TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijest GOD. XIX — BR. 37. DUBROVNIK, 25. Kolovoza 1937 CIJENA Din. 150 Na borbu proti konkordatu već smo se otprije osvrnuli u našem listu. Spo- menuli smo, da je glavna karakteristi- ka ove borbe ideološke prirode, i da su borbu protiv donešenju konkordata zametnuli u prvom redu krugovi ma- sonerije, koja ima još dosta upliva u Beogradu. Ali nastali dogogjaji sile nas da rečemo i to, da su hajku pro- tiv konkordata započeli i neki viši kru- govi pravoslavne crkve, koji smatraju, — kako dobro opaža ,Slovenec“ — da je katolicizam u našoj državi manje vrijedan i protunarodan i misle, da bi pravoslavlje u našoj državi moralo imati prvenstvo, služiti velikosrpstvu i voditi našu unutarnju i nacionalnu po- litiku. Ustali su protiv prihvaćanju kon- kordata, što bi se napokon s konkor- datom uredili odnosi katoličke Crkve sa našom državom, a što je uostalom već za druge crkve u našoj državi bilo davno utvrgjeno, kada se nije niko od strane katolika uzrujavao i još manje bunio protiv toga, jer smo smatrali, da je to opravdano uregjivanje odno- sa izmegju tih crkava i države, Pretstavnici srpske pravoslavne crkve isprva su prigovarali vladi i s tim bu- nili svoje vjernike, da konkordat daje više prava katoličkoj Crkvi i da je time ustavom zagarantovana vjeiska ravno- pravnost poremećena. Ali kad je vlada preko ministra pretsjednika g. Stojadi- novića pri glasovanju u Skupštini za konkordat dodala amandman, s kojim se je kazalo, da sve, što je ovim kon- kordatom priznato katoličkoj Crkvi, priznaje se i ostalim vjeroispovjestima, te je time puna vjerska ravnoptavnost bila zajamčena, svi ti prigovori pret- stavnika pravoslavne crkve bili su obo- reni. I punim pravom tada se je oče- kivalo, da će se uzrujani, pobunjeni duhovi umiriti, Ali, jer pri tom nije vladao razum i pravednost, dogodilo se je sasvim drugo. Još većom žesti- nom nastavila se je borba proti kon- kordatu. Bezbroj brošura, plakata, a- nonimnih letaka i panileta dijelilo se je narodu; počeli su se držati sastan- ci i javne skupštine, u kojima sa razni buntovnici prikazivali narodu, da je suverenitet države s konkordatom po- vrijegjen; da je Srpska pravoslavna crkva u opasnosti da konkordat ukida srpske pravoslavne brakove ; da se više neće moći slaviti slava; da će pored pravoslavnih svećenika u pravoslavnim selima biti i katoličkih; da će se ka- toličkoj Crkvi dati na ime oštete deset miljardi dinara, i mnoge još druge klevete i gluposti govorilo se neukom narodu. čitajte i širite slarodnu Svijest“ ! Hrvati i konkordat U vezi članka ,Slovenca“ u broju od 18 ov. mj, u kome on traži od »Hrvatskog Dnevnika“ da donese pot- puno jasnu izjavu vodstva HSS što drži o konkordatu i kakvo stanovište zauzima prema vjerskoj borbi u ovoj državi ,Hrvatski Dnevnik“ odgovara : »Mi gledamo na konkordat isto onako kako gledamo i na ostale zakone, koji su doneseni bez sudjelovanja hrvat- skog narodnog predstavništva, To je naše načelno stanovište, premda inače ne možemo poreći, da su akciju proti konkordata poveli naročito velikosrpski šovinistički krugovi u svojoj mržnji prema katoličkoj crkvi i vjeri, koja je ujedno vjera većine hrvatskog naroda i kojoj od Hrvata ne prijeti nikakva opasnost“, »Slovenec“ je zatražio od , Hrvatskog Dnevnika“ izjavu, jer su novine JNS pisale o nekakvoj izjavi Dr. Mačeka o konkordatu, G. Dr. Vlatko Maček je doduše dao neku izjavu, ali, kako »Hrvatska Straža“ piše, ta je izjava zastarila. ,Hivatska Straža“ piše: ,Do- duše dr. Vlatko Maček je u svojoj iz- javi engleskom dnevniku , Morning Post“ kazao, da Hrvate malo interesira borba oko konkordata. Megjutim ta izjava je dana pred duže vremena i u času kad javnost još nije niti slu- tila, kakove će sve oblike zauzeti ta borba protiv konkordata. Danas je položaj mnogo jasniji i pisanje ,Hr- vatskog Dnevnika“ dokazuje, da će se dr. Vlatko Maček dobro čuvati, da dade bilo kakovog povoda, da se u ineo- zemstvu odgovornost za dalji razvitak dogogjaja prebaci ma hrvatski narod“, Zagrebački ,Hrvatski Dnevnik“ od 20 ov. mj. nastavlja: »Da borbu protiv konkordata postave na što širu bazu, listovi, koji podupiru JNS, nastojali su u ovu borbu uvući i Hrvate, Bilo im je naročito stalo do toga, da se Hrvati angažiraju u ovoj kampanji, ali im to nije uspjelo. Mi smo zauzeli jedino moguće stanovište, Nismo sudjelovali kod pregovora o konkordatu, koje je vodio Bogoljub Jevtić. Nisu ni on ni njegovi predšas- nici pitali, što mislimo o konkordatu, kada su na njemu radili, pak nije bilo ni razloga, da se u stvar uplićemo onako, kako bi to danas oni željeli. Ne zaboravite na NIVEA l Ona jača Vašu kožu!!! Predstavnici JNS ne smiju zaboraviti, da je dr. Maček ležao u tamnici, dok su oni vodili pregovore o konkordatu, Njihov je cilj bio pomoću konkordata odijeliti katolički kler od hrvatskog na- roda na taj način, da ga dezinteresiraju za naše političke probleme. Sada, kađa su u opoziciji, njima konkordat ne konvenira, jer su i oni, kao i neki drugi uvjereni, da nije toliko važan sadržaj ugovora, koliko je važno, tko ga provodi, Za svoj politički rad svatko nosi odgovornost, a Hrvati nemaju ni- kakvog razloga da bilo koga pokrivaju“. »Ipak ovaj slučaj pokazuje, da se ne može voditi uspješna politika bez ob- zira na Hrvate, Ali to ne vrijedi samo za konkordat, nego uopće za sve. Lako je govoriti, da smo jedan narod, pak da je svejedno, pristaju li na nešto Hrvati ili se tome protive. Život po- kazuje, da stvari ipak drukčije stoje i da se me može olako prelaziti preko jednog naroda“, Hrvatska katolička obitelj kupuje i troši poštanske dopisnice Duvanjske bazilike. U svakoj pošti samo 1 dinar. »Slovenec“ g ulozi mitropolita Dositija, namjestnika patriarhe »Slovenec“ od 16 o. mj. donosi čla- nak o borbi oko konkordata u kojem članku kaže: »Hajku protiv konkordata započeli su neki viši krugovi pravoslavne crkve, koji smatraju, da je katolicizam u našoj državi manje vrijedan i protunarodan i misle, da bi pravoslavlje u našoj dr- žavi moralo imati prvenstvo, služiti ve- likosrpstvu i voditi našu unutarnju i nacionalnu politiku. Na čelu tih kru- gova je mitropolit Dositije, koji je po rogjenju Slovak i bio je katolik i zvao se Karl Pišta. Olpao je od katoličke crkve i u Čehoslovačkoj je započeo uaj- oštriju propagandu protiv katolicizma protiv kojega je uspostavio pravoslavnu čehoslovačku crkvu. Kad je za te svoje »Zasluge“ pozvan u Jugoslaviju kao pravoslavni posvećeni biskup, započeo je propagandu za prevogjenje katolika na pravoslavlje i na nesreću je postao zamjenik pokojnoga patrijarhe Varnave, Odgovornost za svu hajku protiv kon- kordata i za borbu protiv sadašnje vla- de pod lažnim geslima i klevetama, da je pravoslavlje u opasnosti, nosi taj crkveni dostojanstvenik. Neka svatko pomisli, kakove bi bile posljedice, kad bi mitropolit Dositije, bivši katolik i bivši Slovak Karl Pišta, pobijedio i kad bi se u našoj državi započelo sa poli- tikom, koja katolicima i onim Hrvatima i Slovencima, koji pripadaju našoj dr- žavi, ne priznaje ravnopravnost i hoće čak i druge vjere i njezine pripadnike podrediti velikosrpskoj ideji i pravo- slavlje upotrijebiti samo kao orugje te ideje, koja bi uništila temelje, ma ko- jima je g. 1918. bila zamišljena i ostva- rena Jugoslavija“. Na ova otkrića ,Slovenca“ ustalo je »Jutro* glasilo JNS. na obranu mitro- polita Dositeja i donijelo njegovu bio- grafiju tvrdeći, da je ,Slovenec“ neču- veno napao i mnekršćanski oklevetao Dositeja. Megjutim ,Slovenec“ ustraje u svojoj tvrdnji, da Dositej nije srpske krvi. On potiče iz slovačke katoličke obitelji Pišta, koja živi u Banatu. Da kao bivši katolik mrzi na sve, što je katoličko, dokazuje ,Slovenec“ djelo- vanjem mitropolitinim u Potkarpatskoj Rusiji. Tamo je Dositije pomoću ta- dašnje iramasonske vlade sa svojim divljim propovijedima organizirao ot- pad od katoličanstva i unije. Zagrebački Zbor XXVIII. MEĐUNARODNI OPĆI VELIKI SAJAM UZORAKA za sve vrsti robe 28. VIII. — 6. IX. 1937. Uz unapred nabavljenu legitima- ciju 23. VIIH.—11. IX. na željez- nicama besplatni povratak, na jadr. parobrodima viši razred za cijenu nižega. Ugovor glavnih islamskih zemalja Pretstavnici četiriju glavnih islams- kih zemalja Turske, Perzije, Afganis- tana i Iraka sastali su se u perzijskom dvorcu Saadabadu kod Teherana i pot- pisali ugovor o megjusobnoj pomoći i nenapadanju. Dosad rastavljene mus- limanske zemlje, koje čine most iz- megju Evrope i Azije, te Azije i Afri ke, koje imaju u rukama neprocjenjivo blago sirovina, spojile su se zajedno. Ovim su ugovorom najviše pogo- gjene Sovjetska Rusija i Eugleska, či- jem protektoratu su se dosad utjecale spomenute četiri zemlje. Osobito je tu doživjela slom engleska politika, koja se drži načela: djeli, pa vladaj! Tako je engleska diplomacija riješila i pita- nje arapske zemlje Palestine na taj način, da je jednostavno podijeli na par komada, a sebi dakako ostavi naj- bolji dio i kontrolu nad ovim drugim dijelovima. Megjutim ovaj put se grd- no prevarila. Engleska će otsada mo- rati opreznije da se vlada u arapskom pitanju, jer je pokretu Arapa i musli- mana svih zemalja došao spomenuti četvorni pakt u dvorcu Saadabadu kao novo i jako zalegje. U Aziji se stvara nova velika politička sila, s kojom će Evropa morati otsada računati. Maršal Čang Naj Šek o kršćanstvu Nedavno je kineski maršal Čang Kaj Šek upravio kineskoj omladini ove riječi: Život bez vjere nema nikakova smi- sla. Tko nema vjerskih misli, neće ni- kada pojmiti pravi smisao života. Takav se čovjek povlači po svijetu, ali nikada ne može naći pravoga zadovoljstva. Vjera je ono, što čovjeka osposobljava da se može boriti, da ima tvrdu volju i da vidi svoju konačnu svrhu. Da li znadete što je kršćanstvo ? Kršćanstvo je vjera, koja ima svoju konačnu svrbu. Njegov je ustanovitelj Krist bio revolucijonarac, propovijeda- jući novi život, Oa je sam svojim pri- mjerom pokazao kakav život treba da provodimo. Pripravan je bio da se žr- tvuje i žrtvovao se je za čovječanstvo. Zapamtite: Samo onda ćete nešto uistinu velika načiniti za svoj narod i čovječanstvo, ako u duhu budete slu- žili kršćanstvu, ako budete uvijek pri- pravni, da se žrtvujete“. Njegova pak žena izjavila je ovo: »Kada kažem kineskim misionarima da se čudim njihovim žrtvama, što su došli amo u stranu zemlju i tu se žr- tvuju, oni mi odgovore: To je naša dužnost. Kako bi tek morali govoriti kineski kršćani! Sada vlada ne samo da misionare trpi u zemlji, nego ih i ljubi i poziva u zemlju. A zašto ? Spo- znali smo, da nam može pomoći samo kršćanstvo !*