TAKSA PLAĆENA U GOTOVU

Narodn

GOD. XXI — Br. 46

Oko proslave
BI. Nikole Tavilića

Prošle sedmice pošlo je u Rim Hr-
vatsko narodno hodočašće, koje pred-
vodi 8 naših biskupa. Oni su jučer,
ua dan bl. Nikole Tavilića, u ime cje-
lokupnog  prepoštovanog  Episkopata
podnijeli $. Stolici molbu, da taj sveti
Hrvat bude proglašen svecem.

To je veoma važni hrvatski katolički
dogagjaj naših dana.

BI. Nikola Tavilić je zaslužna lič-
nost za hrvatski narod i s vjerskog i
s narodnog stanovišta, On je bio bo-
rac protiv onog sudbonosuog za Hr-
vate krivovjerstva, koje je od sviju kri-
vovjerja imalo najvećeg razornog us-
pjeha u hrvatskom narodu, te je bilo
ozbiljno zaprijetilo, da podruje katolič-
ku vjeru u našim krajevima. To je bi-
lo bogumilsko krivovjerje, koje je bilo
i preteča muhamedanstvu megju Hrva-
tima, jer su u Bosni i Hercegovini bo-
gumili svi redom kasnije prigrlili Mu-
hamedovu vjeru, Da bogumilstvo, a
po tom kasnije i muhamedanstvo nije
još opasnije zaprijetilo katoličkom te-
melju hrvatskog narodnog života, za-
sluga je bl. Nikole Tavilića i ostalih
protubogumilskih misionara, megju ko-
jima je on bio najistaknutiji i jedini
prodičen čašću Blaženika. Prama tome
je naš Blaženik simbol, personifikacija
težnje, da hrvatski narod ostane vjeran
katoličkoj Crkvi.

Osim ovog vjerskog momenta zaslu-
žan je rad bl. Nikole Tavilića i s na-
cijonalnog gledišta. Kao borac za vjer-
sko, katoličko jedinstvo hrvatskog na-
roda, on je zapravo i bio borac, bra-
nitelj narodnog jedinstva hrvatskog na-
roda. On je bio apostol Bosne i sviju
istočnih djelova hrvatskog naroda, pa
je sve njih duhovno, vjerski nastojao
povezati s hrvatskom narodnom cjeli-
nom. Da je imao potpuni uspjeh, ne
bi bio ostao jedan dio hrvatskog na-
roda bogumilski i kasnije muslimanski,
pa bi i pitanje pripadnosti cijele Bo-
sme hrvatskom narodu i danas bilo
lakše ostvarivo, nego što je to do sa-
da uspjelo. I bački Šokci i Bunjevci
živjeli su u Tavilićevo doba u Bosni
i Hercegovini, te je BI. Nikola bio i
njihov apostol sačuvavši im katoličku
vjeru, a s tim i živu težnju k zapad-
noj katoličkoj kulturi i k hrvatskom
narodnom stablu.

S toga Hrvati mogu i moraju s po-
nosom isticati ne samo njegovu svetu
pojavu Božjeg junačkog svjedoka-mu-
čenika Kristove istine, nego i veliku,
značajnu i važnu akciju za svoje vjer-
sko- katoličko, a po tom i za nacio-
nalno-hrvatsko jedinstvo !

ŠKOLSKI PRIBOR

dobije svaki đak
u najvećem izboru kod
najveće papirnice i knjižare

JADRAN

JO) AB JRNR SO NE IOTA
Placa Kralja Petra
Tel, 194 (Priv. 195).

 

 

DUBROVNIK, 15 studenoga 1939

Krajem prošlog mjeseca, odigrali su
se, kako je već našoj javnosti poznato,
nemili dogagjaji na hrvatskom sveuči-
lištu u Zagrebu. Tada je došlo do po-
novnog krvavog napadaja na hrvatske
sveučilištarce od strane komunista te
raznih stranaca.

Ne bi pak ni sada obraćali pažnju
na ovaj jalovi napad sičušnog broja
marksista i raznih stranaca na svijesne
hrvatske sveučilištarce, kao što se ni-
jesmo obraćali ni prije kada su razni
protunarodni režimi trajno pomagali
akcije komunista i stranaca u Hrvat-
skoj, da se ovaj dogagjaj nije dogodio
u sasvim novim prilikama za Hrvatsku.

U doba protuhrvatskih režima, išlo
se za tim, da se inostranstvu, a oso-
bito našim velikim susjedima, prikažu
Hrvati kao narod kojega je obuhvatio
revolucionarni duh komunizma, te da
na taj način dobiju protuhrvatski re-
žimi potpore u ugnjetavanju ,komu-
nizma“ u Hrvatskoj. Zato su iz Beo-
grada bili i naručivani sukobi i napa-

daji na hrvatske sveučilištarce od stra-
ne komunista i stranaca.

Sad su se prilike promjenile. Hr-
vatska je dobila neke slobode, te iz-
vjesni krugovi koji žele omesti uregjaj
banovine Hrvatske, počeli su kao i do
sada, da nam serviraju razne komunis-
tičke akcije, mitinge, letke i novine
preko one degenerirane šačice hrvatskih
izdajica koji sebe nazivaju ,Hrvati“
ljevičari i preko raznih stranaca,

Ovo par konstatacija doveli smo u
vezu s dogogjajima na sveučilištu da
bi hrvatskoj javnosti pokazali tko stoji
iza tih ,Hrvata ljevičara“ i na što ci-
ljaju njihovi podstrekači. Ti ,Hrvati“
su se čak drznuli da i u Dubrovniku
šire nekakve novine i letke u kojima
prikazuju ,objektivno“ dogagjaje na
Sveučilištu. Tim ,Hrvatima“ je nera-
zumljiv postupak Hrvatske Gragjanske
Zaštite koja je tom prilikom pohapsila
preko 40 marksista. Iz popisa pohap-
šenih najbolje se vidi, tko su ti ,Hr-
vati“, dali su to sinovi našeg maroda
ili su to razni stranci koji su u Za-
grebu samo gosti i koji bi Hrvatima
imali biti zahvalni za gostoprimstvo.
I dok je mjih veliki broj uhapšen,
dotle nijedan hrvatski nacijonalist nije
uhapšen. Pitamo ih, tko je kriv, i tko
je napadač? Ta klika, vrijedna saža-
ljenja, traži opravdanja i kaže da su
»irankovci“ klicali Mačeku i pjevali
pLijepu našu“ te da ih zato Zaštita
nije htjela uapsiti. Pitamo ih, zašto oni
nijesu klicali Mačeku i Hrvatskoj, ne-
go Staljinu i Zagrebu — hrvatskoj Mo-
skvi? Gdje je njihovo hrvatstvo ? Zar
su oni ikada i ginuli za hrvatstvo?
Ako je prošla diktatura koga ubijala
pod izlikom da je komunista, dobro
znamo da li su to bili komunisti, Za
krvnike je i Javor bio komunista. Ako
su neki komuniste i bili uistinu u za-
tvoru, bili su zbog komunizma, a ne
zbog Hrvatstva.

Ti patentirani ,intelektualci“ šire u
našem gradu nekakvi listić, zvani ,No-
vi student“ glasilo studenata ,Hrvata
ljevičara“ i ,Naše novine“ glasilo ak-
cionog odbora ,Stranke radnog naro-
da Hrvatske“. Te letke i te bjedne no-
vine šire nam u gradu studenti koji
niti studiraju u Zagrebu niti osjećaju

. utvendači su se iščahurili

hrvatski. Šire ga oni koji studiraju na-
vodno onamo odakle su dolazile i do-
laze sve protuhrvatske akcije, iz onog
mjesta i one sredine gdje se pripravlja
i štampava direktno i indirektno sve
ono što ima irovati hrvatsku nacionalnu
svijest. Te tz. novine zalažu se za
SSSR., traže blok neutralnih država
vogjenih od Rusije, traže da našu po-
litiku ima voditi Rusija, u jednu riječ
traže da hrvatski narod izda sebe,

Mi Hrvati nemamo što tražiti od
drugih naroda pa ni od ,majčice Ru-
sije“. Nikakav panslavizam ni sloven-
ska solidarnost neće nas više zavesti,
Dobro smo osjetili slovensku ,ljubav“
i marodno bratstvo onih koji su u
ogromnoj većini glasovali za Uzuno-
vića, Živkovića, Jevtića i Stojadinovića,
koji iz svoje sredine nikad nijesu htjeli
dati čovjeka koji bi pomagao Hrvate
u njihovim opravdanim zahtjevima,

Još nešto, U doba protuhrvatske,
dobro podvlačimo ovu riječ protuhrvat-
ske, diktature, kušalo se razvodniti,
oslabiti i raspršiti Hrvate, sa Oriu-
nom, Sokolom, Čeinicima i J.R.Z. Me-
gjutim sada kada jugoslavenska firma
više ne pali, guraju nam nešto novo
pod imenom hrvatskim, Naime ovih
dana se mnogo govori o osnivanju
»Stranke radnog naroda Hrvatske“
Zar baš sada, kada je Hrvatskoj u
njezinom  izgragjivanju i preporodu
najviše potrebno jedinstvo svih, zar bi
baš sada i jedan Hrvat mogao i pro-
misliti ma osnivanje stranke uporedo
ili protiv H.S.S. i H. Rad. Saveza ?

Znamo dobro od kuda to dolazi, a
i kuda to vodi. Svijesni smo zašto se
i to baš danas osniva ta mova firma,

$vijes

 

CIJENA Din. 150

Znamo što se sa tim želi postići. Svje
sni smo da se pod tom firmom krij
sve što je nehrvatsko, sve tugjinsko,
sve ono što je i do sada mrzilo i ra-
dilo protiv Hrvatske, Svega smo toga
svjesni, ali smo svijesni i još nečega.
Svijesni smo velike i nesalomljive na-
cionalne svijesti cijelog hrvatskog ma-
roda i njegovog katoličkog duha. Svje-
sni smo da će hrvatski narod, a u
prvom redu hrvatsko selo, i unaprijed
odbaciti sve parasite kao što je odba-
cio i do sada. Uvjereni smo u veliku
ljubav zdrave hrvatske inteligencije,
koja će, ljubeći svoj narod, u radu za
njega odstraniti klice crvene kuge. U-
vjereni smo, da hrvatsko narodno vod-
stvo ne izgragjuje banovinu Hrvatsku
da ove štetočinje izmile svoje glave,
i da neće dozvoliti da oni unište djelo
teško i krvavo stečeno.

Osuda komunizma po Dr Mačeku i
Dr Krnjeviću, koji je rekao da je ko-
munizam i velikosrpstvo jednaka opa-
snost za Hrvatsku, mama je dovoljna
garancija, a u isto vrijeme je to naj-
veći udarac za one koji hoće Hrvatsku
predati krvavom Staljinu.

Nama Hrvatima tugjih ideja netreba.
Imamo nacionalni ideal A. Starčevića i
kršćanske socialne ideale braće Ra-
dića koji su najbolja garancija da će
u zdravoj macionalnoj Hrvatskoj biti
socialne pravde za sve narodne slojeve.

Zaključujemo: U interesu Hrvatskog
Naroda treba da sve narodne vlasti i
ustanove, društva a osobito škole po-
svete više pažnje ovim išćahurenim
štetočinjama koji se u posljednje vrije-
me tako sigurno osijećaju, kao da su
u Rusiji.

Za sada dosta, a kasnije ćemo se
potanje i detaljnije osvrnuti na rad
»naprednjaka“ u hrvatskom i katoličkom
Dubrovniku. Posmatrač.

   

 

POLOŽAJ MALIH NARODA

Ima više razloga radi kojih naše
hrvatsko javno mišljenje vrlo često
posve krivo reagira na svjetske dogo-
gjaje. Katkada to ima samo ideološko
značenje i nije od meposredne štete
po hrvatski narod, ali katkada se de-
šava, da je pitanje ispravne orijentacije
najuže povezano s budućnosti hrvat-
skoga naroda. Odatle mogu nastati
velike štete. Krivo prosugjivanje svjet-
skih dogogjaja može uroditi najvećim
narodnim tragedijama. Novija i najuo-
vija povijest Europe pruža nam za to
velik broj primjera.

Uzroci toga našega velikoga nedo-
statka višestruki su. Držimo, da je
megju glavnim uzrocima utjecaj štam-
pe. Kod nas se mnogo čita stranih li-
stova, a i većina domaće štampe u
glavnom ne služi narodnim interesima,
nego u prvom redu interesima izdavača.

Drugi je važan razlog, što mi Hrvati
nemamo diplomatske tradicije. Naš
politički položaj je kroz stoljeća bio
takav, da mi nismo imali vlastite di-
plomacije. Kod nas se radi toga do-
gogjaji u prvom redu prosugjuju srcem
na temelju simpatija i antipatija, a
katkada i na temelju ideologija. Nema
sumnje, da su uzajamne simpatije sta-
novitih naroda kao i ideološki afiniteti
katkada važan faktor i pomagač diplo-
matske djelatnosti, ali u današnjem

egoističkom svijetu treba se dobro ču-
vati i paziti, da ne zaboravimo na su-
kobe interesa, na geopolitič. momente,
koji katkada upravo neumoljivom sna-
gom diktiraju politiku osobito malih
naroda bez obzira ma njihove simpa-
tije i antipatije.

Mi Hrvati ipak nismo posve bez
tradicija, iz kojih bi mogli crpsti po-
uku. Ako nije Hrvatska kao cjelina
stoljećima imala svoje diplomacije i-
mala ju je jedna mala najprije roman-
ska, a poslije hrvatska državica. To je
bio naš Dubrovnik, koji je u svijetu
katkada predstavljao faktor važniji
nego li su u današnjem vrtlogu riva-
liteta velikih vlasti t. zv. male države.
Radi toga poznavanje misli vodilja
dubrovačke diplomacije može uvelike
koristiti našoj hrvatskoj političkoj jav-
nosti.

Dubrovnik je bio malena po prirodi
siromašna katolička država stisnuta na
rubu Balkanskog poluotoka, dakle u-
pućena jedino na otpornost i umješnost
svojih stanovnika, kojima je priroda
svakoga dana dozivala u pamet sla-
bost republike i time ih opominjala
da moraju napregnuti sve svoje snage
ako se žele održati u borbi s nepogo-
dama. Iz te spoznaje se razvila diplo-
macija koja u posljednjoj liniji van-
redno mnogo drži do slobode Grada,