TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narod GOD. XXI — Br. 9 DUBROVNIK, 1. Ožujka 1939 CIJENA Din. 1.50 Djela, a ne prazne riječi! U redovima Hrvatskog naroda do- gagjaji se razvijaju jedino mogućim pravcem. Poslije pada Stojadinovićeve vlade nastupio je prvi odisaj hrvatske štampe, a malo iza toga otpočela je kritika Stojadinovićeve ekonomsko. ti- mancijske politike. Redaju se samo brojke iz svih područja života, brojke, kojima nije potrebno dodavati posebno tumačenje, jer one same majjače i naj- uvjerljivije govore. Glas brojeva pora- zan je za cijelu 20- godišnju beograd- sku politiku, a mnajporazniji baš za Stojadinovića, koji je vjerovao da se blefovima može trajno vladati. Šakom i kapom prosipali su se hrvatski novci po srbijanskim krajevima, a Hrvatima ostala je tek po koja mrvica. Dovoljno je samo konstatirati da je u gragjev- noj politici više dobivao sam grad Beograd, nego svi drugi hrvatski kra- jevi zajedno. Tu su se podizale jedna za drugom velike ,palate“ od kojih svaka zgrada zapada desetke milijuna. Tu je država preuzimala poslove, koji spadaju u općinski djelokrug, jer je svaki vlastodržac vodio računa o ko- risnosti simpatija beogradskih krajeve. Statistika govori da su svi režimi do sada, a posebno Stojadinovićev režim, vodili ekonomsko - financijsku politiku protiv interesa Hrvatskog naroda, te- Žžeći cilju njegove potpune ekonomske propasti. Obrane nema, jer bi se i ova morala služiti samo sredstvom brojeva, a to bi bilo isto, što i obranu pretvo- riti u optužbu. ,Hrvatski dnevnik“ po- vodom kritike ekonomsko - financijske politike Beograda, piše u broju od 23. februara rlijedeće: Nesretna financijalna nagodba izme- gju Hrvatske i Ugarske osigurala je Hrvatskoj 44 posto od ukupnih pri- hoda s područja Hrvatske. I tada je bilo na hrvatskoj strani vrlo mnogo opravdanih pritužaba. Plaćali smo za zajedničko ministarstvo financija i još posebno za pobiranje poreza ma na- šem teritoriju gotovo isto onoliko ko- liko je stajala sva naša autonomna u- prava. U godini 1909. pobrala je Ugar- ska oko 5 milijuna forinti na samom porezu od petroleja. Po ključu bi na Hrvatsku otpalo oko pola milijuna fo- rinti, a dobila je samo 223 forinta. Kao što se dakle vidi, i tada je Hr- vatska bila iskorišćavana. Pa ipak je godine 1913. proračun Hrvatske i Sla- vonije iznosio 38,800.000 kruna, što odgovara današnjoj vrijednosti od di- nara 621,000.000. Niti nepravedno od- regjena kvota od 7,49 posto, koju je Hrvatska imala pridonositi kao kvotu za zajednički proračun bivše monarhi- je, a koja se kvota pokriva sa 56 po- sto Hrvatskoj priznatih njezinih priho- da, nije nas bila dovela u stanje, u kakvom se nalazimo danas. Kad bi se uzelo u obzir samo 44 posto od ne. posrednih poreza koji su u Savskoj + banovini ostvareni s 525,000.000 dina- ra, već bi to dalo svotu od 231,044.000 dinara, dakle više, nego što danas ot- pada na takozvanu banovinsku samo- upravu. A gdje su toliki drugi mepo- sredni porezi i ostali prihodi koji od- laze iz hrvatskih krajeva, 2 u njih se ne vraćaju ? Nikada Hrvatska nije bila tako gospodarski stegnuta i iskorišća- vana, kao što je danas. Svi su prora- čuni biti sastavljeni tako, da se iz Hr- vatske što više izvuče, a što manje povrati. Na koncu se išlo za tim, da se ma hrvatskom teritoriju što više smanji privredna djelatnost, napose da čitav niz poduzeća napusti hrvatski teritorij, da se i ono malo privatne zarade prenese na druge. Hrvatsko pitanje nema samo poli- tičku, nego i gospodarsku stranu. Hr- vatski narod ide za tim, da postigne svoju političku, financijalmu i ekonom- sku samostalnost, kao što je izjavio predsjednik dr. Maček, dakle nesum- njivo najautoritativniji tumač hrvatskih narodnih zahtjeva. Samo onda, ako hrvatski marod bude slobodno raspo- lagao svojim novcem, a za zajednicu pridonosio jedino ono, o čemu se spo- razumi, moći će se razvijati i gospo- darski i kulturno. Hrvatski su krajevi kroz ovih 20 godina toliko dali, a ta- ko malo primili, da tome već jednom mora biti kraj. Političku, financijalnu i ekonomsku samostalnost možemo mi Hrvati osigurati samo onda, ako se državna zajednica organizira na takav način, da postane nemoguće eksploa- tiranje hrvatskog naroda. Istina je do- duše, da ni kraj sadašnjeg uregjenja ne bi moralo biti takvog finan- cijalnog i gospodarskog izrabljiva- nja, kad bi pilo pravde. Megjutim ne bi bilo ni povreda pravde prema po- jedincima, kada bi etički momenti uvi- jek imali prevagu. Zato se i donose zakoni, kojima je svrha takva nastoja- nja i u pokušaju spriječiti, Stoga hr- vatski narod traži tako uregjenje dr- žavne zajednice, koje će hrvatskom narodu osigvrati i političku i financi- jalnu i gospodarsku samostalnost ta- ko, da svoja i materijalna i duhovna dobra upotrebljava za sebe i za svoj razvitak. Dok svi mi poslije ovoga očekuje- mo djela, i ništa drugo nego djela, dotle se je stanovita štampa, a megju njima i mjesni ,Dubrovnik* nadala u izvikivanje ,dobre volje, širokogrud- nosti i dobrog raspoloženja“, jer bez toga nema sporazuma. Navikli smo već da se mnoge stvari našeg politič- kog života postavljaju naglavačke i da se običnim jednostavnim istinama davaju neka složena, komplicirana pa čak i psihološko-filozofska tumačenja, koja ona sigurno nemaju. Čemu oma pripovjedanja o stvaranju atmosfere megjusobnog povjerenja, ,c dobroj volji, širokogrudnosti i dobrom raspo- loženju* ? Ako stanovita štampa misli da se dobra volja može stvoriti pisa- njem i praznim sladunjavim riječima, onda će se ta psihoza megjusobnog povjerenja željeti i priželikivati do u nedogled. Posljednji čovjek ulice zna da se tako me stvara ,dobra volja i Dr. Ante Kad se je polovinom prošlog vijeka počeo po čitavom svijetu buditi maci- jonalizam, Providnost je Božja dala i hrvatskom narodu čovjeka vanredne umne i duševne snage, tvrđa značaja i uvjerenja i apostolskog žara, koji je postao ocem i tvorcem hrvatskog na- cijonalizma. Izašao iz naroda, kao sin čestite, ali siromašne seljačke porodice, Aute Star- čević je poznavao svoj narod u dušu i to ne samo njegove dobre nego i njegove loše strane. Narod je bio kvaren kroz stoljeća rgjavom vladavinom, izrabljivan i držan u ropstvu i neznanju, a silom navade bio se tom ropskom stanju i privikao. Nenaikriljivom energijom i ustrajno- šću pregnuo je za to Starčević da u- spavanu narodnu svijest probudi, eda se poruše bedemi stoljetnih predrasuda, ubitačnih, odavna ukorijenjenih običaja i uzakonjenih mepravica. Sav svoj život i u svakoj mogućoj prigodi, perom i riječju, na saborima i na skupštinama, sam i u društvu stra- načkih drugova branio je Starčević neustrašivo i beskompromisno hrvat- ska prava i hrvatske nacijonalne sve- tinje. Starčević već od najranije mladosti stavlja sebi životnim zadatkom da po- sveti sve sile svoje preporodu svog milog hrvatskog naroda, da mu očuva nacijonalnu svijest i da ga privede u kolo ostalih prosvijetljenih naroda, te ga konačno dovede i do državne sa- mostalnosti. Starčević je uvidio da hrvatskom na- rodu ne može doći ništa dobra ni od Beča ni od Pešte, Zato se nije nikako raspoloženje“ i da se tako nikada ne može stvoriti, Fraze o bratstvu i rav- nopravnosti, poslije teškog 20 - godiš- njeg iskustva, ne znače ništa, jer su nas ovim znakovima obmamljivali svi režimi bez razlike. Isto je tako obično obmamljivanje tvrditi da treba dobra volja i raspoloženje na obim stranama. Ne, mi smjelo tvrdimo da nije tako. U našem slučaju dovoljno je samo na jednoj strani i to ma onoj koja je ovih 20 godina vedrila i oblačila. Volja na drugoj strani neizbježna je, ako joj predhode djela. Dakle, mjesto bole- ćivog priželjkivanja dobre volje, treba da uslijede djela baš od strane, koja se ne prestaje razmetati frazama brat- stva i ravnopravnosti, pa će ,dobre volje“ biti i na drugoj strani, Ne daj- mo se zavaravati. Mnogi bi htjeli, jer im to stoji u računu, prikazati stvara- nje atmosfere pomirljivosti, kao proce- duru relativno dugog vremena. Ne, to je procedura vrlo brza, ali opet samo onda, ako joj snagu daju djela. Ona su jedino u stanju da ruše vremen- ske pregrade, kako nam to historija mnogih naroda nebrojenim primje- rima pokazuje. Stoga uporno i sa ži- lavom istrajnosti Hrvatski narod po- navlja i ponavljat će, prama klasičnoj izreci: ,Caeterum censeo...“, samo jedna riječ: Djela, kao odgovor oni- ma, koji još i danas nespretno bara- taju praznim riječima. Starčević slagao ni sa unionistima ili Magjaro- nima, koji su držali da Hrvatska jedi- no w tijesnoj zajednici s Ugarskom može očuvati svoje državno pravo proti svim pokušajima bečkog centralizma, ali se nije slagao ni s ,narodnjacima“ koji su držali da će Hrvati, priklju- čivši se tješnje Austriji, moći lakše od bečkog cara postići priznanje hrvatskog državnog prava; no nije se slagao ni sa Štrosmayerom i njegovim ljudima, koji su držali da se prava Hrvatske mogu najbolje osigurati prema Beću i prema Pešti uz pomoć i oslonom na ostale Slavene u Austriji, jer je bio čvrsto uvjeren da svaki narod, pa ma- kar bio i slavenski, ima svoje odije- ljene puteve i ciljeve, Ideja Starčevićeva bijaše da Hrvati- ma ne može doći spas, nego jedino od Boga i od Hrvata samih, Zato tre- ba buditi hrvatski macijonalizam, isti- cati hrvatsko državno pravo, oživjeti narodnu svijest, da bude narod sam pripravan uzeti kormilo u svoje ruke, kad za to dogje zgodan čas. Stoga i od Starčevića osnovana stran- ka prava otklanja svako skrbništvo nad hrvatskim marodom, te stojeć na hi- storijskom pravnom temelju traži pot- puno slobodan razvitak hrvatske Do- movine kao neovisne državne tvorevi- ne, pa makar u tadašnjoj državoprav- noj konstrukciji austrijske carevine, jer bez ovog potonjeg pridodatka ne bi ondašnje vlasti bile dozvolile osnutak stranke. Razni oportunisti prigovarahu Star- čeviću preveliko isticanje historijskog državnog prava hrvatskog, ali, kad do- bro razmotrimo, to se njegovo histo- rijsko načelo u stvari potpuno pokri- valo sa načelom narodnosti svih po- tlačenih maroda, koji su težili sa sa- mostalnošćit. I kad mi danas gledamo Starčeviće- ve metode i mapore u dokazivanju historičke hrvatske državnopravne teze moramo priznati nepobitnu činjenicu, da je baš preko tih njegovih povjesnih argumenata hrvatsko ime dobilo u na- rodu korijen i ondje, gdje ga se bilo ili već zaboravilo ili uspjelo umjetno potisnuti. A taj realni uspjeh probu- gjenja hrvatske narodne svijesti i ime- na bio bi već dostatan da Dr. Anti Starčeviću osigura sjajno mjesto u hrvatskoj povijesti. Jer nacijonalno ime nije prazna riječ. Ono je dalo direkti- ve našoj politici za sva buduća po- koljenja ukorijenivši onaj čisti pravac shvaćanja, da svi, koji su istog hrvat- skog imena i svijesti, imadu pravo da sastave jednu političku cjelinu, slobod- nu i samostalnu. Ono kratko Starčevićevo geslo ,Bog i Hrvati“ sa svojim lako shvatljivim značenjem prodiralo je u narod kao neugasiva luč svijetla i nade. Tako se pod utjecajem Starčevićeve politike javlja kod mas novo nmacijo- nalno gibanje, a on postaje ocem hrvatskog nacijonalizma. Zalažući se u svom političkom radu, bez trgovanja sa načelima, za pobjedu pravde, Starčević je raspalio u narodu i idealizam i borbenost, a svojom na-