AKSA PLAĆENA U GOTOVU

Narodna Svij

GOD. XXI — Br. 51 i 52 DUBROVNIK, 21 prosinca 1939 CIJENA Din, 2, —

 

 

Nikola Kordić, seljak — Vitina (Hercegovi
U CGjererseiia) OVE ĆE NOĆI...
Uz pjesme svete i bljesak zvijezda Našoj će rani donijeti lijeka, Dok svijet nas gleda kroz duge naočali,  Darove dijelit' božanske milosti...
Ove će noći Isus doći k nama; U borbi žića utjehe i snage, I ne znam, zašto pljuje nam u lice, Mi ćemo noćas prezreni i mali
S ljubavi žarkom, smješkom na usnama Na nas će, znadem, svrnut oči drage Krist će nam svoje otvoriti srce: U slavi cvasti i Božjoj radosti...
K nama kroz život, koje prati bijeda. I bijedna uvijek utješit? čovjeka. (Iz Danice)

STAJA — PASTIRI

| sus se rodio u staji. Staja, prava staja, nije onaj veseli, lagani trijem, što su ga kršćanski um-
jetnici pravili sinu Davidovu, kao da se stide, što je njihov Bog ležao u bijedi i nečisti. A nije
ni ona sadrena pojata, kako je u sadašnje vrijeme zamišlja mašta izrađivača sličica. Nije to
i očišćena pojata nježne, dražesne boje s čistim i uređenim jaslicama sa zanesenim magarcem i
i skrušenim volom, s anđelima na krovu okićenim ukrasima i s kraljevskim lutkama u plaštu a
| s pastirskim lutkicama u košuljici. Takav je san novica, raskošje župnika, dječja igračka i
Manzonier »proročko boravište“, ali nije staja, u kojoj se naš dragi Isus rodio.

s Staja, zbiljska staja, to je kuća životinja, zatvor životinja, što rade za čovjeka. Uboga
“ starinska staja starinskih zemalja, ubogih zemalja, Isusove zemlje; nije to građevina sa stupovima
i kapitelima ni znanstvena konjušnica današnjih bogataša ili kićena kućica, kakva se čini za badnji
dan. Ta staja ima samo četiri gruba zida, blatan pod i krov od greda i ploča. Prava je staja
mračna, blatna, smrdljiva, u njoj su samo čiste jasle, u koje svaki domaćin stavlja svoje sijeno i slamu.

To je bila prava staja, u kojoj se Isus rodio. Najprljavije mjesto na svijetu bilo je prvo boravište
jednog čistog rođenog od žene. Sinu čovječjemu, koga će proždrijeti životinje, što se zovu ljudi, jasle
su bila prava kolijevka, jasle, u kojima životinje preživlju divno proljetno cvijeće. Isus se nije slučajno
rodio u staji. Nije li čitay svijet golema staja, u kojoj ljudi žderu i izbacuju nečist ? Ne pretvaraju li oni
paklenom alkemijom, u nečist najljepše, najčišće i najbožanstvenije stvari ? A zatim se izvale na bregove
gnoja i to nazivlju ,uživanjem života“.

Poslije životinja, čuvari životinja.

Pastiri živu, gotovo uvijek, samotno i daleko od ljudi. Ne znaju ništa o svijetu i svjetskim slava-
ma. Svaki, pa i najmanji dogođaj, što se dogodi u njihovoj blizini, jako ih uzruja. Čuvali su svoja stada
u dugoj noći solsticija, kad ih najednom potrese svjetlost i Anđelova riječ. A čim opaze u oskudnoj
svjetlosti stajskoj mladu i lijepu Gospođu, koja je šutećke promatrala sinčića i ugledaju dijete, otvorenih
očiju, crvene i nježne puti s ustima, što još ništa nijesu okusila, odmah se raznježiše.

. Pastiri ponudiše ono malo, što su imali, ono malo, što je veliko, ako se s ljubavlju daje.
Donesoše bijele pastirske darove: mlijeko, sira, vune i janješce.

. Betlehemski pastiri, koje ,nemilosrdni svijet nije poznavao“ nijesu bili oholi. Siromah se rodio
među njima, i oni su ga gledali s ljubavlju i s ljubavlju su mu nudili ono svoje ubogo bogatstvo. Znali
su, da će ono dijete, rođeno od Siromašice u siromaštvu, rođeno bezazleno u bezazlenosti, rođeno od
pučana usred puka, biti otkupitelj poniznih, ljudi ,dobre volje“, na koje su anđeli zazvali mir. e:

Neznanog kralja, lutalicu Odiseja, nitko nije tako veselo dočekao, kao pastir Eumej na svojoj
staji. Ali Uliks je dolazio na Itaku, da se osveti, vraćao se kući, da poubija svoje neprijatelje. Isus se
naprotiv rodio, da osudi osvetu, da zapovjedi praštanje neprijateljima. | ljubav betlehemskih pastira baci
u zaborav gostoljublje itačkoga svinjara.

 

GIOYANNI PAPINI
Povijest Kristova