NIS ISS SSSS sisi sa snsazzaizaadtRNRIRSRNRNNNSNNNNNNG "TAKSA PLAĆENA U GOTovU PLAĆENA U GOTOVU Narodna Svijes GOD. XXI — Br. 39 Diplomat nekatolik o Katoličkoj Grkvi Hugh Wilson, bivši poslanik Sjedi- njenih država sjeverne Amerike u Ber- linu, napisao je knjigu ,The Educa- tion“ (uzgoj diplomata), u kojoj opi- suje svoje utiske iz raznih zemalja te u više navrata govori o Katoličkoj Crkvi. Evo što taj diplomat misli o Katoličkoj Crkvi : m»Ja nisam katolik, ali moje su se misli počele okretati prema Crkvi. Po- čeo sam razmišljati o njezinoj životnoj snazi i trajnosti. Ona, jedinstvena u civilizaciji zapada stoji već kao histo- rijski spomenik. Pokušao sam motriti Crkvu u vezi sa rimskim zakonodav- stvom, ali neopravdano. Rimsko zako- nodavstvo se je kroz stoljeća izmjenilo, danas je već u mnogočem okrnjeno, dočim je Katolička Crkva ostala kako je bila. Kroz vas srednji vijek saču- vala je na životu sve klasične jezike, sačuvala je tradiciju staroga Rima i sunčala se je u sjaju tadašnje države. Preživjela je slom kraljevstava, carsta- va i demokracija prilagogjujući se, ali ostajući nepromjenljiva. Ostala je, ka- kova je bila otrag stoljeća; ako je tre- balo, odvažno je stupala pred vladare svijeta; ona je na zapadu jedina sila, kojoj se sve, preko svih granica, sa poštovanjem klanja. To je sila, s ko- jom moraju računati vlade, pa bilo im to pravo ili vjerovali u katolički nauk, ili ne. Najmoćniji državnici moraju se uklanjati njezinoj neodoljivoj jakosti. Razmišljao sam o ljepotama crkve, o naslikanim prozorima katedrale u Chartres, u Rheimsu i Milanu. Crkva nježno njeguje najljepše umjetnosti. U svoj svojoj povijesti stavila je u svoju službu majduhovitije arhitekte, slikare, staklare, zlatare i obrtnike, Protestant- ske crkve i katedrale po svoj Evropi stoje pred onima koji ih prom-' /: kao da na njima leži mrtva ruka Samo u Eugleskoj sačuvala se je ljepota u ne- kim velikim katedralama anglikanske crkve. Samo se je sačuvala, ali na to- me tlu nije nastala. Većinu tih kate- drala zidali su katolički ljudi. Razmišljao sam o unutrašnjoj pove- zunosti Crkve sa svojim vjernicima, o njenoj izvanrednoj sposobnosti, da bu- de svima sve. Katolička Crkva prila- gogjuje se seljaku i intelektualcu, sva- kome na svoj način, a u suštini ipak s istom srdačnošću i toplinom. Crkve su zato, da budu posjećene. Indijanac donese sobom svoj zalogaj te ga uži- va u hladnim sjenama crkve. Donaša svoju djecu i životinje, da budu bla- goslovljeni. U crkvi se vjenča, unigje da se pomoli, Izobraženom čovjeku Crkva riješi sumnje, u svijesti, da sa- mo ona pravilno riješava sve poteško- će i da samo u njoj nalazi svoj mir. Svećenik u ispovjedaonici bavi se ljudskim zabludama svih vrsta i nije- dan mu vjernik ne može olakšati toga bremena, Baš zato, jer se katolicizam u svojoj jednostavnosti i iskrenosti može prilagoditi i najjednostavnijem čovjeku, on je sreća i blagodat za mi- lijone i milijone. U istinu : sretan je, tko je u toj vje- ri rogjen“. DUBROVNIK, 27 rujna 1939 Da se sporazum ne kompromitira Ne obazirući se na činjenicu, da »Dubrovnik“ još i danas nazivlje Hr- vatski narod Dubrovnika ulicom, kon- statujemo da urednici ,Dubrovnika“ promatraju sporazum sa pogrešne po- lazne tačke. Oni smatraju da će se sporazum kompromitirati ako ne osta- ne sve po starom, Dakle, treba po mišljenju ovih ljudi zadržati u bano- vini Hrvatskoj cijeli protuhrvatski apa- rat, sve one elemente, koji su se pro- tuhivatskim radom afirmirali i došli na položaje, jer će se tako sprovedenim sporazumom osjetiti, ,da smo jedno, da smo braća i da samo zajedničkim a ne izolovanim i dušmanski raspolo- ženim stavom radimo za naše zajed- ničko opšte dobro“, Lijepih li krilatica, sve prave medene riječi iz usta ljudi, koji su dvadeset godina zagovarali, podupirali i pokorno služili hegemo- nističkom becgradskom režimu na šte: tu interesa Hrvatskog naroda. Dvade- set su godina vladali, ponavljajući u svakoj prigodi, da smo jedno, da smo braća i u tom ,bratskom“ zagrljaju, koji nas je stiskao i davio, popucaše kosti Hrvatskom narodu. I sad ,Dub- rovnik“ hoće da Hrvatski marod nakon sretno završene borbe ostane u zagr- ljaju ovih elemenata, koji se prikrive- ne ćudi i poguutih glava uzdaju samo u jedno — u provizorni karakter no- vog stanja. Po završenom provizoriju — time se oni po gradu tješe — na- stavit će oprobanim metodama pod otrcanim parolama ,bratstva“ i ,jedna- kopravnosti“ do sada provagjanu po- litiku niveliranja, ,bratski“ atakirajući sve što je hrvatsko. Do jučer su u stupcima istog lista ismijavali spora- zum i začugjeno se pitali, što hoće braća Hrvati, što im je u ovoj državi krivo, i gdje su to oni zapostavljeni, a danas već zauzimlju pozu dcciranja u strahu da sporazum ne bude kom- promitiran!? Jasno je svakome, pa čak i srednjoškolcu iz nižih razreda, čega se oni boje i čime misle da se sporazum može kompromitirati, Ali ne misli tako Hrvatski narod (po ,Dubrov- nikovom“ shvaćanju : ulica) i ne samo da su mišljenja različita, nego su čak ekstremno oprečna. Ono u čemu ,Du- brovnik“ vidi kompromit ranje spo- razuma, Hrvatski narod vidi jedinu garanciju da sporazum ne bude kompromitiran. Novo državno uregjenje garantira svima gragjanima jednaka gragjanska i politička prava i ta jednakost mora biti manifestirana na djelu, a ne samo na papiru. Svi mi znamo na koji su se način sticali položaju u općini du- brovačkoj za vrijeme 6-januarske dik- tature. Dubrovačka općina bila je — a nažalost je to još i danas — so- kolska filijala. Hrvatskog kruha u du- brovačkoj općini bilo je samo za ljude sa poznatim značkama i legitimacija- ma, Pred tom legitimacijom rušilo se je sve; ta je legitimacija zasjenjivala sve čovječje = odlike. Statistike tu majriječitije govore. Skoro svi poz- nati sokolski radnici u Dubrovniku do- bili su mjesta u Općini i to baš u vremenu od 6 januara. U hrvatskom Dubrovniku općinske kancelarije i ra- dionice pune su sokolaša, Je li onda čudo da su poslije 5. maja 1935 izba- čeni sa općinskog rada svi oni čestiti, siromašni radnici - Hrvati, koji su muš- ki, otvoreno predali glas vogji Dru Mačeku. Činovnici koji su ih nemilo- srdno baceli na ulicu još su i danas u općini. Hoće li se kompromitirati sporazum, ako se ovim radnicima da- de satistakcija kao moralna nagrada za njihovo stradanje ? Naravno je da će ,Dubrovnik“ za sve ove slučajeve kazati ono isto što je kazao u prošlom broju, naime bez ,opravdanog razlo- ga“. Za ,Dubrovnikov“ politički men- talitet premještanje prcfesora, činovni- ka i ostalog aparata (,Dubrovnikovi“ urednici boluju od zaboravnosti kad žele da im se koji slučaj spomene I) nije bilo bez ,opravdanog razloga“ a taj »opravdani razlog“ kršten je u nebroje- nim denuncijama sa ,Mačekovac“, , defe- tista“, ,separatista“ i slično. Iz ,oprav- danog“ razloga izbačeni su honorarni nastavnici ma Pomorskoj Vojnoj ak:- demiji, jer su glasali na prošlim izbo- rima za Dra Mačeka. Iz ,opravds.iog“ razloga premješten je činovnik Naro- dne Banke iz Dubrovnika na Cetinje jer je učestvovao u jednoj hrvatskoj proslavi. Iz ,opravdanog“ razloga pre- mještani su činovnici poštanski ai otpušteni iz službe, a iz istog takvog razloga zaustavljano je napredovanje pojedinim činovnicima u Okružnom uredu. Da se nebi sporazum kompromitirao po shvaćanju ,Dubrovnikovih“ uredni- ka treba i dalje ostaviti na miru so- kolašice-učiteljice da šetaju gradom na račun onih učitelja i učiteljica, koji sa 15 i 20 godina službe žive u zabitnim selima samo zato, jer su ostali vjerni svome narodu, te nijesu zadobili pri- znanja starješina, koji su se kroz ci- jelo. vrijeme diktature trudili da hrvat- ski osjećaj našeg seljaka dotuku for- miranjem sokolskih četa. Mnoge od ovih »profesorica gimnastike« nijesu nikada vidjele sela, jer je beogradskom režimu bio potreban njihov »apostol- ski« rad u hrvatskom narodu. Ostali učitelji i učiteljice nijesu mogle doći ni blizu grada; sve drugo, kao odgoj vlastite djece, bolest ili slično nije moglo nadomjestiti jedan minus u nji- hovom osobnom listu. A znate li, ko- ji ie to minus? Nijesu u hrvatskom selu osnovali sokolsku četu. Progonje- ni učitelji i učiteljice bile su najmirni- je u Srbiji, jer tamo ih nije niko go- nio da osnivaju sokolske čete. To je bio recept samo za hrvatska sela. Zar će se sporazum kompromitirati, ako Hrvatski narod dade satisfakciju ovim moralnim junacima-mučenicima ? Da se sporazum ne bi koimpromiti- rao po ,Dubrovnikovu“ shvaća: ju tre- balo bi nagraditi onog famoznog tipa, koji je maskiran tukao i prebijao hr- valske omladince u policijskom zatvo- ru, unaprediti ona službena lica, koja su iz svoje inicijative činili zlo da is- Di ARIS Gt CIJENA Din. 1,50 kale mržnju prama Hrvatima i prama svemu što je hrvatsko, ili odlikovati onoga, koji je učinio poznati ispad na Pilama prigodom Euharistij. kongresa. Sporazum ima pružiti garancije Hr- vatskom narodu za slobodan politički život kroz koji će se nesmetano razvi- jati na ekonomskom, kulturnom i so- cijalnom polju. Sporazum je garancija jednakopravnosti, garancija da će se Hrvati u banovini Hrvatskoj osjetiti slobodni u svojoj kući, ,Dubrovniko- vi“ urednici teško griješe kad misle da bi sporazum imao zadovoljiti svakoga. O tome se uopće ne radi, Sporazum ima zadovoljiti narod i poslužiti učvrš- ćivanju državne zajednice. Ali spora- zum ne samo da ne može zadovoljiti svakoga (tko se krije iza ove riječi »Svakoga“) nego za neke on značide- finitivni svršetak kariere stvorene mna grbači Hrvatskog naroda. Sporazum znači da je odzvonilo onim pojedin- cima i skupinama koje su živjele u zatiranju hrvatskog osjećaja i hrvat- skog imena. Tim hrvatožderima, bez obzira pod kakvom su maskom pro- vodili avoje ciljeve, sporazum znači svršetak djelovanja. Za njih nije na- pravljen sporazum, niti oni što od sporazuma mogu očekivati. Razniošeni vlasti, raskomogjeni privilegiranim po- ložajima, ovi imitatori kolonijalnih či- novnika, osjećat će se nesretni i onda kad budu stavljeni u jednakopravni položaj sa ostalima, jer tako nijesu bili naučni živjeti. Za njih je spora- zum prokletstvo a za napaćeni hrvatski narod Božji blagoslov. Da se sporazum nebi kompromiti- rao treba bez zatezanja provesti sve ono pe se boji SPubiavnjki. Međunarodni dogođaji Ulazak ruskih ćeta u Poljsku iz- nenadio je vas civilizirani svijet i ako su francuska i engleska vlada izjavile, da one nijesu tim iznenagjene, jer da je odluka o diobi Poljske pala na 23. VIII prigodom sklapanja rusko-nje- mačkog ugovora o nenapadanju. Či. njenica, koju svakako treba ustanoviti jest, da je boljševističkoj Rusiji uspje- lo ono čega nije nikada postigla ca- ristička Rusija, a to je, da će boljše- vici dobiti više od polovice Poljske tako da će njihova granica na jugu ići uzduž cijele bivše rumunjsko-polj- ske, magjarsko-poljske i jednog dijela slovačke granice, Ovo je ključ, koji će mnogo uticati na daljni razvoj dogo- giaja u vezi sa Njemačkom, državama jugoistočne kao i zapadne Evrope. Hitler je održao govor u utorak 19 ov. mj. u Danzigu. Naglasio je, da je pitanje opstanka Poljske, kako ju je stvorio Versaljski mirovni ugovor, definitivno riješeno od strane Njemačke i Rusije. Odrekao je pravo miješanja u ovo pitanje i Engleskoj i Francu- skoj te izveo zaključak o suvišnosti vogjenja rata na zapadu. Svjetska štampa vidi u ovom zaključku ponu- du Hitlera za mir. Francuska ne usvaja Hitlerovog stanovišta, što je jasno naglasio pret- sjednik Daladier u svome govort, što ga je održao u četvrtak 210. mj. F:an- cuska je vlada zaključila — rekao je Daladier — isto kao i engleska vlada, da će rat voditi dalje sve dotle, dok