Strana 2 Razne vijesti Devet milijuna ljudi na Megjuna- rodnoj izložbi, Parišku je izložbu već danom 9 ov. mj. posjetilo 9 milijuna. Novi lionski nadbiskup je dosa- dašnji biskup Lurda mons. Petar Ger- lier_ (Žerlier). Imade mnogo nas Hrvata, koji poznaju mons. Gerliera, kojega su vidjeli i s kime su se slikali u Lur- du, a čije su vatrene apostolske go- vore slušali u Marijinom građu na Pi- rinejima. Interesantan je život tog nad- biskupa. Rogjen u Versailles-u, učio je pravo u Parizu i nakon svršenih nauka postao je odvjetnik, koji se je svojom inteligencijom i govorničkim darom isticao megju pariškim odvjet- nicima. Osjetivši Božje zvanje stupio je u sjemenište u svojoj 33 godini, g. 1913. Ali rat ga je pozvao u službu domovine, u kojoj se je istakao kao hrabar vojnik. Ranjen u bitci Marne, god. 1913, bio je zasužnjen od Nije- maca i ostao u Njemačkoj do ožujka 1921. Nakon rata je nastavio bogo- slovske nauke, te prvu Sv. Misu je otslužio tek g. 1921. God. 1929 bi imenovan za biskupa Lurda i Tarbesa, a sada je imenovan od svete Stolice za nadbiskupa Lyona, koji će kao ta- kav nositi naslov Primasa Golije (Fran- cuske) Živa vjera njemačkih katolika. U Aschenu su posljedajih 14 dana o- držana proštenja pred izloženim Isu- sovim relikvijama, Kroz to je vrijeme došlo u Aachen preko 800.000 ljudi iz svih krajeva Njemačke. Propovije- dao je glasoviti biskup grof Gallen. Sveti Otac je pozvao oo. Salezijan- ce i povjerio im upravljanje vatikans- ke Poliglotske Tipografije. Londonski je univerzitet podijelio počasnu titulu ,Master of Science“ do- minikanki sestri Mary Cecilia u znak priznanja za njezin rad na polju istra- živanja alaun — i alkali — sulista. Dubrovčanin Vlaho Bolić D. |. Dolazak Vojvode i Vojvotkinje od Windsora u Dalmaciju. Kako novine pišu, bivši engleski kratj Eduard VIII. sada vojvoda od W ndsora sa svojom suprugom posjetit će ovih dana Dal- maciju, Već dneva_15 ov. mj. imao se je u Veneciji ukrcati na jahtu ni ha“, vlasništvo direktora jugoslavens- kog Lloyda g. Banca i njome će krs- tariti po Jadranu. Ovom prigodom Vojvoda od Wiadsora obišao bi sva ona mjesta u Dalmaciji, koja je u društvu Miss Simpson, sadašnje svoje supruge, lanjske godine posjetio kao engleski kralj Eduard VIII. Vojvoda od Windsora u Veneciji. Vojvoda i Vojvotkinja od Windsora bili su pred malo dana u Veneciji. U Veneciju su došli motornim čamcem i i iskrcali se pred dudžđevom palačom dok je na trgu bila velika skupina američkih turiskinja. Jedna od tih ame- rikanki, prepoznavši vojvodu oduševjle- no je uskliknula i obe ruke digla u vis. Ali u tom trenutku torbica joj je pala u kanal. Vojvoda opazivši što se desilo Amerikanki, jednostavno je sko- čio u kanal, onako kako je bio obučen i sa par zamaha uhvatio je torbicu. Izvolite,“ i predao je sa osmješkom zbunjenoj ali i presretnoj Amerikanki, U Tokiju je 1.lipnja umro Isusovac pater Herman H imann rodom Nijemac, koji je bio osnivač i prvi rektor kato- ličkog univerziteta u Tokiju. Nedavno je bio odlikovan od japanske vlade, a na osobiti je način bio poštivan i od strane studenata, Nad samim je grobom bilo pročitano oprosno pismo ministra prosvjete i visokih škola. U Parizu je zasjedao internacionalni kongres za crkvenu muziku kojom se je prigodom sakupilo 200 katoličkih dirigenata i organista. Na sjednicama kongresa mnogo se je raspravljalo o značenju crkvene muzike za Kat. Akciju, o potrebi staleškog organiziranja diri- gemata i organista, te o socijalnoj misiji umjetnika. 1717—1756 Vlaho (Blaž) Bolić doduše nije je- dan od onih znamenitih Dubrovčana, koji su ime svog grada pronijeli svi- jetom, ali ipak smijemo reći, da je i on bio ures i dika naše drage Dub- rave. Ta okolnost tisnula mi je pero u ruku, da s nekoliko priprostih riječi iznesem kratki vijek i rad ovog vrijed- nog Dubrovčanina. Rodio se u Dubrovniku od imućnih i bogoljubnih roditelja 21 rujna 1717. Svršivši u rodnom gradu gimnazijske nauke ostavi bogatu baštinu (bio je jedinac) svojim trima sestrama i pos- veti se Bogu u Isusovačkom redu, u koji je stupio u Rimu 12 studenoga 1733.!) Darovit, a željan znanja napre- dovao je u naukama mimo obično. Rano je zavolio latinske i grčke pisce, osobito pjesnike, pa dok je u Rimu učio besjedništvo bude odabran, da ma svetkovinu sv. Stanislava Kosike latinskom pjesmom slavi mlagjahnog sveca. Grčke je pisce nadasve volio i proučavao ih sav svoj vijek. Koliko se pak odlikovao u filozofskim naukama, vidi se po tomu, što ih je završio jav- nom disputom u glasovitom Rimskom Kolegiju. Zatim je pet godina naučao humanističke nauke u Pistoji, Livornu, Loretu i Perugii. Svojim temeljitim i opsežnim znanjem te poznavanjem kla- sičkih starina bio je vrlo sposoban za profesora gimnazije, ali kako je bio odveć blage, ponešto boljažljive ćudi, pa nije mogao obijesne mladeži držati na uzdi, starješine mu odrediše drugo područje rada. U Rimu je učio teolo- 1) Catal. trienn, I Rag. 1754. giju, predavao je ujedno grčki jezik u Rimskom Kolegiju, a kao slušač četvr- tog tečaja tumačio je teža pitanja iz teologije bogoslovima znamenitoga nje- mačko-ugarskog zavoda. Dne 1 rujna 1749 vratio se nakon 16 godina u svoj dragi Dubrovnik, gdje ga je zapala zadaća da dubro- vačkim mladićima predaje f>lozofiju, ali kako mladim gosparima filozofija nikako nije mirisala, budu predavanja nakon nekolika godina?) obustavlje- na. Predavanja su polazli i klerici Zadnje tri godine života radio je o. Vlaho u duhovnoj pastvi, napose vršio je službu propovjednika bratovštine ,Dobre smrti“ tako, da je on propo- vijedao od Uskrsa do kolovoza, a od studenoga do Uskrsa o. Juraj Bašić, koji bi po Uskrsu redovito polazio na misije po državi dubrovačkoj. Godine 1756 pojavila se u Dubrov- niku nekakva kužna bolest, od koje je porarlo mnogo ljudi, i odličaih, megju njima i vrlo vrijedni dubrovački nad- biskup Hijacint Miljković iz reda sv. Dominika, za kojega veli spomenuti o. Bašić (u životopisu o. Bolića) da je u Dubrovniku ostavio vječnu uspome- nu zbog svoje blage i umiljate ćudi i apoštolske revnosti, s kojom je uprav- liao nadbiskupijom.*) Obolio je i naš ir Catal. brev. Coll. Rag. 1750, 1751, 1752 53. %) Elogia les. Ragus. (Vrela i Prinosi 3. 1933, str. 81). — Osim Bašića donose kra- tak životopis B. Bolića: 1% Franjo Marija Appendini, Notizie istorico-critiche sv. i (Dubrovnik 1803) str. 153—154; 2% Boero, Menologio t. ll, str. 301; 3% Kronika dubro- vačkoga xa (,Alcune Memorie“) fol. 99v, 100 r (od J. Bašića). -- K tomu: Som- mervogel, Biblioth&que de la Comp. de J6- sus L, col. 1622 i VIll, col. 1857. ,NARODNA SVIJEST“ 18 Kolovoza 1937 Pisma iz naroda. ČARA NA KORČULI. Srebreni ju- bilej žapnika Don Iva Petkoviča. Naj- veće i najpoznatije proštenište na oto- ku Korčuli iest Gospa odČarskog polja u mjestu Čira. Svake godine na 25 srpnja slegne se u Čaru po koja hi- ljada pobožnog naroda sa cijelog oto- ka Korčule, sa susjednog poluotoka Pelješca i otoka Mljeta da u pobož- nosti svoga srca izvrši svoje zavjete i iskaže svoje sinovske osjećaje prema dragoj Gospi od Čarskog polja. Ove godine je u Čari bilo na osobiti način svečano i živo. Mp. Don Ivo Petković koji je otrag par mjeseci osobitim za- nosom župljana bio primljen za no- vog župnika u ovom omiljelom sve- tištu, slavio je na dan Gospe od Čar- skoga polja svoju 25 godišnjicu mis- ništva. Na taj dan uz ostali mnogo- brojni narod iz najbliže i daljne oko- lice prisustvovala je rodbina svečara i njegovi dobri i ugledni prijatelji i biv- ši kolege. Narod se je radovao sa sretnim svečarom i za njegovo zdrav- lje pristupao na sv. sakramente. Broj sv. pričesti nadmašio je 600. U 10 s. Za dopisivanje i čestitanje u svakoj hrvatskoj kući poštanske dopisnice Duvanjske bazilike. Samo 1 dinar. Tražite u poštama. Bolić i uhvatio smrtau klica. 1 et> sad u bolesti zasjala je velika njegova kre- post u potpunom sjaju. Kad je raza- brao, da mu je mrijeti, nije se nima- lo žalostio ni plašio, nego se posve predao svetoj volji Božjoj, paće je i zahvaljivao Bogu čeznući, da se s Njim združi u ljubavi vječnoj. Svima je u- darala u oči njegova sigurnost na pra - gu vječnosti, čvrsto pouzdanje, da će se spasiti. Kad ga je njegov ispovjed- nik zapitao, da mu iskreno reče, na čemu se osniva to njegovo pouzdanje i sigurnost, odgovori otprilike ovako: ,Štovao sam blaženu Gospu i širio njezinu pobožaost što sam više mo- gao, i zato sam siguran, da će ona, Djevica vjerna, održati riječ, jer jeio njoj rečeno: Koji me diči, imat će ži- vot vječni“, Bašić, koji je s Bolićem živio u dubrovačkom kolegiju po pri- lici 7 godina i napisao mu kratak ži- votopis (uekrolog), sažuvao nam je za- nimivu vijest, da u njegovo doba go- tovo nije bilo obitelji, u kojoj se dnev- nice ne bi štovala Gospa od Dobrog savjeta. Za širenje te bogoljubnosti najviše je uradio o. Bolić. Oa je tako- gjer razdijelio u Dubrovniku golemo mnoštvo slika Gospe od Dobroga sa- vjeta. O. Vlaho, što mu se više primicao posljednji čas života, to je radosniji i vedriji bivao. Ta njegova iskrena ra- dost, taj svetački pokoj, koji mu pre- obraziše lice, tako su dirali srca pri- sutnih Otaca, da se nisu mogli suz- držati od suza radosnica, pa su hvalili Gospodina Boga, koji je o. Blaža o- basuo tolikim milostima. Nevinu svoju dušu predao je svojem Stvoritelju 16. veljače 1756. U Redu je stekao najvi- Broj 36 iza velike zavjetne procesije oko Čars- kog polja sa slikom bl. Djevice sve- čar mp. Don Ivo Petković služio je pjevanu jubilarnu misu, kod koje su asistirali njegovi kolege preč. Don Bo- žo Bačić, Don Spaso Korunić i O. Pavao Dodić. Iza evangjelja održao je O. Pavao Dodić krasnu propovijed o čudesnoj moći bl, Gospe od Čarskoga Polia, a na koncu apostrofirao sveča- ra sa dirljivim riječima istaknuvši na osobiti način njegov požrtvovni i agil- ni rad u njivi Gospodnjoj za spas neumrlih duša. Zbor Čarske školske dječice krasno je pjevao figuralnu mi- su. Za objedom u župnom stanu iz- redale su se brojne nazdravice, koje su sve svršavale sa srdačnom željom, da bi naš dični svečar sretno dočekao zlatni i dijamantni jubilej, što mu i mi od srca želimo. SORA AA. INIM Što je Kafa bez kofeina za srce to su Zeilss-Umbral stakla za oći. Zaštitite Vaše oči od prejake svjetlosti. , Za sve informacije kao i pro- spekte obratite se na stručnog optičara BOGDAN DUBROVNIK ši stepen položivši u D 1brovniku 19: ožujka 1751. četiri svečana zavjeta. Ostavio je u rukopisu latinskih pje- sama, koje uvelike hvali poznati Ap- peadini, pisac dubrovačke prošlosti. Appendini donosi dvije: jednu u čast dubrovačkom pjesniku Vinku Petrovi- ću,4) drugu u čast sv. Alojziju Gon- zagi.) Neke su njegove latinske pjes- me (ode) tiskane zajedno s pjesmama bratučeda mu Ivana Karla de Angelis.*) Njegov ,panegirik“ u čast vojvodi de Berry, datiran u Gružu 22. listopada 1754., unio je o. Ivan Marija Mattei (Matijašević) u prvi svezak svoje vrlo vrijedne rukopisne zbirke (str. 585— 598). Na hrvatskom jeziku ostavio je Bolić omašan svezak od 64 propovije- di.?) Najveći dio tih propovijedi radi o vječnim istinama i o kršćanskom živ- ljenju, a izrekao ih je, barem veliki dio, na sastancima bratovštine Dobre Smrti. Od ostalih spominjemo ove: Marija, majka Dobrog savjeta (str. 325 —337), O pravoj pobožnosti prema Majci Božjoj (str. 613—622), Gospa Karmelska (423—432), Sv. Franjo Ksa- verski (301—310, 527—539, 589—600), Sv. Mojzije Gonzaga (351—361, 643 —654, 715—726), Sv. Ignacije Lojols- ki (365—373, 449—458, 513—521), Sv. Petar i Pavao (435—445), Sv. Fra- njo R&gis (565—575, 629—642), 4) Appendini, Notizie istorico-critiche ll (Dubrovnik 1803) str. 150-151. 5) O. c. str. 154-157. 4) Odae I. C. Angeli et Blasii Bolich, Dub- rovnik 1810, 1812. 7) Rukopis u velikoj (četvrtini, sav pisan rukom o. Bolića, ima 755 strana, od tih oko 100 praznih. Čuva se u arhivu Isusovačke provincije u Mlecima. Same