Strana 2
Prošla su vremena...
Maškuli i trombuni progovorili su u
prvo svitanje zore nedjeljnog dana, na-
viješćujući praznik dugih napora, bor-
be i stradanja, praznik ushićenja mna-
paćenog Hrvatskog naroda nad izvo-
jevanom pobjedom. Sa ovim mislima
budio se Dubrovnik u rano nedjeljno
jutro, sav u žurbi i svečanom raspo-
loženju usplahirenog domaćina, koji
se sprema da pričeka sve ono što će
pohrliti pitomoj Dubravi na ovaj ve-
liki narodni praznik. Sve je bilo na
nogama. Ulicama je strujao život ne-
običan ljetnom danu, kretao se je re-
dom put istočnih i zapadnih strana da
se susretne sa nadolazećim valom na-
roda iz najbliže okolice. Val za valom
u zanosu i slavlju prekrio je grad nad
kojim su se lepršale stotine i hiljade
hrvatskih trobojnica. Ogromna povor-
ka u najuzornijem redu svrstala se je
pred hramom Svetog Vlaha da tu iz-
reče hvalu Svevišnjemu i isprosi mi-
losti za sretniju budućnost.
Tako je narod dubrovačkog kraja
proslavio sporazum i pripojenje Hr-
vatskoj iskazujući dostojanstveno uz-
višena čuvstva vjere i hrvatske svije-
sti. Ko je samo jednom bacio pogled
na povorku, mogao je odmah vidjeti
da ova povorka nema ništa zajed-
ničkog sa povorkama insceniranim u
vrijeme diktature. Razlika je napadno
oštra i uočljiva. Nedjeljnom povorkom
strujao je val oduševljenja naroda, dok
su se diktatorskim povorkama redale
iza tabela sa oznakama pojedinih mje-
sta šačice kukuruzača i onih, koji su
nevješto trgovali osjećajima naroda,
misleći sakriti pravu istinu, koja je
još na 5-majskim izborima zasjala, go-
voreći glasno i otvoreno svima i sva-
kome da je propao pokušaj ugušiva-
nja narodnog osjećaja u duši hrvat-
skog maroda dubrovačkog kotara.
Sporazum je konačno došao. Borba
nesalomljive volje i vjere odnijela je
pobjedu. Istina, to još nije onaj spo-
razum kojeg Hrvatski marod na čelu
sa svojim vogjom Vlatkom Mačekom
hoće i traži, ali su već izgragjene i
postavljene prve konture. Svaka borba
poznaje pobjednika i pobjegjenog, pa
tako i ova. Pobjednik je Hrvatski na-
rod Žrtve borbe su teške, vrlo teške.
Nijesu one samo u stotinama i hilja-
dama zatvorenih, mučenih i prebijanih
nego ih osim toga treba tražiti u kul-
turnom, ekonomskom i socijalnom ži-
votu maroda. A tko je pobijegjen?
Sistem hegemonije, ta aždaja, koja je
sistematski kroz dvadeset godina isi-
savala krv Hrvatskog naroda, sputaju-
ći ga u njegovom prirodnom razvoju.
Sa sistemom hegemonije poraženi su
i svi njezini nosioci, trabanti i vodo-
noše. Svi su oni živjeli na račun Hr-
vatskog naroda uvjereni da im je ovo
kolonijalno gospodstvo ostavljeno u
baštinu za njih i njihove nasljednike.
Trudili su se svim mogućim pa čak i
pseudonaučnim sredstvima dokazujući
svoje ,pravo“. Sakrivali su se iza mas-
ke jugoslavenstva razbacujući se teo-
rijama o jednom jedinom narodu, ali
su uvijek budao pazili da u tom ,jed-
nom jedinom narodu“ Srbi imaju sve
konce vlasti u svojim rukama, Paradi-
rali su sa frazama ravnopravnosti a
djela su bila toliko daleko od riječi,
da se o skladu riječi i djela nije uopće
moglo ni govoriti, Njihovo carevanje
»pravde i jednakosti“ osjetio je teško
Hrvatski narod na grbači. Oni još i
danas bespomoćno, gestom očajnika,
nanizuju otrovne fraze, slijepi pred
stvarnosti, da su im one produkcije
poprimile tragikomičnu notu.
Da, za nosioce, trabante i vodonoše
beogradske hegemonije, bez obzira
pod kakvom su maskom provodili ci-
ljeve uništavanja Hrvatskog naroda,
prošla su zlatna vremena i ona se —
čvrsto vjerujemo — neće više nikada
vratiti, Prošla su vremena trčkaranja
do Beograda i do Cetinja, gdje je
jedna stanovita grupa ljudi uregjivala
sve poslove dirigirajući Dubrovnikom
onako, kako to odgovara smišljenoj
politici niveliranja. Prošla su vremena
četničkih transporata iz zalegja, bojov-
nika koji su u svojoj slijepoj mržaji
atakirali čak i jednu katoličku proce-
siju samo zato što je u istoj učestvo-
vala i hrvatska glazba. Da, od svega
toga kao i još mnogo čega prošlo je
vrijeme. Mi i naša djeca živjet ćemo i
osjećat ćemo se slobodno pripadnici-
ma Hrvatskog naroda bez straha da
nas to može stati policijskog zatvora,
»degeneka“ ili internacije. Neće našu
djecu tugjinci u školama insultirati,
niti će morati učiti iz udžbenika pisa-
nih ćirilicom samo zato što dolaze iz
Beograda i što često obiluju falsifika-
tima i pogrdama na račun slavne pro-
šlosti Hrvatskog naroda. Još bi mogli
mnogo toga nabrajati sjećajući se
mučnih dana naše nedavne prošlosti.
Mi to što mi nijesmo učinili, učinit
će sam čitalac, kome je sve to jednako
dobro poznato kao i nama.
NARODNA SVIJEST 13 rujna 1939
Broj 37
Sporazum je jako konstruktivno dje-
lo na polju naše unutrašnje politike.
Njime Hrvati postizavaju ravnoprav-
nost. Što dubrovački Srbi — iščezava-
juća manjina dubrovačkog kotara —
negoduju zbog sporazuma, to nas ni-
malo ne iznenagjuje. Osim rijedkih,
vrlo rijedkih iznimaka, oni su pružili
pravu moralnu potporu šestojanuarskoj
diktaturi i svim njezinim režimima,
poskakujući od Živkovića i Srškića do
Marinkovića, Uzunovića, Jevtića i Sto-
jadinovića. Budimo iskreni: tko je
svim nogama radio protiv sporazuma
a za održanje sistema hegemonije taj
ne može preko noći biti za sporazum.
Ravnopravnost ruši privilegije već po
značenju same riječi, Svi, koji su cr-
pili koristi od hegemonije imaju raz-
loga da se uznemiravaju i da nego-
duju. Jer ih dobro razumijemo, ne ču-
dimo se njihovom stanovištu. Ali ne
možemo razumjeti čemu imaju služiti
oni alarmantni brzojavi kojima se tra-
ži zaštita od terora ulice, Najprije kon-
statiramo da nekoja nacionalna druš-
tva nazivlju Hrvatski narod Dubrov-
nika ulicom, a toj konstataciji priklju-
čujemo i drugu, naime da terora niti
je bilo, niti ga ima. Zašto onda brzo-
jav? Pojedinci su se sakrili iza druš-
tva od straha pred nečistom savjesti,
Kome je savjest nečista — a tih ima
priličan broj — taj osjeća svu tragiku
neizvjesne budućnosti, Svi drugi mo-
gu biti mirni, Istina, neće imati više
prvu riječ, neće vedriti i oblačiti nego
će se morati izmiriti sa ulogom, koja
im po principu ravnopravnosti pripada.
Ako nemate bolesno oko a trebaju
Vam naočali možete ih dobiti i bez
liječničkog propisa kod stručnog op-
tičara Bogdan, Dubrovnik, koji ima
na skladištu sva potrebna optička po-
magala i samoprodaju najboljih op-
tičkih leća tvrtke Carl Zeisa-Jena. Svi
popravci izvršuju se odmah i najjeftinije.
POKUĆSTVO SEZ-
\
N
N
IfANNNNN
4 i
vi :
NM
DORIS!
DUBRAVA NA PELJEŠCU. Pro-
slava sporazuma. U nedjelju, 3 ovog
mjeseca proslavio se sporazum u clje-
lom kotaru dubrovačkom. I kao što je
svaki odlomak ovoga kotara manje
više imao obilježje svog užeg kraja
tako je i Dubrava proslavila ovaj dam
na svoj osobit način. Sela su svanula
pod gustim hrv. trobojnicama probu-
gjena pucnjavom ,maškula“, Prije sv.
mise formirala se je povorka pjevajući
rodoljubne pjesme i kličući svom vogji
Dr Mačeku i hrvatskom narodu, Poslije
službe Božje i svečanog ,Tebe Boga
hvalimo“ održao je mjesni učitelj Ivo
Glavor prigodan govor ističući važnost
sporazuma s obzirom na vjekovnu te-
žnju i borbu hrv. naroda za slobodu.
Poslije uz zajedničko sudjelovanje u
blagovanju janjaca i vina nastavile su
se pjesme, pucanje i kolo. Time je na
demonstrativan način manifestirala lju-
bav prema svom vogji i kompaktnost
sa cijelim hrv. narodom. Na večer po
svim okolnim brdima bilo je gorenje
krijesova. I pored zabrinjavajućih ev-
ropskih dogogjaja, ovo opće veselje
našeg puka bilo je očiti dokaz, kako
je narod instinktivno osjetio, da je ovo
prevažni dogogjaj u povijesti ove
države.
Javna zahvala
Koncem mjeseca srpnja o. g. izgor-
jela je u Gornjem Šarampovu zgrada
potpisane Mljekarske Zadruge, u ko-
joj su bili okupljeni i Mjesna zadruga
Gospodarske sloge, Seljačka sloga, o-
granak i Livadarska zadruga, sve in-
stitucije osnovane na općem hrvatskom
narodnom pokretu.
Zgrada sa namještajem i uregjajem
bila je osigurana kod naše -osigurava-
juće zadruge ,Croatia“ i ona je kod
ZA likvidacije ove štete pokazala toliko
shvaćanja za interes općenitosti, koji
je u ovom slučaju bio teško pogogjen,
da mi smatramo svojom dužnošću
izraziti ,Croatiji“ javno priznanje, za-
hvaliti joj na uvigjavnosti i pažnji te
ju preporučiti ostalim našim narodnim
ustanovama za sve poslove osiguranja.
Gornje Šarampovo, 22 kolovoza 1939.
MLJEKARSKA ZADRUGA
Gornji Šarampov
Acinger Aatun, s. r.
Valinec Alojz, s. tr.
Belić Nikola, s, r.
Niko Gjivanović
tliz bilježaka sa nekim novim a manje
poznatim važnim arhivskim podacima,
naosob o Gundulićevu rodu i porodici,
iz MW KVIII V.
Nastavak
Evo nas i sa odgovorom na važno
pitanje, tko je bio sahranjen u obitelj-
skoj grobnici Gundulića u kapeli Tro-
jice (Sv. Trojstva). O tome srećom i-
mamo jasnih bilježaka u pomenutim
katalozima registrima ukopa u dubro-
vačkoj franjevačkoj Crkvi. Tu su u
prvom od tih kataloga registara zabi-
iježeni ovi članovi porodice Guadu-
lića: 1) Ot. Marinko G.-ić, Isusovac,
sahranjen 1. XII 1647 g. ,in Sacrestia
con li suoi parenti“., Bio je glasoviti
osnovalac isusovačkog kolegija u Du-
brovniku ; 2) Dživo Marina G.-ća, sa-
hranjen 14. VIII g. 1650 ,in Sacrestia“,
To je bio glasoviti kronista, sin Ma-
rina G..ća i Veće Tudišević; 3) Marin
mlagji sin Dživa Marinova G.:ća, sa-
hranjen 23. V g. 1659 min Sacrestia
nel suo sepolcro“; 4) Dživo Marina
G.-ća, sahranjen 14. VIII g. 1661 ,in
Sacristia“ ; 5) Don Nikola Dživa G.-ća,
sahranjen 15. II g. 1665 ,in Sacrestia
nel sepolcro di Gondola“ ; 6) Dom Se-
bastijan G.-ić, sahranjen 8. II g. 1666
,nella sua Capella“; 7) Marin, sin
Dživa Marinova G.:ća, sahranjen 11.
V g. 1666 ,in sacristia“; 8) Dom Se-
bastijan G.-ić, sahranjen 29.V g. 1684
nella Sagristia Grande nella capella
di Sig.ri Gondula“; O njemu je za-
bilježeno ovdje i to, da je bio ubijen
od hajduka kod sela Osojnika ; 9) Orsat
Nikolina G.-ća, sahranjen 21. IV g.
1687 ,in Sacrestia nella Capella di
Gondola“; 10) Pavo Nikolina G.-ća,
sahranjen 14. III g. 1688 ,nella ca-
pella di Gondola in Sacrestia“. — Na-
kon skoro 100 godina iza ovog ukopa
u onoj sakristiji one god. 1688, saču-
vana nam je u drugoj i trećoj knjizi
kataloga registara vrlo važna bilješka.
Ta glasi, da je dana 22 februara g.
1785 preminula te ukopana sutradan
Frana rogi. Bunić, supruga najposljed-
njega Gundulića, Šiška Domenika Ši-
škova Guudulića. Ta bilješka glasi u
II knjizi kataloga registara : ,22 Febr.o
Morj la Sig.ra Madama Fran(cis)ca
Moglie dell' Eccelenza Sigismondo
Gondola, ed il gior.o seg.te fu sepolta
con un solenne funerale nella loro
Capella della SS.ma Trinita nella prop.a
sepa — 1785“. U Ilonih knjiga bi-
lješka glasi ovako: ,Febbraio — 22
morj Fran(ces)ca Madama deli' Ecc.mo
Sigismondo Gondola, ed il gior.o
seg(uen)te fu sepolta nella Capella
della SS.ma Trinita nella prop.a sep.ra
— 1785“.
Je li bilo u onoj grobnici ukopano
još drugih osoba iz one grane poro-
dice Gundulića ? Sigurno je da ih je
bilo, a to su sigurno bili i oni Gun-
dulići, koje smo prije spomenuli, iz
XVI vijeka, a za koje nijesu nam sa-
čuvani katalozi registri ukopanih (koji
su sačuvani od XVII v.) U ovaj grob
Gundulića ukopana su i malena djeca
iz ove grane obitelji Gandulića, koja
nikako nijesu bila bilježena, kao što
ni u onim sačuvanim nam katalozima
registrima.
U ovom istom grobu bez sumnje je
bio ukopan i pomenuti najposljednji
Gundulić: Šiško Domenik Šiškov Gun-
dulić, suprug pomenute Frane rogi.
Bunić, preminule 22. II g. 1785. uko-
pane u onom grobu sutradan 23. ti
g. 1785. Ovdje spomenuti njen suprug
preminuo je dne 15 januara 1800 g.
(nikako one godine 1785, koju nosi
latinski natpis sa godinom 1785 na
onom grobu !). O njemu će dalje biti
više govora.
Nastaviće se.
%) Ugodna mi je dužnost, da i ovdje od
srca zahvalim preč. Ocu Dru Nikoli Špa-
njol-u, bivšem gvardijanu dubrovačkog fra-
njevačkog Samostana, što mi je i on do-
brohotno bio na ruku za mojeg proučavanja
ovih važnih rukopisnih knjiga.