NIS ISS SSSS sisi sa snsazzaizaadtRNRIRSRNRNNNSNNNNNNG

"TAKSA PLAĆENA U GOTovU PLAĆENA U GOTOVU

Narodna Svijes

 

 

GOD. XXI — Br. 39

Diplomat nekatolik
o Katoličkoj Grkvi

Hugh Wilson, bivši poslanik Sjedi-
njenih država sjeverne Amerike u Ber-
linu, napisao je knjigu ,The Educa-
tion“ (uzgoj diplomata), u kojoj opi-
suje svoje utiske iz raznih zemalja te
u više navrata govori o Katoličkoj
Crkvi. Evo što taj diplomat misli o
Katoličkoj Crkvi :

m»Ja nisam katolik, ali moje su se
misli počele okretati prema Crkvi. Po-
čeo sam razmišljati o njezinoj životnoj
snazi i trajnosti. Ona, jedinstvena u
civilizaciji zapada stoji već kao histo-
rijski spomenik. Pokušao sam motriti
Crkvu u vezi sa rimskim zakonodav-
stvom, ali neopravdano. Rimsko zako-
nodavstvo se je kroz stoljeća izmjenilo,
danas je već u mnogočem okrnjeno,
dočim je Katolička Crkva ostala kako
je bila. Kroz vas srednji vijek saču-
vala je na životu sve klasične jezike,
sačuvala je tradiciju staroga Rima i
sunčala se je u sjaju tadašnje države.
Preživjela je slom kraljevstava, carsta-
va i demokracija prilagogjujući se, ali
ostajući nepromjenljiva. Ostala je, ka-
kova je bila otrag stoljeća; ako je tre-
balo, odvažno je stupala pred vladare
svijeta; ona je na zapadu jedina sila,
kojoj se sve, preko svih granica, sa
poštovanjem klanja. To je sila, s ko-
jom moraju računati vlade, pa bilo im
to pravo ili vjerovali u katolički nauk,
ili ne. Najmoćniji državnici moraju se
uklanjati njezinoj neodoljivoj jakosti.

Razmišljao sam o ljepotama crkve,
o naslikanim prozorima katedrale u
Chartres, u Rheimsu i Milanu. Crkva
nježno njeguje najljepše umjetnosti. U
svoj svojoj povijesti stavila je u svoju
službu majduhovitije arhitekte, slikare,
staklare, zlatare i obrtnike, Protestant-
ske crkve i katedrale po svoj Evropi
stoje pred onima koji ih prom-' /: kao
da na njima leži mrtva ruka Samo u
Eugleskoj sačuvala se je ljepota u ne-
kim velikim katedralama anglikanske
crkve. Samo se je sačuvala, ali na to-
me tlu nije nastala. Većinu tih kate-
drala zidali su katolički ljudi.

Razmišljao sam o unutrašnjoj pove-
zunosti Crkve sa svojim vjernicima, o
njenoj izvanrednoj sposobnosti, da bu-
de svima sve. Katolička Crkva prila-
gogjuje se seljaku i intelektualcu, sva-
kome na svoj način, a u suštini ipak
s istom srdačnošću i toplinom. Crkve
su zato, da budu posjećene. Indijanac
donese sobom svoj zalogaj te ga uži-
va u hladnim sjenama crkve. Donaša
svoju djecu i životinje, da budu bla-
goslovljeni. U crkvi se vjenča, unigje
da se pomoli, Izobraženom čovjeku
Crkva riješi sumnje, u svijesti, da sa-
mo ona pravilno riješava sve poteško-
će i da samo u njoj nalazi svoj mir.

Svećenik u ispovjedaonici bavi se
ljudskim zabludama svih vrsta i nije-
dan mu vjernik ne može olakšati toga
bremena, Baš zato, jer se katolicizam
u svojoj jednostavnosti i iskrenosti
može prilagoditi i najjednostavnijem
čovjeku, on je sreća i blagodat za mi-
lijone i milijone.

U istinu : sretan je, tko je u toj vje-
ri rogjen“.

DUBROVNIK, 27 rujna 1939

Da se sporazum
ne kompromitira

Ne obazirući se na činjenicu, da
»Dubrovnik“ još i danas nazivlje Hr-
vatski narod Dubrovnika ulicom, kon-
statujemo da urednici ,Dubrovnika“
promatraju sporazum sa pogrešne po-
lazne tačke. Oni smatraju da će se
sporazum kompromitirati ako ne osta-
ne sve po starom, Dakle, treba po
mišljenju ovih ljudi zadržati u bano-
vini Hrvatskoj cijeli protuhrvatski apa-
rat, sve one elemente, koji su se pro-
tuhivatskim radom afirmirali i došli na
položaje, jer će se tako sprovedenim
sporazumom osjetiti, ,da smo jedno,
da smo braća i da samo zajedničkim
a ne izolovanim i dušmanski raspolo-
ženim stavom radimo za naše zajed-
ničko opšte dobro“, Lijepih li krilatica,
sve prave medene riječi iz usta ljudi,
koji su dvadeset godina zagovarali,
podupirali i pokorno služili hegemo-
nističkom becgradskom režimu na šte:
tu interesa Hrvatskog naroda. Dvade-
set su godina vladali, ponavljajući u
svakoj prigodi, da smo jedno, da smo
braća i u tom ,bratskom“ zagrljaju,
koji nas je stiskao i davio, popucaše
kosti Hrvatskom narodu. I sad ,Dub-
rovnik“ hoće da Hrvatski marod nakon
sretno završene borbe ostane u zagr-
ljaju ovih elemenata, koji se prikrive-
ne ćudi i poguutih glava uzdaju samo
u jedno — u provizorni karakter no-
vog stanja. Po završenom provizoriju
— time se oni po gradu tješe — na-
stavit će oprobanim metodama pod
otrcanim parolama ,bratstva“ i ,jedna-
kopravnosti“ do sada provagjanu po-
litiku niveliranja, ,bratski“ atakirajući
sve što je hrvatsko. Do jučer su u
stupcima istog lista ismijavali spora-
zum i začugjeno se pitali, što hoće
braća Hrvati, što im je u ovoj državi
krivo, i gdje su to oni zapostavljeni,
a danas već zauzimlju pozu dcciranja
u strahu da sporazum ne bude kom-
promitiran!? Jasno je svakome, pa
čak i srednjoškolcu iz nižih razreda,
čega se oni boje i čime misle da se
sporazum može kompromitirati, Ali ne
misli tako Hrvatski narod (po ,Dubrov-
nikovom“ shvaćanju : ulica) i ne samo
da su mišljenja različita, nego su čak
ekstremno oprečna. Ono u čemu ,Du-
brovnik“ vidi kompromit ranje spo-
razuma, Hrvatski narod vidi jedinu
garanciju da sporazum ne bude
kompromitiran.

Novo državno  uregjenje garantira
svima gragjanima jednaka gragjanska
i politička prava i ta jednakost mora
biti manifestirana na djelu, a ne samo
na papiru. Svi mi znamo na koji su
se način sticali položaju u općini du-
brovačkoj za vrijeme 6-januarske dik-
tature. Dubrovačka općina bila je —
a nažalost je to još i danas — so-
kolska filijala. Hrvatskog kruha u du-
brovačkoj općini bilo je samo za ljude
sa poznatim značkama i legitimacija-
ma, Pred tom legitimacijom rušilo se
je sve; ta je legitimacija zasjenjivala
sve čovječje = odlike. Statistike
tu majriječitije govore. Skoro svi poz-
nati sokolski radnici u Dubrovniku do-
bili su mjesta u Općini i to baš u

vremenu od 6 januara. U hrvatskom
Dubrovniku općinske kancelarije i ra-
dionice pune su sokolaša, Je li onda
čudo da su poslije 5. maja 1935 izba-
čeni sa općinskog rada svi oni čestiti,
siromašni radnici - Hrvati, koji su muš-
ki, otvoreno predali glas vogji Dru
Mačeku. Činovnici koji su ih nemilo-
srdno baceli na ulicu još su i danas
u općini. Hoće li se kompromitirati
sporazum, ako se ovim radnicima da-
de satistakcija kao moralna nagrada
za njihovo stradanje ? Naravno je da
će ,Dubrovnik“ za sve ove slučajeve
kazati ono isto što je kazao u prošlom
broju, naime bez ,opravdanog razlo-
ga“. Za ,Dubrovnikov“ politički men-
talitet premještanje prcfesora, činovni-
ka i ostalog aparata (,Dubrovnikovi“
urednici boluju od zaboravnosti kad
žele da im se koji slučaj spomene I)
nije bilo bez ,opravdanog razloga“ a taj
»opravdani razlog“ kršten je u nebroje-
nim denuncijama sa ,Mačekovac“, , defe-
tista“, ,separatista“ i slično. Iz ,oprav-
danog“ razloga izbačeni su honorarni
nastavnici ma Pomorskoj Vojnoj ak:-
demiji, jer su glasali na prošlim izbo-
rima za Dra Mačeka. Iz ,opravds.iog“
razloga premješten je činovnik Naro-
dne Banke iz Dubrovnika na Cetinje
jer je učestvovao u jednoj hrvatskoj
proslavi. Iz ,opravdanog“ razloga pre-
mještani su činovnici poštanski ai
otpušteni iz službe, a iz istog takvog
razloga zaustavljano je napredovanje
pojedinim činovnicima u Okružnom
uredu.

Da se nebi sporazum kompromitirao
po shvaćanju ,Dubrovnikovih“ uredni-
ka treba i dalje ostaviti na miru so-
kolašice-učiteljice da šetaju gradom na
račun onih učitelja i učiteljica, koji sa
15 i 20 godina službe žive u zabitnim
selima samo zato, jer su ostali vjerni
svome narodu, te nijesu zadobili pri-
znanja starješina, koji su se kroz ci-
jelo. vrijeme diktature trudili da hrvat-
ski osjećaj našeg seljaka dotuku for-
miranjem  sokolskih četa. Mnoge od
ovih »profesorica gimnastike« nijesu
nikada vidjele sela, jer je beogradskom
režimu bio potreban njihov »apostol-
ski« rad u hrvatskom narodu. Ostali
učitelji i učiteljice nijesu mogle doći
ni blizu grada; sve drugo, kao odgoj
vlastite djece, bolest ili slično nije
moglo nadomjestiti jedan minus u nji-
hovom osobnom listu. A znate li, ko-
ji ie to minus? Nijesu u hrvatskom
selu osnovali sokolsku četu. Progonje-
ni učitelji i učiteljice bile su najmirni-
je u Srbiji, jer tamo ih nije niko go-
nio da osnivaju sokolske čete. To je
bio recept samo za hrvatska sela. Zar
će se sporazum kompromitirati, ako
Hrvatski narod dade satisfakciju ovim
moralnim junacima-mučenicima ?

Da se sporazum ne bi koimpromiti-
rao po ,Dubrovnikovu“ shvaća: ju tre-
balo bi nagraditi onog famoznog tipa,
koji je maskiran tukao i prebijao hr-
valske omladince u policijskom zatvo-
ru, unaprediti ona službena lica, koja
su iz svoje inicijative činili zlo da is-

Di ARIS Gt

CIJENA Din. 1,50

kale mržnju prama Hrvatima i prama
svemu što je hrvatsko, ili odlikovati
onoga, koji je učinio poznati ispad na
Pilama prigodom Euharistij. kongresa.

Sporazum ima pružiti garancije Hr-
vatskom narodu za slobodan politički
život kroz koji će se nesmetano razvi-
jati na ekonomskom, kulturnom i so-
cijalnom polju. Sporazum je garancija
jednakopravnosti, garancija da će se
Hrvati u banovini Hrvatskoj osjetiti
slobodni u svojoj kući, ,Dubrovniko-
vi“ urednici teško griješe kad misle da
bi sporazum imao zadovoljiti svakoga.
O tome se uopće ne radi, Sporazum
ima zadovoljiti narod i poslužiti učvrš-
ćivanju državne zajednice. Ali spora-
zum ne samo da ne može zadovoljiti
svakoga (tko se krije iza ove riječi
»Svakoga“) nego za neke on značide-
finitivni svršetak kariere stvorene mna
grbači Hrvatskog naroda. Sporazum
znači da je odzvonilo onim pojedin-
cima i skupinama koje su živjele u
zatiranju hrvatskog osjećaja i hrvat-
skog imena. Tim hrvatožderima, bez
obzira pod kakvom su maskom pro-
vodili avoje ciljeve, sporazum znači
svršetak djelovanja. Za njih nije na-
pravljen sporazum, niti oni što od
sporazuma mogu očekivati. Razniošeni
vlasti, raskomogjeni privilegiranim po-
ložajima, ovi imitatori kolonijalnih či-
novnika, osjećat će se nesretni i onda
kad budu stavljeni u jednakopravni
položaj sa ostalima, jer tako nijesu
bili naučni živjeti. Za njih je spora-
zum prokletstvo a za napaćeni hrvatski
narod Božji blagoslov.

Da se sporazum nebi kompromiti-
rao treba bez zatezanja provesti sve
ono pe se boji SPubiavnjki.

 

 

 

 

 

Međunarodni dogođaji

Ulazak ruskih ćeta u Poljsku iz-
nenadio je vas civilizirani svijet i ako
su francuska i engleska vlada izjavile,
da one nijesu tim iznenagjene, jer da
je odluka o diobi Poljske pala na
23. VIII prigodom sklapanja rusko-nje-
mačkog ugovora o nenapadanju. Či.
njenica, koju svakako treba ustanoviti
jest, da je boljševističkoj Rusiji uspje-
lo ono čega nije nikada postigla ca-
ristička Rusija, a to je, da će boljše-
vici dobiti više od polovice Poljske
tako da će njihova granica na jugu
ići uzduž cijele bivše rumunjsko-polj-
ske, magjarsko-poljske i jednog dijela
slovačke granice, Ovo je ključ, koji će
mnogo uticati na daljni razvoj dogo-
giaja u vezi sa Njemačkom, državama
jugoistočne kao i zapadne Evrope.

Hitler je održao govor u utorak
19 ov. mj. u Danzigu. Naglasio je, da
je pitanje opstanka Poljske, kako ju
je stvorio Versaljski mirovni ugovor,
definitivno riješeno od strane Njemačke
i Rusije. Odrekao je pravo miješanja
u ovo pitanje i Engleskoj i Francu-
skoj te izveo zaključak o suvišnosti
vogjenja rata na zapadu. Svjetska
štampa vidi u ovom zaključku ponu-
du Hitlera za mir.

Francuska ne usvaja Hitlerovog
stanovišta, što je jasno naglasio pret-
sjednik Daladier u svome govort, što
ga je održao u četvrtak 210. mj. F:an-
cuska je vlada zaključila — rekao je
Daladier — isto kao i engleska vlada,
da će rat voditi dalje sve dotle, dok