POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Br. 02. aš DUBROVNIK 8 Kolovoza 1934, E Broj Čekovnog računa našeg lista jest4153 Podružnice Sarajevo, God. XVI. Narodna Svijest Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 Vlasnik — izdavač Urednik: Antun F1& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2. Rukopisi se ne povraćaju. i Msgr. Dr. Frano Bulić * 4 X. 1846. u Vranjicu | 30. VII. 1934. u Zagrebu. Zadnjeg srpanjskog ponedjeljka mnogostruki ju- bilarac, ,in viridi senectute“ kroz ,grande mortalis aevi spatium“ penjući se, leteći u 88. godinu nestade iz naše sredine, umro nam je Msgr. Dr. Frano Bulič, kojega su svi radije mazivali jednostavno Don Frane Bulić. | brzi glasovi, svi listovi naši, korotni znakovi potvrdiše nam brzo tu tužnu vijest iz Zagreba našega. I brojni posjeti i oproštaji u dubokom saučešću, ko- memorativne svečane sjednice, svečani requiemi megju mnoštvom čitavog našeg naroda, sve je to pratilo sprovodni posljednji put u pratnji brojnog klera i pod vodstvom preuzv. g. nadbiskupa koadjutora Dr.a Aloj- zija Stepinca, i preuzv. gg. biskupa Dr.a Kvirina Bo- nefačića i Miha Pušića — posljednji put don Franin od Zagreba do Splita, i do posljednjeg mu tihog po- čivališta u Solinu u grobu što ga on sebi pripravio megju solinskim mučenicima, on, sa svojim skromnim natpisom: ,Franjo grješnik i medostojni svećenik“. Don Frana Bulića, svećenika našeg velikog megju svećenicima velikanima uz Strosmajera, Račkoga, Pavli- novića, Vodopića, Pulića, Boškovića, Bandura, — ni njega megju nama više eto nema, ode k Bogu Stvo- ritelju Spasitelju, u društvo njihovo... Izučivši mladi Bulić svećenički pripravnik nauke u Priku, Splitu, Zadru, svečenik usposobio se u Beču u klasičnoj filologiji, i posvetio se napose historiji, arheologiji i paleografiji. Suplent pa profesor bio je _ na gimnaziji u Splitu, u Dubrovniku, pokrajinski školski nadzornik u Zadru, te g. 1882. prvim ravnateljem hrvatske gimnazije u Splitu, gdje primi i upravu ar- heološkog muzeja i pristupi u uredništvo stručnoga časopisa ,Bullettino“ za arheologilu i historiju dalma- tinsku“, Kroz dugi niz od pet decenija života ostao je neprestano u muzeju i urednikom ,Bullettina“, od g. 1918 ,Vjesnika“. Tu je iznio bezbroj članaka, referata, studija i ocjena, kao i u drugim našim znanstvenim časopisima. Kad je g. 1899 bio od Austrije umirovljen, posvetio se Bulić potpuno svojim milim solinskim iskopinama i uregjivanju ,Buletina“. Split, njegova okolica, solinske starine, spomenici carskog Rima u našim stranama, te toliki spomenici hrvatske narodne slave, iz davne neugasive prošlosti, sve je to bilo usko povezano sa neumornim učenjačkim radom Don Fra- ninim, To znadu svi naučni krugovi kod nas, a znade se to na daleko i široko u znanstvenom cijelom svijetu. Upravo su nenabrojivi svi kulturni spomenici rimski i hrvatski, koje je Don Frane otkrio. U njima ima podataka za kulturnu povijest, za lingvistiku i život kršćana sa mučenicima biskupima prvih vijekova, te svjetovnjaka odličnih; u tim spomenicima ima u de- taljima podataka o bazilikama, grobljima, biskupskim stanovima, amfiteatrima i teatrima kod nas. Bulić je posvetio velike svoje sile svijesnog znanja, sa oduševljenjem i ustrajnom ljubavi ,svome hrvat- skom narodu“. To svjedoče mnogi spomenici staro- hrvatski. hrvatske kraljice Jelene u Solinu (g. 1898), pa natpise Trpimira, Branimira, krunidbenu crkvu kralja Zvonimira. Dao je starijoj historiografiji novi znanstveni pravac, pobijajući pri tome i koju dotadašnju zabludu. Mnogo je istražio i ilustrovao naše spomenike osnovavši i doživotno radeći w ,Bihaču“, hrvatskom društvu za istraživanje domaće povijesti, u Splitu. Od I. kongresa kršćanskih arheologa u Splitu i Solinu g. 1894. vodio je naš Bulić glavnu riječ na svim arheološkim svjetskim kongresima, i zadnje na IH megjunarodnom kongresu kršćanskih arheologa u Raveni g. 1932. Počašćen g. 1921. doktorskom počasnom diplo- mom od Zagrebačkog sveučilišta na prijedlog Fakulteta filozofskog, član od preko dvadeset znanstvenih zavoda akađemija cijelog svijeta, postao je Bulić velikom po- nosnom dikom naše otadžbine. Don Frane Bulić bio je svjetionik kao čovjek javnoga života, jer primjer gragjanske nesebičnosti i plemenitosti, katonskog značaja neustrašivi borac i odrešiti branitelj za svoje visoke ideale, za rodoljubnu stvar, za crkvene i vjerske svetinje, i za našu glago- licu, on vjeran sin katoličke crkve, koji je svoje uvje- renje uvijek visoko ponosno isticao, i u političkoj areni, kao marodni zastup. za carev. vijeće u Beču i u dal- matinskom pokrajinskom saboru. — Vrlo fin i savre- men svećenik intelektualac bdio je nad čistoćom javnog života, osugjujući neistinu, zabludu i varku u današ- njih u mas framasona i bezobzirnih liberalaca megju nama, na štetu vjeri i moralu, Di, Don Frane Bulić bio je uzorni bogodani katolički svećenik; i pod svećeničkim imenom po svoj je Evropi bio poznat, Svećeničkom svijesti i savjesti on se ponosio i u pos- ljednjim svojim časovima. U svojoj oporuci napisanoj 22. IV. o. g. piše: ,Nastojao sam vršiti u životu po- moću Božjom svoje dužnosti prema crkvi, prema mojem staležu, prema mojem hrvatskom narodu, »prema znanosti koju sam idealno prigrlio, Prinosim »milostivom Bogu svoj život kao žrtvu za svoje grijehe »1 primam već sada sa najvećom poniznošću vrst smrti, »Koju će mi milostivi Bog poslati. Moju dušu prepo- »tTučujem milosrgju Božjem, djevici Mariji, Sv. Franji Asiškom, posredovanjem svetih solinskih mučenika“. Ovakav je bio život dugi i uzorni, ovakva je bila smrt ovog velikog našeg svećenika, molitve, najve- ćeg našeg svećenika - učenjaka, dike crkve i domovine. Vječni pokoj i slava neumrla Msgr.u Dr.u Franu Buliću! Mladi učitelj Dum Frano Bulić u Dubrov- nik god. 1874-76, te sredina koju nagje. £f Ljubim Dubrovnik, jer e sam kao Fa djak u godini 1862—63 upoznao u £ Splitu Dra Dum Gjura Pulića, hr- # vatskog prognanika opjevana od Pavlinovića, te jer sam mlad pro- fesor došao u Dubrovnik. (U arheološkom muzeju u Splitu dana 9. aprila 1931 piscu članka). Bila je školska godina 1874—75 kad je Dum Frane Bulić kao učitelj došao na dubrovačku gimna- ziju. Upravitelj je bio strogi, ali vrijedni Josip Peričić, a članovi učiteljskog zbora: Josip Kobenzi (sastavljač gramatike njemačkog jezika), Pero Budmani, Dum Stijepo Skurla, Antun Vučetić, Dr. Ivo Kaznačić liječ- nik, Josip Markiz Bona, Josip Modrić, te pravoslavni paroh Jovan Novaković, U tu sredinu upao je 28 godišnji mladi profesor Bulić, Peru Budmani bilo je tada 39 godina, Škurli 44 godine, Josipu Bona 37 godina, a Dr Ivo Kaznačić stajao je pred šezdesetom. Otkrio je i rekonstruirao glasoviti epita«« On je bio duša svega, a da nije davao važnosti svome