Strana 2 Broda izrekle su osjećajno ,Pozdrav novom biskupu“ i predale kite cvijeća Dr. Čekadi i Dr. Šariću. Vilharove ,Primorčice“ lijepo je otpjevalo dru- štvo .Martić“, Križar g Aleksandar Horvat odrešito je deklamirao prigodnu pjesmu ,Mladom biskupu“. Mješoviti zbor ,Trebevića“ pod dirigiranjem g. g. Zlatka Frica otpjevao je ,V plaven Trnaci“ od Prejca. Alegorijska slika, izvedena od članica ,Sv. Cecilije“ iz Bos. Broda bila ju sugestivna, kao ta- kogjer i zadnja živa slika izvedena od istih, a koja je prikazivala grb mladog biskupa i njegovo geslo. Razgovor sa nadbiskupom dr. Šarićem Čim sam stigao u Sarajevo požurio sam da se u društvu prijatelja dr. A L. poklonim sarajevskom Ordinzriju. Došao sam Preuzvišeni, da sudjelu- jem u slavlju svog druga, našeg Smi- ljana. Neka ste, carissime, baš mi je drago, on to i zaslužuje. Vi ste se nedavno povratili sa Kri- zme, preuzvišeni; pa kako Vam je bilo? Vrlo lijepo. Kadgod se vraćam sa Krizme pun sam duhovnog veselja. Narod rado prima i pozdravlja svog biskupa. Sve je u svečanom raspolo- ženju; kao da je Božić. Znači, Preuzvišeni, da ćete imenc- vanjem svog pomoćnika, svršiti sa pa- stirskim pohodima, koji su tako na- porni zbog dugog jahanja na konju i pješačenja ? Neću, nikako neću, carissime. Mi ćemo posao porazdijeliti, ali ja nikako neću ostaviti svojih pastirskih pohoda. Možda ću baš ići kad dogje na red najudaljenija i najosamljenija župa. U takove je župe vrijedno ići, jer u nji- ma, kad dogje biskup, zasja sunce po- sebne duhovne radosti i veselja. Ja volim ma konju jahati, nastavi Preuzvišeni. U svoje sam vrijeme svr- šio jahaću školu i dobro i rado na konju jašim, Samo to je zamorno, jer dugo jahanje čovjeka u godinama iz- mori, I novi će biskup morati naučiti dobro na konju jahati. Ja s lijevom rukom držim čvrsto uzde, a s drugom blagosivljam. Kad konjanici potjeraju treba da ni biskup ne zaostane. Kozerija o ,,zaleđu“ Prema leksikografskom tumačenju zalegje je riječ koja znači ono što sto- ji iza legja. Ova riječ ima svoje raz- noliko značenje. Postoji lično, poli- tičko, društveno i ekonomsko zalegje. Svako ovo zalegje ima da osigurava nečija legija, dnevnice, položaje, plate (obično one masne i velike !) itd. Zato mnogi ljudi vole tu riječ i neobično je cijene. Kad imaš neko zalegje, onda si prilično siguran za svoja legija. Ne- kako si laganiji. Ako nosiš nešto na legjima, onda osjećaš da ti je teret lak, Ljudi koji su upućeni u politiku vele da je najunosnije, najpraktičnije i najslagje političko zalegje. Vele da to govore iz iskustva i da je to dokaza- no na temelju dugotrajne prakse. Do- voljno je da imaš jako političko zale- gje, pa da uspiješ u svakom poslu: u napredovanju, imenovanju, dolasku na više položaje, dakle u svemu što mi- riše na materijalne probitke. S poli- tičkim zalegjem možeš postići i polo- žaj za 'koji nemaš kvalifikacije, Tko da se još obazire na kvalifikacije u ovo demokratsko doba ? To je ostatak sre- dovječnosti, nekog čudnog shvaćanja zapadne kulture, i, konačno, to je osta- tak austrijanštine. Glavno je tu pitanje U daljnjem zanimivom pripovijeda- nju istaknuo je, kako je osobito u pa- stirskim pohodima opazio blizinu An- gjela čuvara. Često sam puta — rekao je nadbiskup — s konja panuo. I o- vaj put, kad sam bio u Krizmi, Po- kliznuo sam sa hridine s koje sam imao da zajašim konja — jer više ne mogu da sa zemlje skočim kao nekada — i mislio sam ode ruka ili noga. Ali kad se uvjerih, da nije bilo ništa, usta- doh te preplašenim ljudima doviknuh: narode, biskupu ss? nije ništa dogodilo; zajaših i potjerah konja dalje. Jedan- put sam pak bio nad provalijom, na- jednom pukne konju podpreg i zamalo se ne sunovratih. U posjednji čas dogje čovjek, uhvati me i zadrža. Opet An- gijeo čuvar. Ja ću ovaj razgovor popabirčiti i iz- nijeti u ,Narodnoj Svijesti“, rekoh pre- uzvišenom. Samo izvolite, uzvrati pre- uzvišeni dr. Šarić, ,Narodnu Svijest“ dobro uregjujete i rado je čitam. Ono što ste pisali o putu u Rim upravo sam gutao. Zahvalan, oprostio sam se od nad- biskupa, koji je markantna ličnost, po- nos Katoličke crkve, vrhbosanske nad- biskupije i Hrvatskog naroda. Dr. I. B: Mladomisničko slavlje 85 godina morala je Župa dubrovačka čekati da opet vidi jednoga od svojih sinova po prvi put na oltaru. Možda je to glavni uzrok da je ove za Žu- pljane rijetka svečanost tako veličan- stveno protekla. U nedjelju, 6 ov. mj., otslužio je u župnoj crkvi u Mandaljeni svoju prvu sv. Misu O. llar Lukšić, franjevac iz Čibače. U 9 s. dovezao se mladomi- snik iz Dubrovnika u pratnji redovni- čke braće. Ispred rodne kuće koja je bila iskićena zelenilom i hrvatskim trobojkama dočekalo ga je mnoštvo naroda, a Župom se prolamao prasak prangija i trombuna. Malo iza toga kre- nula je prema Mandaljeni mladomi- snička povorka predvogjena križarskom glazbom. Na kućnom pragu dala je majka svom sinu blagoslov, našto je on njoj podijelio prvi mladomisnički blagoslov. Ovaj prizor kao i čustvena deklamacija mladomisnikove sestre He- životne sposobnosti i pitanja osigura- nja legja. Pridodaš li ovomu društveno i ekonomsko zalegje, onda si potpuno osiguran nesamo za svoja legja nego i za ostale dijelove tijela. Od osobite je važnosti osigurati grlo i želudac, jer su ovi dijelovi tijela vrlo osjetljivi. Radi svih ovih razloga ova je riječ u osobitoj cijeni. Ljudi koji su neu- pućeni u lingvistiku i koji ne znaju cijeniti ekonomska dobra, i ljudi koji su ponešto zlobni, uzimaju ovu riječi s komične strane. Pa kao što su nekad na račun agrarne reforme pojedinci jedan drugome postavljali pitanje: ,A što tise čini od ove agrarne reforme ?“, tako je sad u modi najnovije pitanje : »A što ti se čini od ovog zalegja ?“ I ljudi se smiju. Slatko se smiju. A u doba teških svjetskih poremećaja i raz- novrsnih problema koji muče današnjeg čovjeka, i potrebno je da se ljudi na- smiju makar i na račun tako lijepe riječi kao što je ,zalegje“. Postoji, recimo, jedan grad, jedan kotar, jedan cijeli kraj. Ako je taj grad, kotar, ili kraj na nižem stepenu kul- ture negoli je njihovo zalegje, onda je divan osjećaj imati kulturnije zalegje, da svi od toga imaju koristi, I, bora- mi, ne bi bilo lijepo na račun riječi mzalegje“ praviti kojekakove. šale, Pa NARODNA SVIJEST 9 kolovoza 1939 Broj 32 W_ Nježnoj dječjoj ko- ži potrebna je moja zaštita, Jaki sunčani | zraci pale, i upravo ljiva na | pripeci, NIVEA sa- |država EUCERIT, |sredstvo za jačanje kože. To čini dječju kožu otpornijom i djeca dobiju zdrav i 4 SAM TAKODJER PRIJATELJ DJEC"' divno preplanuli šz- E gled. ! lene mnoge je ganulo do suza. Iza toga je mladomisnik u povorci praćen rodbinom, redovničkom braćom i mno- štvom naroda krenuo prema župnoj crkvi, Pred crkvom mladomisnika su pozdravili g. Stjepo Kelez, g.ce Jele Butica i Katica Mišić. U crkvi iza ka- ko je otpjevan ,Dogji Duše presveti“, započeo je mladomisnik svoju prvu sv. Misu. Asistirali su mp. O. Tecfil Vel- nić, provincije kao manduktor, O. Jo- zo Matović kao djakon i fra Luka Rogić kao subdjakon. Na koru je zbor franjevačkih klerika iz Dubrovnika pje- vao Faistovu misu. Iza Evangjelja o- držao je ganutljivu propovijed o mi- siji svećenika O. Valerijan Brusić, gvar- dijan samostana Male Braće, Preko mise je mladomisnik podijelio Kruh života svojoj rodbini od koje su naj- .mlagji članovi tog daria prvi put pri- stupili stolu Gospodnjem. Iza mise otpjevan je ,Tebe Boga hvalimo“ pre- ko kojeg su svi prisutni vjernici došli k mladomisniku da mu poljube po- svećene ruke, a on je svakom poklo- nio spomen sličicu. U rodnoj kući bio je priregjen objed za brojne uzvanike preko kojeg su pale mnoge lijepe i značajne nazdravice. Po podne u 6 s. priredili su Križari i Križarice u križarskom domu u Man- daljeni uspjelu prigodnu akademiju sa nekoliko deklamacija, jednom živom slikom i kraćom predstavom. Sudjelo- vala je i križarska glazba koja je na koncu otsvirala ,Lijepu našu“. ako je to zalegje ekonomski jako, ko- like bi koristi od toga imao grad, ko- tar, kraj? Ljudi bi blagoslivljali tu riječ. Ali moglo bi se, recimo, desiti da to zalegje zaostaje i u kulturnom u materijalnom pogledu za nekim gra- dom, kotarom i krajem, Zar i.u tom slučaju treba sve to izjednačiti? Pa kako da ne bude riječ ,zalegje“ pro- mjenljivog karaktera ? I zato ta riječ ljude ispunja nekom gorčinom.. U dalekoj Kini postoje uglagjeni, fini i kulturni primorski krajevi i gra- dovi, Zadivljeni kulturom, civilizacijom i udobnijim položajem tih krajeva, lju- di iz zalegja, koje u kulturi prilično zaostaje, a i ekonomski je slabo, isko- ristiše svoje slučajno moćno političko zalegje pa u čitavim jatima dogjoše u te krajeve. Zaboravio sam kineski gla- gol za taj pojam, ali tek naslućujem da bi se u našem provincijalnom žar- gonu reklo: ,šljegoše“. Divna je to riječ, tek se nešto malo na nju ljutim, jer nije prava književna riječ, A, ko- načno, nema književnog jezika bez provincijalizama. Ovi unesoše u te krajeve specijalne osobine iz zalegja: posebno shvaćanje poštenja i pravde, poseban rječnik i posebne fraze pri izražavanju. Svojim sočnim i specijalnim izrazima ispuniše Ovaj dan i ova svečanost bila je za sve Župljane nešto što se rijetko vidi, To se moglo razabrati iz njihovih o- čiju, veselog raspoloženja i duhovne radosti koja im se odrazivala ma licu, Zasluga za ovako veliki uspjeh ide u prvom redu g. Marku Lukšiću, stricu mladomisnikovu. Treba istaknuti vri- jednog i požitvovnog velečasnog žup- nika Don Miha Arbulića kojemu ide glavaa zasluga za crkveni dio sveča- nosti, Mnogo su doprinjele i č. s. Ma- loga Isusa, koje su onako lijepo i ukusno uredile i okitile crkvu, a na- ročito radi akademije. Istaknuti treba i vrijedne župske Križare i Križarice kao i njihovu glazbu koju je svojim sklad- nim sviranjem uzveličala svečanost. Nadajmo se da će ova dirljiva sve- čanost uroditi brojnim svećeničkim zvanjima koji će poći tragom mlado- misnikovim da žrtvuju sebe i svoj ži- vot Bogu, vjeri i domovini. To bi bio ujedno najveći uspjeh ove mlade mise, Zadušnice za blagopok. Anicu Bošković priregjuje društvo ,Anica Bošković“ u subotu, 12 ov. mj. na godišnjicu smrti svog velikog imenjaka. Zadušnice se drže u 8 sati u jutro u crkvi Male Braće a na oltaru sv. Frana, pred ko- jim oltarom se nalazi grob velike Du- brovkinje. Pozivlje se članstvo društva da izvoli učestvovati. Uprava ,Anice Bošković“ trgove, ulice i obale; unesoše neku svježinu i kolorit zalegja. Unesoše novu kulturu zalegja. A ovi starovječni, patrijarhalni i po- nešto kulturniji Kinezi iz primorja po- češe se buniti protiv jezičnih novota- rija došljaka. Rekoše: ,Mi ostajemo kod svog jezika, načina izražavanja, fraza i svojih patrijarhalnih običaja. Da nam barem donosite neko eko- nomsko blagostanje, ni po jada. A našao se i jedan naš rogjeni urogjenik Čin-čin-ja koji se pozivlje na vas. Reče da ćete mam vi pomladiti, osvježiti i podignuti i kulturu i opće ekonomsko blagostanje. A od svega toga ništa. Mjesto pozitivnog predznaka u mate- matici vi pišete samo negativni“. I zar ovi pravovjerni patrijarhalni * Kinezi nemaju pravo? Promatrajući s leksikografskog stanovišta riječ za- legje, njezine vrste i njezinu praktičnu primjenu, meni ta nekoć simpatična riječ postade nesimpatičnom. Kriv je i onaj urogjenik Čin-čin-ja što nije tu riječ pravilno i logično shvatio i ocije- mio, odvojivši se od shvaćanja svih 'svojih zemljaka i svojih pradjedova. I zato s nekom simpatijom susrećem ljude koji postaviše tu riječ u rubriku humora izgovarajući upitnu rečenicu : ,A što ti se čini od ovog zalegja?“ A nisam ni ja kriv što volim humor i dosjetku ! nn. — mam ZOTTTNMNE S stena