TAKSA PLACENA U GOTOVOM Na rod i jest GOD. XXIII — Br. 2 i rozi BU ČUĆICOSLI Naše doba voli krilatice. Kratke, jezgrovite većinom tendenciozne izreke. Sve u duhu brzine, nervoze. Kao da ne dostaje vremena za čitanje dugih razglabanja. Dinamizam pak nekih politič- kih pokreta s vješto formuliranim krilaticama u- spijeva zanijeti, elektrizirati pristaše. — A ne primjećujemo li da se skoro u svim aforizmima nalazi barem neka netačnost ?* Radije recimo da su aforistične izreke neki clair-obscur. Ta tama ili nejasnoća služi zato da misao jasnije otskoči, da se nametne... frapira. Pristaše komunističke ideologije nazivaju sebe ,sinovi budućnosti“. Možda zato što, kao svi mladi, u nestašici životnog iskustva, živu u carstvu budućnosti. To je vlastitost mladih duša. Ali ne baš pravih poznavalaca života. Takvo sa- njarenje nema odjeka u stvarnosti života. Ne in- teresira nas. Interesira nas drugi smisao te krila- tice. Onaj na koji misle plaćeni komunistički a- genti. Lijeni srednjoškolski frazeri. Eshatologisti (koji očekuju posljedne stvari) i mesianisti sretne komunističke budućnosti. Tako sretne, da ni Ci- cero ni Demosten ne bi uspjeli prikazati 'ni dale- ku sliku tog edenskog carstva. Morus-ova utopija postati će stvarnost. Tako barem misle. Oni, i od njih zavedeni. /pak su ti ,sinovi budućnosti“ iznijeli glavne crte te budućnosti. To je je budućnost poklonika materijalizma. Obračunavanja sa svim što je i- dejno, etičko, duhovno. Vremena, kada će tjelesne potrebe biti jedini imperativ života, jedina norma djelovanja. Bez osobnih prava na vlasništvo, na samoodređenje, na slobodan izbor zvanja. Doba spolnog i bračnog anarhizma. Bankrota svake moraline odgovornosti. Uništenja svega što je do sada bilo sveto, specifično ljudsko, t. j. duhovno A da i ne govorimo o religiji. Jer i ona spada u staro, arhaično doba, koje u toj buđućnosti ne će biti niti dostojno spomena. Žalosno je i tragično što ti pseudoapostoli žele tu budućnost svima. Još gore, što je propa- giraju. Nepozvani liječnici ! Koji žele izliječiti čo- vjeka, pa mu prije počinju vaditi srce. Zaista ču- dno liječenje ! Pribaviti bolju budućnost čovjeku, razumnom biću, pa mu zato dignuti sve što je specifično razumsko, ljudsko ! Pretvoriti ga u ži- votinju, a čovječanstvo u krdo ! Ako se danas tu- žimo na očajnu sliku čovječanstva, Jer u njemu ne vlada pravda i ljubav, što onda, kad se u na- čelu zabaci svaka duhovna vrednota? Kad se na- čela istine i slobode u istini, u poštenju, u ljuba- vi pogaze u praksi? I to potpuno i posvuda ? Onda je prava istina da sliku toga rasipa, Ba- bilona, pakla nije uopće moguće ni zamisliti. Tu budućnost gospodstva materije, nagona, sile odbijamo. S gnjušenjem. U ime ljuskog do- stojanstva. U ime razuma, jer materijalizam ne ri- ješava ni jedan životni problem. Znanstveno .ne tumači ništa. A ruši sve. U ime iskustva, povijesti. Ima primjera jasnih kao sunce da je prošlost do-_ stojna prijezira baš toliko koliko je bila malo du- hovna, a još manje kršćanska. Istina je danas, sutra i uvijek, da su misao, načela, osjećaj, etos, odgovornost, moral, genijalnost, altruizam i dru- ge tekovine duha pravi, jedini izvor sreće i bla- gostanja. I svaka budućnost koja ne računa na te faktore sretnog individualnog i kolektivnog ži- vota jest negacija budućnosti, negacija života, opstanka uopće. Kao razumni ljudi, još više kao kršćani o- čekujemo bolju budućnost. Jer želimo sreću sebi i svima ljudima. Budućnost temeljite pravde i me- dusobnog razumljevanja, snošljivosti, ljubavi. Bu- dućnosti u kojoj će radna snaga radnika dobiti pravednu plaću. Svaki čovjek zasluživati svoj kruh. Kada kapital ne će biti neman koja izjeda već izvor šivota i blagostanja za sve i svakoga. Bu- dućnost klasne suradnje, privredne harmonije. Sa- mostalnog razvijanja i rada pod vodstvom drža- ve. Sveopćeg priznanja prvenstva duha i duhovnih vrednota. Budućnosti u kojoj će obnova duša i srdaca biti baza socijalne i gospodarske obnove. Ova je budućnost jedini dostojni predmet nastojanja. Jedina prava, ljudska budućnost. J. Kuničić. DUBROVNIK. 11 Siječnja 1941 Dr. O. Ante Matijević Izložba dubrovačkog pomorstva kroz vjekove Pred 10 godina niknula je ideja prirediti ovakovu izložbu, no prilike su bile jače i suprotne namisli. Izložba nije bila priređena, ali ideja nije zaboravljena, ona se ostvaruje ove godine i to još većim poletom i zama- hom. Elita dubrovačkog građanstva dala se je na posao, a čitav Dubrovnik sa svojom širokom primorskom okolinom pruža i daje svoje priloge da na izložbi izađe što jasnija i potpunija slika dubrovačkog pomorstva. Velik je i dubok tome razlog. Čovječanstvo stoji sad na pragu posve novog ra- zdoblja svoje povijesti. Svaki narod grozničavo traži svoje novo mjesto i položaj u novom svijetu. Tko ga na vrijeme ne uvidi i ne nađe, može za vjekove zaostati. U novom stremljenju oći cjelokupnog našeg naroda uprte su na Dubrovnik, koji je kroz više od tisuću godina u svim političkim, privrednim i kulturnim promjenama i obratima uvijek nalazio svoj položaj i umio da bude takmacem najkulturnijim centrima. Dubrovnik, naša Atena, mora u ovom odlučnom času ponovo biti lučonaša, te pokazivati svom narodu put k slobodi i napretku. Bilo je gradova, pa i naroda, koje su same prilike gonile k napretku i već unaprijed osiguravale im uspjeh. Nije bilo tako s Dubrovnikom. On je svoju veličinu postigao žilavo grabeći sve prilike i mudro ih sileći da se okrenu u njegovu korist. Sazidan na golim, strmim i neravnim hridinama, omeđen sa sivim stijenama i strmim Srđem, dok mu se tek s jedne strane davao uzak pogled na more, i taj mali otvor iskoristili su Dubrovćani da se povežu sa cijelim svijetom, pa postanu veliki dioničari svjetske trgovine. Pomorstvo i smišljeni rad, koji nije htio znati za skokove akrobata i izne- nađenja naivčina, doveli su Dubrovnik do njegovog materijalnog i duhov- nog bogatstva. Osnivači Dubrovnika, Romani iz porušenih gradova, donijeli su sa sobom jedino bogatstvo — volju za život i slobodu. I kad im uski pojas zemlje pod Srđem niie dao zalogaj kruha, oni su ga potražili na moru, koje je prema njihovim naporima bilo zaista darežljivo. Kao što ih je kopno ša svojom vertikalnom razdvojenošću dijelilo od ostalog svijeta, tako ih je more spajalo, najprvo na Jadranu, malo zatim ih je dovelo i učinilo doma- ćim u Sredozemlju, da ih onda preko Atlanskog i Indijskog oceana poveže sa čitavim svijetom. U prvo doba žilavi naseljenici Lave su zadovoljavali svoje potrebe ploveći i trgujući tek između Kotorskog zaljeva i Stonskog rata. Tu je bila njihova prva: nautička škola, iaala. po prostoru i lađama. Ali u grad su stizali stalno novi stanari i to ne samo Romani, nego i Slaveni, i ro- manska promišljenost, poduzetost i elegancija spajaše se sa slavenskom plemenitošću, osjećajem društvenosti. Grad se širio, širile se njegove po- trebe, ali i iskustvo i horizont. God. 782. Dubrovčani već sigurno imadu svoje ratne brodove-galije, u IX. vijeku dopiru do zapadne obale Jadrana, u X. vijeku dolaze na jug do Otrantskih vrata, u XI. vijeku njihova ratna mornarica sklapa savez sa južnoitalskim kraljem i ustaje protiv Bizanta i moćne Venecije. U XII. vijeku dubrovačko pomorstvo pokročilo ie orijaš- kim korakom prema svjetskoj trgovini. Tada je Dubrovnik sklopio trgova- čke ugovore sa gradovima Molfeta, Ravena, Fano i Ancona i osigurao slo- bodnu plovidbu svojim brodovima. U isto doba povezuju Dubrovčani trgo- vačkim ugovorima sa Nemanjom i Kulin - banom svoje zaleđe, koje će dati još jačeg maha pomorstvu, Dubrovnik je ove ugovore sklopio sam na svoju ruku, a bio je, ma- kar više po imenu nego stvarno, pod vlašću bizatinskom. Kroz to razdoblje izgradio je on svoju samoupravu, za obranu svoje slobode podigao zidine, i za svoj budući napredak sam stekao veze sa vanjskim svijetom i podigao trgovačku i ratnu mornaricu. God. 1205. Venecija zagospoduje posvema sa Jadranom i istočnom kotlinom Mediterana, Dubrovnik se je morao pokloniti zastavi krilatog Lava, ali krilati Lav, koji je gutao i proždirao sve što je odisalo slobodom, odavalo život i jakost, ne proguta barjaka Sv. Vlaha. Pod sebičnom i do skrajnosti ljubomornom Venecijom Dubrovnik usavrši svoju slobodnu poli- tičku organizaciju, podigne svoje brodarstvo i raširi svoju trgovinu daleko izvan Jadrana. Dubrovački brodovi trguju sa Bizantom, Egiptom, Tunisom i Sicilijom, a god. 1358. dubrovački trgovci bijahu izravnani i u pravu sa mletačkim trgovcima, u čitavoj domeni republike sv. Marka. Te iste godine otpravi svečano Dubrovnik svog zadnjeg mletačkog predstavnika; Višegradskim ugovorom primi pokroviteljstvo ugarsko-hrvat- skog kralja, i dobi posvemašnju slobodu u nutarnjoj i vanjskoj politici, te se jednim vanrednim poletom vinu u privredne i kulturne visine. Polovinom Nastavak na 2 strani. CIJENA Din. 1:50.— Zena upravlja ukusom 1 kulturom svojega doba. Savremena žena bira išo - ZI Ri BERNER - DUBROVNIK Sv. Misije u Stonu. Od 29 prostnca do zaključno nove godine održali su u ovoj župi sv. Mi- sije zaslužni franjevci iz Mostara: Dr. Vendelin Vasilj i Dr. Mladen Barbarić. Kroz ova četiri dana narod je hrlio u crkvu jutrom i po podne na propovijedi, a svaku večer davao se je također i film: ,Naš Spasitelj“, u kojem su bili prikazani svi glavniji dogođaji iz života Isusova, od njego- va porođenja do uzašašća na nebo. Ovaj vrlo poučan nabožni film narod je pobožno promatrao i sa ganutlji- vim saučešćem pratio osobito muku Isusovu. Uspjeh je bio velik i većina je naroda pristupila na sv. sakra- mente ispovijedi i pričesti. Zaslužnim našim hercegovačkim franjevcima od nas hvala, a od Boga plata, na nji- hovom radu za proporod hrvatskog naroda u ovoj svetoj godini. Zgodno za sv. Vlaha: Oficij sv. Vlaha s raznim molitvama Priredio O. P. Vlašić. Str. 36. Din. Sv. Vlaho Biskup i Mučenik (Sv. Blaž). Sastavio Ambr. Benković. Str. 3B: 2 X > >> Bin Dr. O. V. Bandera: Sv. Vlaho i nje- gov Dubrevnik u svijetlu vjere, žrtve i slobode, Tri govora održa- na o svečevu trodnevlju 1936. — Str. 66. Si Sa Bik Prof. Ant. Vučetić: Sv. Vlaho u Đu- brovniku. Str. 64. - > - Din. Nedjelko S. Subotić: Suncokret sv. Vlaha. Tri konference 1928. Din. 10.— Kipovi sv. Vlaha od gipsa. Din. 30.— Sve se ovo može dobiti kod : Dubrovačke Hrvatske Tiskare s 10— tt