POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Br. 4 DUBROVNIK 14. Veljače 1934. li Broj Čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo, God. XVI. Narodna Svijest sijuna je listu 5 Din. mježečno; za inozematvo 10 Din. mjesečno PLATIVO |I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. SRS; SRE) DR Sv. Otac Papa Pijo XI, = zlatni Zalog novih utjeha. Dvanaesta obljetnica krunisanja Pija XI. do- azi nam obasjana živom svjetlosti izvanredne milosti vvete Godine. otkupljenja. Vraća se blogoslovljeni dan u triumfalnom sjaju ovih veličina i duhovnog bogatstva. | Bilo je, istina, i u Svetoj Godini, ostataka pro- onstava i borba protiv Zaručnice Isukrstove, ali to e najbolji dokaz da Crkva živi. Ali, bilo je i mnogo utjehe. Ruka Vrhovnog Nat- jastira, što se je 6 februara 1922, nakon izbora, po rvi put digla, da blagoslovi Vječni Grad i Vasioni svijet, podigla se je nebroj puta i kroz ovu Svetu Godinu na blagoslov, pun nadnaravne utjehe i rajskog eselja za mase hodočasnika, a preko njih svih na- da svijeta. Čovječanstvu, koje trpi i lutajući fraži obnovu \mir pokazao je Kristov Namjesnik Križ, ne kao nak ropstva i smrti, nego kao stablo života, izvor rave radosti, barjak sigurne pobjede. U potvrdu starih svijetlih heroizama, što ih je roizvela Krv Sina Božjega dao nam je Sweti Otac, ninom vlasti, novu četu svetaca i blaženika, ure- a uzvišenim kršćanskim krepostima: odricanja, iubavi i žrtve. Megju njima su mnogi apostoli i ne- žne djevice zatim triumfalne palme svetih mučenika. Nebo i zemlja, Crkva vojujuća i Crkva slavo- pbitna združili su ove godine svoje veličajne pjesme, jubilarno proslave Otkupitelja. A gdje nam je zalog za daljne milosti i duhovne eličine? IJao ga je On, Spasitelj naš, na Tiberijadskom eru. — ,Pasi moje jaganjce, pasi moje ovce...“ kao je Isus Petru, nakon što Mu je ovaj dao do- ze svoje neograničene ljubavi. To je najueča oporuka. Osim što je dao Sebe, oju Kro, trajnu prisutnost u presv. Euharistiji, igurao je takogjer trajnost Soojeg vlastitog nau- vanja i vodstva naših duša preko Svoje Črkve i ezina vidljivog Poglavice a Svoga MNamjesnika, eiog Oca Pape. i Kako neslomiva i neprolazna nam se kaže di- gstija Kristova Namjesnika u ovoj Svetoj Godini ! | Da, ove godine jest jubilej i one božanske Na- sdbe, kojom je Prvaku Apostola povjereno za vječna emena kormilo mistične lagje, Kristove Crkve. Stoga neka i naša srca 'zatrepču od veselja a še usne neka .uzigraju pjevajući himnu zahvala. ka se tamjan naših molitava digne k Nebu .za oga, čijoj je brizi povjeren spas naših duša. Svetom Ocu našem Papi Piju XI. Namjesniku istovu prigodom obljetnice slavnog krunisanja za- ipimo : Zdravlje, Život, Mir, Blagoslov i svako bro od Svevišnjeg B ) ) aješnim ljeg Boga Oca, Kralja kojemu sve Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 ijo XI — Fides intrepida. Gdjegod kucaju katolička srca, ondje se na dan 12, Veljače pravom djetinjom ljubalju spominje ime Pija XI, jer je taj dan 1922 godine zasjeo Petrovu Stolicu Sv. Otac Papa Pijo XI. kao 261. vidljivi vrhovni Poglavar Kristove Crkve, zajednički otac svih kato- lika svijeta. Ahil Raiti rogjen je 31. V. 1857 u lijepom gradiću Desio nedaleko od Milana kao sin Franja Ratti i Te- rezije rogi. Galli. Trostruki doktorat postigao je u Rimu na papinskom Universitetu ,Gregorianum“. Svećenikom je zaregjen 20. XII. 1879 u Rimu. Kao učenjak radio je 33 godine u tihim dvoranama Ambrozijanske bibli- oteke u Milanu, a od god. 1907 on joj je bio i pre- fekt. Svećenik i učenjak Dr. Ahil Ratti volio je gore i bregove. Na podnožju gora bila je njegova kolijevka, I na gorama je tražio on sebi iza rada i umora okrepu i odmor. Benedikt XV. imenovao ga je god. 1914 pre- fektom Vatikanske Biblioteke, a gcd. 1918 pošalje ga u Varšavu najprije kao Apostolskog Delegata, a kasnije ga imenuje Nuncijem. Iza smrti učenog nadbiskupa organizatora kardinala Ferrari, postao je 13 lipnja g. 1921. njegovim nasljednikom. Ali ni tu nije ostao dugo, jer je već slijedeće godine dne 6. veljače 1922. izabran papom, uževši ime Pija XI. U negjelju, 12 veljače bio je Pijo XI. svečano okrunjen Papinskom Tijarom u Bazilici sv. Petra. Geslo, što ga je Pijo XI. uzeo jest: ,Mir Kristov u Kraljevstvu Kristovu“. Pravi mir u Kristu oduvijek je bio cilj svjetskoj politici sviju Papa, pa i današnje- mu. Pijo. XI. svakom. prilikom ističe, razloge, poradi kojih nema danas mira u svijetu, Svijet otpada od Boga, svijet je sebičan i chol. Da se postigne žugjeni mir u svijetv, treba da se svijet vrati i obrati k Bogu, . Isukrstu Sinu Njegovu. U tu je svrhu ustanovio 11. XII. 1925. blagdan Krista Kralja i odredio da se svetkuje zadnje negjelje oktobra. Sveti Otac Pijo XI papa je Katoličke Akcije. Odmah u prvoj svojoj enciklici ,Ubi arcano Dei“ od 23 XII 1922 propovijeda on Katoličku Akciju, a 23 V 1923 ističe kako je ona korisna ne samo vjeri i Crkvi, već i državi i socijalnom životu. Papin glas odjekuje svijetom. Muževi, mladići, žene svi staleži vogjeni od svojih Natpastira, ulaze u Apostolat Crkve i postaju pravi borci za Krista i njegovo kraljevstvo. Misijska izložba u Rimu, otvorena 25 XII 1924, pa misijska enciklika od 28 I 1926 uzdigoše Pija XI na visinu Najvišega Misionara. O Božiću 1926 osnovao je stalni Misijski Muzej u Lateranu. Da bi uveo u misijama urogjenike svećenike i biskupe, zaredi 28 X 1925 šest kineskih biskupa. Pijo XI je papa crkvenog jedinstva. Prigodom 1100 godišnjice rogjenja sv. Čirila upravio je g. 1927 posebno pismo biskupima u Jugoslaviji i Čehoslovač- čkoj; osnovao je u Rimu posebni zavod za odgoj ruskih svećenika ,Russicum“, a velikodušno podupire od Benedikta XV osnovani znanstveni Papinski Institut za istočne nauke. Enciklika ,Rerum Orientalium“ ide za tim da se popularizuje ideja rada za crkveno jedinstvo. Dne 11 veljače . 1929 riješeno je rimsko pitanje. Pijo XI dobio je matrag ono državno dostojanstvo, što je bilo oteto Papi Piju IX dne 21 IX 1870. Sa visokom mudrošću i spretnošću velikoga diplomate došao je Pijo XI do izravnanja sa ltalijom. Osnovana je Vatikanska Država, čime je vrhovni Poglavar od preko 360 milijona katolika postao Suveren, to jest slobodan i nezavisan od ma koje zemaljske vlasti. Da osigura Katoličkoj Crkvi dobre odnošaje sa pojedinim državama, osobito da omogući slobodan i nesmetan rad Katoličkoj Akciji, sklopila je sv. Stolica, zaslugom današnjega Pape, konkordate sa nekoliko država u Ewropi. Megju najvažnijima su konkordati sa Italijom, Njemačkom, Poljskom, Rumunjskom,, a poznat je i posebni ,Modus vivendi“ sa Čehoslovač- kom Republikom. Pontifikat Pija XI odlikuje se i time, što. je kato- lički svijet imao prilike da se okoristi jednom redovi- Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun F1& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvat. Tiskare (zast. Gjuro Ružier) — Dubrovnik 2. Rukopisi se ne povraćaju. tom i dvama izvanrednim sv. Godinama. Redovita je bila 1925, a izvanredne prigodom jubileja 50 - god. misništva Pija XI g. 1927. i ove godine, kada se slavi jubilej 1900-te godišnjice otkupljenja ljudskog roda. U ovim trima svetim godinama proglasio je Pijo XI lijepu četu svetaca i blaženika. Kao Čuvar načela kršćanskog morala, koji jedini može da riješi sva teška socijalna pitanja, izdao je Pijo XI posebnu socijalnu encikliku ,Quadragesimo Anno“ prigodom 40-godišnjice znamenite enciklike7ve- likog socijalnog pape Lava XIII ,Rerum Novarum“.1A da bi se čuvalo sveto i neoskvrnjeno obiteljsko og- njište upravio je modernom svijetu emncikličko pismo »Casti connubii“, gdje je jasno i energično izložio načela, po kojima treba da se udesi život u kršćan- skom braku. Vjerni vjekovnoj katoličkoj tradiciji svojih pregja Hrvati su današnjemu Papi Piju XI dali dokaza svoje vjernosti i sinovske odanosti, kad su mu ono, Svete Godine 1925, prigodom 1000 - godišnjice Hrvatskog Kraljevstva, darovali krasan kalež kojim se je na Du- hove one godine poslužio kod svečanog pontifikala. I u ovoj Svetoj Godini poklonili su Hrvati Sv. Ocu, prigodem hodočašća u svibnju pr. g. krasnu spomen- knjigu, u kojoj.su u glavnim potezima izneseni naj- markantniji dogagjaji iz povijesti, koji ocrtavaju, što su sve rimski pape učinili za naš narod. Pijo XI ljubi i našu državu Jugoslaviju, kako je odrešito prošle go- dine naglasio protiv onih, koji su širili protivne gla- sine. On se takogjer zauzimao i u granicama moguć- nosti uvijek se zauzimlje i za našu braću u ltaliji, što rado u ovoj prigodi ističemo za ljubav istine i ugled Sv. Stolice, koja je uvijek u historiji pa i danas štitila države, narode i narodne manjine: uzimajući pri tome u obzir prvenstveno opće interese sv. vjere i Katoličke Crkve. Jedno od starih proročanstava o papama naziva Pija XI ,Neustrašivom vjerom“. Ovaj Mu nazivis pra- vom pripada, jer kao lav iz koljena Judina zna Pijo XI da čuva i brani sebi povjerenu baštinu sv. vjere. Ne boji se ni najžešćih protivnike, ništa Ga ne može smesti i spriječiti u izvršivanju svog božanskog pos- lanja; Njemu je pred očima jedino probitak sv. Vjere i Crkve te spas duša. Za ove iri stvari živi i radi te je spreman sve prije podnijeti, nego da koja od ovih strada. Tu je on neumoljiv i čelično dosljedan, držeći se svoga obećanja da će svim silama braniti i štititi prava sv. Crkve i sv. (Stolice. Koliku je samo muževnost i odvažnost pokazao u držanju prema bez- božničkom pokretu u Sovjetskoj Rusiji, koju sv. Sto- lica ni danas ne priznaje. A što da rečemo o progon- stvu katolika u Meksiku i Španjolskoj ? Zaista Pijo XI je Neustrašivi borac za prava Boga i njegove sv. Crkve. Neka stoga živi Sv. Otac Papa Pijo XI! Gospodin Ga uzdržao i poživio zaj dugo godina na slavu Božju i korist naše Svete Katoličke Crkve. Proslava Sv. Vlaha. Dubrovačke impresije vrhbosanskog nadbiskupa. Sarajevski ,Jugosl. List“ od /8. ov. mj. donosi intervju svoga saradnika (sa preuzv. Dr. I. Šarićem, vrhbos. metropolitom, kad se je ovaj povratio u Sa- rajevo sa svečanosti sv. Vlaha u Dubrovniku. Bilo je vrlo lijepo, krasno! usklikmuo je nad- biskup. Dubrovnik, taj grad ljepote, skladnosti i umjet- nosti, doista je zaslužio da se nazove biserom našeg sinjeg Jadrana. Svečanosti sv. Vlaha protekle su upravo majestetično i u ovaj grad sleglo (se tih dana mnogo naroda iz cijele Dalmacije te Herceg Bosne. Ma da je na dan sv. Vlaha sipala kiša, tona nije ni najmanje omela veličajnih svečanosti. Imao sam zadovoljstvo da konstatujem, da je grad sv. Vlaha grad slobode, grad vjere i grad pobožnosti. Ne smijem izostaviti nipošto ui to da je to i grad umjetnosti. Osobito mi se dopalo, nastavio je nadbiskup, prva tačka svečanosti u Bondinom teatru, velim teatru, jer Dubrovčani ne kažu ni kazalište ni pozorište. Ta- kovu simfoničnu glazbu, koju sam čuo u ovom hramu