Strana 4 Logika života Društveni je život jedna od domi- nantnih pojava u prirodi. Zajednički nastup, ili, drukčije rečeno, društve- nost, uslovljava pobjedu u borbi za opstanak i medju istim životinjama. Samo putem skupnosti, i ako fizički slabije, uspijevaju pojedine životinje da se održe u neravnoj borbi s fizički mnogo jačim životinjama. Ali, društvenost je dominantna i zna- čajna pojava i u životu čovječanstva uopće, kulturnih naroda napose. Dru- štvenost je temelj kulture, preduvjet progresa ma bilo kojem polju ljudskog djelovanja — duhovnom i materijal- nom. Težnja čovječanstva za društve- nim životom, koji se očituje u kvali- tativno i kvantitativno različitim socijal- nim oblicima, ima svoj izvor isključivo u ljudskoj naravi, Spoznanje pak mno- gostrukih koristi za pojedince i zaje- dnice od sredjenog društvenog života, motiv je mnogim, sa strane čovječan- stva — tokom vijekova — stvorenim i ustaljenim društvenim zakonima ko- jima su se od najstarijih vremena, sve do danas, normirali odnosi pojedinaca prema kolektivu, i obratno. Bez ovih zakona, iz kojih proističu prava poje- dinaca od društva, ali i dužnosti pre- ma istom, odnosno, bez, do u tančine odredjenih granica megjusobnog dje- lovanja i potpomaganja, društveni ži- vot, u kome bi neminovno do jakog izražaja došle negativne posljedice, e- goizmom podržavane individualne i kolektivne volje, pretstavljao bi široko polje megjusobnih sukoba i, na koncu — uništavanja. Historija je ovo svojim mnogobrojnim primjerima već jasno potvrdila upravo kod onih formi ljud- skih zajednica, kod kojih se princip recipročnih prava i obaveza, kao temelj socijalnog opstanka, nije u potpunosti provodio. Logične konsekvencije, na- ravno štetne, jasno su se odrazile na društvenom organizmu. I, nasuprot istine, da su pravični za- koni socijalnog uredjenja uslov bez kojega ne može ni da se zamisli op- stanak bilo koje društvene zajednice, pojava je, možemo reći općenita, da se većina ljudi, u svom djelovanju, o- vih društvenih odredaba uopće ne pri- država, ili, ne tako rado i u tolikoj mjeri, da bi se plodovi zajedničkog života i rada, bilo u obitelji, bilo u pojedinim državama i narodima, mogli potpuno iskoristiti na dobro čitavog čovječanstva. Pred ovakvom činjenicom, svakom misaonom čovjeku nameće se pitanje: Nijesu li, možda, ovi, vijeko- vima ustaljeni društveni zakoni, kojima se normiraju društveni odnosi, plod samovolje, auktoritetom i položajem iznad svoje sredine izdignutih pojedi- naca, koji su ove zakone, u cilju du- hovnog zarobljivanja širokih društve- nih slojeva, društvu nametnuli? Nipo- što! Naprotiv, vječna, neugasiva luč, koja oduvijek trepti i svijetli u dubi- nama ljudske duše, onaj unutarnji glas čovječje svijesti — njegova savjest — diktira čovjeku, da, u svojim traženjima čovječanskih prava u ljudskoj zajednici, ne zadire u interesnu sveru drugih. A, mažalost, baš zadiranje u interesnu sveru drugih, odnosno, nepoštivanje prava na opstanak i život drugih, ka- rakteristična je pojava sadašnjice. Ne- uvažavanje pravičnih društvenih zako- na, kojima se uskladjuju interesi medju obiteljima, državama i narodima, pro- uzrokuje današnje, još iz historije ne- zapamćene, megjunarodne sukobe. Ne- samo sukobi medjunarodnog karaktera, već i mnogi slučajevi sukoba i trvenja medju stanovništvom jednih istih dr- žava, dokazuju, da se povredjuju o- NARODNA SVIJEST 21 Lipnja 1939 Broj 25 Oratorijski koncerat Crkvenog Pjevačkog Zbora Nijesmo se prevarili u očekivanju uspjeha. Nastupi neumornog Crkv. Pjev, Zbora redaju se filmskom, tako reći, brzinom. On ne miruje, jer, rijetko po- hvalna pojava naših dana, ima tačno zacrtan cilj, a ne štedi truda da po- segne za sredstvima. Umjetničko-reli- giozni ideal mu daje impuls koji ga potiče na rad, ustrajan rad. Ne očeku- je pohvale, ali za ljubav istini treba reći da je njegova požrtvovnost sama sebi pohvala. Ideali se ne plaćaju, već, ili privlače i potiču na rad, ili ostaju u svijetu samo zvučnih riječi. =a A Iz ao aa M Gi Nastup prošle nedjelje dokazuje vi- talnost C. P. Z., koji traži oduška ta- kogjer u produkcijama koncerta ora- torijskog stila. Tu je horizont razno- ličniji, slobodniji. Raznolikost razvese- ljuje, korisno zabavlja, pa zato i frag- menti raznih oratorija pretstavljaju po- sebnu atrakciju ne samo zato što su redovito najbiraniji momenti umjetnič- ke inspiracije, nego takogjer zato što pietstavljaju razne osobine stila, Svak može naći barem nešto što će se sla- gati s njegovim subjektivnim raspolo- ženjem. PE i Pred mama je lebdila slika idile Bo- žića, dok je zbor predvogjen angjelom i pastirom opisivao otajstvo najveće Noći. Welcker je upotrebio koji put kapricioznu modulaciju, ali je zbor s lakoćom učinio da ta modulacija bude spontana, jednostavna. U ifrag- mentu pak Furlotti-eve ,Jadite“ zbor je pokazao da je ma svom polju, sko- ro strogo liturgijske glazbe. Kako su skromno a kako moćno djelovali oni mistični akordi kao razvoj koralnog motiva, s kojim je auktor izrazio du- bok pokornički osjećaj 1 ne ma G= sx g; sali s EO Drugi, moglo bi se reći oprečni ek- sirem, u kojemu je otskočila vrlina C. P. Z. jest raskoš Haendelova stila. Sasvim sigurnim upadanjem, razgo- vjetnim fraziranjem, dobro sačuvanom linijom blistao je moćni Haendel, iako je zbor ne baš mnogobrojan za one kompozicije. U velebnom , Aleluja“ mo- gli smo slijediti onaj tek primjetljivi accelerando, koji je kao gradacija vo- dio do najvišeg uspona, do neke ek- staze do koje dovodi najviši stupanj osjećanja i umjetničkog proživljavanja. Zadnji akordi su se lomiti prostranom snovna načila prava i morala, Nara- vno, logične konsekvencije ne izostaju. Najnoviji dogadjaji u svijetu uvjerljivo dokazuju, a da bi se naivno moglo tražiti uzroke ovih katastrofalnih pore- mećaja u svijetu u nečem drugome, osim u gornjoj pretpostavci. Stvoriti povoljne uslove za vlastiti život, bez obzira na drugoga, vrhovno je načelo, koje se danas beskompromisno pro- vodi u mnogim društvenim zajednica- ma. To je onaj »spiritus movens«, koji, oslanjajući se na fizičku silu, na snagu pesnice, u provadjanju svojih egoisti- čkih ciljeva, hladnokrvno posmatra mogućnost jednog novog i krvavijeg klanja na areni obezumljenog čovje- čanstva, ma areni kao logičnoj poslje- dici povrede temeljnih zahtjeva slobode i prava. U poštivanju savjesti, na polju in- dividualnog i kolektivnog djelovanja, sastoji se moral ljudskog društva. I, prema sentenciji, da je ekonomija e- stetika praktičnog života, slijedi, da je moralno djelovanje pojedinaca, obitelji, naroda i čitavog čovječanstva, u gor- njem smislu, njegova logika. Iz dosad rečeeog slijedi, da sve a- nomalije, karakteristične za današnje Crkvom, gubili su se poslije duge je- ke, ali su ostavili u dušama slušalaca neizbrisiv dojam. Teško se bilo rasta- ti od doživljaja, kojih je u životu malo. Maestro J. VI. Vruticky vodio je zbor i orkestar posve sigurno i inteli- gentno. Niti je zalutao niti smalaksao. Zbor ga je slijedio kroz razne sfere u potpunoj predanosti znajući da je pod vještom rukom prokušanog majstora. Naši domaći solisti, g.ca D. Troja- nović, g. G. Povia i g. P. Bošković zadovoljili su svaki u svojoj ulozi, iako uloge nijesu bile takve da je mo- gao doći do potpunog izražaja njihov kapacitet, Napose treba istaknuti po- znatu pjevačicu g.cu Elzu Karlovac. Došla nam je, i može se reći ostavila nov utisak, jer je umjetnik uvijek stva- ralački svjež, nov. Ljupko i dražesno, onom draži koja izvire iz religiozne visoke umjetnosti ispjevala je ariju iz Ilija“ od Mendelssona. Bila je smire- na u ,Biblijskim Pjesmama*“ ali je tu već i patos došao donekle do izražaja. Osobito pak u duetu pokazao se nje- zin sonoran glas koji toplinom zanosi, a akcentom i dimensijama svladava. Jedina bi nam želja bila: opet je ču- ti, ali ne jedan put, Pojačani Turistički orhestar je po- kazao svoju komnpaktnost osobito u »latrodukciji* od Haydna, S mnogo razumijevanja stila, osjećajno i precizno dao je razumjeti dominantne motive tako jednostavnog a potresnog djela ,Sedam Riječi“. Nema dvojbe da bi češći nastup u svojstvu pratioca pjevanja ruti- nirao orhestar u toj ulozi koja je, da- kako, različita od samostalnog sviranja. Vruća bi bila želja svih onih kojima je na srcu kulturni i umjetnički razvoj našega grada da češće budemo imali prilike čuti nastupe većeg stila. U tu svrhu neka porade svi pozvani, da glasovni i orkestralni ansambli bude povećan i izvede pred domaće i stran- ce koje djelo nepobitne veličine, u formi koja će još više zadužiti našu javnost. Neka je svaka čast i priznanje ne- umornom zborovogji g. A. Gjivano- viću, O. dr. J. Kuničiću i cjelokupnom požrtvovnom članstvu C. P. Z. vrijeme, izmedju većih i manjih soci- jalnih zajednica, proističu iz nelogi- čnih postupaka onih, kojima je u ru- kama sudbina čovječanstva. Opravdati agresivni mentalitet, svojstven dana- šnjici, znači sklopiti pakt prijateljstva s grobarima svake kulture i civilizacije, odnosno, zatrpati izvore, danas tako željenog i potrebnog smirenog dru- štvenog života. Ideal jednakosti, bratstva i slobode treba da postane danas duh pokretač svakog društvenog djelovanja, ali, da- kako, samo na bazi morala. Ovaj ideal sintentizira ono što nazivamo — Lo- gikom života, (M,