TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

Narod

 

 

 

GOD. XXI — Br. 9

DUBROVNIK, 1. Ožujka 1939

CIJENA Din. 1.50

 

Djela, a ne
prazne riječi!

U redovima Hrvatskog naroda do-
gagjaji se razvijaju jedino mogućim
pravcem. Poslije pada Stojadinovićeve
vlade nastupio je prvi odisaj hrvatske
štampe, a malo iza toga otpočela je
kritika Stojadinovićeve ekonomsko. ti-
mancijske politike. Redaju se samo
brojke iz svih područja života, brojke,
kojima nije potrebno dodavati posebno
tumačenje, jer one same majjače i naj-
uvjerljivije govore. Glas brojeva pora-
zan je za cijelu 20- godišnju beograd-
sku politiku, a mnajporazniji baš za
Stojadinovića, koji je vjerovao da se
blefovima može trajno vladati. Šakom
i kapom prosipali su se hrvatski novci
po srbijanskim krajevima, a Hrvatima
ostala je tek po koja mrvica. Dovoljno
je samo konstatirati da je u gragjev-
noj politici više dobivao sam grad
Beograd, nego svi drugi hrvatski kra-
jevi zajedno. Tu su se podizale jedna
za drugom velike ,palate“ od kojih
svaka zgrada zapada desetke milijuna.
Tu je država preuzimala poslove, koji
spadaju u općinski djelokrug, jer je
svaki vlastodržac vodio računa o ko-
risnosti simpatija beogradskih krajeve.
Statistika govori da su svi režimi do
sada, a posebno Stojadinovićev režim,
vodili ekonomsko - financijsku politiku
protiv interesa Hrvatskog naroda, te-
Žžeći cilju njegove potpune ekonomske
propasti. Obrane nema, jer bi se i ova
morala služiti samo sredstvom brojeva,
a to bi bilo isto, što i obranu pretvo-
riti u optužbu. ,Hrvatski dnevnik“ po-
vodom kritike ekonomsko - financijske
politike Beograda, piše u broju od
23. februara rlijedeće:

Nesretna financijalna nagodba izme-
gju Hrvatske i Ugarske osigurala je
Hrvatskoj 44 posto od ukupnih pri-
hoda s područja Hrvatske. I tada je
bilo na hrvatskoj strani vrlo mnogo
opravdanih pritužaba. Plaćali smo za
zajedničko ministarstvo financija i još
posebno za pobiranje poreza ma na-
šem teritoriju gotovo isto onoliko ko-
liko je stajala sva naša autonomna u-
prava. U godini 1909. pobrala je Ugar-
ska oko 5 milijuna forinti na samom
porezu od petroleja. Po ključu bi na
Hrvatsku otpalo oko pola milijuna fo-
rinti, a dobila je samo 223 forinta.
Kao što se dakle vidi, i tada je Hr-
vatska bila iskorišćavana. Pa ipak je
godine 1913. proračun Hrvatske i Sla-
vonije iznosio 38,800.000 kruna, što
odgovara današnjoj vrijednosti od di-
nara 621,000.000. Niti nepravedno od-
regjena kvota od 7,49 posto, koju je
Hrvatska imala pridonositi kao kvotu
za zajednički proračun bivše monarhi-
je, a koja se kvota pokriva sa 56 po-
sto Hrvatskoj priznatih njezinih priho-
da, nije nas bila dovela u stanje, u
kakvom se nalazimo danas. Kad bi se
uzelo u obzir samo 44 posto od ne.

posrednih poreza koji su u Savskoj +

banovini ostvareni s 525,000.000 dina-
ra, već bi to dalo svotu od 231,044.000
dinara, dakle više, nego što danas ot-
pada na takozvanu banovinsku samo-

upravu. A gdje su toliki drugi mepo-
sredni porezi i ostali prihodi koji od-
laze iz hrvatskih krajeva, 2 u njih se
ne vraćaju ? Nikada Hrvatska nije bila
tako gospodarski stegnuta i iskorišća-
vana, kao što je danas. Svi su prora-
čuni biti sastavljeni tako, da se iz Hr-
vatske što više izvuče, a što manje
povrati. Na koncu se išlo za tim, da
se ma hrvatskom teritoriju što više
smanji privredna djelatnost, napose da
čitav niz poduzeća napusti hrvatski
teritorij, da se i ono malo privatne
zarade prenese na druge.

Hrvatsko pitanje nema samo poli-
tičku, nego i gospodarsku stranu. Hr-
vatski narod ide za tim, da postigne
svoju političku, financijalmu i ekonom-
sku samostalnost, kao što je izjavio
predsjednik dr. Maček, dakle nesum-
njivo najautoritativniji tumač hrvatskih
narodnih zahtjeva. Samo onda, ako
hrvatski marod bude slobodno raspo-
lagao svojim novcem, a za zajednicu
pridonosio jedino ono, o čemu se spo-
razumi, moći će se razvijati i gospo-
darski i kulturno. Hrvatski su krajevi
kroz ovih 20 godina toliko dali, a ta-
ko malo primili, da tome već jednom
mora biti kraj. Političku, financijalnu i
ekonomsku samostalnost možemo mi
Hrvati osigurati samo onda, ako se
državna zajednica organizira na takav
način, da postane nemoguće eksploa-
tiranje hrvatskog naroda. Istina je do-
duše, da ni kraj sadašnjeg uregjenja
ne bi moralo biti takvog  finan-
cijalnog i gospodarskog  izrabljiva-
nja, kad bi pilo pravde. Megjutim ne
bi bilo ni povreda pravde prema po-
jedincima, kada bi etički momenti uvi-
jek imali prevagu. Zato se i donose
zakoni, kojima je svrha takva nastoja-
nja i u pokušaju spriječiti, Stoga hr-
vatski narod traži tako uregjenje dr-
žavne zajednice, koje će hrvatskom
narodu osigvrati i političku i financi-
jalnu i gospodarsku samostalnost ta-
ko, da svoja i materijalna i duhovna
dobra upotrebljava za sebe i za svoj
razvitak.

Dok svi mi poslije ovoga očekuje-
mo djela, i ništa drugo nego djela,
dotle se je stanovita štampa, a megju
njima i mjesni ,Dubrovnik* nadala u
izvikivanje ,dobre volje, širokogrud-
nosti i dobrog raspoloženja“, jer bez
toga nema sporazuma. Navikli smo
već da se mnoge stvari našeg politič-
kog života postavljaju naglavačke i da
se običnim jednostavnim istinama
davaju neka složena, komplicirana pa
čak i psihološko-filozofska tumačenja,
koja ona sigurno nemaju. Čemu oma
pripovjedanja o stvaranju atmosfere
megjusobnog povjerenja, ,c dobroj
volji, širokogrudnosti i dobrom raspo-
loženju* ? Ako stanovita štampa misli
da se dobra volja može stvoriti pisa-
njem i praznim sladunjavim riječima,
onda će se ta psihoza megjusobnog
povjerenja željeti i priželikivati do u
nedogled. Posljednji čovjek ulice zna
da se tako me stvara ,dobra volja i

Dr. Ante

Kad se je polovinom prošlog vijeka
počeo po čitavom svijetu buditi maci-
jonalizam, Providnost je Božja dala i
hrvatskom narodu čovjeka  vanredne
umne i duševne snage, tvrđa značaja
i uvjerenja i apostolskog žara, koji je
postao ocem i tvorcem hrvatskog na-
cijonalizma.

Izašao iz naroda, kao sin čestite, ali
siromašne seljačke porodice, Aute Star-
čević je poznavao svoj narod u dušu
i to ne samo njegove dobre nego i
njegove loše strane.

Narod je bio kvaren kroz stoljeća
rgjavom vladavinom, izrabljivan i držan
u ropstvu i neznanju, a silom navade
bio se tom ropskom stanju i privikao.

Nenaikriljivom energijom i ustrajno-
šću pregnuo je za to Starčević da u-
spavanu narodnu svijest probudi, eda
se poruše bedemi stoljetnih predrasuda,
ubitačnih, odavna ukorijenjenih običaja
i uzakonjenih mepravica.

Sav svoj život i u svakoj mogućoj
prigodi, perom i riječju, na saborima i
na skupštinama, sam i u društvu stra-
načkih drugova branio je Starčević
neustrašivo i beskompromisno hrvat-
ska prava i hrvatske nacijonalne sve-
tinje.

Starčević već od najranije mladosti
stavlja sebi životnim zadatkom da po-
sveti sve sile svoje preporodu svog
milog hrvatskog naroda, da mu očuva
nacijonalnu svijest i da ga privede u
kolo ostalih prosvijetljenih naroda, te
ga konačno dovede i do državne sa-
mostalnosti.

Starčević je uvidio da hrvatskom na-
rodu ne može doći ništa dobra ni od
Beča ni od Pešte, Zato se nije nikako

 

raspoloženje“ i da se tako nikada ne
može stvoriti, Fraze o bratstvu i rav-
nopravnosti, poslije teškog 20 - godiš-
njeg iskustva, ne znače ništa, jer su
nas ovim znakovima obmamljivali svi
režimi bez razlike. Isto je tako obično
obmamljivanje tvrditi da treba dobra
volja i raspoloženje na obim stranama.
Ne, mi smjelo tvrdimo da nije tako.
U našem slučaju dovoljno je samo na
jednoj strani i to ma onoj koja je ovih
20 godina vedrila i oblačila. Volja na
drugoj strani neizbježna je, ako joj
predhode djela. Dakle, mjesto bole-
ćivog priželjkivanja dobre volje, treba
da uslijede djela baš od strane, koja
se ne prestaje razmetati frazama brat-
stva i ravnopravnosti, pa će ,dobre
volje“ biti i na drugoj strani, Ne daj-
mo se zavaravati. Mnogi bi htjeli, jer
im to stoji u računu, prikazati stvara-
nje atmosfere pomirljivosti, kao proce-
duru relativno dugog vremena. Ne, to
je procedura vrlo brza, ali opet samo
onda, ako joj snagu daju djela. Ona
su jedino u stanju da ruše vremen-
ske pregrade, kako nam to historija
mnogih naroda nebrojenim primje-
rima pokazuje. Stoga uporno i sa ži-
lavom  istrajnosti Hrvatski narod po-
navlja i ponavljat će, prama klasičnoj
izreci: ,Caeterum censeo...“, samo
jedna riječ: Djela, kao odgovor oni-
ma, koji još i danas nespretno bara-
taju praznim riječima.

Starčević

slagao ni sa unionistima ili Magjaro-
nima, koji su držali da Hrvatska jedi-
no w tijesnoj zajednici s Ugarskom
može očuvati svoje državno pravo proti
svim pokušajima bečkog centralizma,
ali se nije slagao ni s ,narodnjacima“
koji su držali da će Hrvati, priklju-
čivši se tješnje Austriji, moći lakše od
bečkog cara postići priznanje hrvatskog
državnog prava; no nije se slagao ni
sa Štrosmayerom i njegovim ljudima,
koji su držali da se prava Hrvatske
mogu najbolje osigurati prema Beću i
prema Pešti uz pomoć i oslonom na
ostale Slavene u Austriji, jer je bio
čvrsto uvjeren da svaki narod, pa ma-
kar bio i slavenski, ima svoje odije-
ljene puteve i ciljeve,

Ideja Starčevićeva bijaše da Hrvati-
ma ne može doći spas, nego jedino
od Boga i od Hrvata samih, Zato tre-
ba buditi hrvatski macijonalizam, isti-
cati hrvatsko državno pravo, oživjeti
narodnu svijest, da bude narod sam
pripravan uzeti kormilo u svoje ruke,
kad za to dogje zgodan čas.

Stoga i od Starčevića osnovana stran-
ka prava otklanja svako skrbništvo nad
hrvatskim marodom, te stojeć na hi-
storijskom pravnom temelju traži pot-
puno slobodan razvitak hrvatske Do-
movine kao neovisne državne tvorevi-
ne, pa makar u tadašnjoj državoprav-
noj konstrukciji austrijske carevine, jer
bez ovog potonjeg pridodatka ne bi
ondašnje vlasti bile dozvolile osnutak
stranke.

Razni oportunisti prigovarahu Star-
čeviću preveliko isticanje historijskog
državnog prava hrvatskog, ali, kad do-
bro razmotrimo, to se njegovo histo-
rijsko načelo u stvari potpuno pokri-
valo sa načelom narodnosti svih po-
tlačenih maroda, koji su težili sa sa-
mostalnošćit.

I kad mi danas gledamo Starčeviće-
ve metode i mapore u dokazivanju
historičke hrvatske državnopravne teze
moramo priznati nepobitnu činjenicu,
da je baš preko tih njegovih povjesnih
argumenata hrvatsko ime dobilo u na-
rodu korijen i ondje, gdje ga se bilo
ili već zaboravilo ili uspjelo umjetno
potisnuti. A taj realni uspjeh probu-
gjenja hrvatske narodne svijesti i ime-
na bio bi već dostatan da Dr. Anti
Starčeviću osigura sjajno mjesto u
hrvatskoj povijesti. Jer nacijonalno ime
nije prazna riječ. Ono je dalo direkti-
ve našoj politici za sva buduća po-
koljenja ukorijenivši onaj čisti pravac
shvaćanja, da svi, koji su istog hrvat-
skog imena i svijesti, imadu pravo da
sastave jednu političku cjelinu, slobod-
nu i samostalnu.

Ono kratko Starčevićevo geslo ,Bog
i Hrvati“ sa svojim lako shvatljivim
značenjem prodiralo je u narod kao
neugasiva luč svijetla i nade.

Tako se pod utjecajem Starčevićeve
politike javlja kod mas novo nmacijo-
nalno gibanje, a on postaje ocem
hrvatskog nacijonalizma.

Zalažući se u svom političkom radu,
bez trgovanja sa načelima, za pobjedu
pravde, Starčević je raspalio u narodu
i idealizam i borbenost, a svojom na-