Strana 2

 

Razne vijesti

Devet milijuna ljudi na Megjuna-
rodnoj izložbi, Parišku je izložbu već
danom 9 ov. mj. posjetilo 9 milijuna.

Novi lionski nadbiskup je dosa-
dašnji biskup Lurda mons. Petar Ger-
lier_ (Žerlier). Imade mnogo nas Hrvata,
koji poznaju mons. Gerliera, kojega
su vidjeli i s kime su se slikali u Lur-
du, a čije su vatrene apostolske go-
vore slušali u Marijinom građu na Pi-
rinejima. Interesantan je život tog nad-
biskupa. Rogjen u Versailles-u, učio
je pravo u Parizu i nakon svršenih
nauka postao je odvjetnik, koji se je
svojom inteligencijom i govorničkim
darom isticao megju pariškim odvjet-
nicima. Osjetivši Božje zvanje stupio
je u sjemenište u svojoj 33 godini, g.
1913. Ali rat ga je pozvao u službu
domovine, u kojoj se je istakao kao
hrabar vojnik. Ranjen u bitci Marne,
god. 1913, bio je zasužnjen od Nije-
maca i ostao u Njemačkoj do ožujka
1921. Nakon rata je nastavio bogo-
slovske nauke, te prvu Sv. Misu je
otslužio tek g. 1921. God. 1929 bi
imenovan za biskupa Lurda i Tarbesa,
a sada je imenovan od svete Stolice
za nadbiskupa Lyona, koji će kao ta-
kav nositi naslov Primasa Golije (Fran-
cuske)

Živa vjera njemačkih katolika. U
Aschenu su posljedajih 14 dana o-
držana proštenja pred izloženim Isu-
sovim relikvijama, Kroz to je vrijeme
došlo u Aachen preko 800.000 ljudi
iz svih krajeva Njemačke. Propovije-
dao je glasoviti biskup grof Gallen.

Sveti Otac je pozvao oo. Salezijan-
ce i povjerio im upravljanje vatikans-
ke Poliglotske Tipografije.

Londonski je univerzitet podijelio
počasnu titulu ,Master of Science“ do-
minikanki sestri Mary Cecilia u znak
priznanja za njezin rad na polju istra-
živanja alaun — i alkali — sulista.

Dubrovčanin Vlaho Bolić D. |.

Dolazak Vojvode i Vojvotkinje od
Windsora u Dalmaciju. Kako novine
pišu, bivši engleski kratj Eduard VIII.
sada vojvoda od W ndsora sa svojom
suprugom posjetit će ovih dana Dal-
maciju, Već dneva_15 ov. mj. imao
se je u Veneciji ukrcati na jahtu ni
ha“, vlasništvo direktora jugoslavens-
kog Lloyda g. Banca i njome će krs-
tariti po Jadranu. Ovom prigodom
Vojvoda od Wiadsora obišao bi sva
ona mjesta u Dalmaciji, koja je u
društvu Miss Simpson, sadašnje svoje
supruge, lanjske godine posjetio kao
engleski kralj Eduard VIII.

Vojvoda od Windsora u Veneciji.
Vojvoda i Vojvotkinja od Windsora
bili su pred malo dana u Veneciji.
U Veneciju su došli motornim čamcem i
i iskrcali se pred dudžđevom palačom
dok je na trgu bila velika skupina
američkih turiskinja. Jedna od tih ame-
rikanki, prepoznavši vojvodu oduševjle-
no je uskliknula i obe ruke digla u
vis. Ali u tom trenutku torbica joj je
pala u kanal. Vojvoda opazivši što se
desilo Amerikanki, jednostavno je sko-
čio u kanal, onako kako je bio obučen
i sa par zamaha uhvatio je torbicu.
Izvolite,“ i predao je sa osmješkom
zbunjenoj ali i presretnoj Amerikanki,

U Tokiju je 1.lipnja umro Isusovac
pater Herman H imann rodom Nijemac,
koji je bio osnivač i prvi rektor kato-
ličkog univerziteta u Tokiju. Nedavno
je bio odlikovan od japanske vlade, a
na osobiti je način bio poštivan i od
strane studenata, Nad samim je grobom
bilo pročitano oprosno pismo ministra
prosvjete i visokih škola.

U Parizu je zasjedao internacionalni
kongres za crkvenu muziku kojom se
je prigodom  sakupilo 200 katoličkih
dirigenata i organista. Na sjednicama
kongresa mnogo se je raspravljalo o
značenju crkvene muzike za Kat. Akciju,
o potrebi staleškog organiziranja diri-
gemata i organista, te o socijalnoj misiji
umjetnika.

1717—1756

Vlaho (Blaž) Bolić doduše nije je-
dan od onih znamenitih Dubrovčana,
koji su ime svog grada pronijeli svi-
jetom, ali ipak smijemo reći, da je i
on bio ures i dika naše drage Dub-
rave. Ta okolnost tisnula mi je pero u
ruku, da s nekoliko priprostih riječi
iznesem kratki vijek i rad ovog vrijed-
nog Dubrovčanina.

Rodio se u Dubrovniku od imućnih
i bogoljubnih roditelja 21 rujna 1717.
Svršivši u rodnom gradu gimnazijske
nauke ostavi bogatu baštinu (bio je
jedinac) svojim trima sestrama i pos-
veti se Bogu u Isusovačkom redu, u
koji je stupio u Rimu 12 studenoga
1733.!) Darovit, a željan znanja napre-
dovao je u naukama mimo obično.
Rano je zavolio latinske i grčke pisce,
osobito pjesnike, pa dok je u Rimu
učio besjedništvo bude odabran, da
ma svetkovinu sv. Stanislava Kosike
latinskom pjesmom slavi mlagjahnog
sveca. Grčke je pisce nadasve volio i
proučavao ih sav svoj vijek. Koliko se
pak odlikovao u filozofskim naukama,
vidi se po tomu, što ih je završio jav-
nom disputom u glasovitom Rimskom
Kolegiju. Zatim je pet godina naučao
humanističke nauke u Pistoji, Livornu,
Loretu i Perugii. Svojim temeljitim i
opsežnim znanjem te poznavanjem kla-
sičkih starina bio je vrlo sposoban za
profesora gimnazije, ali kako je bio
odveć blage, ponešto boljažljive ćudi,
pa nije mogao obijesne mladeži držati
na uzdi, starješine mu odrediše drugo
područje rada. U Rimu je učio teolo-

1) Catal. trienn, I Rag. 1754.

giju, predavao je ujedno grčki jezik u
Rimskom Kolegiju, a kao slušač četvr-
tog tečaja tumačio je teža pitanja iz
teologije bogoslovima znamenitoga nje-
mačko-ugarskog zavoda.

Dne 1 rujna 1749 vratio se nakon
16 godina u svoj dragi Dubrovnik,
gdje ga je zapala zadaća da dubro-
vačkim mladićima predaje f>lozofiju,
ali kako mladim gosparima filozofija
nikako nije mirisala, budu predavanja
nakon nekolika godina?) obustavlje-
na. Predavanja su polazli i klerici

Zadnje tri godine života radio je o.
Vlaho u duhovnoj pastvi, napose vršio
je službu propovjednika bratovštine
,Dobre smrti“ tako, da je on propo-
vijedao od Uskrsa do kolovoza, a od
studenoga do Uskrsa o. Juraj Bašić,
koji bi po Uskrsu redovito polazio na
misije po državi dubrovačkoj.

Godine 1756 pojavila se u Dubrov-
niku nekakva kužna bolest, od koje je
porarlo mnogo ljudi, i odličaih, megju
njima i vrlo vrijedni dubrovački nad-
biskup Hijacint Miljković iz reda sv.
Dominika, za kojega veli spomenuti o.
Bašić (u životopisu o. Bolića) da je
u Dubrovniku ostavio vječnu uspome-
nu zbog svoje blage i umiljate ćudi i
apoštolske revnosti, s kojom je uprav-
liao nadbiskupijom.*) Obolio je i naš
ir Catal. brev. Coll. Rag. 1750, 1751, 1752

53.

%) Elogia les. Ragus. (Vrela i Prinosi 3.
1933, str. 81). — Osim Bašića donose kra-
tak životopis B. Bolića: 1% Franjo Marija
Appendini, Notizie istorico-critiche sv. i
(Dubrovnik 1803) str. 153—154; 2% Boero,
Menologio t. ll, str. 301; 3% Kronika dubro-
vačkoga xa (,Alcune Memorie“) fol.
99v, 100 r (od J. Bašića). -- K tomu: Som-
mervogel, Biblioth&que de la Comp. de J6-
sus L, col. 1622 i VIll, col. 1857.

,NARODNA SVIJEST“ 18 Kolovoza 1937

 

 

Pisma iz naroda.

ČARA NA KORČULI. Srebreni ju-
bilej žapnika Don Iva Petkoviča. Naj-
veće i najpoznatije proštenište na oto-
ku Korčuli iest Gospa odČarskog polja
u mjestu Čira. Svake godine na 25
srpnja slegne se u Čaru po koja hi-
ljada pobožnog naroda sa cijelog oto-
ka Korčule, sa susjednog poluotoka
Pelješca i otoka Mljeta da u pobož-
nosti svoga srca izvrši svoje zavjete i
iskaže svoje sinovske osjećaje prema
dragoj Gospi od Čarskog polja. Ove
godine je u Čari bilo na osobiti način
svečano i živo. Mp. Don Ivo Petković
koji je otrag par mjeseci osobitim za-
nosom župljana bio primljen za no-
vog župnika u ovom omiljelom  sve-
tištu, slavio je na dan Gospe od Čar-
skoga polja svoju 25 godišnjicu mis-
ništva. Na taj dan uz ostali mnogo-
brojni narod iz najbliže i daljne oko-
lice prisustvovala je rodbina svečara i
njegovi dobri i ugledni prijatelji i biv-
ši kolege. Narod se je radovao sa
sretnim svečarom i za njegovo zdrav-
lje pristupao na sv. sakramente. Broj
sv. pričesti nadmašio je 600. U 10 s.

 

Za dopisivanje i čestitanje u svakoj

hrvatskoj kući poštanske dopisnice

Duvanjske bazilike. Samo 1 dinar.
Tražite u poštama.

 

 

 

Bolić i uhvatio smrtau klica. 1 et> sad
u bolesti zasjala je velika njegova kre-
post u potpunom sjaju. Kad je raza-
brao, da mu je mrijeti, nije se nima-
lo žalostio ni plašio, nego se posve
predao svetoj volji Božjoj, paće je i
zahvaljivao Bogu čeznući, da se s Njim
združi u ljubavi vječnoj. Svima je u-
darala u oči njegova sigurnost na pra -
gu vječnosti, čvrsto pouzdanje, da će
se spasiti. Kad ga je njegov ispovjed-
nik zapitao, da mu iskreno reče, na
čemu se osniva to njegovo pouzdanje
i sigurnost, odgovori otprilike ovako:
,Štovao sam blaženu Gospu i širio
njezinu pobožaost što sam više mo-
gao, i zato sam siguran, da će ona,
Djevica vjerna, održati riječ, jer jeio
njoj rečeno: Koji me diči, imat će ži-
vot vječni“, Bašić, koji je s Bolićem
živio u dubrovačkom kolegiju po pri-
lici 7 godina i napisao mu kratak ži-
votopis (uekrolog), sažuvao nam je za-
nimivu vijest, da u njegovo doba go-
tovo nije bilo obitelji, u kojoj se dnev-
nice ne bi štovala Gospa od Dobrog
savjeta. Za širenje te bogoljubnosti
najviše je uradio o. Bolić. Oa je tako-
gjer razdijelio u Dubrovniku golemo
mnoštvo slika Gospe od Dobroga sa-
vjeta.

O. Vlaho, što mu se više primicao
posljednji čas života, to je radosniji i
vedriji bivao. Ta njegova iskrena ra-
dost, taj svetački pokoj, koji mu pre-
obraziše lice, tako su dirali srca pri-
sutnih Otaca, da se nisu mogli suz-
držati od suza radosnica, pa su hvalili
Gospodina Boga, koji je o. Blaža o-
basuo tolikim milostima. Nevinu svoju
dušu predao je svojem Stvoritelju 16.
veljače 1756. U Redu je stekao najvi-

 

Broj 36

iza velike zavjetne procesije oko Čars-
kog polja sa slikom bl. Djevice sve-
čar mp. Don Ivo Petković služio je
pjevanu jubilarnu misu, kod koje su
asistirali njegovi kolege preč. Don Bo-
žo Bačić, Don Spaso Korunić i O.
Pavao Dodić. Iza evangjelja održao je
O. Pavao Dodić krasnu propovijed o
čudesnoj moći bl, Gospe od Čarskoga
Polia, a na koncu apostrofirao sveča-
ra sa dirljivim riječima istaknuvši na
osobiti način njegov požrtvovni i agil-
ni rad u njivi Gospodnjoj za spas
neumrlih duša. Zbor Čarske školske
dječice krasno je pjevao figuralnu mi-
su. Za objedom u župnom stanu iz-
redale su se brojne nazdravice, koje
su sve svršavale sa srdačnom željom,
da bi naš dični svečar sretno dočekao
zlatni i dijamantni jubilej, što mu i
mi od srca želimo.

SORA AA. INIM
Što je Kafa bez kofeina za srce
to su Zeilss-Umbral

stakla za oći.
Zaštitite Vaše oči od prejake
svjetlosti. ,
Za sve informacije kao i pro-
spekte obratite se na stručnog

optičara BOGDAN

DUBROVNIK

 

ši stepen položivši u D 1brovniku 19:
ožujka 1751. četiri svečana zavjeta.

Ostavio je u rukopisu latinskih pje-
sama, koje uvelike hvali poznati Ap-
peadini, pisac dubrovačke prošlosti.
Appendini donosi dvije: jednu u čast
dubrovačkom pjesniku Vinku Petrovi-
ću,4) drugu u čast sv. Alojziju Gon-
zagi.) Neke su njegove latinske pjes-
me (ode) tiskane zajedno s pjesmama
bratučeda mu Ivana Karla de Angelis.*)
Njegov ,panegirik“ u čast vojvodi de
Berry, datiran u Gružu 22. listopada
1754., unio je o. Ivan Marija Mattei
(Matijašević) u prvi svezak svoje vrlo
vrijedne rukopisne zbirke (str. 585—
598). Na hrvatskom jeziku ostavio je
Bolić omašan svezak od 64 propovije-
di.?) Najveći dio tih propovijedi radi o
vječnim istinama i o kršćanskom živ-
ljenju, a izrekao ih je, barem veliki
dio, na sastancima bratovštine Dobre
Smrti. Od ostalih spominjemo ove:
Marija, majka Dobrog savjeta (str. 325
—337), O pravoj pobožnosti prema
Majci Božjoj (str. 613—622), Gospa
Karmelska (423—432), Sv. Franjo Ksa-
verski (301—310, 527—539, 589—600),
Sv. Mojzije Gonzaga (351—361, 643
—654, 715—726), Sv. Ignacije Lojols-
ki (365—373, 449—458, 513—521),
Sv. Petar i Pavao (435—445), Sv. Fra-
njo R&gis (565—575, 629—642),

4) Appendini, Notizie istorico-critiche ll
(Dubrovnik 1803) str. 150-151.

5) O. c. str. 154-157.

4) Odae I. C. Angeli et Blasii Bolich, Dub-
rovnik 1810, 1812.

7) Rukopis u velikoj (četvrtini, sav pisan
rukom o. Bolića, ima 755 strana, od tih oko
100 praznih. Čuva se u arhivu Isusovačke
provincije u Mlecima.

Same