TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Narodn GOD. XXI — Br. 46 Oko proslave BI. Nikole Tavilića Prošle sedmice pošlo je u Rim Hr- vatsko narodno hodočašće, koje pred- vodi 8 naših biskupa. Oni su jučer, ua dan bl. Nikole Tavilića, u ime cje- lokupnog prepoštovanog Episkopata podnijeli $. Stolici molbu, da taj sveti Hrvat bude proglašen svecem. To je veoma važni hrvatski katolički dogagjaj naših dana. BI. Nikola Tavilić je zaslužna lič- nost za hrvatski narod i s vjerskog i s narodnog stanovišta, On je bio bo- rac protiv onog sudbonosuog za Hr- vate krivovjerstva, koje je od sviju kri- vovjerja imalo najvećeg razornog us- pjeha u hrvatskom narodu, te je bilo ozbiljno zaprijetilo, da podruje katolič- ku vjeru u našim krajevima. To je bi- lo bogumilsko krivovjerje, koje je bilo i preteča muhamedanstvu megju Hrva- tima, jer su u Bosni i Hercegovini bo- gumili svi redom kasnije prigrlili Mu- hamedovu vjeru, Da bogumilstvo, a po tom kasnije i muhamedanstvo nije još opasnije zaprijetilo katoličkom te- melju hrvatskog narodnog života, za- sluga je bl. Nikole Tavilića i ostalih protubogumilskih misionara, megju ko- jima je on bio najistaknutiji i jedini prodičen čašću Blaženika. Prama tome je naš Blaženik simbol, personifikacija težnje, da hrvatski narod ostane vjeran katoličkoj Crkvi. Osim ovog vjerskog momenta zaslu- žan je rad bl. Nikole Tavilića i s na- cijonalnog gledišta. Kao borac za vjer- sko, katoličko jedinstvo hrvatskog na- roda, on je zapravo i bio borac, bra- nitelj narodnog jedinstva hrvatskog na- roda. On je bio apostol Bosne i sviju istočnih djelova hrvatskog naroda, pa je sve njih duhovno, vjerski nastojao povezati s hrvatskom narodnom cjeli- nom. Da je imao potpuni uspjeh, ne bi bio ostao jedan dio hrvatskog na- roda bogumilski i kasnije muslimanski, pa bi i pitanje pripadnosti cijele Bo- sme hrvatskom narodu i danas bilo lakše ostvarivo, nego što je to do sa- da uspjelo. I bački Šokci i Bunjevci živjeli su u Tavilićevo doba u Bosni i Hercegovini, te je BI. Nikola bio i njihov apostol sačuvavši im katoličku vjeru, a s tim i živu težnju k zapad- noj katoličkoj kulturi i k hrvatskom narodnom stablu. S toga Hrvati mogu i moraju s po- nosom isticati ne samo njegovu svetu pojavu Božjeg junačkog svjedoka-mu- čenika Kristove istine, nego i veliku, značajnu i važnu akciju za svoje vjer- sko- katoličko, a po tom i za nacio- nalno-hrvatsko jedinstvo ! ŠKOLSKI PRIBOR dobije svaki đak u najvećem izboru kod najveće papirnice i knjižare JADRAN JO) AB JRNR SO NE IOTA Placa Kralja Petra Tel, 194 (Priv. 195). DUBROVNIK, 15 studenoga 1939 Krajem prošlog mjeseca, odigrali su se, kako je već našoj javnosti poznato, nemili dogagjaji na hrvatskom sveuči- lištu u Zagrebu. Tada je došlo do po- novnog krvavog napadaja na hrvatske sveučilištarce od strane komunista te raznih stranaca. Ne bi pak ni sada obraćali pažnju na ovaj jalovi napad sičušnog broja marksista i raznih stranaca na svijesne hrvatske sveučilištarce, kao što se ni- jesmo obraćali ni prije kada su razni protunarodni režimi trajno pomagali akcije komunista i stranaca u Hrvat- skoj, da se ovaj dogagjaj nije dogodio u sasvim novim prilikama za Hrvatsku. U doba protuhrvatskih režima, išlo se za tim, da se inostranstvu, a oso- bito našim velikim susjedima, prikažu Hrvati kao narod kojega je obuhvatio revolucionarni duh komunizma, te da na taj način dobiju protuhrvatski re- žimi potpore u ugnjetavanju ,komu- nizma“ u Hrvatskoj. Zato su iz Beo- grada bili i naručivani sukobi i napa- daji na hrvatske sveučilištarce od stra- ne komunista i stranaca. Sad su se prilike promjenile. Hr- vatska je dobila neke slobode, te iz- vjesni krugovi koji žele omesti uregjaj banovine Hrvatske, počeli su kao i do sada, da nam serviraju razne komunis- tičke akcije, mitinge, letke i novine preko one degenerirane šačice hrvatskih izdajica koji sebe nazivaju ,Hrvati“ ljevičari i preko raznih stranaca, Ovo par konstatacija doveli smo u vezu s dogogjajima na sveučilištu da bi hrvatskoj javnosti pokazali tko stoji iza tih ,Hrvata ljevičara“ i na što ci- ljaju njihovi podstrekači. Ti ,Hrvati“ su se čak drznuli da i u Dubrovniku šire nekakve novine i letke u kojima prikazuju ,objektivno“ dogagjaje na Sveučilištu. Tim ,Hrvatima“ je nera- zumljiv postupak Hrvatske Gragjanske Zaštite koja je tom prilikom pohapsila preko 40 marksista. Iz popisa pohap- šenih najbolje se vidi, tko su ti ,Hr- vati“, dali su to sinovi našeg maroda ili su to razni stranci koji su u Za- grebu samo gosti i koji bi Hrvatima imali biti zahvalni za gostoprimstvo. I dok je mjih veliki broj uhapšen, dotle nijedan hrvatski nacijonalist nije uhapšen. Pitamo ih, tko je kriv, i tko je napadač? Ta klika, vrijedna saža- ljenja, traži opravdanja i kaže da su »irankovci“ klicali Mačeku i pjevali pLijepu našu“ te da ih zato Zaštita nije htjela uapsiti. Pitamo ih, zašto oni nijesu klicali Mačeku i Hrvatskoj, ne- go Staljinu i Zagrebu — hrvatskoj Mo- skvi? Gdje je njihovo hrvatstvo ? Zar su oni ikada i ginuli za hrvatstvo? Ako je prošla diktatura koga ubijala pod izlikom da je komunista, dobro znamo da li su to bili komunisti, Za krvnike je i Javor bio komunista. Ako su neki komuniste i bili uistinu u za- tvoru, bili su zbog komunizma, a ne zbog Hrvatstva. Ti patentirani ,intelektualci“ šire u našem gradu nekakvi listić, zvani ,No- vi student“ glasilo studenata ,Hrvata ljevičara“ i ,Naše novine“ glasilo ak- cionog odbora ,Stranke radnog naro- da Hrvatske“. Te letke i te bjedne no- vine šire nam u gradu studenti koji niti studiraju u Zagrebu niti osjećaju . utvendači su se iščahurili hrvatski. Šire ga oni koji studiraju na- vodno onamo odakle su dolazile i do- laze sve protuhrvatske akcije, iz onog mjesta i one sredine gdje se pripravlja i štampava direktno i indirektno sve ono što ima irovati hrvatsku nacionalnu svijest. Te tz. novine zalažu se za SSSR., traže blok neutralnih država vogjenih od Rusije, traže da našu po- litiku ima voditi Rusija, u jednu riječ traže da hrvatski narod izda sebe, Mi Hrvati nemamo što tražiti od drugih naroda pa ni od ,majčice Ru- sije“. Nikakav panslavizam ni sloven- ska solidarnost neće nas više zavesti, Dobro smo osjetili slovensku ,ljubav“ i marodno bratstvo onih koji su u ogromnoj većini glasovali za Uzuno- vića, Živkovića, Jevtića i Stojadinovića, koji iz svoje sredine nikad nijesu htjeli dati čovjeka koji bi pomagao Hrvate u njihovim opravdanim zahtjevima, Još nešto, U doba protuhrvatske, dobro podvlačimo ovu riječ protuhrvat- ske, diktature, kušalo se razvodniti, oslabiti i raspršiti Hrvate, sa Oriu- nom, Sokolom, Čeinicima i J.R.Z. Me- gjutim sada kada jugoslavenska firma više ne pali, guraju nam nešto novo pod imenom hrvatskim, Naime ovih dana se mnogo govori o osnivanju »Stranke radnog naroda Hrvatske“ Zar baš sada, kada je Hrvatskoj u njezinom izgragjivanju i preporodu najviše potrebno jedinstvo svih, zar bi baš sada i jedan Hrvat mogao i pro- misliti ma osnivanje stranke uporedo ili protiv H.S.S. i H. Rad. Saveza ? Znamo dobro od kuda to dolazi, a i kuda to vodi. Svijesni smo zašto se i to baš danas osniva ta mova firma, $vijes CIJENA Din. 150 Znamo što se sa tim želi postići. Svje sni smo da se pod tom firmom krij sve što je nehrvatsko, sve tugjinsko, sve ono što je i do sada mrzilo i ra- dilo protiv Hrvatske, Svega smo toga svjesni, ali smo svijesni i još nečega. Svijesni smo velike i nesalomljive na- cionalne svijesti cijelog hrvatskog ma- roda i njegovog katoličkog duha. Svje- sni smo da će hrvatski narod, a u prvom redu hrvatsko selo, i unaprijed odbaciti sve parasite kao što je odba- cio i do sada. Uvjereni smo u veliku ljubav zdrave hrvatske inteligencije, koja će, ljubeći svoj narod, u radu za njega odstraniti klice crvene kuge. U- vjereni smo, da hrvatsko narodno vod- stvo ne izgragjuje banovinu Hrvatsku da ove štetočinje izmile svoje glave, i da neće dozvoliti da oni unište djelo teško i krvavo stečeno. Osuda komunizma po Dr Mačeku i Dr Krnjeviću, koji je rekao da je ko- munizam i velikosrpstvo jednaka opa- snost za Hrvatsku, mama je dovoljna garancija, a u isto vrijeme je to naj- veći udarac za one koji hoće Hrvatsku predati krvavom Staljinu. Nama Hrvatima tugjih ideja netreba. Imamo nacionalni ideal A. Starčevića i kršćanske socialne ideale braće Ra- dića koji su najbolja garancija da će u zdravoj macionalnoj Hrvatskoj biti socialne pravde za sve narodne slojeve. Zaključujemo: U interesu Hrvatskog Naroda treba da sve narodne vlasti i ustanove, društva a osobito škole po- svete više pažnje ovim išćahurenim štetočinjama koji se u posljednje vrije- me tako sigurno osijećaju, kao da su u Rusiji. Za sada dosta, a kasnije ćemo se potanje i detaljnije osvrnuti na rad »naprednjaka“ u hrvatskom i katoličkom Dubrovniku. Posmatrač. POLOŽAJ MALIH NARODA Ima više razloga radi kojih naše hrvatsko javno mišljenje vrlo često posve krivo reagira na svjetske dogo- gjaje. Katkada to ima samo ideološko značenje i nije od meposredne štete po hrvatski narod, ali katkada se de- šava, da je pitanje ispravne orijentacije najuže povezano s budućnosti hrvat- skoga naroda. Odatle mogu nastati velike štete. Krivo prosugjivanje svjet- skih dogogjaja može uroditi najvećim narodnim tragedijama. Novija i najuo- vija povijest Europe pruža nam za to velik broj primjera. Uzroci toga našega velikoga nedo- statka višestruki su. Držimo, da je megju glavnim uzrocima utjecaj štam- pe. Kod nas se mnogo čita stranih li- stova, a i većina domaće štampe u glavnom ne služi narodnim interesima, nego u prvom redu interesima izdavača. Drugi je važan razlog, što mi Hrvati nemamo diplomatske tradicije. Naš politički položaj je kroz stoljeća bio takav, da mi nismo imali vlastite di- plomacije. Kod nas se radi toga do- gogjaji u prvom redu prosugjuju srcem na temelju simpatija i antipatija, a katkada i na temelju ideologija. Nema sumnje, da su uzajamne simpatije sta- novitih naroda kao i ideološki afiniteti katkada važan faktor i pomagač diplo- matske djelatnosti, ali u današnjem egoističkom svijetu treba se dobro ču- vati i paziti, da ne zaboravimo na su- kobe interesa, na geopolitič. momente, koji katkada upravo neumoljivom sna- gom diktiraju politiku osobito malih naroda bez obzira ma njihove simpa- tije i antipatije. Mi Hrvati ipak nismo posve bez tradicija, iz kojih bi mogli crpsti po- uku. Ako nije Hrvatska kao cjelina stoljećima imala svoje diplomacije i- mala ju je jedna mala najprije roman- ska, a poslije hrvatska državica. To je bio naš Dubrovnik, koji je u svijetu katkada predstavljao faktor važniji nego li su u današnjem vrtlogu riva- liteta velikih vlasti t. zv. male države. Radi toga poznavanje misli vodilja dubrovačke diplomacije može uvelike koristiti našoj hrvatskoj političkoj jav- nosti. Dubrovnik je bio malena po prirodi siromašna katolička država stisnuta na rubu Balkanskog poluotoka, dakle u- pućena jedino na otpornost i umješnost svojih stanovnika, kojima je priroda svakoga dana dozivala u pamet sla- bost republike i time ih opominjala da moraju napregnuti sve svoje snage ako se žele održati u borbi s nepogo- dama. Iz te spoznaje se razvila diplo- macija koja u posljednjoj liniji van- redno mnogo drži do slobode Grada,