TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XIX — BR. 36. DUBROVNIK, 18. Kolovoza 1937 Baška Vjera, baška politika Ovdje govorimo o Vjeri, koja nas uči ono, što je Bog objavio i uči nas sveta Crkva katolička, a pod politikom razumijemo sve ono, što zasijeca u rad za socijalni poredak čovječanstva. Ova dva vrlo važna problema često se brkaju i stvaraju se nesuglasice ondje, gdje ih ne bi trebalo da bude u koliko predstavnici jedne ili druge strane nesvijesno posižu onamo, gdje im nije mjesto, ili se navlaš pačaju u u ono, što nespada u njihov djelokrug. Treba da se i ovdje držimo aksioma: Ko dobro luči taj dobro uči, inačei u dobroj vjeri mnogo se puta griješi i sa jedne i sa druge strane, ako nema i zlonamjernosti, A veliko je zlo, kada se to baš maumice čini, okrivljujući svoga protivnika zbog nečesa što inače objektivnost vrlo dobro razlikuje, i daje svakome svoje. Izrabljivati ova dva posve različita pojma, recimo u lične ili stranačke svrhe znači škoditi samoj stvari bilo Vjere bilo politike, Svi znamo koja je svrha Vjere, da čovjeka vodi duhovnom vremenitom i vječnom dobru oslonom ma ono, što mas ona sama uči prama objavi i upu- tama legalnog njenog zastupstva ma ovom svijetu. Politika se više brine za svagdašnjicu, za hljeb, za ovozemski život. Koliko griješe predstavnici Vjere, kada nerazborito istu miješaju u politiku, toliko dapače još više griješe i oni političari, koji bi htjeli izrabljivati Vjeru u svoje providne svrhe, i skučiti je pod svoj diktat. Vjera je nešto sveto, nadzemaljsko, koja tangira ljudsku savjest, i ta mora biti slobodna, u nju se nebi smjelo dirati pod nijednom izlikom, ona se ne smije prefanirati nikomu za volju. Ona se bazira na vječnim Božjim na- čelima, koje čojek ne smije dirati niti ograničivati, Tim vječnim načelima mo- ra se sve drugo prilagoditi i ne smije im se nikoprotiviti, Politika kolikogod radi o zemaljskim prolaznim stvarima i ima na umu ma- terijalnu ljudsku poboljšicu, barem u prvom redu, me smije da radi proti Vjeri, jer bi tim prekoračivala svoj djelokrug i mješala se u ono, što na nju ne spada. Pa bi tim neuspjelim radom više škodila zajednici nego li koristila, jer ko radi protiv Vjere, on radi proti Bogu, a onaj koji radi proti Boga, taj je zločinac čovječanstva. XXVIII. MEĐUNARODNI OPCI VELIKI SAJAM UZORAKA za sve vrsti robe 28. VIII. — 6. IX. 1937. Uz unapred nabavljenu legitima- ciju 23. VIH.—11. IX. na željez- nicama besplatni povratak, na jadr. parobrodima viši razred za cijenu nižega. pez I SIG SA Hila Dok politika ide svojim redovitim tokom i svojim putem, Vjera joj ne smeta, niti je priječi u njezinu radu. Tu joj se pruža široko polje rada i svi od nje tražimo neki boljitak i na- predak. Pa pošto politika radi o ze- maljskim stvarima i u tom pogledu nema nepromjenjiva načela, i nema vrhovnu sankciju, koja bi joj dala au- toritet nepogrješivosti, to je ona slo- bodna da se razvija, prama mišljenju pojedinih stranaka i njihovim progra- mima, uvijek u granicama morala i Božjih zakona. Dočim Vjera mora da bude netak- nuta u svojim principima, jer su ti prin- cipi od Boga, ne od čovjeka, koje ova ne može mijenjati za tobožnji materi- jalni interes, kojemu bi valjda Vjera, tobože priječila neki umišljeni napredak. Prava Vjera nikada se ne protivi ljud- skom napretku, i ako stavlja ljudskoj sebičnosti neke granice, preko kojih se ne smije dalje, to je opet za bolje čovjeka, za njegov ne samo moralni nego materijalni boljitak, Naravna je posljedica, da Vjera pazi i na politiku, kao i viši čimbenik, koji ima pravo na to, pa kada politika svrne iz svoje kolotečine, kada počne dirati u vječna načela, u Boga, u Vjeru, ova ima potpuno pravo, da joj dovikne : Stani, prekoračila si svoj djelokrug. I ovo nije mješanje Vjere u politiku, nego presizanje politike na ono, na što nema pravo i samoobrana Vjere, naime njezinih prava. Vjera, kako rekosmo, ne dira u pra- vo politike, ali se može dogoditi, i to se nažalost kojiput i dogagja, da pred- stavnici Vjere, bespravno skreću nju na politiku i onda baš trpi Vjera, jer se je povlači onamo, kamo ne ide, Stoga treba dobro lučiti Vjeru od politike i sa jedne i sa druge strane, I politika ne smije ili barem ne bi smjela uapadati Vjeru. Kada bi se o- pazilo, da meki predstavnik njezin gri- ješi u svome zvanju, on sam lično snosi i posljedice, a me Vjera. Niti bi politika smjela kuditi Vjeru, ako ova, očiti nepravendni napadaj sa strane političara, odbija od sebe i pravom se brani, Zato baš i jedni i drugi morali bi uvijek imati na pameti onu: — Ko dobro luči dobro uči. Konkordat Pod naslovom »Ratifikacija konkor- data u Jugoslaviji“ pariški list ,Figaro* objavljuje članak od Paula Masseta, u kojemu se megju ostalim veli: »Dogagjaji koji su obilježili raspra- vu o konkordatu u jugoslavenskom parlamentu, odigrali su se u jednoj takvoj paradoksalnoj atmosferi i bili su igračka takvih koincideacija, da konačno izbiju na toliko neočekivani plan, da strano javno mijenje ima mnogo raz- loga, da se prevari, Ono vjeruje, da postoji ozbiljan sukob izmegju zemlje i vlađe tamo, gdje se jedino mogu vidjeti manevri političkog porijekla. Kada je 24. VI. 1935. godine g. Sto- jadinović uzeo vlast, zamijenivši Jevtića našao je u kartonima svoga prethodnika konkordat, koji je iznio pred skupšinu, kada je ovaj došao na dnevni red. Mislio je, da ništa ne može smetati njegovoj ratifikaciji. Pretsjednik vlade podnio je na glasanje u skupštini jedan tekst, na čijoj redakciji nije sa- ragjivao, u neku ruku , dijete“ njegovog protivnika Jevtića, Megjutim jednim manevrom baš oni, koji bi pod drugim okolnostima bili sretni, da za sebe tra- že pravo očinstva konkordata, bili su ti, koji su izazvali opoziciju. Vješto obmanuto visoko svećenstvo uzelo je stav kao da smatra konkordat napadom protiv pravoslavne crkve i našlo za shodno, da se uzbuni protiv mjere, kojom se postupa jednako sa autokefalnom i čisto narodnom crkvom i s jednom univerzalnom i megjuna- rodnom crkvom, Konkordat je dobio vid povrede suverenosti. Kritičnoj periodi vremena vjerojatno će slijediti stišavanje. Predsjednik vlade sa svoje strane odložio je za prosinac ratifikaciju pred senatom. Kad to bude svršena stvar g. Sto- jadinović može se pohvaliti, da je postigao jedan od najljepših političkih uspjeha svoje karijere,“ Prosvjed Biskupa krčkoga Dr. Srehrnića Preuzvišeni biskup Dr. Stebrnić pro- svjedovao je kod Direkcije Pomorskog saobraćaja u Splitu povodom skanda- loznog vladanja, s kojim su se neki izletnici isticali, Protest glasi: »Danas je došao parobrod »Topola“ sa izletnicima u Krk te je ostao u luci od 12 do 13% sata, Brojni izletnici na ,Topoli“ bez raz- like spola isticali su se svojim upravo skandaloznim nekulturnim vladanjem, jer su nosili na sebi muški samo ku- paće gačice majprimitivnije forme, žen- ske sportske gaćice najkraćeg oblika i krpicu na prsima, a nekoje samo triko kostime koji su jedva nešto sakrivali, Taj način vladanja na javnom paro- brodu u najvećoj je opreci s brojnim na1egjenjima, što su ih nadležne vlasti za kupališna mjesta i ove godine po- novno izdale u smislu kulturnih zah- tjeva za kretanje na bilo kojim javnim mjestima, koja nijesu reservirana za kupanje i sunčanje. U ime kršćanskog morala i kulture uopće kod Veleuglednog Naslova naj- odlučnije prosvjedujem, što zapovjed- nici brodova dozvoljavaju, da mogu bestidni nekulturni ljudi svoju goloti- nju javno i nesmetano na brodovima izlagati i što ti zapovjednici čestite ljude sile, da gledaju vladanje na bro- dovima, kako se jedva zapaža megju divljacima u crnom kontinentu. Energično molim Veleugledni Na- slov, da blagoizvoli podregjene organe odmah pozvati, kako bi u smislu na- regjenja nadležnih vlasti svakomu čo- vjeku strogo zabranili ukrcanje na brod ili iskrcanje iz njega te kretanje na brodu, ako nije odjeven u gragjansko odijelo, a svaki prekršaj priveli shod- noj osjetljivoj kazni, Gdje je na brodovima inače mjesta za ljude, koji drže do kulture, pošte- nja i morala ? Dužnost je nas sviju, da uklanjamo svako vladanje iz javnosti koje vodi u nekulturu i potiče na nemoral. A me- gju te pojave spada stalno i ono, što se danas na ,Topoli“ nesmetano do- pustilo ! Biskup Srebrnić, v. r. U Krku, 6 kolovoza 1937“, Odlučan stav biskupa Dr. Srebrnića mora da naigje na opće povlagjivajne poštene javne publike, I kod nas u Dubrovniku vidi se, kako se neki stranci muško i žensko slobodno i nesmetano šetaju po gradu, u majodurnijim for- mama golotinje. Mi smo o tome više uta pisali i pozivali odgovorne javne aktore da spriječe to javno zlo po kulturu i moral, ali je sve to bilo uta- man. Ne hoću da uvide, da to propu- štanje je upravo potkopavanje temelja Vjere i ćudoregja, pa i samog javnog poretka. Uredništvo. CIJENA Din. 150 Važno za učenike srednjih i osn. škola! Opaža se u posljednje vrijeme, da naša srednjoškolska mladež, koja je svršila 4 razreda srednje škole (gimna- zije, realke, realne gimnazije i gragjan- ske škole) izmegju 14 i 16 godina mnogo sanjari, čeka neka čudesa, ne radi ništa, gubi zlatno vrijeme i ostaje kod svojih roditelja na sav teret i brigu, jer nema ta mladež materijalnih mo- gućnosti ni drugih preduvjeta da na- stavi svoje nauke u višim razredima srednjih škola. Tako prolaze godine i godine i ta naša brojna mladež nema potrebnih niti stručnih kvalifikacija za uposlenje i namještenje, nego dolaze u obzir pri namještenju za najniža mjesta raznih administrativnih struka, a takvih namještenja danas nema, Onda dolazi kajanje i svaki pojedinac pita sam sebe, što sada? Takvi se redovito obraćaju u velikom broju na Hrvatskog Radišu, da ih namjesti u razna pri- vredna zvanja, ali je prekasno početi naukovati u 17 godini života, jer se takav stariji mladić ne može u nauč- ničkom životu snaći i ne može se pri- lagoditi prilikama u kojima jedan na- učnik živi. Iz svega toga proizlazi za ovakovog srednjoškolca- naučnika život- no nezadovoljstvo i razočaranje, Prema postojećim shvaćanjima o primanju naučnika u trgovinu, obrt, industriju i napredno poljodjelstvo nijedan poslo- davac ne prima ni jednog mladića preko 16 godina. Zato pozivamo sve roditelje, ako žele svojoj djeci dobro, i ako su njihova djeca svršila 4 raz- reda srednje škole (gimnazije, realke, realne gimnazije i gragjanske škole), a ne postoji nikakva mogućnost iz ma kojih uzroka za njihovo daljnje ško- lovanje, onda neka roditelji učine ovo : a) Neka svoju djecu, koja su svršila 4 razreda srednjih škola upute u stručne škole, da ta djeca imadu stručne kva- lifikacije — ako to dozveljavaju ma- terijalne prilike roditelja. b) Ako su materijalne prilike, da je nemoguće djeci polučiti stručne kvali- fikacije u stručnim školama onda pre- ostaje samo jedno, a to je direktno i praktično naukovanje djece u svim gra- nama privrede: u trgovini, obrtu, in- dustriji i naprednom gospodarstvu. Ovo isto vrijedi i za učenike svršenih pučkih škola, koji, kada svrše 4 do 6 razreda ostaju kod kuće, te često ne rade ništa i kad se približe 17 godini života obraćaju se na Hrvatskog Radišu da im pomogne. Za ove je još teže, jer su već prije 5 do 6 godina svišili pučku školu i izašli iz discipline, često zaboravili čitati i pisati, pa ovakove mladiće neće niko da primi. Zato će roditelji odmah slati svoju djecu na- kon svršena 4 razreda osnovne ili sred- nje škole — u naukovanje, da se ne gubi vrijeme, jer nam je samo tako moguće, da ovakovi naučnici na vri- jeme započnu naukovanje i to nauko- vanje na vrijeme i uspješno završe. Roditelji će učiniti na ovaj način samo korist svojoj djeci za njihovu samo- stalnu budućnost, ako ne dopuste da im djeca badava gube vrijeme, što će se njima i njihovim roditeljima kasnije osvetiti. — Roditelji, šaljite svoju djecu u naukovanje, čim naviše 14 godina! wHrvatski Radiša“ Hrvatska katolička obitelj kupuje i troši poštanske dopisnice Duvanjske bazilike. U svakoj pošti samo 1 dinar.