TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

Narodna Svijest

 

GOD. XIX — BR. 36.

DUBROVNIK, 18. Kolovoza 1937

Baška Vjera, baška politika

Ovdje govorimo o Vjeri, koja nas
uči ono, što je Bog objavio i uči nas
sveta Crkva katolička, a pod politikom
razumijemo sve ono, što zasijeca u
rad za socijalni poredak čovječanstva.
Ova dva vrlo važna problema često
se brkaju i stvaraju se nesuglasice
ondje, gdje ih ne bi trebalo da bude
u koliko predstavnici jedne ili druge
strane nesvijesno posižu onamo, gdje
im nije mjesto, ili se navlaš pačaju u
u ono, što nespada u njihov djelokrug.

Treba da se i ovdje držimo aksioma:
Ko dobro luči taj dobro uči, inačei u
dobroj vjeri mnogo se puta griješi i
sa jedne i sa druge strane, ako nema
i zlonamjernosti, A veliko je zlo, kada
se to baš maumice čini, okrivljujući
svoga protivnika zbog nečesa što inače
objektivnost vrlo dobro razlikuje, i daje
svakome svoje.

Izrabljivati ova dva posve različita
pojma, recimo u lične ili stranačke
svrhe znači škoditi samoj stvari bilo
Vjere bilo politike,

Svi znamo koja je svrha Vjere, da
čovjeka vodi duhovnom vremenitom i
vječnom dobru oslonom ma ono, što
mas ona sama uči prama objavi i upu-
tama legalnog njenog zastupstva ma
ovom svijetu. Politika se više brine za
svagdašnjicu, za hljeb, za ovozemski
život.

Koliko griješe predstavnici Vjere, kada
nerazborito istu miješaju u politiku,
toliko dapače još više griješe i oni
političari, koji bi htjeli izrabljivati Vjeru
u svoje providne svrhe, i skučiti je pod
svoj diktat.

Vjera je nešto sveto, nadzemaljsko,
koja tangira ljudsku savjest, i ta mora
biti slobodna, u nju se nebi smjelo
dirati pod nijednom izlikom, ona se
ne smije prefanirati nikomu za volju.
Ona se bazira na vječnim Božjim na-
čelima, koje čojek ne smije dirati niti
ograničivati, Tim vječnim načelima mo-
ra se sve drugo prilagoditi i ne smije
im se nikoprotiviti,

Politika kolikogod radi o zemaljskim
prolaznim stvarima i ima na umu ma-
terijalnu ljudsku poboljšicu, barem u
prvom redu, me smije da radi proti
Vjeri, jer bi tim  prekoračivala svoj
djelokrug i mješala se u ono, što na
nju ne spada. Pa bi tim neuspjelim
radom više škodila zajednici nego li
koristila, jer ko radi protiv Vjere, on
radi proti Bogu, a onaj koji radi proti
Boga, taj je zločinac čovječanstva.

XXVIII.
MEĐUNARODNI OPCI
VELIKI SAJAM UZORAKA

za sve vrsti robe

28. VIII. — 6. IX. 1937.
Uz unapred nabavljenu legitima-
ciju 23. VIH.—11. IX. na željez-
nicama besplatni povratak, na
jadr. parobrodima viši razred za

cijenu nižega.
pez I SIG SA Hila

 

Dok politika ide svojim redovitim
tokom i svojim putem, Vjera joj ne
smeta, niti je priječi u njezinu radu.
Tu joj se pruža široko polje rada i
svi od nje tražimo neki boljitak i na-
predak. Pa pošto politika radi o ze-
maljskim stvarima i u tom pogledu
nema nepromjenjiva načela, i nema
vrhovnu sankciju, koja bi joj dala au-
toritet nepogrješivosti, to je ona slo-
bodna da se razvija, prama mišljenju
pojedinih stranaka i njihovim progra-
mima, uvijek u granicama morala i
Božjih zakona.

Dočim Vjera mora da bude netak-
nuta u svojim principima, jer su ti prin-
cipi od Boga, ne od čovjeka, koje ova
ne može mijenjati za tobožnji materi-
jalni interes, kojemu bi valjda Vjera,
tobože priječila neki umišljeni napredak.
Prava Vjera nikada se ne protivi ljud-
skom napretku, i ako stavlja ljudskoj
sebičnosti neke granice, preko kojih
se ne smije dalje, to je opet za bolje
čovjeka, za njegov ne samo moralni
nego materijalni boljitak,

Naravna je posljedica, da Vjera pazi
i na politiku, kao i viši čimbenik, koji
ima pravo na to, pa kada politika
svrne iz svoje kolotečine, kada počne
dirati u vječna načela, u Boga, u Vjeru,
ova ima potpuno pravo, da joj dovikne :
Stani, prekoračila si svoj djelokrug. I
ovo nije mješanje Vjere u politiku,
nego presizanje politike na ono, na
što nema pravo i samoobrana Vjere,
naime njezinih prava.

Vjera, kako rekosmo, ne dira u pra-
vo politike, ali se može dogoditi, i to
se nažalost kojiput i dogagja, da pred-
stavnici Vjere, bespravno skreću nju
na politiku i onda baš trpi Vjera, jer
se je povlači onamo, kamo ne ide,

Stoga treba dobro lučiti Vjeru od
politike i sa jedne i sa druge strane,
I politika ne smije ili barem ne bi
smjela uapadati Vjeru. Kada bi se o-
pazilo, da meki predstavnik njezin gri-
ješi u svome zvanju, on sam lično
snosi i posljedice, a me Vjera. Niti bi
politika smjela kuditi Vjeru, ako ova,
očiti nepravendni napadaj sa strane
političara, odbija od sebe i pravom
se brani,

Zato baš i jedni i drugi morali bi
uvijek imati na pameti onu: — Ko
dobro luči dobro uči.

Konkordat

Pod naslovom »Ratifikacija konkor-
data u Jugoslaviji“ pariški list ,Figaro*
objavljuje članak od Paula Masseta, u
kojemu se megju ostalim veli:

»Dogagjaji koji su obilježili raspra-
vu o konkordatu u jugoslavenskom
parlamentu, odigrali su se u jednoj
takvoj paradoksalnoj atmosferi i bili su
igračka takvih koincideacija, da konačno
izbiju na toliko neočekivani plan, da
strano javno mijenje ima mnogo raz-
loga, da se prevari, Ono vjeruje, da
postoji ozbiljan sukob izmegju zemlje
i vlađe tamo, gdje se jedino mogu
vidjeti manevri političkog porijekla.
Kada je 24. VI. 1935. godine g. Sto-
jadinović uzeo vlast, zamijenivši Jevtića
našao je u kartonima svoga prethodnika
konkordat, koji je iznio pred skupšinu,
kada je ovaj došao na dnevni red.
Mislio je, da ništa ne može smetati

 

njegovoj ratifikaciji. Pretsjednik vlade
podnio je na glasanje u skupštini
jedan tekst, na čijoj redakciji nije sa-
ragjivao, u neku ruku , dijete“ njegovog
protivnika Jevtića, Megjutim jednim
manevrom baš oni, koji bi pod drugim
okolnostima bili sretni, da za sebe tra-
že pravo očinstva konkordata, bili su
ti, koji su izazvali opoziciju.

Vješto obmanuto visoko svećenstvo
uzelo je stav kao da smatra konkordat
napadom protiv pravoslavne crkve i
našlo za shodno, da se uzbuni protiv
mjere, kojom se postupa jednako sa
autokefalnom i čisto narodnom crkvom
i s jednom univerzalnom i megjuna-
rodnom crkvom, Konkordat je dobio
vid povrede suverenosti.

Kritičnoj periodi vremena vjerojatno
će slijediti stišavanje. Predsjednik vlade
sa svoje strane odložio je za prosinac
ratifikaciju pred senatom.

Kad to bude svršena stvar g. Sto-
jadinović može se pohvaliti, da je
postigao jedan od najljepših političkih
uspjeha svoje karijere,“

Prosvjed Biskupa krčkoga Dr. Srehrnića

Preuzvišeni biskup Dr. Stebrnić pro-
svjedovao je kod Direkcije Pomorskog
saobraćaja u Splitu povodom skanda-
loznog vladanja, s kojim su se neki
izletnici isticali, Protest glasi:

»Danas je došao parobrod »Topola“
sa izletnicima u Krk te je ostao u luci
od 12 do 13% sata,

Brojni izletnici na ,Topoli“ bez raz-
like spola isticali su se svojim upravo
skandaloznim nekulturnim vladanjem,
jer su nosili na sebi muški samo ku-
paće gačice majprimitivnije forme, žen-
ske sportske gaćice najkraćeg oblika i
krpicu na prsima, a nekoje samo triko
kostime koji su jedva nešto sakrivali,

Taj način vladanja na javnom paro-
brodu u najvećoj je opreci s brojnim
na1egjenjima, što su ih nadležne vlasti
za kupališna mjesta i ove godine po-
novno izdale u smislu kulturnih zah-
tjeva za kretanje na bilo kojim javnim
mjestima, koja nijesu reservirana za
kupanje i sunčanje.

U ime kršćanskog morala i kulture
uopće kod Veleuglednog Naslova naj-
odlučnije prosvjedujem, što zapovjed-
nici brodova dozvoljavaju, da mogu
bestidni nekulturni ljudi svoju goloti-
nju javno i nesmetano na brodovima
izlagati i što ti zapovjednici čestite
ljude sile, da gledaju vladanje na bro-
dovima, kako se jedva zapaža megju
divljacima u crnom kontinentu.

Energično molim Veleugledni Na-
slov, da blagoizvoli podregjene organe
odmah pozvati, kako bi u smislu na-
regjenja nadležnih vlasti svakomu čo-
vjeku strogo zabranili ukrcanje na brod
ili iskrcanje iz njega te kretanje na
brodu, ako nije odjeven u gragjansko
odijelo, a svaki prekršaj priveli shod-
noj osjetljivoj kazni,

Gdje je na brodovima inače mjesta
za ljude, koji drže do kulture, pošte-
nja i morala ?

Dužnost je nas sviju, da uklanjamo
svako vladanje iz javnosti koje vodi u
nekulturu i potiče na nemoral. A me-
gju te pojave spada stalno i ono, što
se danas na ,Topoli“ nesmetano do-
pustilo ! Biskup Srebrnić, v. r.

U Krku, 6 kolovoza 1937“,

Odlučan stav biskupa Dr. Srebrnića
mora da naigje na opće povlagjivajne
poštene javne publike, I kod nas u
Dubrovniku vidi se, kako se neki stranci
muško i žensko slobodno i nesmetano
šetaju po gradu, u majodurnijim for-
mama golotinje. Mi smo o tome više

uta pisali i pozivali odgovorne javne
aktore da spriječe to javno zlo po
kulturu i moral, ali je sve to bilo uta-
man. Ne hoću da uvide, da to propu-
štanje je upravo potkopavanje temelja
Vjere i ćudoregja, pa i samog javnog
poretka. Uredništvo.

 

CIJENA Din. 150

Važno za učenike
srednjih i osn. škola!

Opaža se u posljednje vrijeme, da
naša srednjoškolska mladež, koja je
svršila 4 razreda srednje škole (gimna-
zije, realke, realne gimnazije i gragjan-
ske škole) izmegju 14 i 16 godina
mnogo sanjari, čeka neka čudesa, ne
radi ništa, gubi zlatno vrijeme i ostaje
kod svojih roditelja na sav teret i brigu,
jer nema ta mladež materijalnih mo-
gućnosti ni drugih preduvjeta da na-
stavi svoje nauke u višim razredima
srednjih škola. Tako prolaze godine i
godine i ta naša brojna mladež nema
potrebnih niti stručnih kvalifikacija za
uposlenje i namještenje, nego dolaze
u obzir pri namještenju za najniža
mjesta raznih administrativnih struka,
a takvih namještenja danas nema, Onda
dolazi kajanje i svaki pojedinac pita
sam sebe, što sada? Takvi se redovito
obraćaju u velikom broju na Hrvatskog
Radišu, da ih namjesti u razna pri-
vredna zvanja, ali je prekasno početi
naukovati u 17 godini života, jer se
takav stariji mladić ne može u nauč-
ničkom životu snaći i ne može se pri-
lagoditi prilikama u kojima jedan na-
učnik živi. Iz svega toga proizlazi za
ovakovog srednjoškolca- naučnika život-
no nezadovoljstvo i razočaranje, Prema
postojećim shvaćanjima o primanju
naučnika u trgovinu, obrt, industriju i
napredno poljodjelstvo nijedan poslo-
davac ne prima ni jednog mladića
preko 16 godina. Zato pozivamo sve
roditelje, ako žele svojoj djeci dobro,
i ako su njihova djeca svršila 4 raz-
reda srednje škole (gimnazije, realke,
realne gimnazije i gragjanske škole),
a ne postoji nikakva mogućnost iz
ma kojih uzroka za njihovo daljnje ško-
lovanje, onda neka roditelji učine ovo :

a) Neka svoju djecu, koja su svršila
4 razreda srednjih škola upute u stručne
škole, da ta djeca imadu stručne kva-
lifikacije — ako to dozveljavaju ma-
terijalne prilike roditelja.

b) Ako su materijalne prilike, da je
nemoguće djeci polučiti stručne kvali-
fikacije u stručnim školama onda pre-
ostaje samo jedno, a to je direktno i
praktično naukovanje djece u svim gra-
nama privrede: u trgovini, obrtu, in-
dustriji i naprednom gospodarstvu.
Ovo isto vrijedi i za učenike svršenih
pučkih škola, koji, kada svrše 4 do 6
razreda ostaju kod kuće, te često ne
rade ništa i kad se približe 17 godini
života obraćaju se na Hrvatskog Radišu
da im pomogne. Za ove je još teže,
jer su već prije 5 do 6 godina svišili
pučku školu i izašli iz discipline, često
zaboravili čitati i pisati, pa ovakove
mladiće neće niko da primi. Zato će
roditelji odmah slati svoju djecu na-
kon svršena 4 razreda osnovne ili sred-
nje škole — u naukovanje, da se ne
gubi vrijeme, jer nam je samo tako
moguće, da ovakovi naučnici na vri-
jeme započnu naukovanje i to nauko-
vanje na vrijeme i uspješno završe.
Roditelji će učiniti na ovaj način samo
korist svojoj djeci za njihovu samo-
stalnu budućnost, ako ne dopuste da
im djeca badava gube vrijeme, što će
se njima i njihovim roditeljima kasnije
osvetiti. — Roditelji, šaljite svoju djecu
u naukovanje, čim naviše 14 godina!

wHrvatski Radiša“

 

Hrvatska katolička obitelj kupuje i
troši poštanske dopisnice Duvanjske
bazilike. U svakoj pošti samo 1 dinar.