TE nRRIeNSsINNSS TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XIX — BR. 35. DUBROVNIK, 11. Kolovoza 1937 CIJENA Din. 1:50 Crkva i Crkva i Država, to su dva posebna svijeta u konstrukciji, nauci i sredstvi- ma. Crkva ustanovljena od samoga Boga, jest društvo sa svim pripadaju- ćim oznakama jednoga društva, Vr- hovni poglavica Katoličke Crkve, na ovom svijetu, jest rimski Biskup, sv. Otac Papa, kojega je u Petru postavio sam Isus Krist, Ovaj je postavljen kao takav za sva vremena, za sve ljude, za sve narode i njegova se misija ne može ograničiti ni na vrijeme ni na prostor. Svi su ljudi Božji stvorovi, svi su djeca jednog nebeskog Oca, svi imaju pravo ma vječno uživanje, — Zadaća je Crkve nadnaravna, u prvom redu, sve spasiti u Kristu. Njezina sredstva podata joj od svoga Utemeljitelja su ona, koja nas preva- gjaju preko uzburkanog mora života, u vječnu luku spasa, Uzvišena je za- daća Crkve Kristove, i kada tu dobro i ispravno shvatimo, onda nam sve drugo biva jasno i sasvim razumljivo. Samo onaj, koji iz temelja zabacuje Crkvu kao ustanovu Božju, me može da shvati ono velebno djelo, koje se nameće Crkvi za spas čovječanstva. | onda naravno građe svoje osnove na iluziji pogrešivog ljudskog razuma, te dolazi do svih onih poraznih zaklju- čaka i nemilih posljedica u borbi za zemaljske interese. Crkva ime svoje nepogrešive sank- cije, ona ima svoja nepromjeniva na- čela, ona ne ovisi o ljudskim manira- ma ni o mnadraženostima pokvarene ljudske naravi, Začetnik svega i apso- lutni gospodar života i čitavog razvoja zasjekao je svoje stabilne zakone i prama njima sve se kreće i upravlja. Svaki onaj, koji se protivi tim zako- nima prije ili poslije pada i pregazi ga vječni kotač nepogrešive Pravde, Crkva dakle ima zadaću da sve to lju- bomorno čuva, naučava i prakticira, i nitko i ništa je na tom putu ne može zapriječiti bez povrede samoga auktora njezina i čitavog svemira, koji će se svakomu drzniku svojevremeno i pra- vedno osvetiti. Niti Crkva strepi pred svojim neprijateljima, niti će se povući i baciti koplje na ledinu, jer je njezin poziv svet, naložen od Onoga, koji nema ni početka ni svrhe, a pod čijom vlasti sve počiva. Zadaća je dakle Crkve čuvati nepo- vrijegjenu objavu Božju, braniti moral i širiti Kraljestvo Kristovo. To je nje- zino neprijeporno pravo, i toga se ona OI MEĐUNARODNI OPĆI VELIKI SAJAM UZORAKA za sve vrsti robe 28. VIII. — 6. IX. 1937. Uz unapred nabavljenu legitima- ciju 23. VII. —11. IX. na željez- nicama besplatni povratak, na jadr. parobrodima viši razred za cijenu nižega. Država nemože odreći nikada i u nikojem slu- čaju, jer inače me bi bila Crkva Kristova. Država pako je društvo osnovano na ljudskim zakonima na čelu sa zemalj- skim gospodarima. Njezina je zadaća promicati dobrobit svojih državljana u svakom pogledu. Zato vidimo razne cblike država, vidimo razne uredbe, zakone, a sve je to promjenljivo prama razvoju čovječanstva i njegovim stvar- nim potrebama. Na tom svijetu samo mijena stalna jest, sve se mijenja pra- ma promjenljivom ljudskom razumu, Država mora da se brine za materi- jalni boljitak svojih gragjana i ona to čini, i svi se državnici natežu kako će što bolje upravljati svojom državom, a to im uspijeva prama sposobnosti i znanju odgovornih čimbenika. Crkva i Država imaju svoje odjelite resore, imaju različitu svrhu, prama čemu svak u svojoj domeni upravlja, radi i napreduje u svrhu dobra čovje- čanstva. Ona vječnog dobra, a ova vremenitog dobra. — Ona pak dobra ljudska, za koja se moraju zajednički brinuti i Crkva i Država, jer spadaju u interesnu sferu i jedne i druge, kao m. pr. odgoj djece u školama i čestit brak i t. d., moraju Crkva i Država spo- razumno urediti tako da uistinu budu na korist čovječanstva. Prama tome svak može lako shva- tititi zamašitost jedne i druge ustanove, i koja u čemu ima prednost, Dok svak radi na svome polju ne dirajući u tugje, ide dobro, ali kada počne neko neraz- ložno uplitanje bilo amo bilo tamo, eto sukoba, eto nemira i svih onih neugodnih posljedica po jednu i drugu stranku. Crkva kao Crkva ne posiže nikada na polje državno, dok Država poštuje vječne nepromjenjive Božje zasađe, i ako kadkada svjetuje državnu vlast, nikada joj me nameće nasilno svoje mišljenje. Ali kada Država počne za- dirati u čista prava Crkve, zbog koje- kakvih neosnovanih izgovora, onda ima Crkva svoje neosporivo pravo, da brani, i da osugjuje nepravedno posizanje Države na ono, što je isključivo pravo Crkve. Jer Crkva stoji na načelu: Prvo je slava Božja i spas duša, pa onda sve drugo. A to joj pravo daje sam njezin Utemeljitelj, sam Bog, a pred Bogom sve ljudsko pada. To su ispravna načela, kojih se mora držati i Crkva i Država, i kada bi tako doista bilo, nebi Država nikada posi- zala onamo, gdje nema pravo, a ta- kogier ni Crkva, i bio bi vječni sklad izmegju ove dvije ustanove, koje vode čovječanstvo raznim putevima, ali na koncu konca k istom zajedničkom cilju: vremenitoj i vječnoj sreći, L. Totić, O strašnim tamnicama u turojavi ,,Bokar“ Nakon odulje stanke javlja se opet g. prof. Burina_sa jednim člankom iz dubrovačke prošlosti. Ovaj put je tema o dubr. tamnicama. (,Politika“ od 14 jula o. g. članak: ,Zatvor u kamenom stupu. U ćelijama tamnica starog Du- brovnika zločinci su često zazigjivani“), Na same dubrovačke tamnice ne mi- slimo se osvrtati, jer je naš uvaženi povjesničar prcf. Milan Rešetar o njima napisao vrlo lijepi članak u I. svesci Glasnika Dubrovačkog učenog društva Sv. Vlaho (strana 39). Reklo bi se, da je i g. Burina uzeo neke podatke iz tog članka, te ih malo bombastički okitio. Budući da g. Burinu naročito zani- ma utvrgjenje ,Bokar“ i njegove to- božnje strašne tamničke ćelije, kad se elo u gore navedenom članku i po drugi put mavraće na njega (prvi put u članku ,Grozote u špilji smrti, Pe- ćina zločinaca u Dubrovniku“ i t, d. Vidi ,Politiku“ od 27 marta 1935 g.) uzimamo slobodu, da upozorimo g. Burinu na ovo: Utvrgjenje ,Bokar“ gragjeno je za flankiranje zidina i obranu obrova, a nije gragjeno za tamnice ili za neko mučilište, Njegove zadnje pregradnje i pojačanja vršena su prema odlukama Vijeća od 28 veljače 1562 i 11 ožujka 1570. (O. Mattei ,Zibaldone [I“), Baš negdje u to vrijeme (1554) glasoviti talijanski vojni arhitekt Pietro Cattaneo iz Siene, preporuča izgradnju utvrda sa ,kazamatama“ (V. Rossetto ,L' arte bellica“ str, 86). Radi navedenog nije nikakvo čudo, da su Dubrovčani, koje ie u to doba zanimala svaka novost u poboljšavanju utvrda, izgradili tu tvrgja- vu u kazamatsko utvrgjenje. Po tome je dakle jasno, da one udu- bine u zidu, koje g. Burina smatra za strašne tamničke ćelije, nijesu ništa drugo, nego kazamate sa otvorima za marchibuse“ i ,falconeite“, a one ma- nje za spremišta municije. Od otvora, kroz kojeg su tobože ba- cali osugjenike i ,bolesnike oboljele od teških zaraznih bolesti“ dandanas nema nikakvog traga, te se mora sum- njati, da li je takav otvor uopće po- stojao. Ali i kad bi taj otvor bio, onaj, kojemu su poznate one veće i manje — mnogobrojne bolnice u XIV., XV, i XVI. v. u starom Dubrovniku, te da je bila već g. 1317. iljekarna u gradu, i komu je poznato, kojom su sami- lošću naši stari Dubrovčani postupali sa bolesnicima, mora da s prezirom odbije tu objedu, da su naime Dubrov- čani kroz te otvore bacali i bolesnike, Stari su Dubrovčani i te kako bili pro- žeti sa bratskom, kršćanskom ljubavi prama svom iskrnjemu, da su se ne samo žrtvovali za svoje bolesnike po- dižuć razne bolnice, nego su čak imali ćustva samilosti i prama svojim robo- vima, tako da je dubrovačka Republika bila prva u Europi, a potom i u cije- lom svijetu, koja je ukinula trgovinu s robovima (1416). Svihu onih svodova pod tvrgjavom, koje g. Burina nazivlje ,Špiljom smrti“ i »pećinom zločinaca“ može objasniti svaki gragjevinski majstor, jer se i kod gradnje obične kuće na dvije odvojene hridi moraju praviti slični svodovi, U ovom slučaju svodovi su imali još veću važnost, jer kad bi prostor izmegju obih hridina bio zazidan, davno bi na tom mjestu more uništilo temelje tvr- gjave. Divna utvrgjenja našega grada, gra- gjena su u više epoha, te potom i prema raznim sistemima utvrgjivanja. Ta se utvrgjenja radi toga mogu sma- trati rijetkim modelom razvitka tvrgjav- ne tehnike u Europi. Da bi se hijelo nešto pisati o tim zanimljivim utvrda- ma treba proučiti povijest razvitka utvr- gjivanja i naoružanja u srednjem i novom vijeku. Prema piscima, koji napominju ,Bo- kar“ proizlazi, da je on kad-kad služio i kao neki izolacioni paviljon, te je bio spojen sa starom dubrov. bolnicom Domus Christi“, Napomenuti ćemo još i to, da ni jedan pisac, koji je do sada pričao o tamnicama u ,Bokaru“, nije to vjerodostojnim podacima dokazao. Ovo smo iznijeli ne samo radi tako površnog pisanja u beogradskom listu, nego da i neupućenom čitaocu raz- jasnimo o istinitoj činjenici naše tvr- gjave ,Bokar“. Glasovi o Euharistijskom kongresu u Dubrovniku Izjava preuzvišenog biskupa Jeronima Dra Mileta Čovjek u svom životu ima lijepih dana, a za mene su najljepši dani, u kojima se na vidni način pokazuje vjera našega naroda. Takovi lijepi dani bili sa za mene dani Euharistijskog kongresa u Dubrovniku. Dubrovnik je progovorio divno, veličanstveno, onako kako može da progovori duša jednog grada, koji je stoljećima visoko dizao barjak katolicizma. I bio sam veseo i radostan gledajući onaj marod kako javno ispovjeda svoju vjeru u Euhari- stijskog Kralja. Utisci su za mene bili snažni i ne mogu da ih rečem u par riječi. Sve je bilo tako lijepo i krasno ure- gjeno, svak je nastojao da Euharistij- ski kongres bude uistinu velebna ma- nifestacija Kristu Kralju u Euharistiji. Zaista Kongres u Dubrovniku svojim dimensijama prešao je granice dijece- zan, i pokrajinskog kongresa te su tu Ne zaboravite na NIVEA! Ona jača Vašu kožu!!! bili zastupani svi krajevi naše Hrvatske. Gledao sam kako se je svećenstvo skupa sa svojim biskupom zauzimalo da Kongres što bolje uspije i kako im nikakove žrtve nijesu bile teške. Svaka im čast i hvala! Bio sam svjedokom kako je naša omila- dina stupala Stradunom, puna vjere i zanosa, ie sam uvjeren da će Euhar. kongres u Dubrovniku biti i od velike važnosti za procvat Katol. Akcije kod nas Hrvata. Suzom radosnicom u očima proma- trao sam one naše seljake i radnike iz svih krajeva, iz svake župe biskupije dubrovačke i rekao sam: Narod koji ima ovakovu vjeru ne će propasti. Dubrovnik je prošao bure i oluje, i još je tu, i dok bude vjere sv. Vlaha, koja se je na osobiti način manilesti- rala prigodom Euhar. kongresa, ne će propasti, staće ponosan ne samo na svoju prošlost nego i na svoju buduć- nost u preporogjenoj Hrvatskoj. Šibenik, 3 kolovoza 1937.