Strana 2

 

Broda izrekle su osjećajno ,Pozdrav
novom biskupu“ i predale kite cvijeća
Dr. Čekadi i Dr. Šariću. Vilharove
,Primorčice“ lijepo je otpjevalo dru-
štvo .Martić“, Križar g Aleksandar
Horvat odrešito je deklamirao prigodnu
pjesmu ,Mladom biskupu“. Mješoviti
zbor ,Trebevića“ pod dirigiranjem g.
g. Zlatka Frica otpjevao je ,V plaven
Trnaci“ od Prejca. Alegorijska slika,
izvedena od članica ,Sv. Cecilije“ iz
Bos. Broda bila ju sugestivna, kao ta-
kogjer i zadnja živa slika izvedena od
istih, a koja je prikazivala grb mladog
biskupa i njegovo geslo.

Razgovor sa nadbiskupom dr.
Šarićem

Čim sam stigao u Sarajevo požurio
sam da se u društvu prijatelja dr.
A L. poklonim sarajevskom Ordinzriju.

Došao sam Preuzvišeni, da sudjelu-
jem u slavlju svog druga, našeg Smi-
ljana.

Neka ste, carissime, baš mi je drago,
on to i zaslužuje.

Vi ste se nedavno povratili sa Kri-
zme, preuzvišeni; pa kako Vam je bilo?

Vrlo lijepo. Kadgod se vraćam sa
Krizme pun sam duhovnog veselja.
Narod rado prima i pozdravlja svog
biskupa. Sve je u svečanom raspolo-
ženju; kao da je Božić.

Znači, Preuzvišeni, da ćete imenc-
vanjem svog pomoćnika, svršiti sa pa-
stirskim pohodima, koji su tako na-
porni zbog dugog jahanja na konju i
pješačenja ?

Neću, nikako neću, carissime. Mi
ćemo posao porazdijeliti, ali ja nikako
neću ostaviti svojih pastirskih pohoda.
Možda ću baš ići kad dogje na red
najudaljenija i najosamljenija župa. U
takove je župe vrijedno ići, jer u nji-
ma, kad dogje biskup, zasja sunce po-
sebne duhovne radosti i veselja.

Ja volim ma konju jahati, nastavi
Preuzvišeni. U svoje sam vrijeme svr-
šio jahaću školu i dobro i rado na
konju jašim, Samo to je zamorno, jer
dugo jahanje čovjeka u godinama iz-
mori, I novi će biskup morati naučiti
dobro na konju jahati. Ja s lijevom
rukom držim čvrsto uzde, a s drugom
blagosivljam. Kad konjanici potjeraju
treba da ni biskup ne zaostane.

Kozerija o ,,zaleđu“

Prema  leksikografskom tumačenju
zalegje je riječ koja znači ono što sto-
ji iza legja. Ova riječ ima svoje raz-
noliko značenje. Postoji lično, poli-
tičko, društveno i ekonomsko zalegje.
Svako ovo zalegje ima da osigurava
nečija legija, dnevnice, položaje, plate
(obično one masne i velike !) itd. Zato
mnogi ljudi vole tu riječ i neobično
je cijene. Kad imaš neko zalegje, onda
si prilično siguran za svoja legija. Ne-
kako si laganiji. Ako nosiš nešto na
legjima, onda osjećaš da ti je teret lak,

Ljudi koji su upućeni u politiku
vele da je najunosnije, najpraktičnije i
najslagje političko zalegje. Vele da to
govore iz iskustva i da je to dokaza-
no na temelju dugotrajne prakse. Do-
voljno je da imaš jako političko zale-
gje, pa da uspiješ u svakom poslu: u
napredovanju, imenovanju, dolasku na
više položaje, dakle u svemu što mi-
riše na materijalne probitke. S poli-
tičkim zalegjem možeš postići i polo-
žaj za 'koji nemaš kvalifikacije, Tko
da se još obazire na kvalifikacije u ovo
demokratsko doba ? To je ostatak sre-
dovječnosti, nekog čudnog shvaćanja
zapadne kulture, i, konačno, to je osta-
tak austrijanštine. Glavno je tu pitanje

U daljnjem zanimivom pripovijeda-
nju istaknuo je, kako je osobito u pa-
stirskim pohodima opazio blizinu An-
gjela čuvara. Često sam puta — rekao
je nadbiskup — s konja panuo. I o-
vaj put, kad sam bio u Krizmi, Po-
kliznuo sam sa hridine s koje sam
imao da zajašim konja — jer više ne
mogu da sa zemlje skočim kao nekada
— i mislio sam ode ruka ili noga. Ali
kad se uvjerih, da nije bilo ništa, usta-
doh te preplašenim ljudima doviknuh:
narode, biskupu ss? nije ništa dogodilo;
zajaših i potjerah konja dalje. Jedan-
put sam pak bio nad provalijom, na-
jednom pukne konju podpreg i zamalo
se ne sunovratih. U posjednji čas dogje
čovjek, uhvati me i zadrža. Opet An-
gijeo čuvar.

Ja ću ovaj razgovor popabirčiti i iz-
nijeti u ,Narodnoj Svijesti“, rekoh pre-
uzvišenom. Samo izvolite, uzvrati pre-
uzvišeni dr. Šarić, ,Narodnu Svijest“
dobro uregjujete i rado je čitam. Ono
što ste pisali o putu u Rim upravo
sam gutao.

Zahvalan, oprostio sam se od nad-
biskupa, koji je markantna ličnost, po-
nos Katoličke crkve, vrhbosanske nad-
biskupije i Hrvatskog naroda.

Dr. I. B:

Mladomisničko slavlje

85 godina morala je Župa dubrovačka
čekati da opet vidi jednoga od svojih
sinova po prvi put na oltaru. Možda
je to glavni uzrok da je ove za Žu-
pljane rijetka svečanost tako veličan-
stveno protekla.

U nedjelju, 6 ov. mj., otslužio je u
župnoj crkvi u Mandaljeni svoju prvu
sv. Misu O. llar Lukšić, franjevac iz
Čibače. U 9 s. dovezao se mladomi-
snik iz Dubrovnika u pratnji redovni-
čke braće. Ispred rodne kuće koja je
bila iskićena zelenilom i hrvatskim
trobojkama dočekalo ga je mnoštvo
naroda, a Župom se prolamao prasak
prangija i trombuna. Malo iza toga kre-
nula je prema Mandaljeni mladomi-
snička povorka predvogjena križarskom
glazbom. Na kućnom pragu dala je
majka svom sinu blagoslov, našto je
on njoj podijelio prvi mladomisnički
blagoslov. Ovaj prizor kao i čustvena
deklamacija mladomisnikove sestre He-

životne sposobnosti i pitanja osigura-
nja legja. Pridodaš li ovomu društveno
i ekonomsko zalegje, onda si potpuno
osiguran nesamo za svoja legja nego
i za ostale dijelove tijela. Od osobite
je važnosti osigurati grlo i želudac,
jer su ovi dijelovi tijela vrlo osjetljivi.

Radi svih ovih razloga ova je riječ
u osobitoj cijeni. Ljudi koji su neu-
pućeni u lingvistiku i koji ne znaju
cijeniti ekonomska dobra, i ljudi koji
su ponešto zlobni, uzimaju ovu riječi
s komične strane. Pa kao što su nekad
na račun agrarne reforme pojedinci
jedan drugome postavljali pitanje: ,A
što tise čini od ove agrarne reforme ?“,
tako je sad u modi najnovije pitanje :
»A što ti se čini od ovog zalegja ?“ I
ljudi se smiju. Slatko se smiju. A u
doba teških svjetskih poremećaja i raz-
novrsnih problema koji muče današnjeg
čovjeka, i potrebno je da se ljudi na-
smiju makar i na račun tako lijepe
riječi kao što je ,zalegje“.

Postoji, recimo, jedan grad, jedan
kotar, jedan cijeli kraj. Ako je taj grad,
kotar, ili kraj na nižem stepenu kul-
ture negoli je njihovo zalegje, onda je
divan osjećaj imati kulturnije zalegje,
da svi od toga imaju koristi, I, bora-
mi, ne bi bilo lijepo na račun riječi
mzalegje“ praviti kojekakove. šale, Pa

NARODNA SVIJEST 9 kolovoza 1939

 

Broj 32

 

 
 
 
 
 
 
 
  

W_ Nježnoj dječjoj ko-
ži potrebna je moja
zaštita, Jaki sunčani

| zraci pale, i upravo

ljiva na
| pripeci, NIVEA sa-
|država  EUCERIT,
|sredstvo za jačanje
kože. To čini dječju
kožu otpornijom i

djeca dobiju zdrav i 4 SAM TAKODJER PRIJATELJ DJEC"'

divno preplanuli šz-
E gled. !

 

 

lene mnoge je ganulo do suza. Iza
toga je mladomisnik u povorci praćen
rodbinom, redovničkom braćom i mno-
štvom naroda krenuo prema župnoj
crkvi, Pred crkvom mladomisnika su
pozdravili g. Stjepo Kelez, g.ce Jele
Butica i Katica Mišić. U crkvi iza ka-
ko je otpjevan ,Dogji Duše presveti“,
započeo je mladomisnik svoju prvu sv.
Misu. Asistirali su mp. O. Tecfil Vel-
nić, provincije kao manduktor, O. Jo-
zo Matović kao djakon i fra Luka
Rogić kao subdjakon. Na koru je zbor
franjevačkih klerika iz Dubrovnika pje-
vao Faistovu misu. Iza Evangjelja o-
držao je  ganutljivu propovijed o mi-
siji svećenika O. Valerijan Brusić, gvar-
dijan samostana Male Braće, Preko
mise je mladomisnik podijelio Kruh
života svojoj rodbini od koje su naj-
.mlagji članovi tog daria prvi put pri-
stupili stolu Gospodnjem. Iza mise
otpjevan je ,Tebe Boga hvalimo“ pre-
ko kojeg su svi prisutni vjernici došli
k mladomisniku da mu poljube po-
svećene ruke, a on je svakom  poklo-
nio spomen sličicu.

U rodnoj kući bio je priregjen objed
za brojne uzvanike preko kojeg su
pale mnoge lijepe i značajne nazdravice.

Po podne u 6 s. priredili su Križari
i Križarice u križarskom domu u Man-
daljeni uspjelu prigodnu akademiju sa
nekoliko deklamacija, jednom živom
slikom i kraćom predstavom. Sudjelo-
vala je i križarska glazba koja je na
koncu otsvirala ,Lijepu našu“.

ako je to zalegje ekonomski jako, ko-
like bi koristi od toga imao grad, ko-
tar, kraj? Ljudi bi blagoslivljali tu
riječ. Ali moglo bi se, recimo, desiti
da to zalegje zaostaje i u kulturnom
u materijalnom pogledu za nekim gra-
dom, kotarom i krajem, Zar i.u tom
slučaju treba sve to izjednačiti? Pa
kako da ne bude riječ ,zalegje“ pro-
mjenljivog karaktera ? I zato ta riječ
ljude ispunja nekom gorčinom..

U dalekoj Kini postoje uglagjeni,
fini i kulturni primorski krajevi i gra-
dovi, Zadivljeni kulturom, civilizacijom
i udobnijim položajem tih krajeva, lju-
di iz zalegja, koje u kulturi prilično
zaostaje, a i ekonomski je slabo, isko-
ristiše svoje slučajno moćno političko
zalegje pa u čitavim jatima dogjoše u
te krajeve. Zaboravio sam kineski gla-
gol za taj pojam, ali tek naslućujem
da bi se u našem provincijalnom žar-
gonu reklo: ,šljegoše“. Divna je to
riječ, tek se nešto malo na nju ljutim,
jer nije prava književna riječ, A, ko-
načno, nema književnog jezika bez
provincijalizama.

Ovi unesoše u te krajeve specijalne
osobine iz zalegja: posebno shvaćanje
poštenja i pravde, poseban rječnik i
posebne fraze pri izražavanju. Svojim
sočnim i specijalnim izrazima ispuniše

Ovaj dan i ova svečanost bila je za
sve Župljane nešto što se rijetko vidi,
To se moglo razabrati iz njihovih o-
čiju, veselog raspoloženja i duhovne
radosti koja im se odrazivala ma licu,
Zasluga za ovako veliki uspjeh ide u
prvom redu g. Marku Lukšiću, stricu
mladomisnikovu. Treba istaknuti vri-
jednog i požitvovnog velečasnog žup-
nika Don Miha Arbulića kojemu ide
glavaa zasluga za crkveni dio sveča-
nosti, Mnogo su doprinjele i č. s. Ma-
loga Isusa, koje su onako lijepo i
ukusno uredile i okitile crkvu, a na-
ročito radi akademije. Istaknuti treba i
vrijedne župske Križare i Križarice kao
i njihovu glazbu koju je svojim sklad-
nim sviranjem uzveličala svečanost.

Nadajmo se da će ova dirljiva sve-
čanost uroditi brojnim svećeničkim
zvanjima koji će poći tragom mlado-
misnikovim da žrtvuju sebe i svoj ži-
vot Bogu, vjeri i domovini. To bi bio
ujedno najveći uspjeh ove mlade mise,

 

 

Zadušnice
za blagopok. Anicu Bošković

priregjuje društvo ,Anica Bošković“
u subotu, 12 ov. mj. na godišnjicu
smrti svog velikog imenjaka. Zadušnice
se drže u 8 sati u jutro u crkvi Male
Braće a na oltaru sv. Frana, pred ko-
jim oltarom se nalazi grob velike Du-
brovkinje. Pozivlje se članstvo društva
da izvoli učestvovati.

Uprava ,Anice Bošković“

trgove, ulice i obale; unesoše neku
svježinu i kolorit zalegja. Unesoše
novu kulturu zalegja.

A ovi starovječni, patrijarhalni i po-
nešto kulturniji Kinezi iz primorja po-
češe se buniti protiv jezičnih novota-
rija došljaka. Rekoše: ,Mi ostajemo
kod svog jezika, načina izražavanja,
fraza i svojih patrijarhalnih običaja.
Da nam barem donosite neko eko-
nomsko blagostanje, ni po jada. A
našao se i jedan naš rogjeni urogjenik
Čin-čin-ja koji se pozivlje na vas. Reče
da ćete mam vi pomladiti, osvježiti i
podignuti i kulturu i opće ekonomsko
blagostanje. A od svega toga ništa.
Mjesto pozitivnog predznaka u mate-
matici vi pišete samo negativni“.

I zar ovi pravovjerni patrijarhalni

* Kinezi nemaju pravo? Promatrajući

s leksikografskog stanovišta riječ za-
legje, njezine vrste i njezinu praktičnu
primjenu, meni ta nekoć simpatična
riječ postade nesimpatičnom. Kriv je i
onaj urogjenik Čin-čin-ja što nije tu
riječ pravilno i logično shvatio i ocije-
mio, odvojivši se od shvaćanja svih
'svojih zemljaka i svojih pradjedova. I
zato s nekom simpatijom susrećem
ljude koji postaviše tu riječ u rubriku
humora izgovarajući upitnu rečenicu :
,A što ti se čini od ovog zalegja?“
A nisam ni ja kriv što volim humor
i dosjetku ! nn.

 

— mam

 

ZOTTTNMNE S

 

stena