POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU DUBROVNIK 10 Siječnja 1934. Broj Čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo. God. XVI. Narodna Svijest Gijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Vjera i znanost Neki moderni mudraci sa zapada naime ljudi savremene površne znanosti manji duhovi, kako dobro opaža Dr. Kneller, tako su oholi svojim znanjem i u- mijećem, da se stide one ponizne vjere, kojom se to- liko odlikovaše mudraci sa istoka. Moderni umišljenjaci drže, da omaj, ko toliko znade, koliko oni, ne treba više u ništa vjerovati. A što zapravo moderna znanost znade o temeljnim pitanjima života ? Je li to znanje toliko, da se ona može time oholiti ? Ti oholi moderni mudraci morali bi najprije te- meljito poznavati sama sebe. Ali na žalost savremena znanost ne zna nam kazati niti to što je čovjek, jer u suštini i do kraja ne poznaje ni njegova tijela ni njegove duše. Naše dijelo obzirom na svoj postanak življenje i umiranje prestavlja za znanost veliku tajnu, Zar nije prava zagonetka. m, p. čovječje tjelesno is- hranjivanje ? Sve što jedemo i pijemo jest mrtva tvar. Životinje i biline prije nego ih blagujemo, moraju u- ginuti, a ipak naše tijelo ove mrtve tvari pretvara u žive svoje djelove: u mozak, kojim duša misli, u oči, kojim gledamo ovaj divni svijet, u srce, kojim osje- ćamo radost i žalost. Nijema stoji znanost pred ovim čudnovatim procesom ! A kakovu zagonetku za mo- dermu znanost predstavlja tek naša duša ? Taj izvor i snaga našeg htijenja, mišljenja, ljubavi i mržnje? Čudo nad čudesima je ova naša duša! Ona, kao slika i prilika svoga Tvorca, obuhvata vas cijeli svijet. Ona znade utonuti u sadašnjost, obzire se na prošlost i gleda u budućnost; ne poznaje granica, prelijeće cce- ane i zemlje; oma broji i mjeri milijone zvijezda i htiela bi znati što. se nalazi za .niima.. A opet .kako malena zna biti ta naša duša! Radi riekoliko para se popravda i izjeda, a često malazi veselje i radost v lažnome sjaju. U našoj duši, koja se osjeća jediustve- nom osobom, neprestano bijesni borba dvaju zakona, dobra i zla; ona je kadra popeti se do najvišeg ste- pena kreposti i sniziti se do najnižih dubina opačine. Žegja za srećom, a tu žegju ova joj zemlja ugasiti ne može ; teži za znanjem, a niailazi svukuda na zagonetke. Duša naša dakle, taj izvor našeg života, naših boli i radosti, naših grijeha i kreposti, jest u istinu velika zagonetka, nepoznati svijet, pred kojim moderna zna- nost stoji zbunjena i nemoćna! Jer ta površna zna- nost, ti maleni duhovi, sebi ne znadu pomoći, a u svojoj oholosti takogjer ne će da prihvate vjeru, do- laze do besmislenog zaključka, kojim niječu postoj- nost duše! Ti površni zapadni mudraci bezumnim načinom prikazuju čitavo naše mišljenje, osijećanje, htijenje i stvaranje, — najviše kreposti i najviše opačine, lih kao mehaničke učinke čovječjeg živčanog sustava. Tako malo znanost poznaje čovjeka! Ali nije bolje niti sa carstvom životinja, jer sve razne vrste životinja od komarca do slona u svojoj suštini opet prestavljaju nerješive zagonetke; a o carstvu bilina reče jedan ve- liki istraživaoc: Bilina mi ne poznamo! Slično se dešava, ako se obazremo na najjednostavnije dijelove materije, od kojih sastoji svemir, pa na kamenje i rude. 1 ona kaplja vode i rose na struku trave sadrži za znanost čudne tajne. A :nebeska tjelesa ? Zašto su? Kamo idu ? Koja ih ono sila goni i veže? Kakova je bit te sile? Ima li na njima bića? Kakova su? Koje su njihove radosti ? Kakove žalosti ? Na sve to znanost ne zna odgovoriti! Mi dakle živimo okruženi čudnim, nepoznatim i tajanstvenim stvarima! Mi smo sami sebi zagonetka. Životinje i biline su nama zagonetka; kamenje i svjetlo i zrak su nam zagonetka; nebeska tjelesa su nam zagonetka: To je zaista žalosno. Ali još je žalosnije to, što ti moderni mudraci sa zapada, zaslijepljeni ohološću, svoje neznanje ne uvigjaju! Morali bi ti ljudi kazati ne znamo, a oni djeluju i uče kao da bi sve znali: hipoteze prodavaju za teze, a falsifikate za rezultate znanosti poput Haeckela. Što je pak najžalosnije ovi tobožnji knezovi moderne znanosti ne znadu niti ono, što znade najjednostavniji čovjek, da naime postoji jedan osobni, sveznajući i svemogući Bog. Vide svukuda gibanje, a neznaju za- | izlazi svake Srijede | Pojedini broj Din. 1.50 ključiti na prvog pokretača, koji se ne giblje; vide svukuda divan red, a neznaju zaključiti na prvog i najvišeg redatelja, matematičara, umjetnika, svemogu- ćeg stvoritelja. Da, oni se na svakom koraku uklanjaju vjeri u jednog Boga, ali vjeruju u pramaglu, iz koje se tobože razviše milijoni nebeskih tjelesa; vjeruju u sićušnu prastanicu, tvar poput žabljeg jajeta, iz koje se razvilo sve što živi i lebdi. Nitko nije vidio niti pramagle, niti prastanice, ali oni vjeruju u to, dok ismjehavaju one, koji vjeruju u jednog nevidljivog osobnog Boga. Sve se danas hoće da tumači znanošću, a ona u suštini malo, veoma malo znade, jer ne po- znaje života niti jednog struka trave ili mrava, a o temeljnim pitanjima ljudskog bića nezna gotovo ništa! Evo ovako izgleda to veliko znanje, kojim se ohole moderni površni mudraci, što zabacuju vjeru u Boga. Ali to su mali duhovi. Veliki duhovi, poput fizičara William Thomsona (Kelvin) vele: ,Nemojte se bojati, da budete samostalni mislioci. Ako dosta krepko mis- lite onda ćete biti znanošću prisiljeni, da vjerujete u Boga, koji je osnov svoj religiji. Naći ćete da znanost nije protivnica, nego pomoćnica vjere“. Mali su duhovi, poluinteligencije, oni, koji propovjedaju natvralizam, panteizam, monizam, niječući osobnog Boga, natprirodu, objavu Božju, Krista i njegovu Crkvu, milost i sakra- mente. Veliki duh Louis Pasteura, najslavnijeg biologa 19 vijeka i svih stoljeća, drukčije je to shvaćao, jer je njega Pariz vrlo često vigjao u crkvi gdje se pred ol- tarom klečeći Bogu moli. Znanost se temelji na pre- varljivim osjetilima i pogrješivom umueljudskom, a Vjera na nepogrješivom auktoritetu Božjem. Znanost i Vjera jesu rijeke iz istoga izvora i ne mogu megju- sobno protusloviti ! Auktoritet Božji po objavljenoj >_vjeći- diješava! imani sve zagoučike. Zalo duhovito veče Bacon Verulamski: Filozofija onoga, koji se površno njom bavi odvodi od Boga, a onoga koji ju temeljito proučava, opet privodi Bogu. Zaštita seljaka i trgovci. U okviru ovog malog članka, htjeli bismo, da prikažemo, u glavnim crtama propise nove Uredbe o zaštiti seljaka, koja je stupila na snagu 23 studenog 1933. (Služ. Nov. 23. XI. 1933. Br. 269 — LXXIX). Na to nas je poteklo to što znamo, da velika većina našeg seljačkog i trgovačkog svijeta nema vremena ni mogućnosti da prati brojno zakonodavstvo, koje tako rekuć dnevno nadolazi a koje taj svijet osjetljivo tangira. Glavna značajka pomenute uredbe je u tom, da seljački dugovi silom zakona pretvaraju se iz kratko- ročnih u dugoročne te da se na te dugove ne može više da računa ikakova kamata. Spomenuta uredba odnosi se na ome dugove seljaka, koji su učinjeni prije 20 travnja 1932, tako da su dugovanja seljaka učinjena poslije tog datuma bez ikakove zaštite. Ipak oni dugovi seljaka, koji ne iznose više od Din. 500.— a koji potiču iz kupovine životnih namirnica, odijela i obuće a nastali su poslije 20 oktobra 1931. takogjer su bez zaštite, te se mogu silom utjerati. To je jedna iznimka od postavljene vremenske granice, da su dugovi učinjeni prije 20 travnja 1932 obuhvaćeni zaštitom. Dugovi seljaka u- činjeni do 20 travnja 1932 imaju se isplatiti u roku od 12 godina u raznim godišnjim kvotama. Prva kvota, koja iznosi 6% ukupnog duga ima se isplatiti do 15 studenog svake godine. Trgovci su dužni iztačunati koliko im odnosni seljaci duguju na dan 23 studenog 1933. Da dogju do tog iznos dugovanja imali bi ovako postupati. Najprije treba utvrditi, koliko im je seljak dugovao do 20 travnja 1932. Do tog dana mogu se- ljaku zaračunati kamate, koje su sa seljacima bile u- govorene. Od tog datuma (20. 4. 1932) ne mogu na taj saldo više računati ugovorene nego samo 6% go- dišnje kamate do 23 studenog 1933. Jedino u slučaju, da je vjerovnik svojevoljno odložio seljaku plaćanje svoje tražbine, i to iza 20 travnja 1932 posebnim ugovorom ugovorio, tad je mogao u tom ugovoru da ugovori kamate od najviše 10% godišnje. U takovim slučajevima mjesto 6% kamata mogu obračunat 10% godišnjih kamata od Viasnik — izdavač — Urednik: Antun Fi& -— Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvat, Tiskare (zast. Gjuro Ružier) — Dubrovnii 2. SREKODisi se ne i ONI OD DOBROGA NAJBOLJE U ŽENSKOJ I MUŠKOJ MODI PRUŽA ZA GOTOVO I NA OTPLATU! TRGOVAČKA KUĆA MARINA GETALDIĆA BR. 3. GETALDIĆA BR. 3. ŠTOFOVI SVILE PLATNA I SVA OSTALA MANUFAK TURNA ROBA Cijene naisolidnije! Tražite posjet naših zastupnika! 20. IV. 1932. do 23. XI. 1933. Na tako dobiveni saldo 23 studenog 1933., ne može se unaprijed računat ni- kakove kamate, jer je uredba odregjujući visinu obroka, kojima seljak ima kroz 12 godina svoj dug otplatiti, već u tim obrocima uračunala prosječnu kamatu od 602% za dugove seljaka novčanim zavodima, a 3:54% za dugove seljaka ostalim licima. Različiti su obroci isplate novčanim zavodima od onih ostalim vjerovni- cima seljaka, kao n. pr. trgovcima, zanatlijama i pri- vatnim vjerovnicima. Stoga moramo prikazati, kako seljaci imaju pla- ćati novčanim zavodima obroke, a kako svim ostalim svojim vjerovnicima, koji nijesu novčani zavod. Saldo dugovanja — 23 studenog 1933. ima se ovako ispla- ćivati, ako dug n. pr. na 23 studenog 1933 iznosi re- cimo Dinara 2.000.— a) novčanim zavodima b) ostalim vjerovnicima 15. XI. 1934. 6% Din. 120. — = 6% Din. 120.— 15. XI. 1935. 675%. , 1388 — 660% , 132— 15. XI. 19386. 765% , 183.— 728% , 145:60 15. XI. 1937. 8:94% , 17880 806% 3, 16120 15. XI. 1938. 10.76% , 215.20 884% ',' 176:80 15. XI. 1939. 12.68%. , 25360 975% , 195 — 15. XI. 1940: :-14729% ., 29440 10772%. , 21440 15. XI. 1941. 15:64% , 31280 1184%. , 236:80 15. XI. 1942. 16:85% , 337. — 13:06% , 261.20 13. XI. 1943. 17:38% , 34760 1436 |, 28720 15. XI. 1944. 1785) , 357— 18:94% , 31880 15. IX. 1945. 1878% , 375:60 1753% _, 8381— ukupno Din. 3080.— Din. 2600. — Seljak će dakle kroz 12 godina otplatiti svoj dug od Din. 2.000. — novčanim zavodima sa iznosom od Din. 3.080.—, a ostalim vjerovnicima trgovcima. pri- vatnicima, zanatlijama, sa iznosom od Din. 2.600.— Uredba, što je takogjer od važnosti da se istakne, dava zaštitu samo onim licima, koja su u vrijeme, kad su se zadužili bili seljaci, a ne onima, koji su kasnije takovim navodno postali da bi se zaštitili uredbom, koja je namijenjena faktičnim seljacima. Ako seljak ne bi platio kroz tri godine obroke propisane uredbom, tada gubi zaštitu i može ga se prisiliti, da odmah cijeli dug plati. Koji seljak dakle do 15 novembra 1936 ne bi platio tri godine obroka, takav ne bi bio više zaštićen i mogao bi biti utužen, da sve plati.