TAKSA PLAĆENA U GOTOVU Br. 16. DUBROVNIK, 23 Travnja 1936. BRE" ia Čekovnog računa našeg lista SE jest 4153 Podružnice Sarajevo, God. XVIII Narodna Svijest Cijena je listu 5 Din. mjesečno : za i tvo 10 Din. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. čno Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun F1& — Dubrovnik Tisak Dubrov, Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2, Rukopisi se ne povraćaju. Na obranu Mi smo katolici, Sa svetim ponosom i sa zahvalom prema Bogu to naglasujemo. Sva naša prošlost je katolička. To svjedoče svi naši gra- dovi na obalama Jadranskog mora, crkve u njima govore o tome i umjetnine i naši običaji. Od Trsata, gdje su Frankopani svoju zadužbinu ustanovili, i otoka Krka, gdje je kralj Zvonimir hrvatske benediktince darivao, pa do Dubrovnika i maprijed sve nam govori o katolicizmu hrvat- skog naroda, koji je u njemu u prošlosti uvijek tražio uvjete svoje narodne egzistencije i svoga blagostanja, pa će i danas. Ali sada se dižu protiv naših vjerskih i mo- ralnih svetinja neprijatelji, na koje treba odlučno da prstom pokažemo te ih bezobzirno raskrin- kamo. Ne spominjemo ovdje onih, koji potkapaju vjersko - moralni odgoj maše mladeži, niti onih koji dolaze iz komunizma i zle štampe, naša je namjera, da ovim riječima javnost upozorimo na pojave nemorala, koje se u ljetnoj sezoni nes- metano u najodurnijim formama bane svuda po obalama i žalovima našega Primorja. Mi smo katolici. Katoličke su naše tradicije i naša kultura! Od Boga smo primili nauku, da je naše tijelo odregjeno, da bude hramom nje- govim. ,Zar ne znate“, veli sv. Pavao, ,da ste hram Božji i Duh Božji da stanuje u vama ?“ Te Apostolove riječi vječne su vrijednosti i od- nose se ma svakoga od nas. Ta naša nauka ka- tolička izdiže čovjeka mad sva ostala bića na zemlji, u njoj je temelj mašega dostojanstva, u njoj je naša upravo božanska veličina, Radi toga i prijeti isti sv. Pavao svim onim, koji tijelo obeščašćuju : ,Ako tko ošteti hram Božji, upro- pastit će njega Bcg, jer je hram Božji svet, a to ste vi“, Ta uzvišena mauka nalaže nam dužnost ne samo da svoje tijelo ne smijemo zanemarivati, nego naprotiv da pazimo na nj i da se brinemo za nj, jer Bogu, koji hoće da prebiva u našem tijelu kao u hramu, dolikuje, da bude taj hram u svakom pogledu što ljepši i pristojniji, a bit će ljepši i pristojniji samo . onda, kada to tijelo služi duhu ! Duh treba da u skladu s Božjim zakonom gospodari i u tijelu i pomoću tijela nad ostalim stvorovima na zemlji. U tome je divno poslanstvo čovjekovo, na koje nas opet isti sv. Pavao upućuje kada kaže : ,Obucite se u Gospodina Isusa Krista i ne bri- nite se za tijelo po požudama“, Naš život treba da odrazuje život Kristov, naše tijelo treba da bude hramom Njegovim, nikada pak sredstvom kojim bi vladale niske požude! Ta nauka sv. Pavla jest načelo kršćanskog morala, oma je i naše stanovište. Nema ljepšeg stanovišta nego je to. Nitko, koji hoće da mu kršćanstvo i njegova kultura bude pravilom života, me smije od njega otstupiti, nego valja da ga provodi i brani po- svuda do kraja! Megjutim velik dio stranog svijeta, koji do- lazi u ljetnoj sezoni na naše more i naše obale, vlada se, a za njim se ma žalost povode i mnogi domaći, kao da mu je to pravilo posve nepoznato. Ti su ljudi zadojeni modernim poganstvom, koje zazire od Boga i njegovih zapovijedi, te mu je samo do uživanja na zemlji. Njemu je u najve- ćoj opreci s kršćanskim stanovištem tijelo sred- stvom, da može njegovom pomoću na jedan ili drugi način uživati u pohotama i životinjskim nasladama. Ima dašto i čestitih iznimaka, koje se za tim poganskim moralom ne povode, ali u mnoštvu ostalog svijeta jedva se zamjećuje te javnog morala radi toga za vrijeme ljetne sezone kod nas do- minira duh i društvo, koje u kupanju, sunčanju i zadržavanju ma morskoj obali i na moru ne traži u prvom redu zdravlja i odmora, nego pre- težno, kako se to uopće opaža, nisko sjetilno naslagjivanje i uživanje, Pravi pomor leži izmegju toga društva, koje dolazi na naše more i naroda, kome to more i njegove obale pripadaju. Iz dna duše osugjujemo pojave protukršćanskog morala, koje na tome društvu godimice opažamo : U opreci je s kršćanskom stidljivošću i s kršćanskim moralom, što se muškarci i ženskinje zajedno kupaju i sunčaju ! Velik je nered, što nema nigdje po spolu posve odijeljenih kabina ! Prava je sramota, što se na žalovima, gdje nema kabina, na istome mjestu svlače i oblače, kupaju i sunčaju, razgovaraju i šale zbivaju muš- karci i ženskinje a megju njima i djeca obojega spola! Zuak je moralne propalosti, što se za kupa- lišna odijela upotrebljavaju kostimi koji ništa ne sakrivaju i gaze svaki osjećaj stida i kršćanskog morala ! Moralnu dekadencu dokazuje, što se u ova- kovim kostimima muškarci i ženskinje ne samo zajednički kupaju i sunčaju nego se zajednički jedni s drugima javno, na kraju i na moru u la- gjicama, posvuda pače u restauracijama i drugim javnim lokalima nesmetano kreću, te se često vidi da se ovako odjeveni i ukrcavaju u izletničke i druge parobrode ili se iz njih iskrcavaju. Velik je nered, što nema nigdje u našim stranama javnih kupališta, koja bi bila odregjena isključivo za muškarce ili isključivo za ženskinje ! Strogo treba osuditi, što se često mladež u ferijalnim kolonijama ne dijeli po spolu te se time vrata otvaraju svakoj razvratnosti. Velik je nered, što se na javnim plokatama i raskrsnicama igra nogomet dotično tenis u ku- paćem kostimu te se u istom kostimu dopušta čak i gombanje ma spravama — ženskima i muš- kima zajedno pa i plesanje! Veliko je zlo što se mogu ženskinje u muš- karačkom odijelu, a pored toga u gornjem dije- lu tijela gole, sprijeda jedva krpicom pokrivene, javno po varošicama, parkovima, obalama slo- bodno kretati i šetati; što nitko ne vodi kontrole o strancima, da li su doista zakoniti bračni dru- govi svi oni, koji se kao takvi prijavljuju i žive zajedno kao muž i žena; što nitko ne pazi na ženskinje, koje naša javnost i sami stranci ozna- čuju za demimondkinje ; što u noćno doba ostaju šumice i perivoji gdje ih u kupališnim mjestima ima, bez ikakva nadzora. Sve to godimice gledamo na vlastite oči, Vi sami osjećate sramotu tih pojava i duša Vam se buni; to više, jer se vide u nekojim mjestima stvari još gore. Često smo kod raznih nadležnih vlasti i javnih faktora prosvjedovali i mi tu tra- žili lijeka, ali uzalud, Propisi, koji su se za ču- vanje javnog morala izdavali, ostajali su do sada uvijek samo na papiru. Dopušta se strašno moralno zlo, što ga strani svijet u našem narodu širi pod izgovorom, da imaju od toga koristi i pojedinci i pojedina mjesta i narodna privreda uopće. Nema dvojbe, da promet stranaca može da bude osobito ljeti za mnoge naše krajeve i baš za naše divno Pri- morje jako vrelo prihoda. Nijesmo stoga mi niti može da bude ikoji pametan čovjek protiv pro- čestitih običaja. meta stranaca. Ali radi materijalnog dobitka i koristi, što je za opće dobro često problematično, ne smije se dopustiti, da strada čast i dobar glas i poštenje nmarođa; niti smijemo trpjeti, da bilo koji stranac sa svojim ponašanjem potkapa temelje morala te svijesno ili nesvijesno vrijegja najnježnije osjećaje ljudi, megju koje dolazi u ljetnoj sezoni kao gost. | | | I | | O svemu ovome nema ni slova u najnovijoj | uredbi o unapregjivanju turizma, što ju je Minis- li tarstvo trgovine i industrije u veljači o. g. izdalo, Il Žalimo. Pazi se samo na materijalnu stranu, što I je turizam ima da donosi, a posve se pušta s (l\ vida moralna strana. A baš radi svega ovoga, || kako smo sami često čuli, mnogi se odličniji i (|| bolji posjeticci naših kupališnih mjesta ne vra- | ćaju više u naše strane i na naše more, izakako su ga svoje oči“ vidjeli i opazili da tu uredan i pošten čovjek sa svojom obitelji ne može da ostane, ako neće da progje kao jednak svim onim | | i | | I I \ drugima, Bilo bi za naš svijet, za naše Primorje | pa i za našu privredu kud i kamo bolje da nas pohagja manje stranaca, ali kulturno i kvalitativno | bolli i u čestitosti. bogatiji Braćo katolici diljem našeg lijepog Primorja! Pozivljemo Vas, da čuvate čestite tradicije svojih otaca i moralna načela bez kojih nema uvjeta za opstanak i napredak nijednome narodu, pa ni hrvatskome, te da se listom bezobzirno dignete na obranu starih kršćanskih običaja u Životu na- i| šega maroda! Ne pustimo, da stranci u ljetnoj i| sezoni sa svojim mnemoralnim nastupima javno I|| oskvrnjuju naše zavičaje, sablažnjuju našu djecu | i kvare mladež, potkapaju moral i šire svijetom o (|| nama glas ruga i sramote, kao da smo puk rop- (|| ski, koji ne drži ništa do svog obraza i do svoje Il| slobode, nego zbog novca ili obzira i bojazn dopušta, da se radi i postupa s njime u njego- voj vlastitoj kući kako stranac hoće. — Što je u Beogradu, Ljubljani i u Zagrebu na javnoj ulici zabranjeno, mora biti i kod nas na svakom jav- nom mjestu zabranjeno ! Držimo se toga i zahti- | jevajmo od svakoga pa i od nadležnih i odgo- | | | | | vornih faktora u tom pogledu bezobziran red i poštivanje naših vjerskih i moralnih osjećaja. Ne dogje li do toga, trebat će da se organiziramo sami i sami poskrbimo za red, obraz naš i poštenje ! U boj proti javnom nemoralu, gdjegod se on pojavio! To neka bude naše geslo, jer hoćemo da branimo dostojanstvo čovjeka, koga je Bog odredio ne, da služi požudama, nego da bude gospodarom zemlje te mu je tijelo dao ne radi tijela nego da mu tijelo bude nosiocem neumr- log duha i hramom Božjim. Dubrovnik, Hvar, Kotor, Krk, Senj, Split, Šibenik na blagdan Blagovijesti, dne 25. ožujka 1936. Dr. Fr. Jerolim Mileta v. r biskup šibenski, adm. ap. + Dr. Kvirin KI. Bonefačić v. r. biskup splitski jednoć solinski i makarski + Dr. Josip Srebrnič v. r. biskup krčki + Miho Pušić v. r. biskup hvarski + Dr. Josip M. Carević v, r. biskup dubrovački + Dr. Viktor Burić v. r. biskup senjski i modruški Ivo Stijepčević v. r. generalni provikar kotorski