u naravi. Ali dogje čas, kad mu samoća do- dije. Odluči poći na put i potražiti crkvu, jer se u njoj nalazi Bog u tjes- nijem krugu, te bi mu sve pripovidio. Tako on poduzme pješice više sa- motnih milja, dokle ne ugleda selo s malom crkvicom i sitnim zvonikom. Ta kapela bijaše okružena lipama u cvijetu. — — Srce mu zaigra, stupi kraj vrata — zatvorena, ali je ključ visio na čavlu. Otvori je. Bila je stara i napuštena crkvica sva popločana grobnicama. Oltar s križem i uvehlim umjetnim cvijećem. Nekoliko slika i klupa. Sjedne na jednu i zaspi ne razabravši svoje misli. Noć se stopi sa snom ovog neobič- nog čovjeka, a oko ponoća izbije jed- na, druga melodija, te ga zaokruži. To su bili duhovi. — ,Došao si u zapuštenu Božju kuću, zapjeva jedan duh, — ,Oltkle si i kamo ideš?“ upita drugi. — ,Iražim!“ odgovori pjesnik u snu. — ,Bog je svuda, to se zna“, pris- tupi treći duh, ,ali Njega nemaš ovdje“. — ,Umoran sam...“ — ,Umro parok“, proslijedi treći, »ljudi nehajni zatvoriše crkvicu, te smo mi odi gospoda u noći, jer tako Bog dopušta, da se vratimo kadkad, a evo Tebe nagjosmo!“ — Želja me muči...“ — ,Ufaj!... spavaj! Ptice u lipama će te probuditi“, I tako bje. Ševe i kosići zapjevaše mandioski pozdrav“, pjesnik se prene, polako izigje, zatvori vrata, neopaženo progje kroz selo, koje je već radilo uporno. Stalo njima ko prolazi! Život je mu- čan; od jutra do mraka ima se kositi, sijati, saditi, kopati — — a to je naj- važnije — Bog to vidi, a njih niko ne paži,.: Putnik progje još jedan dan hoda, dokle ne naigje u bogatoj ravnici na veliko selo, s redovima niskih kuća, s vrtovima punim sunčanicama, s ug- lednom crkvom s koje upravo ure za- kucaše... Umoran, ali bodar ugje u nju. Svjetiljka je stršila svetohraništu na glavnom oltaru. Pjesnik dopre do nje- ga te sjede na stepenici ispod njega. ,NARODNA SVIJEST“ 4 Kolovoza 1937 Broj 34 DE zr ostati, da kroz vjekove žive zovu, mrtve oplakuju a gromove razbijaju. Na koncu se diže Preuzvišeni, koji izrazuje svoju radost na složnom radu svjetovnog i redovnog klera, pak pre- poruča, da ta sloga vlada i unaprijed jer složna braća kuću grade. Zahva- ljuje svim Konavljanima na doprinosi- ma i darovima ovoj i ostalim crkvama Zahvaljuje nadalje na onako mnogo- brojnom učešću na euharistijskom kon- gresu, koji je bio prava smotra katoli- čke misli. Konavljani i Konavoke sa svojim divnim narodnim nošnjama, dostojanstvenim hodom, pjevanjem i barjacima izvezenim u narodnim mo- tivima bili su prave atrakcije i stranih i domaćih. Živo preporuča i stalno se nada, da će se u Konavlima mladost okupiti u Križare ili Domagoj kako se to posvuda provagia, da mladost u tim društvima usavrši svoje znanje i odgoj. Burnim odobravanjem i klicanjem Preuzvišeni je otpraćen do auta, S kojim se povratio u svoju residenciju, a narod je na noćnoj mjesečini pre- pričavao lijepe utiske ovog dana. SUGJURAGJ na Šipanu. U našem mjestu umrla je prošlog petka Ljudmila Lešević supruga gospara Joza Bogdana. Dugo je vremeva bolovala te tražila lijeka i u Zagrebu, gdje se bila pod- vrgla teškoj operaciji, koja joj je bila produžila nešto života. Njezina je smrt rastužila svakoga, koji je poznavao. Bila je dobra i uslužna prama svako- mu. Svoju je dugogodišnju nemoć podnosila rijetkom smirenošću i oda- nošću u volju Božju. U subotu joj bio lijepi sprovod uz sudjelovanje velikog mnoštva svijeta ue samo iz našeg mjesta nego iz cijelog otoka i bližnje okolice. Rastuženoj svojti osobito gosparu Jozu paše iskreno duboko sanučešće, a ne- zaboravnoj pokojnici udijelio dobri Bog vječai mir i blaženstvo. Zamisli se pak prozbori: ,Ti si tu, Gospodine, govori svome sluzi !“ Šareni, davni gotički prozori, koji prikazivahu biblijske slike u svjetlu sutona, uokvireni staklenim starim bo- jama, te arabeskama u stilu, prolije- vahu ljepotu na pjesnikovu glavu. On se prigne kao da sluša. — Niti se vrata svetohraništa otvoriše, niti koji nebeski glas dopiraše... Tada ga uhvati neko osobito miš- ljenje. Koko je to bilo pred devetnaest i po stoljeća? — — = — U oči Petka Velikoga, reče G»spo- din [sus kad sjegjahu za trpezom, — kako Matej govori: — ,l kad jegjahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše u- čenicima, i reče: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. — ,l uze čašu, i davši hvalu dade im govoreći: pijte iz nje svi; — Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha“. On ostavi dakle prije svoje muke — raspeća — uskrsnuća (jaoh! što bi bilo bez toga) za sve vjekove hranu nebesku, — — Putaik proslijedi zagledajući se u svetohranište. Ne zapita odgovor, jer je bio našao jedan izvor misli. »A ta hrana dolazi u životu, prije ili poslije, kao proroku Iliji — — koji zaspi pod smrekom od jada i umora, a koga angjeo prene, te mu dade taj- au hranu, hljeb i vodu. Razne vijesti Belgijska kraljica udova Elizabeta prisustvovala je ovih dana posveti jed- nog zvona u samostanu kod Namura. Ona je izjavila svoju spremnost da kumuje ovom zvonu. Jedna sestra u- mrloga kralja Alberta, princeza Jose- fina Belgijska je redovnica ovoga sa- mostana. U dvorani najvišeg suda Argentine izvješen je u majnovije vrijeme križ. Hodočašće od 1100 engleskih ka- tolika pošlo je prošlih dana u Lurd. Pri njihovom dolasku na mjesto ho- dočašća doživjeli su malo iznenagje- nje. Po posebnom naregjenju vlađe došli su na kolodvor gradonačelnik Lurda i načelnik ove provincije, koji su pozdravili vogju hodočašća Msgra Hinsleya. Veliki fizičar A. Stanley Edding- ton ispovijeda Boga. Taj veliki fizi- čar održao je nedavno predavanje u Beču o Mlječnoj stazi i nekim zvjez- danim sistemima. U svojem je preda- vanju rekao, da ,nas moderna fizika nužao vodi Bogu, a nikako nas ne odvodi od Boga“. I opet jedan prvo- klasni fizičar i astronom dakle prizna- je, da nas znanost vodi Bogu. 1200 baskijske djece preuzeli su engleski katolici. U Eaglesku je bilo pod nasiljem crvenih silom prevezeno svega 4 hiljade djece. U belgijskom Kongu u Airici je prelaz u katoličku vjeru tako velik, da misijonari izjavljuju, da nijesu u sta- nju da svladaju takvu navalu, Od 14 milijuna urogjenika sada ima 1 mili- jun 606 hiljada 144 katolika i gotovo toliko katekumena, naime 1 milljun 53 hiljade 495. ,A vidiš, Gospodine, usklikne on, meni je bilo teško kao Tvome proro- ku... Prošao sam više milja, da Te nagjem u hramu, da Ti se poklonim i da me utješiš. Vidiš sve! I kako pje- vam u samoći kraj bistre vode — ni znajući kamo ide pjesma — — ali se Ti mene postavio u mojoj djedovskoj baštini, te sam vezan onamo i želiš, da se vratim u svoj dom, — Milostivo slušaj još riječ moju — — ,Samo pred Tobom može čovjek iz- liti sve srce svoje; »Izbaci zlo od sebe; »Shvatiti ravnovjesje izmegju života i vjere; Staviti cio život svoj u Tvojoj vlasti; ,Skromno Ti otkriti da on, čovjek, nije dobar, i Tebe, jedinu Dobrotu po- korno moliti, da mu dadeš odsjev te svete nebeske dobrote. Povratio se s puta i našao sve po starom u kućici i okolo nje: samo što mu je u srcu svijetla luč povjerenja u Onoga, koji ga je u svetohraništu slu- šao. Ne znamo, da li su se njemu javili duhovi one zapuštene crkvice, ali se često pjesnikova misao prenašala do nje, te uporno želila, da se On, Isu- krst prisutan u Oltarskom Sakramentu, u nju povrati. Gjene Vojnović Loiseau (Kristijana Solvejgs) U oči svetih Čirila i Metoda La San- ge (Pelingrad) France, 6 julija 1937.