TAKSA PLACENA U GOTOVOM

Na

rod

i

  

jest

 

GOD. XXIII — Br. 2

i rozi BU ČUĆICOSLI

Naše doba voli krilatice. Kratke, jezgrovite
većinom tendenciozne izreke. Sve u duhu brzine,
nervoze. Kao da ne dostaje vremena za čitanje
dugih razglabanja. Dinamizam pak nekih politič-
kih pokreta s vješto formuliranim krilaticama u-
spijeva zanijeti, elektrizirati pristaše. — A ne
primjećujemo li da se skoro u svim aforizmima
nalazi barem neka netačnost ?* Radije recimo da
su aforistične izreke neki clair-obscur. Ta tama

ili nejasnoća služi zato da misao jasnije otskoči,
da se nametne... frapira.

Pristaše komunističke ideologije nazivaju
sebe ,sinovi budućnosti“. Možda zato što, kao
svi mladi, u nestašici životnog iskustva, živu u
carstvu budućnosti. To je vlastitost mladih duša.
Ali ne baš pravih poznavalaca života. Takvo sa-
njarenje nema odjeka u stvarnosti života. Ne in-
teresira nas. Interesira nas drugi smisao te krila-
tice. Onaj na koji misle plaćeni komunistički a-
genti. Lijeni srednjoškolski frazeri. Eshatologisti
(koji očekuju posljedne stvari) i mesianisti sretne
komunističke budućnosti. Tako sretne, da ni Ci-
cero ni Demosten ne bi uspjeli prikazati 'ni dale-
ku sliku tog edenskog carstva. Morus-ova utopija
postati će stvarnost. Tako barem misle. Oni, i
od njih zavedeni.

/pak su ti ,sinovi budućnosti“ iznijeli glavne
crte te budućnosti. To je je budućnost poklonika
materijalizma. Obračunavanja sa svim što je i-
dejno, etičko, duhovno. Vremena, kada će tjelesne
potrebe biti jedini imperativ života, jedina norma
djelovanja. Bez osobnih prava na vlasništvo, na
samoodređenje, na slobodan izbor zvanja. Doba
spolnog i bračnog anarhizma. Bankrota svake
moraline odgovornosti. Uništenja svega što je do
sada bilo sveto, specifično ljudsko, t. j. duhovno
A da i ne govorimo o religiji. Jer i ona spada
u staro, arhaično doba, koje u toj buđućnosti ne
će biti niti dostojno spomena.

Žalosno je i tragično što ti pseudoapostoli
žele tu budućnost svima. Još gore, što je propa-
giraju. Nepozvani liječnici ! Koji žele izliječiti čo-
vjeka, pa mu prije počinju vaditi srce. Zaista ču-
dno liječenje ! Pribaviti bolju budućnost čovjeku,
razumnom biću, pa mu zato dignuti sve što je
specifično razumsko, ljudsko ! Pretvoriti ga u ži-
votinju, a čovječanstvo u krdo ! Ako se danas tu-
žimo na očajnu sliku čovječanstva, Jer u njemu
ne vlada pravda i ljubav, što onda, kad se u na-
čelu zabaci svaka duhovna vrednota? Kad se na-
čela istine i slobode u istini, u poštenju, u ljuba-
vi pogaze u praksi? I to potpuno i posvuda ?
Onda je prava istina da sliku toga rasipa, Ba-
bilona, pakla nije uopće moguće ni zamisliti.

Tu budućnost gospodstva materije, nagona,
sile odbijamo. S gnjušenjem. U ime ljuskog do-
stojanstva. U ime razuma, jer materijalizam ne ri-

ješava ni jedan životni problem. Znanstveno .ne
tumači ništa. A ruši sve. U ime iskustva, povijesti.

Ima primjera jasnih kao sunce da je prošlost do-_

stojna prijezira baš toliko koliko je bila malo du-
hovna, a još manje kršćanska. Istina je danas,
sutra i uvijek, da su misao, načela, osjećaj, etos,
odgovornost, moral, genijalnost, altruizam i dru-
ge tekovine duha pravi, jedini izvor sreće i bla-
gostanja. I svaka budućnost koja ne računa na
te faktore sretnog individualnog i kolektivnog ži-
vota jest negacija budućnosti, negacija života,
opstanka uopće.

Kao razumni ljudi, još više kao kršćani o-
čekujemo bolju budućnost. Jer želimo sreću sebi i
svima ljudima. Budućnost temeljite pravde i me-
dusobnog razumljevanja, snošljivosti, ljubavi. Bu-
dućnosti u kojoj će radna snaga radnika dobiti
pravednu plaću. Svaki čovjek zasluživati svoj kruh.
Kada kapital ne će biti neman koja izjeda već
izvor šivota i blagostanja za sve i svakoga. Bu-
dućnost klasne suradnje, privredne harmonije. Sa-
mostalnog razvijanja i rada pod vodstvom drža-
ve. Sveopćeg priznanja prvenstva duha i duhovnih
vrednota. Budućnosti u kojoj će obnova duša i
srdaca biti baza socijalne i gospodarske obnove.

Ova je budućnost jedini dostojni predmet
nastojanja. Jedina prava, ljudska budućnost.

J. Kuničić.

DUBROVNIK. 11 Siječnja 1941

Dr. O. Ante Matijević

Izložba dubrovačkog pomorstva
kroz vjekove

Pred 10 godina niknula je ideja prirediti ovakovu izložbu, no prilike
su bile jače i suprotne namisli. Izložba nije bila priređena, ali ideja nije
zaboravljena, ona se ostvaruje ove godine i to još većim poletom i zama-
hom. Elita dubrovačkog građanstva dala se je na posao, a čitav Dubrovnik
sa svojom širokom primorskom okolinom pruža i daje svoje priloge da na
izložbi izađe što jasnija i potpunija slika dubrovačkog pomorstva. Velik je
i dubok tome razlog. Čovječanstvo stoji sad na pragu posve novog ra-
zdoblja svoje povijesti. Svaki narod grozničavo traži svoje novo mjesto i
položaj u novom svijetu. Tko ga na vrijeme ne uvidi i ne nađe, može za
vjekove zaostati. U novom stremljenju oći cjelokupnog našeg naroda uprte
su na Dubrovnik, koji je kroz više od tisuću godina u svim političkim,
privrednim i kulturnim promjenama i obratima uvijek nalazio svoj položaj
i umio da bude takmacem najkulturnijim centrima. Dubrovnik, naša Atena,
mora u ovom odlučnom času ponovo biti lučonaša, te pokazivati svom
narodu put k slobodi i napretku.

Bilo je gradova, pa i naroda, koje su same prilike gonile k napretku
i već unaprijed osiguravale im uspjeh. Nije bilo tako s Dubrovnikom. On je
svoju veličinu postigao žilavo grabeći sve prilike i mudro ih sileći da se
okrenu u njegovu korist. Sazidan na golim, strmim i neravnim hridinama,
omeđen sa sivim stijenama i strmim Srđem, dok mu se tek s jedne strane
davao uzak pogled na more, i taj mali otvor iskoristili su Dubrovćani da
se povežu sa cijelim svijetom, pa postanu veliki dioničari svjetske trgovine.
Pomorstvo i smišljeni rad, koji nije htio znati za skokove akrobata i izne-
nađenja naivčina, doveli su Dubrovnik do njegovog materijalnog i duhov-
nog bogatstva.

Osnivači Dubrovnika, Romani iz porušenih gradova, donijeli su sa
sobom jedino bogatstvo — volju za život i slobodu. I kad im uski pojas
zemlje pod Srđem niie dao zalogaj kruha, oni su ga potražili na moru,
koje je prema njihovim naporima bilo zaista darežljivo. Kao što ih je kopno
ša svojom vertikalnom razdvojenošću dijelilo od ostalog svijeta, tako ih je
more spajalo, najprvo na Jadranu, malo zatim ih je dovelo i učinilo doma-
ćim u Sredozemlju, da ih onda preko Atlanskog i Indijskog oceana poveže
sa čitavim svijetom.

U prvo doba žilavi naseljenici Lave su zadovoljavali svoje potrebe
ploveći i trgujući tek između Kotorskog zaljeva i Stonskog rata. Tu je
bila njihova prva: nautička škola, iaala. po prostoru i lađama. Ali u grad
su stizali stalno novi stanari i to ne samo Romani, nego i Slaveni, i ro-
manska promišljenost, poduzetost i elegancija spajaše se sa slavenskom
plemenitošću, osjećajem društvenosti. Grad se širio, širile se njegove po-
trebe, ali i iskustvo i horizont. God. 782. Dubrovčani već sigurno imadu
svoje ratne brodove-galije, u IX. vijeku dopiru do zapadne obale Jadrana,
u X. vijeku dolaze na jug do Otrantskih vrata, u XI. vijeku njihova ratna

 

mornarica sklapa savez sa južnoitalskim kraljem i ustaje protiv Bizanta i
moćne Venecije. U XII. vijeku dubrovačko pomorstvo pokročilo ie orijaš-
kim korakom prema svjetskoj trgovini. Tada je Dubrovnik sklopio trgova-
čke ugovore sa gradovima Molfeta, Ravena, Fano i Ancona i osigurao slo-
bodnu plovidbu svojim brodovima. U isto doba povezuju Dubrovčani trgo-
vačkim ugovorima sa Nemanjom i Kulin - banom svoje zaleđe, koje će dati
još jačeg maha pomorstvu,

Dubrovnik je ove ugovore sklopio sam na svoju ruku, a bio je, ma-
kar više po imenu nego stvarno, pod vlašću bizatinskom. Kroz to razdoblje
izgradio je on svoju samoupravu, za obranu svoje slobode podigao zidine,
i za svoj budući napredak sam stekao veze sa vanjskim svijetom i podigao
trgovačku i ratnu mornaricu.

God. 1205. Venecija zagospoduje posvema sa Jadranom i istočnom
kotlinom Mediterana, Dubrovnik se je morao pokloniti zastavi krilatog
Lava, ali krilati Lav, koji je gutao i proždirao sve što je odisalo slobodom,
odavalo život i jakost, ne proguta barjaka Sv. Vlaha. Pod sebičnom i do
skrajnosti ljubomornom Venecijom Dubrovnik usavrši svoju slobodnu poli-
tičku organizaciju, podigne svoje brodarstvo i raširi svoju trgovinu daleko
izvan Jadrana. Dubrovački brodovi trguju sa Bizantom, Egiptom, Tunisom
i Sicilijom, a god. 1358. dubrovački trgovci bijahu izravnani i u pravu sa
mletačkim trgovcima, u čitavoj domeni republike sv. Marka.

Te iste godine otpravi svečano Dubrovnik svog zadnjeg mletačkog
predstavnika; Višegradskim ugovorom primi pokroviteljstvo ugarsko-hrvat-
skog kralja, i dobi posvemašnju slobodu u nutarnjoj i vanjskoj politici, te
se jednim vanrednim poletom vinu u privredne i kulturne visine. Polovinom

Nastavak na 2 strani.

CIJENA Din. 1:50.—

 

Zena upravlja ukusom 1 kulturom
svojega doba.
Savremena žena bira

  

išo - ZI Ri
BERNER - DUBROVNIK

Sv. Misije u Stonu.

Od 29 prostnca do zaključno nove
godine održali su u ovoj župi sv. Mi-
sije zaslužni franjevci iz Mostara:
Dr. Vendelin Vasilj i Dr. Mladen
Barbarić. Kroz ova četiri dana narod
je hrlio u crkvu jutrom i po podne
na propovijedi, a svaku večer davao
se je također i film: ,Naš Spasitelj“,
u kojem su bili prikazani svi glavniji
dogođaji iz života Isusova, od njego-
va porođenja do uzašašća na nebo.
Ovaj vrlo poučan nabožni film narod
je pobožno promatrao i sa ganutlji-
vim saučešćem pratio osobito muku
Isusovu. Uspjeh je bio velik i većina
je naroda pristupila na sv. sakra-
mente ispovijedi i pričesti. Zaslužnim
našim hercegovačkim franjevcima od
nas hvala, a od Boga plata, na nji-
hovom radu za proporod hrvatskog
naroda u ovoj svetoj godini.

 

Zgodno za sv. Vlaha:

Oficij sv. Vlaha s raznim molitvama
Priredio O. P. Vlašić. Str. 36. Din.
Sv. Vlaho Biskup i Mučenik (Sv.
Blaž). Sastavio Ambr. Benković.
Str. 3B: 2 X > >> Bin
Dr. O. V. Bandera: Sv. Vlaho i nje-
gov Dubrevnik u svijetlu vjere,
žrtve i slobode, Tri govora održa-
na o svečevu trodnevlju 1936. —
Str. 66. Si Sa Bik
Prof. Ant. Vučetić: Sv. Vlaho u Đu-
brovniku. Str. 64. - > - Din.
Nedjelko S. Subotić: Suncokret sv.
Vlaha. Tri konference 1928. Din. 10.—
Kipovi sv. Vlaha od gipsa. Din. 30.—
Sve se ovo može dobiti kod :

Dubrovačke Hrvatske Tiskare

s

10—

tt