Strana 4

 

Logika života

Društveni je život jedna od domi-
nantnih pojava u prirodi. Zajednički
nastup, ili, drukčije rečeno, društve-
nost, uslovljava pobjedu u borbi za
opstanak i medju istim životinjama.
Samo putem skupnosti, i ako fizički
slabije, uspijevaju pojedine životinje
da se održe u neravnoj borbi s fizički
mnogo jačim životinjama.

Ali, društvenost je dominantna i zna-
čajna pojava i u životu čovječanstva
uopće, kulturnih naroda napose. Dru-
štvenost je temelj kulture, preduvjet
progresa ma bilo kojem polju ljudskog
djelovanja — duhovnom i materijal-
nom. Težnja čovječanstva za društve-
nim životom, koji se očituje u kvali-
tativno i kvantitativno različitim socijal-
nim oblicima, ima svoj izvor isključivo
u ljudskoj naravi, Spoznanje pak mno-
gostrukih koristi za pojedince i zaje-
dnice od sredjenog društvenog života,
motiv je mnogim, sa strane čovječan-
stva — tokom vijekova — stvorenim
i ustaljenim društvenim zakonima ko-
jima su se od najstarijih vremena, sve
do danas, normirali odnosi pojedinaca
prema kolektivu, i obratno. Bez ovih
zakona, iz kojih proističu prava poje-
dinaca od društva, ali i dužnosti pre-
ma istom, odnosno, bez, do u tančine
odredjenih granica megjusobnog dje-
lovanja i potpomaganja, društveni ži-
vot, u kome bi neminovno do jakog
izražaja došle negativne posljedice, e-
goizmom podržavane individualne i
kolektivne volje, pretstavljao bi široko
polje megjusobnih sukoba i, na koncu
— uništavanja. Historija je ovo svojim
mnogobrojnim primjerima već jasno
potvrdila upravo kod onih formi ljud-
skih zajednica, kod kojih se princip
recipročnih prava i obaveza, kao temelj
socijalnog opstanka, nije u potpunosti
provodio. Logične konsekvencije, na-
ravno štetne, jasno su se odrazile na
društvenom organizmu.

I, nasuprot istine, da su pravični za-
koni socijalnog uredjenja uslov bez
kojega ne može ni da se zamisli op-
stanak bilo koje društvene zajednice,
pojava je, možemo reći općenita, da
se većina ljudi, u svom djelovanju, o-
vih društvenih odredaba uopće ne pri-
država, ili, ne tako rado i u tolikoj
mjeri, da bi se plodovi zajedničkog
života i rada, bilo u obitelji, bilo u
pojedinim državama i narodima, mogli
potpuno iskoristiti na dobro čitavog
čovječanstva. Pred ovakvom činjenicom,
svakom misaonom čovjeku nameće se
pitanje: Nijesu li, možda, ovi, vijeko-
vima ustaljeni društveni zakoni, kojima
se normiraju društveni odnosi, plod
samovolje, auktoritetom i položajem
iznad svoje sredine izdignutih pojedi-
naca, koji su ove zakone, u cilju du-
hovnog zarobljivanja širokih društve-
nih slojeva, društvu nametnuli? Nipo-
što! Naprotiv, vječna, neugasiva luč,
koja oduvijek trepti i svijetli u dubi-
nama ljudske duše, onaj unutarnji glas
čovječje svijesti — njegova savjest —
diktira čovjeku, da, u svojim traženjima
čovječanskih prava u ljudskoj zajednici,
ne zadire u interesnu sveru drugih. A,
mažalost, baš zadiranje u interesnu
sveru drugih, odnosno, nepoštivanje
prava na opstanak i život drugih, ka-
rakteristična je pojava sadašnjice. Ne-
uvažavanje pravičnih društvenih zako-
na, kojima se uskladjuju interesi medju
obiteljima, državama i narodima, pro-
uzrokuje današnje, još iz historije ne-
zapamćene, megjunarodne sukobe. Ne-
samo sukobi medjunarodnog karaktera,
već i mnogi slučajevi sukoba i trvenja
medju stanovništvom jednih istih dr-
žava, dokazuju, da se povredjuju o-

NARODNA SVIJEST 21 Lipnja 1939

 

Broj 25

 

Oratorijski koncerat
Crkvenog Pjevačkog Zbora

Nijesmo se prevarili u očekivanju
uspjeha. Nastupi neumornog Crkv. Pjev,
Zbora redaju se filmskom, tako reći,
brzinom. On ne miruje, jer, rijetko po-
hvalna pojava naših dana, ima tačno
zacrtan cilj, a ne štedi truda da po-
segne za sredstvima. Umjetničko-reli-
giozni ideal mu daje impuls koji ga
potiče na rad, ustrajan rad. Ne očeku-
je pohvale, ali za ljubav istini treba
reći da je njegova požrtvovnost sama
sebi pohvala. Ideali se ne plaćaju, već,
ili privlače i potiču na rad, ili ostaju
u svijetu samo zvučnih riječi.

=a A

Iz ao aa

M

Gi

 

Nastup prošle nedjelje dokazuje vi-
talnost C. P. Z., koji traži oduška ta-
kogjer u produkcijama koncerta ora-
torijskog stila. Tu je horizont razno-
ličniji, slobodniji. Raznolikost razvese-
ljuje, korisno zabavlja, pa zato i frag-
menti raznih oratorija pretstavljaju po-
sebnu atrakciju ne samo zato što su
redovito najbiraniji momenti umjetnič-
ke inspiracije, nego takogjer zato što
pietstavljaju razne osobine stila, Svak
može naći barem nešto što će se sla-
gati s njegovim subjektivnim raspolo-
ženjem.

PE
i

Pred mama je lebdila slika idile Bo-
žića, dok je zbor predvogjen angjelom
i pastirom opisivao otajstvo najveće
Noći. Welcker je upotrebio koji put
kapricioznu modulaciju, ali je zbor
s lakoćom učinio da ta modulacija
bude spontana, jednostavna. U ifrag-
mentu pak Furlotti-eve ,Jadite“ zbor
je pokazao da je ma svom polju, sko-
ro strogo liturgijske glazbe. Kako su
skromno a kako moćno djelovali oni
mistični akordi kao razvoj koralnog
motiva, s kojim je auktor izrazio du-
bok pokornički osjećaj

 

 

1
ne
ma G=

 

 

 

 

 

 

 

 

sx

g;

sali s EO

Drugi, moglo bi se reći oprečni ek-

sirem, u kojemu je otskočila vrlina
C. P. Z. jest raskoš Haendelova stila.
Sasvim sigurnim upadanjem, razgo-
vjetnim fraziranjem, dobro sačuvanom
linijom blistao je moćni Haendel, iako
je zbor ne baš mnogobrojan za one
kompozicije. U velebnom , Aleluja“ mo-
gli smo slijediti onaj tek primjetljivi
accelerando, koji je kao gradacija vo-
dio do najvišeg uspona, do neke ek-
staze do koje dovodi najviši stupanj
osjećanja i umjetničkog proživljavanja.
Zadnji akordi su se lomiti prostranom

 

 

 

 

 

snovna načila prava i morala, Nara-
vno, logične konsekvencije ne izostaju.
Najnoviji dogadjaji u svijetu uvjerljivo
dokazuju, a da bi se naivno moglo
tražiti uzroke ovih katastrofalnih pore-
mećaja u svijetu u nečem drugome,
osim u gornjoj pretpostavci. Stvoriti
povoljne uslove za vlastiti život, bez
obzira na drugoga, vrhovno je načelo,
koje se danas beskompromisno pro-
vodi u mnogim društvenim zajednica-
ma. To je onaj »spiritus movens«, koji,
oslanjajući se na fizičku silu, na snagu
pesnice, u provadjanju svojih egoisti-
čkih ciljeva, hladnokrvno posmatra

mogućnost jednog novog i krvavijeg
klanja na areni obezumljenog čovje-
čanstva, ma areni kao logičnoj poslje-
dici povrede temeljnih zahtjeva slobode
i prava.

U poštivanju savjesti, na polju in-
dividualnog i kolektivnog djelovanja,
sastoji se moral ljudskog društva. I,
prema sentenciji, da je ekonomija e-
stetika praktičnog života, slijedi, da je
moralno djelovanje pojedinaca, obitelji,
naroda i čitavog čovječanstva, u gor-
njem smislu, njegova logika.

Iz dosad rečeeog slijedi, da sve a-
nomalije, karakteristične za današnje

 

Crkvom, gubili su se poslije duge je-
ke, ali su ostavili u dušama slušalaca
neizbrisiv dojam. Teško se bilo rasta-
ti od doživljaja, kojih je u životu malo.

Maestro J. VI. Vruticky vodio je
zbor i orkestar posve sigurno i inteli-
gentno. Niti je zalutao niti smalaksao.
Zbor ga je slijedio kroz razne sfere u
potpunoj predanosti znajući da je pod
vještom rukom  prokušanog majstora.

Naši domaći solisti, g.ca D. Troja-
nović, g. G. Povia i g. P. Bošković
zadovoljili su svaki u svojoj ulozi,
iako uloge nijesu bile takve da je mo-
gao doći do potpunog izražaja njihov
kapacitet, Napose treba istaknuti po-
znatu pjevačicu g.cu Elzu Karlovac.
Došla nam je, i može se reći ostavila
nov utisak, jer je umjetnik uvijek stva-

   

ralački svjež, nov. Ljupko i dražesno,
onom draži koja izvire iz religiozne
visoke umjetnosti ispjevala je ariju iz
Ilija“ od Mendelssona. Bila je smire-
na u ,Biblijskim Pjesmama*“ ali je tu
već i patos došao donekle do izražaja.
Osobito pak u duetu pokazao se nje-
zin sonoran glas koji toplinom zanosi,
a akcentom i dimensijama svladava.
Jedina bi nam želja bila: opet je ču-
ti, ali ne jedan put,

Pojačani Turistički orhestar je po-
kazao svoju komnpaktnost osobito u
»latrodukciji* od Haydna, S mnogo
razumijevanja stila, osjećajno i precizno
dao je razumjeti dominantne motive
tako jednostavnog a potresnog djela
,Sedam Riječi“. Nema dvojbe da bi češći
nastup u svojstvu pratioca pjevanja ruti-
nirao orhestar u toj ulozi koja je, da-
kako, različita od samostalnog sviranja.

Vruća bi bila želja svih onih kojima
je na srcu kulturni i umjetnički razvoj
našega grada da češće budemo imali
prilike čuti nastupe većeg stila. U tu
svrhu neka porade svi pozvani, da
glasovni i orkestralni ansambli bude
povećan i izvede pred domaće i stran-
ce koje djelo nepobitne veličine, u
formi koja će još više zadužiti našu
javnost.

Neka je svaka čast i priznanje ne-
umornom zborovogji g. A. Gjivano-
viću, O. dr. J. Kuničiću i cjelokupnom
požrtvovnom članstvu C. P. Z.

vrijeme, izmedju većih i manjih soci-
jalnih zajednica, proističu iz nelogi-
čnih postupaka onih, kojima je u ru-
kama sudbina čovječanstva. Opravdati
agresivni mentalitet, svojstven dana-
šnjici, znači sklopiti pakt prijateljstva
s grobarima svake kulture i civilizacije,
odnosno, zatrpati izvore, danas tako
željenog i potrebnog smirenog dru-
štvenog života.

Ideal jednakosti, bratstva i slobode
treba da postane danas duh pokretač
svakog društvenog djelovanja, ali, da-
kako, samo na bazi morala. Ovaj ideal
sintentizira ono što nazivamo — Lo-
gikom života, (M,